Mnogo puta se uvatim kako se ispitujem gluposti dok razmishljam o razmishljanju, no doro dosta omeni, prichajmo malo o meni shto ti mislish o meni, shalim se nezanima me, tj. zanima me al se pretvaram da ne he, shala mala, ko shto rekoh gluposti dok razmishljanju...
neki dan sam pomislio kako zapravo pokushavam neshto al onda sam se uvijerio da nije tako...
na svaki zato bar 3 žašto, dal che ikad tome kraja bit pitam se ponekad, kad imam vremena ispitivat se gluposti... npr. dal ste se ikad zapitali žašto psi s tolkim elanom njushkaju jedan drugom dupe? ha ha? na prepad a... sljedechi logiku zakljuchio sam da su muhe zle... i znam mnogi ljubitelji muha se sada možda i neche složiti ko kakva hrpa nesloživih cigala, te prestati chitati ovaj post sto nasto, al nedam se ja.. nisam đape sadio kukuruz sve ove godine da bih sada pustio da mi pokoji nuklearni holokaust poremeti planove... hehehe, mamicu mu na sladoled odvedem...
bilo je to sivog vechernjeg jutra kada mi je pokucala na prozor...
otkljuchao sam vrata, a ona mi je razbila prozor i pustila se unutra...
no dobro, dosta o njoj, kao shto rekoh ovo je post omeni i o drugaru žašto
znachi ja, soba krhotine stakla i sivilo san svakog em em o -ara chitaj imo...
al na veliko razocharenje svih pripadnika te predivne sub-kulture nisam si vene rezo uz zvuke vivaldija, to ostavljam za posebne prigode kao dan sabora (30.05) ((a shto chete vi odjenuti za zatu svechanost))....
znam.. previshe nepovezano i nadasve nesuvislo
te gramatichki pogreshno, ako ne i etichki...
ponekad se pitam žašto upoche živim...
dal postoji neki vishi smisao mog besmisla....
ah dasam bar Imo, kava pljuge i dvije duuuge...
ni zalazak sunca mi nebi bio ravan...
izoblicheni zlim idealima pokvarljivog svijeta,
uspavani u neki gadni san, zastali natrenutak da procjenimo situaciju,
SHANSA BURAZ!
no dobro kako bilo tako oshlo kažu stari narodni poslovica
ponekad morash napravit putovanje od milijun koraka prije nego napravish prvi,
ponekad je dovoljno samo imat mu-shta? da. ponekad
sometimes svaki od nas ima svoju malu vatricu i samim time shansu da zatitra na svoj nachin...
kake ja to gluposti pricham sad je stvarno previshe vech...
moram nesht suvislo sad... ima ko kaku ideju.. ??? nula? shta svi spavate u devet ujutro, sram vas bilo gori ste od shunke.. al ne i prshuta..mmmm....
abstrakt ov reverse ili zajebanost unazadnog
bilo je pitanje koje mi je pljenilo pažnju, tog sivog jechernjeg vutra jel
shto mi to sad na glavi možda bi se neko zapitao.. osim sheshira vrhunskog dizajnera i frizure, takođe i daljnje razmishljanje na posljednju temu...
najme... velik problem skojim se svaki mladi trudikasha na putu ratnika dns sreche je upravo taj shto mora premostit razlike i stechi prednost iako je debelo u zaostatku te nea pojma shta pokushava, poput malog vrabca kojeg je jaki vjetar prijevremeno izbacio iz gnjezda... morati che pokazati ovom svijetu od chega je napravljen i uhvatiti se za svaku slamchicu koju mu život ponudi i ako bude jak i neodustane biche nagrađen... teshko je... nea vishe roditelja.. nea vishe gnjezda.. svu svoju energiju kolko god je malo imao mora iskoristiti na najbolji moguchi nachin, jedina shansa prije nego shto ga smrt nesastavi...
reko sam stoput i rechu oped...
choban jednom emancipovan iz svoje chobanske sredine i uveden u novo funkcionalno da nekažem elitno okruženje lagano malo pomalo, naravno uz koji savjet sa strane i puno rada postaje i sam elita da nekažem funkcionalan....
naravno choban vrativshi se u staro okruženje pochima da se vracha starim navikama i prije svega chobanstvu da nekažem nubovshtini...
upravo ovdje prije svega dolazi do izražaja prikradanje...
između ostalog taj skup stavova i postupaka omoguchuje chobanu da bude kolko tolko spreman na sve moguche ishode svake pojedine situacije... i znam... vish kak mi živimo svaki dan bez imalo prikradanja... al to nije tochno nažalost... svi se prikradaju, isto kao shto svi sanjanju... jest da smo totalni nubovi u tome ali tako je... predviđamo, planiramo, koristimo prilike... e.. nishta drugo nego povechati razinu, intenzitet... to je to shto nas djeli od onih superljudova zakoje niko nezna jer su tako super, ljubi ih majka...
neželim da bediram, al neamo shanse.. nikake...
jedino shto možemo je da djelujemo kao da nije tako
i to svim silama i sredstvima
jedino tako... bez vjere i sa puno iste živjeti.svaki.tren.
sretno
p.s. da odgovorim odma na pitanje prije nego se oped postavi.. nisam ninakakvim drogama, al bi volio bit, shalim se al kad sam dimio ni prshut mi nije bio ravan.. koshto rekoh post omeni.. a okome che... aj zdrao
neki dan sam pomislio kako zapravo pokushavam neshto al onda sam se uvijerio da nije tako...
na svaki zato bar 3 žašto, dal che ikad tome kraja bit pitam se ponekad, kad imam vremena ispitivat se gluposti... npr. dal ste se ikad zapitali žašto psi s tolkim elanom njushkaju jedan drugom dupe? ha ha? na prepad a... sljedechi logiku zakljuchio sam da su muhe zle... i znam mnogi ljubitelji muha se sada možda i neche složiti ko kakva hrpa nesloživih cigala, te prestati chitati ovaj post sto nasto, al nedam se ja.. nisam đape sadio kukuruz sve ove godine da bih sada pustio da mi pokoji nuklearni holokaust poremeti planove... hehehe, mamicu mu na sladoled odvedem...
bilo je to sivog vechernjeg jutra kada mi je pokucala na prozor...
otkljuchao sam vrata, a ona mi je razbila prozor i pustila se unutra...
no dobro, dosta o njoj, kao shto rekoh ovo je post omeni i o drugaru žašto
znachi ja, soba krhotine stakla i sivilo san svakog em em o -ara chitaj imo...
al na veliko razocharenje svih pripadnika te predivne sub-kulture nisam si vene rezo uz zvuke vivaldija, to ostavljam za posebne prigode kao dan sabora (30.05) ((a shto chete vi odjenuti za zatu svechanost))....
znam.. previshe nepovezano i nadasve nesuvislo
te gramatichki pogreshno, ako ne i etichki...
ponekad se pitam žašto upoche živim...
dal postoji neki vishi smisao mog besmisla....
ah dasam bar Imo, kava pljuge i dvije duuuge...
ni zalazak sunca mi nebi bio ravan...
izoblicheni zlim idealima pokvarljivog svijeta,
uspavani u neki gadni san, zastali natrenutak da procjenimo situaciju,
SHANSA BURAZ!
no dobro kako bilo tako oshlo kažu stari narodni poslovica
ponekad morash napravit putovanje od milijun koraka prije nego napravish prvi,
ponekad je dovoljno samo imat mu-shta? da. ponekad
sometimes svaki od nas ima svoju malu vatricu i samim time shansu da zatitra na svoj nachin...
kake ja to gluposti pricham sad je stvarno previshe vech...
moram nesht suvislo sad... ima ko kaku ideju.. ??? nula? shta svi spavate u devet ujutro, sram vas bilo gori ste od shunke.. al ne i prshuta..mmmm....
abstrakt ov reverse ili zajebanost unazadnog
bilo je pitanje koje mi je pljenilo pažnju, tog sivog jechernjeg vutra jel
shto mi to sad na glavi možda bi se neko zapitao.. osim sheshira vrhunskog dizajnera i frizure, takođe i daljnje razmishljanje na posljednju temu...
najme... velik problem skojim se svaki mladi trudikasha na putu ratnika dns sreche je upravo taj shto mora premostit razlike i stechi prednost iako je debelo u zaostatku te nea pojma shta pokushava, poput malog vrabca kojeg je jaki vjetar prijevremeno izbacio iz gnjezda... morati che pokazati ovom svijetu od chega je napravljen i uhvatiti se za svaku slamchicu koju mu život ponudi i ako bude jak i neodustane biche nagrađen... teshko je... nea vishe roditelja.. nea vishe gnjezda.. svu svoju energiju kolko god je malo imao mora iskoristiti na najbolji moguchi nachin, jedina shansa prije nego shto ga smrt nesastavi...
reko sam stoput i rechu oped...
choban jednom emancipovan iz svoje chobanske sredine i uveden u novo funkcionalno da nekažem elitno okruženje lagano malo pomalo, naravno uz koji savjet sa strane i puno rada postaje i sam elita da nekažem funkcionalan....
naravno choban vrativshi se u staro okruženje pochima da se vracha starim navikama i prije svega chobanstvu da nekažem nubovshtini...
upravo ovdje prije svega dolazi do izražaja prikradanje...
između ostalog taj skup stavova i postupaka omoguchuje chobanu da bude kolko tolko spreman na sve moguche ishode svake pojedine situacije... i znam... vish kak mi živimo svaki dan bez imalo prikradanja... al to nije tochno nažalost... svi se prikradaju, isto kao shto svi sanjanju... jest da smo totalni nubovi u tome ali tako je... predviđamo, planiramo, koristimo prilike... e.. nishta drugo nego povechati razinu, intenzitet... to je to shto nas djeli od onih superljudova zakoje niko nezna jer su tako super, ljubi ih majka...
neželim da bediram, al neamo shanse.. nikake...
jedino shto možemo je da djelujemo kao da nije tako
i to svim silama i sredstvima
jedino tako... bez vjere i sa puno iste živjeti.svaki.tren.
sretno
p.s. da odgovorim odma na pitanje prije nego se oped postavi.. nisam ninakakvim drogama, al bi volio bit, shalim se al kad sam dimio ni prshut mi nije bio ravan.. koshto rekoh post omeni.. a okome che... aj zdrao