citat iz knjige citata
:knockknock: umječe traganja je skup postupaka i stavova koji omogučavaju ratniku da izvuče ono najbolje iz svake situacije.
čini se korisno, zar ne?
stari mudraci, izraz koji govori o vremenu i načinu djelovanja pojedinih osoba, znaju da je vremena premalo da bi ga se trošilo bez veze. Razlika između mladog mudraca i onog starijeg je u tome što stari mudrac zna da je vremena premalo da bi se uzaludno trošilo, pa se stoga ponaša sukladno tome, dok onaj mlađi iako zna isto, neponaša se sukladno sa onim što zna. Mladi ratnik nema postojanost koja je potrebna na putu ratnika, neshto kao trovremenski taft, postojan u svim uvjetima. Mladi ratnik, kad se suoči sa činjenicom da svijet nije onakav kakav mu se čini, zna se počet blesavo ponašat, a da i sam nezna zašto i tako sa blesavim izrazom na faci vrludati po periferiji beznadnosti, umjesto da se drži puta koji mu je duh odredio. da sam ja duh odavno bi se ispizdio, shto nije ni daleko od onog shto je duh napravio, al otom po neki drugi možda put.
No dobro, bitno je primjetit da se s prolaskom vremena stvari bitno mjenjaju, još bitnije je shvatiti da jedan choban, da nekažem ratnik kako bi se lakše poistovjetili samnom, zna da postoje stvari koje on može raditi u određenom trenutku, a nije mogo raditi prije. Ne zato što su se promjenile stvari, već zato što se promijenilo njegovo shvačanje sebe.
Da bi jedan ratnik, mudrac ili ne promjenio svoje shvačanje sebe, nije dovoljno da samo to želi, on se mora pošteno oznojiti da bi to učinio. E sad, rijetki su oni koji su željni znojenja, al u pravoj su gabuli oni koji su spremni oznojit se, a da neznaju kako... to je ko mornar bez mora, đordan bez koša, ratnik bez rata, dovoljno da i najtrezveniji popuste i počnu udarat glavom kroz zid
Srečom, mi balkanci poznati smo po tvrdođi svoje lubanje. Tvrođa naših kostiju leži upravo u sranju iz kojeg se moramo ikoprcat, zasigurno smo svi puni nekakvih rana i ranica koje nas podsječaju na našu burnu prošlost. Ta tvroča glave, razvijena prekomjernom uporabom alkohola, dobro dođe u borbi protiv nemogučeg.
Kako da se nateram da se ponašam bezgreshno u svakoj situaciji... razumno gledajuči trebalo bi mi bar jedno 2 sata promišljanja i planiranja i znanje o svim detaljima koji će se tek desit i koje niko nezna, da bi upoče bilo šamse da se ponašam besprijekorno kad dođe vrijeme da svoj plan pretvorim u akciju. Jedan ratnik suočen s ovim problemom morao bi razviti neka sredstva u metaforičkom smislu koja bi mu pomogla da iako nezna budučnost ponaša se kao da zna, kad kažem ponaša se kao da zna, u glavi mi se stvara slike chobana koji se samo pretvara da zna, a da nezna shta se pretvara da zna. Ratnik-tragač točno zna shta se pretvara da zna.
taj naoči paradoks je paradoks samo u teoriji, u praksi je itekako praktichan i antiparadokzalan, sve naime ima savršenog smisla...
moč koju dobivamo traganjem omogučava nam da sakupimo dovoljno energije da razbijemo ogledalo u kojem se svakodnevno ogledamo i divimo svojoj ljepoti, prekrasnosti i prije svega pametnosti.
Sanjanje smatram jako korisnim sredstvom i podržavam temu lucidnog sanjanja, ali smatram da treba postojat i tema za jednu drugu isto tako korisnu disciplinu.
:knockknock: umječe traganja je skup postupaka i stavova koji omogučavaju ratniku da izvuče ono najbolje iz svake situacije.
čini se korisno, zar ne?
stari mudraci, izraz koji govori o vremenu i načinu djelovanja pojedinih osoba, znaju da je vremena premalo da bi ga se trošilo bez veze. Razlika između mladog mudraca i onog starijeg je u tome što stari mudrac zna da je vremena premalo da bi se uzaludno trošilo, pa se stoga ponaša sukladno tome, dok onaj mlađi iako zna isto, neponaša se sukladno sa onim što zna. Mladi ratnik nema postojanost koja je potrebna na putu ratnika, neshto kao trovremenski taft, postojan u svim uvjetima. Mladi ratnik, kad se suoči sa činjenicom da svijet nije onakav kakav mu se čini, zna se počet blesavo ponašat, a da i sam nezna zašto i tako sa blesavim izrazom na faci vrludati po periferiji beznadnosti, umjesto da se drži puta koji mu je duh odredio. da sam ja duh odavno bi se ispizdio, shto nije ni daleko od onog shto je duh napravio, al otom po neki drugi možda put.
No dobro, bitno je primjetit da se s prolaskom vremena stvari bitno mjenjaju, još bitnije je shvatiti da jedan choban, da nekažem ratnik kako bi se lakše poistovjetili samnom, zna da postoje stvari koje on može raditi u određenom trenutku, a nije mogo raditi prije. Ne zato što su se promjenile stvari, već zato što se promijenilo njegovo shvačanje sebe.
Da bi jedan ratnik, mudrac ili ne promjenio svoje shvačanje sebe, nije dovoljno da samo to želi, on se mora pošteno oznojiti da bi to učinio. E sad, rijetki su oni koji su željni znojenja, al u pravoj su gabuli oni koji su spremni oznojit se, a da neznaju kako... to je ko mornar bez mora, đordan bez koša, ratnik bez rata, dovoljno da i najtrezveniji popuste i počnu udarat glavom kroz zid
Srečom, mi balkanci poznati smo po tvrdođi svoje lubanje. Tvrođa naših kostiju leži upravo u sranju iz kojeg se moramo ikoprcat, zasigurno smo svi puni nekakvih rana i ranica koje nas podsječaju na našu burnu prošlost. Ta tvroča glave, razvijena prekomjernom uporabom alkohola, dobro dođe u borbi protiv nemogučeg.
Kako da se nateram da se ponašam bezgreshno u svakoj situaciji... razumno gledajuči trebalo bi mi bar jedno 2 sata promišljanja i planiranja i znanje o svim detaljima koji će se tek desit i koje niko nezna, da bi upoče bilo šamse da se ponašam besprijekorno kad dođe vrijeme da svoj plan pretvorim u akciju. Jedan ratnik suočen s ovim problemom morao bi razviti neka sredstva u metaforičkom smislu koja bi mu pomogla da iako nezna budučnost ponaša se kao da zna, kad kažem ponaša se kao da zna, u glavi mi se stvara slike chobana koji se samo pretvara da zna, a da nezna shta se pretvara da zna. Ratnik-tragač točno zna shta se pretvara da zna.
taj naoči paradoks je paradoks samo u teoriji, u praksi je itekako praktichan i antiparadokzalan, sve naime ima savršenog smisla...
moč koju dobivamo traganjem omogučava nam da sakupimo dovoljno energije da razbijemo ogledalo u kojem se svakodnevno ogledamo i divimo svojoj ljepoti, prekrasnosti i prije svega pametnosti.
Sanjanje smatram jako korisnim sredstvom i podržavam temu lucidnog sanjanja, ali smatram da treba postojat i tema za jednu drugu isto tako korisnu disciplinu.