Lucidno prikradanje

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
citat iz knjige citata
:knockknock: umječe traganja je skup postupaka i stavova koji omogučavaju ratniku da izvuče ono najbolje iz svake situacije.

čini se korisno, zar ne?
stari mudraci, izraz koji govori o vremenu i načinu djelovanja pojedinih osoba, znaju da je vremena premalo da bi ga se trošilo bez veze. Razlika između mladog mudraca i onog starijeg je u tome što stari mudrac zna da je vremena premalo da bi se uzaludno trošilo, pa se stoga ponaša sukladno tome, dok onaj mlađi iako zna isto, neponaša se sukladno sa onim što zna. Mladi ratnik nema postojanost koja je potrebna na putu ratnika, neshto kao trovremenski taft, postojan u svim uvjetima. Mladi ratnik, kad se suoči sa činjenicom da svijet nije onakav kakav mu se čini, zna se počet blesavo ponašat, a da i sam nezna zašto i tako sa blesavim izrazom na faci vrludati po periferiji beznadnosti, umjesto da se drži puta koji mu je duh odredio. da sam ja duh odavno bi se ispizdio, shto nije ni daleko od onog shto je duh napravio, al otom po neki drugi možda put.

No dobro, bitno je primjetit da se s prolaskom vremena stvari bitno mjenjaju, još bitnije je shvatiti da jedan choban, da nekažem ratnik kako bi se lakše poistovjetili samnom, zna da postoje stvari koje on može raditi u određenom trenutku, a nije mogo raditi prije. Ne zato što su se promjenile stvari, već zato što se promijenilo njegovo shvačanje sebe.

Da bi jedan ratnik, mudrac ili ne promjenio svoje shvačanje sebe, nije dovoljno da samo to želi, on se mora pošteno oznojiti da bi to učinio. E sad, rijetki su oni koji su željni znojenja, al u pravoj su gabuli oni koji su spremni oznojit se, a da neznaju kako... to je ko mornar bez mora, đordan bez koša, ratnik bez rata, dovoljno da i najtrezveniji popuste i počnu udarat glavom kroz zid :)

Srečom, mi balkanci poznati smo po tvrdođi svoje lubanje. Tvrođa naših kostiju leži upravo u sranju iz kojeg se moramo ikoprcat, zasigurno smo svi puni nekakvih rana i ranica koje nas podsječaju na našu burnu prošlost. Ta tvroča glave, razvijena prekomjernom uporabom alkohola, dobro dođe u borbi protiv nemogučeg.

Kako da se nateram da se ponašam bezgreshno u svakoj situaciji... razumno gledajuči trebalo bi mi bar jedno 2 sata promišljanja i planiranja i znanje o svim detaljima koji će se tek desit i koje niko nezna, da bi upoče bilo šamse da se ponašam besprijekorno kad dođe vrijeme da svoj plan pretvorim u akciju. Jedan ratnik suočen s ovim problemom morao bi razviti neka sredstva u metaforičkom smislu koja bi mu pomogla da iako nezna budučnost ponaša se kao da zna, kad kažem ponaša se kao da zna, u glavi mi se stvara slike chobana koji se samo pretvara da zna, a da nezna shta se pretvara da zna. Ratnik-tragač točno zna shta se pretvara da zna. :)

taj naoči paradoks je paradoks samo u teoriji, u praksi je itekako praktichan i antiparadokzalan, sve naime ima savršenog smisla...
moč koju dobivamo traganjem omogučava nam da sakupimo dovoljno energije da razbijemo ogledalo u kojem se svakodnevno ogledamo i divimo svojoj ljepoti, prekrasnosti i prije svega pametnosti.

Sanjanje smatram jako korisnim sredstvom i podržavam temu lucidnog sanjanja, ali smatram da treba postojat i tema za jednu drugu isto tako korisnu disciplinu.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Frula

TrueDimSino7ni_ašiš

Banned
Banovan
23.05.2009
29
2
0
82
i za to ti imaš dva repa, a ja i on ni po jedan? :p
pa je, jedan dio atmosfere ove priče sam upio...
kaže budistička da ako uspiješ cijeli dan biti svjestan svoga disanja,
da ćeš doseći prosvjetljenje...zamisli...i ko će pokušati istinu doseći?
nitko, osim onog kome je pisano da je dosegne...
i onaj kome je dosta svoje konstantne karme, pa će tražiti promjenu...
ima jedna metoda koja me opušta vidno duhovno, ali nemam snage...
postani svjestan ovog trenutka, umiri svoje lice i oči neka su sjajne...
postani svjestan da je živ ovaj trenutak,, trenutak blistavosti bajne...
doduše, pokušavam ovim riječima prenjeti ono što srce tad osjeća...
a stvar je u tome što je naš duh svijesti u službi osjećaja,
a ako te osjećaje ujedinimo u jednu ljepotu, ostaje radost.
gledao sam neku noć u nebo zvjezdano i po prvi puta sam osjetio kako su zvijezde bliske,
jer inaće kad ih promatraš pomisliš kako je sve daleko, a zapravo je sve to jedna cjelina...
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
Žašto prikradanje.

Dali ste znali da je njuh jedan od najprilagodljivijih osjeta koje imamo?
da, sve što treba je da se zatvorimo u govnastu štalu, nakon nekog vremena više nebi osječali nikaki smrad, a uz to bi sami smrdili ko štala puna govana. Nama je ljepo u toj štali, smrdimo i prdimo, osječajuči kao da za ništa nismo odgovorni te kako smo vječni, sažaljevajuči se što umjesto da mirišemo cvijeche vani, njushkamo ovo đubre unutra. u takom stanju, nismo u stanju, vidjeti svu čaroliju mljeka koja nas okružuje. Al dobro ja sam uvjerenja da ukoliko netko želi spoznati ljepotu mora prvo spoznati odvratnost. Takođe sam uvjerenja da morash bit lud da bi bio ****r :) To su bile male vragolije koje su imale dovoljnu moch da mi pruže kakvu-taku zaštitu od samog sebe...

Našu vezu sa duhom, apstraktnim, izvorom svega, originalnoj namjeri, problemi i brige svakodnevnice zagušuju, te ona odumire, bez jasne povezanosti sa njom čovjek je osuđen na propast, kad kažem propast mislim glupost. Da svi smo osuđeni da lutamo glavom bez obzira i skupljamo se oko govana koji predstavljaju naš ego, ko muve, prljave pokvarene muve koje me bude kad još nije vrijeme za to. mamicu im, mushju.

več sam ranije pomenio da mladi ratnik blesavog izraza vrluda jer osječa veliku zbunjenost kad shvati da se svijet koji se dotad činio objektivan, činjeničan i nepromjenjiv zbog posebnosti naše svijesti i percepcije, mjenja ako umu predstavimo jednu drugu posebnost opažanja i to baš u vezi svijeta koji mu se čini tako nepromjenjiv objektivan i činjeničan. :) za razliku od sanjača čija su oblast, vrijeme i mjesto u samom startu van razuma, tragač se suočava sa svakidašnjicom i to radi na najmaštovitijie načine, pa ako treba i sa štalom punom govana.

Da bi u svom naumu uspio, on prvo mora odagnati sve sumnje. Pomaknuti svoj centar na mjesto bez samilosti. To je prvi preduvijet prikradanja.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: choki123

choki123

Aktivan Član
25.04.2007
477
29
0
35
ma kako ne kužiš :)
ratnik-riječ koja ima značenje da označava čovjeka(ženu,starca...) čiji je skup djelovanja (bilo kakog djelovanja od recimo danas od dizanja iz kreveta pa dok doručkujem al neću jest čokolade bureke i krafne za doručak ko inače jer sam teški endo i sakupljam vodu ko spužva u sebe,pa dok odem na plažu...sve) određen nekim (ne bi reko pravilima jer zvuči previše grubo i usiljeno a baš to NIJE) već djelovanja u skladu sa "besprijekornosti" (a bespr. je pravilno trošenje energije.usmjeravanje na važno,a bespr je jedina ratnikova sloboda,to svatiš ovako il

onako,sad il kasnije) a jedan banalan prmjer ko recimo pokvari ti se guma na autu i umjesto da suješ bogove i matere gledaš koji je najbolji mogući način da popraviš gumu što brže i kreneš da nastaviš dje si stao il naprimjer počne te ganjat rotvajler i umjesto da se usereš i pojede te,to probaš posmatrat sa jedne objektivnije točke ko naprimjer kad bi ti na tv-u doma gledo nekog lika da ga oće ćopit rotvajler,šta bi ti iz svopg kauča njemu reko da napravi,vjeojatno da ga rokne nogom iz sve snage il da uzme neki predmet šta je poraj njega i sl. (ovo je glup i nepotreban primjer al nema veze).


Znači ono šta je majkl napiso,iskorištavanje svake situacije u svoju korist,sa naglaskom na lucidnost i trezvenost što baš i nije najlakše, znači dobro se oznojit i treba ti vermena,a toj lucidnosti su težili više novi vidioci,nego stari koji su bili više vračevia manje vidioci...

sad to iskorištavanje situacija je samo mali dio opisa "ratnika" a u smislu njih novijih znači oni su bili puno više nego "ljudi koji su bili objektivni"... pa i ovo malo što sam sad izlaprdo kao pod definicijom "ratinika" nije baš skoro ništa...al tako ti je to sa rječima,uvjek se upleteš za

njihovo značenje i na kraju ne kažeš ono što si htio (reć?),i kako se uvjek stavljamo pod definicije i sve svatamo kao konačno,određeno,čvrsto,dobro loše,zlo...a to je zapravo samo zato je mi taj naš inventar neprekidno obnavljamo tako da je unutarnja šutnja jedno od najvažnijh stvbari oko te priče cjele,i dobijanje viška energije za "viđenje" i sanjanje i prikradanje nepokolebljiva namjera dobro pišeš majklč
:rofl:

 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
upravo :)
npr. evo jedna hipotetska situacija.
jedan mladić koji je u svojim mladim danima bio poznat po svojoj pametnosti, zgodnosti te nadasve megakulnoti. (Naravno osoba koja je mislila da je on sve te stvari najvishe od svih, bio je naravno on sam...)
Nakon što je proteklo dosta vremena i on postao nezgodan, nepametan i nadasve ne megakul, zapao je u veliki očaj i počeo da se samosažaljeva te da krivi sve osim sebe za svoje probleme i nemoć koju je osječao.
Duh bio vragolast kaki je sažalio se nadnjim i odluchio mu pokloniti josh jednu priliku, priliku za život ispunjen do vrha, te mu se ukazao. Problem duha je bio taj shto je glupi mladić bio previshe zaokupljen samim sobom i svojim problemom, te kao takav bio nedostupan i smatrao je kako je duh samo josh jedna od onih kreativnih ideja koje su mu sada več polako dolazile glave, te ignorirao objavu.... nakraju izbor je naš, za izbor se izbaramo, a duh u nemogučnosti da odluchi za nas, pribjegava lukavstvu. Naime mladić je proživjeći sad več godine pod budnim zubom svog gospodara (vlastitog ega) postao chudljiv, osoran, loše raspoložen, duh je to znao i prikrao mu se na najzabavniji način. Mladić je imao jednu kartu iz nekog pokeraškog špila, koju je kao đoker kartu nosio već tri godine u svom novčaniku za dobru sreču, te mu ju je navodno jozefina dala. Tako se on jedan dan zaputio do svog kolege, a duh ga je pratio, malo je on znao tko ga prati i zašto, pa je u svom uopbičajenom stilu bio mrzovoljan i to tobože prikrivao iza smješka prelažnog da bi bio lažan. Popričao je s kolegom koji mu je rekao da ide popit kavu s jednim drugarom te da im se može pridružiti ako hoče. Protagonist je poznavao drugara iz neke zajedničke prošlosti al nije imao previsoko mishljenje o njemu. Tako oni krenuše. par trenutaka kasnije s druge strane ulice udaljen nekih 70ak metara hodao je drugar, skužili su ga i usmjerili svoj pogled na njega, nato ih je mladić spazio brž bolje skoćio iza auta koji je bio parkiran u blizini. Protagonist i kolega znali su da ovaj nije bash skroz normalan pa su mu doviknuli kako oni idu do trgovine kupit pljuge i nastavili. Mladić koji se skrivao iza auta smatrao je cijelu situaciju izrazito smješnom te se sam sebi smijao dok je čučio iza auta promatrajući protagonistu i drugara kroz šajbu. Mladić pošto se srčano nasmijo krene put trgovine, te ih tamo susretne i sa iskrenim smješkom pozdravi. Obojica su ga pozdravila sa iskrenim smješkom, te se zajedno zaputiše do kafiča koji se nalazio tik do velike rijeke koja je onomad tekla. Najbolji stol je nekim čudom bio slobodan i sva trojica su odmah znali da je baš to mjesto gdje žele sjesti, te su sjeli za taj stol koji se nalazio tik uz bent velike rijeke. mirko protagonist, đuro kolega, i ludi drugar sjedoše tako za stol i naručiše kavu. Đuro i ludi drugar su bili poznati po svojim maštovitm filozofijama koje bi uvijek na licu mjesta zajedno razvijali i koje bi ponekad postajale tako apsurdne da su se obojica smijali ko blesave budale što i jesu. Mirko suviše mrzovoljan da ga ponese žar samogluposti uglavnom je šutio i samo tu i tamo uputio neku zlomislenu tvrdnju u smjeru ludog drugara koji se činio kao nema kraja njegovom ludiranju, al oped na neki čudan naćin je uvijek izvlačio neke pouke koje su imale savršenog smisla iako su u potpunosti bile besmislice. Tako je duh obznanio drugaru svoj zli plan. Ludi drugar je tada započeo razgovorati sa đurom uopche neobrachajuchi pažnju na sitničave napade mrzovoljnog mirka, znao je da je ovaj taki jer krivi druge za svoju sudbu. Rekao je đuri da se danas sjetio nečeg što su obojica davno zaboravili, te to je zainteresiralo đuru, ali se nije mogao sjetiti šta je zaboravio. Ludi drugar pogledao ga je u oko i iskoristio svoju volju da bi zakačio đuru. Đuro je znao da ima nešto u riječima drugara što nije mogao opisati, ali se isto tako nije mogao sjetiti ničega što bi zaboravio, tražio je da drugar pojasni šta se sjetio. Mirko pun pameti i mrzovoljnosti, podrugljivo objasni kako je to nešto ochito bitno samo ludom drugaru te da se zato ovaj nemože sjetiti o čemu se radi, taj je napad mladi luđak shvatio kao znak duha da je sad vrijeme da djeluje. Rekao je đuri da se zaboravljeno sječanje vrti oko skupa papira koji mu je ovaj jednom prigodom ostavio, te kako se radi o kockastom točku vremena, đuro se odma sjetio i sa smješkom na licu dodao kako je on uvijeren da je tu grupu papira on mladom luđaku več vratio iako su obojica znali da nije. Drugar se iskreno smijao cijeloj situaciji sve dok đuro nije izvuko neki komad papira iz novčanika i dao ludom drugaru u znak da mu vrača papir. Papir je bio pranaz čošak nekog A4 formata veličine šake, koje je u zadnje vrijeme Ludi Đuro volio davat ljudima bez nekog posebnog razloga. prije nego se ludi drugar uspio zahvalit, Mrzovoljni mirko je vech u ruci držao đoker kartu, pun poleta kojeg mu je sam duh ulio pokazao je svoju sretnu kartu Đuri kojeg je više fascinirala činjenica da on sa takim poletom pokazuje kartu nego sama karta, promatrao je kartu sa imitirajuči mirka odgovarajučim čuđenjem lagano potvrdno klimajuchi glavu u znak slaganja.. Ludi drugar budući da mu je spojna točka zauzela mjesto bez samilosti iako mu je cijela situacija bila urnebesno smješna nije se nimalo nasmijo nego je buljio u nešto s prijeke strane rijeke pokazujuchi ochiglednu nezainteresiranost kartom, Mirko je strpljivo čekao... u momentu kad se ludi drugar okrenio prema mirku ovaj mu je s istim uzbuđenjem uperio kartu u glavu (kao da mu daje crveni-karton). Drugar je s velikom smirenošču i spretnosti ugrabio kartu i poput frizbija zabacio u smjeru rijeke koja se nalazila oko 5 metara od njih i oko 8 ispod. Bila je potrebna besprijekorna spretnost, karta je morala odletiti dovoljno jako da prođe kroz ogradu i da mirku do znanja da se nešali, a oped nedovoljno daleko da ponesena vjetrom završi u rijeci. ludi drugar je to bezprijekorno izveo ostajuchi pritom ladan ko led. Izraz mrzovoljnog mirka tog trenutka bio je kao u djeteta koje se ponosno na svoj sladoled zadovoljno hvali pred svojim chetvoronožnim prijateljima i onda u kada se desi da mu sladoled odjedamput ispadne iz ruke u nevjerici njegov svijet se skrši i prije no što počne plakat na faci poprima neprocijenjivi izgled.
Da, da je mlađi, mirko bi iz nemoći zasigurno zaplako, ovako star i glup, poćeo je vrijeđati drugara te mu chak i prijetiti da ukoliko se odmah neustane i ode po kartu mogao odalamiti preko labrti. Ludi drugar zadržao je svoju spartansku rezervu shto mu je uvelike omoguchavao položaj na kojem se njegova točka spoja nalazila i izjavio da nema namjeru ichi po kartu, te kako smatra da je ljudska opsjednutost materijalnim iovako precjenjena. Umješao se đuro nagovarajuchi ludog kolegu da ode po kartu, pozivajuchi se na razum i sve shto je u ovom svijetu sveto, Drugar je bio neumoljiv. Mirko je tada izjavio kako bi ga drugar uchinio najsretnijim chovjekom u svijetu da sad ode po kartu, našto je drugar brzim i spretnim pokretom pokupio svoje kljucheve i mobitel sa stola i spremio u đep, te izjavio kako se mirko ima priliku sam uchinit najsretnijim čovjekom na svijetu i ode po kartu koja mu tako puno znači. Također je dodao da ukoliko bi ga umjesto čovjeka napao vuk, on zasigurno nebi stojao i čekao da ga ovaj pojede bolnom smrti, vech bi navrat, nanos pokushao spasiti život penjuchi se na neko drvo ili tome slično. Od vrijeđanja nemaš nishta reko je drugar mirku te nadodao kako osječa da se vjetar pojačava, te ako mu je imalo stalo do karte morat che se požuriti i sam otichi po nju. Drugar je tada skupio sav svoj či i bio spreman i umrijeti prije nego ode po kartu. Duh je to pozdravio, Mirko je to vidio, šok koji je doživio, otkačio je njegovu je njegovu tochku spoja sa mjesta na kojem je prebivala i dozvolio duhu da ju pomjeri na mjesto bez samilosti. Otišao je po kartu, vratio se i sa iskrenom zahvalnošču rekao kako ga je ovo iskustvo nauchilo da svoju posebnu kartu bolje čuva. Nato su se svi grohotom nasmijali, a najviše mirko, koji odtada u svom novčaniku više nenosi kartu koju mu je jozefina dala vech sam duh.
fala chokz, pishem ko da mi život ovisi o tome xD skoro pa bi se moglo rech da pisanje na ovom forumu svacham ko ratnički zadatak :dabliksde:
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
1. Univerzum je beskonačna gomila energetskih
polja, koja podsećaju na trake svetlosti.
2. Ta energetska polja, zvana Orlova zračenja, zrače
iz jednog izvora nezamislivih proporcija koji se metaforično
zove Orao.
3. Ljudska bića se takođe sastoje od neizračunljivog
broja istih tih trakastih energetskih polja. Ta Orlova
zračenja grade jednu obloženu gomilu koja se pokazuje
kao lopta svetlosti veličine ljudskog tela sa rukama
produženim sa strane, kao veliko svetlosno jaje.
4. Samo malu grupu tih energetskih polja u unutrašnjosti
te svetlosne lopte pali jedna tačka snažne
briljantnosti koja je smeštena na površini lopte.
5. Percepcija nastaje kada energetska polja u toj
maloj grupi u neposrednoj blizini briljantne tačke pruže
svoju svetlost da obasjaju identična energetska polja
izvan lopte. Pošto se jedino opažaju ona energetska polja
koja obasjava tačka visokog sjaja, ta se tačka zove
»tačka u kojoj se skuplja opažanje« ili prosto »skupna
tačka.«
6. Skupna tačka se može pomeriti sa svog uobičajenog
položaja na površini svetlosne lopte na drugi položaj,
ili po površini, ili u unutrašnjost. Pošto briljantnost
skupne tačke može da upali svako energetsko
polje sa kojim dođe u dodir, kada se pomeri na novi
položaj ona odmah osvetljava nova energetska polja
tako da se mogu opažati. Takva percepcija je poznata
kao viđenje.
7. Kada se skupna tačka zaokrene, omogućava opažanje
jednog potpuno drugačijeg sveta, koji je podjednako
objektivan i činjeničan kao i onaj koji normalno
opažamo. Vračevi odlaze u taj drugi svet da bi
došli do energije, moći, do rešenja za opšte i pojedinačne
probleme, ili da bi se suočili sa nezamislivim.
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
što je đenda?
pitanje na koje che jedan igrach bilijara, basketa ili starcrafta u rasponu godina od 20-40 g. znat odgovor...
to je kada choban uspješno izvede potez za koji je šansa da uspije bila iznimno mala...

ljudi đendare, neki đendare više, neki manje...
đenda je ono shto ljudi nazvaju srećom, laki bastards...
bilo bi dobro kada bi na neki naćin mogli uspješno kontrolirati tu sreću, zar ne :)

sreća je nešto što nijedan instrument nemože izmjerit, ili dali je?
znanost nema instrument koji može mjerit tako nešto pa stoga kaže da je to nedokazivo u trenutnom vremenu i tu znanstvena priča završava.

što je sreća?
svako pa i onaj najnesretniji tugomir je bar jednom u životu imo sreće.
možda se uspješno šverco na ispitu, možda mu za dlaku proletila neka kamenčuga pored glave....
sreća prati hrabre, a budala je sretna... svi se nadaju da će im se sreća osmjehnut kad uplate listić za lutriju. Neki kažu da to nema veze sa srećom i da je u pitanju znanje...
tko je upravu, što je sreća :)

kada si sretan, lupaš dlanom o dlan
kad si nesretan, lupaš glavom o zid
đenda je moć, ono što je bitno primjetit da postoji moć za moć,
također da se moć taloži, skuplja, akumulira.
na poćetku je uopche nemamo i neznamo što je, kasnije ako imamo sreće i skupimo malo moći i postajemo svjesni njenog postojanja, ako dobro odigramo karte s vremenom imamo dovoljno moći da znamo što je moć i možda kako je koristiti, ali to svejedno nemožemo pretočiti u misao, ako prođe još vremena i ako je mi sakupimo još više počinjemo je kontrolirati, razmišljati o njoj i koristiti na određene načine, moć kontroliramo ali ju ne kontroliramo. Čovjek koji se namjeri kontrolirati moć nakraju gubi bitku jer se moć nemože kontrolirati, a oped sagledavajuči situaciju ispada da ju kontroliramo. Moć se nemože opisati riječima, to je nešto poput osječaja sreće koji čovjek osjeća.
moć je moćna, zavrtit che glavu svakog tko se uhvati u koštac s njom. Postoje razne nijanse moći. moć koju možemo koristiti samo u određenim situacijama, univerzalna moć svakog pojedinca, skup svih moći koje on posjeduje, osobna moch...
čovjek bez moći se divi onome tko ju ima, moć čovjeku omogučuje više opcija. opcija koje su potrebne chovjeku da se iskoprca iz svoje govnaste štale.

evo završavam svoje izlaganje s jednim glupim primjerom.
ozljedi se, ali slučajno, ne namjerno i steći češ malo moći
izvedivo je, al je zajebano :) život tragača ispunjen je naochi kontradikcijama
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
psi su zakon

zahsto pitah đordana, neznam odgovorio je, dobro rekoh...

Dogs can discriminate odors at concentrations nearly 100 million times
lower than humans can.

zanimljiva činjenica, kad uzmemo u obzir njihovo ponašanje ponekad možemo zakljuchiti da se pas ponaša besgrešno u skladu s njegovim uvjerenjem....
da bi pas p0stao pas on mora proči jedan ratnički život i ostvariti savršenu ravnotežu u sebi..
večinom, pas se za razliku od večine mačaka, uvijek odlučuje za svijet ljudi i prati svog vlasnika do smrti.
pas u svom cijelom životu neće rechi nijednu riječ, a reči će tako puno
psi su mudre životinje, iako je ta mudrost chovjeku totalno strana ona postoji i sasma je stvarna.
poput svih životinja pas živi u sadašnjosti, ali iznimke se dešavaju kao nusprodukt svijeta ljudskog uma, gjde postoje situacije da se nestabilan pas ponaša kao da živi u prošlosti ili strahu (kad je u pitanju kost, drugi pas, određeni zvuk ili bilošto opsesivno konpulzivno)
pas iako, i sad che me opsesivnikompulzivci optužit, proveo dugi niz godina kao takav, ustanju je promjeniti svoje ponašanje suočavajući se sa strahom, ali i sa trezvenošču, stabilnosti, ravnotežom, tišinom uma, sa ovdje i sada
manipuliraju okolinom sa takvim zapanjujučim učinkom da je jednom chovjeku to teško povjerovat, mnogo puta lakše je psa ignorirat, bed gazda bed!
mjenjanjem ruta šetnji pas postaje mudriji, jedan je vođa čopora i iako hjuman misli da je to njegovo prirodno pravo, što u neku ruku i je i nije, svejedno neponašajuči se u skladu s uvjerenjem, daje psu do znanja da nije vođa čopora, po psechem pravilu mora postojat prvi, alfa. pa ako chovjek neuzima to mjesto pas biva prisiljen da to postane.
u takvim situacijama pas postaje nestabilan, obično zato shto je i sam gazda nestabilan.
jednom kada je uspostavljeno pravilno stanje ono se mora održavati. Ispocheka pas testira novog vođu često, to je najteže razdoblje, potrebna je nemilosrdna volja ali također i trezvenost, stabilnost, ravnoteža, tišina uma i to stanje choban mora mochi zadržati.
velika pomoč je prikradanje samom sebi. kao i biti na dva mjesta u isto vrijeme YD

dogz rule
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
djeci s ljubavlju, aparat za gašenje...
bio sam sasma mlad kada sam prvi puta to prochitao...
u tramvaju jednom, ispod plakata djeci s ljubavlju stajao je natpis aparat za gašenje...
nikad mi nije bilo jasno shto je to znachilo, do sada..
svijet voli svijet, hm... ali dali i životinje imaju svijet... ma nemaju... to od cvijecha kontam...
ljudi su ko svijeće upalish ih i izgore xD
a oped i ko cvijeche, rastu narastu procvjetaju (opraše) uvenu
bbc kaže da chovjek 30posto gena djeli s tulipanom, kolko djeli s gicom pitam se...
gena žena, trebo bi narodnjak složit..
malo znamo a još manje znamo shta znamo,
nije ustvari ni chudo da imamo tolko ekscentrika
jer kako i nebi glupo odigro taj potez (da nekažem napad) kad sam samo zrno, bjelo il crno, ljevo i desno... a oped..
sve nekako funkcionira i sjeda na svoje, to o chem pricham jel, ....:eek:hno:
život :)
chovjek vjerovo on to il ne je stvoren da preživi
mehanizmi stvarani milijunima godina postoje u svima nama vjerovali mi to il ne
chak bi se moglo reč da postoji i metoda tom ludilu, da nekažem mudrosti
čovjek kada više nea shta izgubiti postaje najdjelotvorniji
chovjek se navuko na crno ko shto se lerdi na lobje, samo malo josh!
dor han je izjavio da je crno u ljudu sopstvena glupost,
neki che se složit da energija ima boje, boje koje se mjenjaju, bijela boja, osnova

hm... zashto prikradanje... zato shto je u nama isto kao i sanjanje, drevni mehanizam... uspavan... ponašamo se na određeni naćin a da ni sami nismo sigurni zashto :)
noch je vedra a on odlazi iz njihove emisije
a i ja
konj
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
negativno, posljedica gluposti, bar shto se ljudskog ponašanja tiće...
naravno lik koji se glupira zna bit smješan pa to može bit pozitivno
pozitivno, posljedica trezvenosti.. nekad, valjda...
sve shto je potrebno je pronachi onu vatru u nama i rasplamsati ju,
stvoriti živi oganj, takav da se naše svjetlo vidi još godinama nakon shto odemo odavde..
jedini i pravi izazov dostojan bash svakog chovjeka
moje ja mi je oduzelo moch dok sam bio skroz mali, ugasilo moj plamen i uchinilo me bespomochnim. Borit chu se za svaki dio tog izgubljenog plamena, i shall fajt on the seas and oceans, i shall fajt on the standing ground, i shall never surender, dok me smrt nesastavi
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
sloboda ne?
zanimljivo je kako slobodu uvijek gubimo zbog naše osobne gluposti.
glupim odabirom završavamo u mutavim situacijama s josh manje slobodne nego prije.
kad se toga nakupi dobro je zapalit trubicu ili se razbit alkoholom...
koristimo razna pomagala da bi dosegli balans, a chinjenica je da nam u startu ništa od tih stvari netreba...
zatvor za um sami slažemo, naravno dizajnera il bolje da nekažem arhitekta se nishta nepita,
njegova volja se sljepo slusha, i ko klinci neamo puno izbora... sistem che te asimilirat ili odbacit...
glupost, sljepa i chista glupost... naravno da che chovjek popushit, on najpametniji, inteligentniji stvor na planetu,
savrsheno biche (koje mož napravit svaka budala :)
ja banalarim stvari, ali svaki dan radimo 156 barem odluka, zašto to radimo shto radimo.
zašto na neke nama specifichne nachine prihvachamo neke ljude a neke ne, ko zna...
josh juche smo bili djeca, djeca koja su vrijeme gurala naprijed...
sada odustajemo od toga...
drugi che preuzet nashu ulogu...
nemoguche je nastaviti s obzirom na okolnosti, ili to jednostavno nikad ni nije bilo moguche...
biti ili nebiti mi odluchujemo, odluchujemo osuditi ili razumjeti, iz naših odgovora razumijemo sebe,
svoje odluke...
u nama plamti bitka, vjechna
sudbina je nepredvidiva, ali je u našim rukama, u nashim odlukama, u nashoj osudi
drugi che preuzeti nashu ulogu, ali time mi negubimo odgovornost, naprotiv, ona postaje vecha...
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
dobro i zlo možemo percipirati preko posljedica nashih djelovanja, zlo uglavnom uzrokuje patnju i bol, a dobro ne, u nekoj objektivnoj situaciji, imajuchi na umu da su i patnja i bol, samo rijechi, simboli u nashim umovima, archtipovi, stupovi na koje kojeshta vežemo.
kako opisati trenutno vrijeme... kao vrijeme kada je mars putovao sa zemljom? chovjek i vrijeme su usko povezani, chovjek u njemu pliva kao riba, ono shto chovjeka veže za vrijeme je smrt. sve shto radimo radimo zato shto nam vrijeme istjeche, a ipak, ponashamo se kao da chemo živjeti vjechno...
josh jedan apsurd ljudske psihe... upoznati s novim saznanjima koja nisu u ustrojstvu nasheg uma, iako dobra za nas, biramo zanemariti i nastaviti dalje s uhodanom shablonom života.
ipak ima sluchajeva gdje se nakon nekog vremena deshava promjena nasheg uma, gdje nekim drugim stvarima povechavamo važnost, nekad se desi prije nekad kasnije, nekad bash kad mars prolazi pored zemlje ;) bitno je donjeti odluku i biti spreman umrijeti prije nego ju promjeniti...
da bi bio ratnik tragach morash imat ****, i to ne bilo kaka, nego mentalna...
zar nije jedini izbor? ste znali da chovjeku nebude nisht ak uopche nemastrubira, chak shtovishe ima više energije i otporniji je... kolko nas pushi samo vutru alz duvanom, kolko chesto lupamo po njoj?
živimo li u kaosu? idemo li na fx? kakav posao radimo? kakve posljedice imaju nashe radnje...
eto nasra san ga se sve u 16, nemojte zamjerit
 

vrtlar

Aktivan Član
21.11.2007
194
10
18
41
nadam se da su svi postovi dobri ko ovaj prvi... tolko stvari besmisleno smisleno i duhovito napisanih i sve stoji... dobar djir... procitat cu ostalo cim stignem...
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
neznam, ja nisam ni sprvim bash nesht zadovoljan, al bash me briga pishem...

zashto ratnik?
vjerovali ili ne to je jedini pravi izbor koji imamo,
biramo biti obichni ljudi ili ratnici...
biti ratnik znachi odluchiti boriti se protiv svojeg ja

zašto bi se itko htio boriti sam sa sobom, prvo,
to znachi promjenu, promjene su naporne, zahtjevaju energiju, prilagodbu, kompromis...
i drugo, to bi znachilo da zapravo nismo u pravu, da neživimo onako kako bi smo mogli, trebali chak... ako bi jedan choban i pristao na tu mega promjenu u životu, po defaultu mora sam sebi priznati da je choban te da su shanse da od njega nastane prosjechni ratnik premale da bi ih uopche imalo smisla spominjat, također put ratnika je pun nejasnocha, neznamo kako se otarasit starih navika, mnoge navike neznamo ni da imamo... neznamo ni kako bi se sad "po novom" trebali ponašat, nemamo nikog da nas vodi i govori nam shta je shta... carlos castaneda je hodao putem ratnika duži niz godina i svoja iskustva i spoznaje zapisao u seriji od 10ak knjiga (mogu se sve skinit pod topicom Carlos Castaneda tu na mentalnim talasima) ljubi ga majka...

ugl. imajuchi na umu sve te "negativne" strane puta ratnika jednom chobanu nije teshko odluchiti samo nastaviti sa svojim uobichajenim životom... zašto pobogu da sad unishtavam ego koji sam godinama stvarao, a jesi i ti blesav i sl. su izjave koje sljede...
ego nemožeš uništiti, ali mu možesh oduzet moch, moch koju je on tebi oduzeo, slobodu izbora.

Prikradanje samom sebi omogučava novopechenom ratniku da se konstantno testira i preispituje svoje odluke bash iz razloga shto jednom kad krene putem ratnika zna da je njegov najvechi neprijatelj upravo on sam, te si nesmije okrenit leđa ni na sekundu... monolog koji konstantno tokom budnog stanja održavamo u glavi jedan je od sistema koji nas drži na kratkoj uzici, potrebno je vježbati i nauchiti zaustaviti taj monolog. jedan od najjachih alata je upravo moguchnost tishine uma, pomochu nje možemo prihvatiti strah, izdržati velike hladnoche i vruchine, lako zaspati, pomaknuti svoju sjajnu tochku percepcije na nova i zanimljiva mjesta... svijet nije onakav kakav se chini, postizanjem tishine uma postajemo toga svjesniji...

eto usporedio bi kretanje putem ratnika sa slikom chobana kojeg je neko usred zime izvuko van iz kreveta u gachama i zakljucho vrata...
nemosh nikom ni zamjerit shto bira biti obichan chovjek, zadovoljan i sretan taman kolko mu treba, bez nade da che ikad spoznati pravu prirodu svega shto ga okružuje, nemochan da ishta promjeni, osuđen da gleda u jedno te isti izlog cijeli život. život je jedan, kakav daje tvoj je. sretno :)
 
07.09.2009
19
3
0
38
meni sad sve ima sve više smisla, eto nadahnulo me čitajući malo prije, i onda zapalio, i sad još više...i evo sad sam sve zaboravio! pa idmo redom...

sve što kažeš puno stoji, a evo svi mi imamo slabosti života...
moja jakost je dječačka spontanost...
moja slabost je uporno pretjerivanje...

spontan sam, to je moja točka vodilja od svega što sam vidio...
jer imam neke fleševe iz djetinjstva kad su osječaji bili happy...
a tad sam bio nesvjestan svega kao i svi, a snovi su nas vodili...
a ova svjest moja zna da je ljubav prioritet za smisao življenja...
umjetnost mira izražavanja kroz ljubav prema svemu što vidim...
ratnik je onaj koji se bori, a duhovan čovjek onaj koji se izborio...
duhovan pozna ljubav i ima mir, spokoj istine...što mu više treba...
slabi smo, naši poroci su borba...ali sve je to život odabran svima...

a sad da baš ne pretjerujem, huh dođoh malo ispraznit glavu ovdje...
ali nastavit ću..majkl, taman mi ležiš... :)
:leafblunt:
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
:)

da ta spontanost je dobra stvar, razvijen instinkt glavu chuva :)
biche mi drago ako nastavish pisat svoje misli i iskustva ovdje

živ'li
 

majkl

Aktivan Član
09.07.2009
65
11
0
39
i feel
i breathe...
tko smo mi da odluchujemo shto ima smisla a shto ne, ipak odluchujemo...
resolve
nekad morash prvo smislit rijeshenje da bi smislio problem.
tako se farmaceutske kompanije prikradaju svijetu..
my memories
da bi postao zao morash bit dobar
i to ne dobar nego predobar, toliko dobar da si zapravo zao...
ko supermen...
žene... neznam shta bi reko...
navodno imaju kracha stopala da bi mogle bliže štednjaku stojat..
ko che ih znat.. uvijek neshto plandruju, prichaju 100nasto... neznam... ko machke su
imaju take neke brutalne kombinacije stavova da neznam dal bi plako il smijo, nekog...
psi, ovaj mushki... ko zna..
mushki navodno sve može racionalizirat sa jednom rijechju...
jebiga...
neznam shta bi rekla... znaju bit veche babe od žena, nekad sljepo vjeruju najboljim prijateljima i lako su povodljivi, kad uđu u pubertet i nanjushe pice popizde
ko psi su, tolko nekad zabriju na neshto da kasnije ni sami neznaju zashto i shta...
jedan mushki i jedno žensko ratnici novog svijeta, sami protiv svih, protiv samih sebe...
:signs054:ko zna...
triba prvo strah pobidit, nakon toga dolazi jasnocha, sve nam je jasno, chak prejasno za nashe sopstveno dobro...moch...starost...
juche sam bio/la prikradnik duha, natero me da rekapituliram događanje jedno
strugle continues...it isnt over till u win :)

itako no an