Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Lucidno prikradanje
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="majkl" data-source="post: 96068" data-attributes="member: 8442"><p>neznam, ja nisam ni sprvim bash nesht zadovoljan, al bash me briga pishem...</p><p></p><p>zashto ratnik?</p><p>vjerovali ili ne to je jedini pravi izbor koji imamo,</p><p>biramo biti obichni ljudi ili ratnici...</p><p>biti ratnik znachi odluchiti boriti se protiv svojeg ja</p><p></p><p>zašto bi se itko htio boriti sam sa sobom, prvo, </p><p>to znachi promjenu, promjene su naporne, zahtjevaju energiju, prilagodbu, kompromis...</p><p>i drugo, to bi znachilo da zapravo nismo u pravu, da neživimo onako kako bi smo mogli, trebali chak... ako bi jedan choban i pristao na tu mega promjenu u životu, po defaultu mora sam sebi priznati da je choban te da su shanse da od njega nastane prosjechni ratnik premale da bi ih uopche imalo smisla spominjat, također put ratnika je pun nejasnocha, neznamo kako se otarasit starih navika, mnoge navike neznamo ni da imamo... neznamo ni kako bi se sad "po novom" trebali ponašat, nemamo nikog da nas vodi i govori nam shta je shta... carlos castaneda je hodao putem ratnika duži niz godina i svoja iskustva i spoznaje zapisao u seriji od 10ak knjiga (mogu se sve skinit pod topicom Carlos Castaneda tu na mentalnim talasima) ljubi ga majka...</p><p></p><p>ugl. imajuchi na umu sve te "negativne" strane puta ratnika jednom chobanu nije teshko odluchiti samo nastaviti sa svojim uobichajenim životom... zašto pobogu da sad unishtavam ego koji sam godinama stvarao, a jesi i ti blesav i sl. su izjave koje sljede...</p><p>ego nemožeš uništiti, ali mu možesh oduzet moch, moch koju je on tebi oduzeo, slobodu izbora. </p><p></p><p>Prikradanje samom sebi omogučava novopechenom ratniku da se konstantno testira i preispituje svoje odluke bash iz razloga shto jednom kad krene putem ratnika zna da je njegov najvechi neprijatelj upravo on sam, te si nesmije okrenit leđa ni na sekundu... monolog koji konstantno tokom budnog stanja održavamo u glavi jedan je od sistema koji nas drži na kratkoj uzici, potrebno je vježbati i nauchiti zaustaviti taj monolog. jedan od najjachih alata je upravo moguchnost tishine uma, pomochu nje možemo prihvatiti strah, izdržati velike hladnoche i vruchine, lako zaspati, pomaknuti svoju sjajnu tochku percepcije na nova i zanimljiva mjesta... svijet nije onakav kakav se chini, postizanjem tishine uma postajemo toga svjesniji...</p><p></p><p>eto usporedio bi kretanje putem ratnika sa slikom chobana kojeg je neko usred zime izvuko van iz kreveta u gachama i zakljucho vrata...</p><p>nemosh nikom ni zamjerit shto bira biti obichan chovjek, zadovoljan i sretan taman kolko mu treba, bez nade da che ikad spoznati pravu prirodu svega shto ga okružuje, nemochan da ishta promjeni, osuđen da gleda u jedno te isti izlog cijeli život. život je jedan, kakav daje tvoj je. sretno <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="majkl, post: 96068, member: 8442"] neznam, ja nisam ni sprvim bash nesht zadovoljan, al bash me briga pishem... zashto ratnik? vjerovali ili ne to je jedini pravi izbor koji imamo, biramo biti obichni ljudi ili ratnici... biti ratnik znachi odluchiti boriti se protiv svojeg ja zašto bi se itko htio boriti sam sa sobom, prvo, to znachi promjenu, promjene su naporne, zahtjevaju energiju, prilagodbu, kompromis... i drugo, to bi znachilo da zapravo nismo u pravu, da neživimo onako kako bi smo mogli, trebali chak... ako bi jedan choban i pristao na tu mega promjenu u životu, po defaultu mora sam sebi priznati da je choban te da su shanse da od njega nastane prosjechni ratnik premale da bi ih uopche imalo smisla spominjat, također put ratnika je pun nejasnocha, neznamo kako se otarasit starih navika, mnoge navike neznamo ni da imamo... neznamo ni kako bi se sad "po novom" trebali ponašat, nemamo nikog da nas vodi i govori nam shta je shta... carlos castaneda je hodao putem ratnika duži niz godina i svoja iskustva i spoznaje zapisao u seriji od 10ak knjiga (mogu se sve skinit pod topicom Carlos Castaneda tu na mentalnim talasima) ljubi ga majka... ugl. imajuchi na umu sve te "negativne" strane puta ratnika jednom chobanu nije teshko odluchiti samo nastaviti sa svojim uobichajenim životom... zašto pobogu da sad unishtavam ego koji sam godinama stvarao, a jesi i ti blesav i sl. su izjave koje sljede... ego nemožeš uništiti, ali mu možesh oduzet moch, moch koju je on tebi oduzeo, slobodu izbora. Prikradanje samom sebi omogučava novopechenom ratniku da se konstantno testira i preispituje svoje odluke bash iz razloga shto jednom kad krene putem ratnika zna da je njegov najvechi neprijatelj upravo on sam, te si nesmije okrenit leđa ni na sekundu... monolog koji konstantno tokom budnog stanja održavamo u glavi jedan je od sistema koji nas drži na kratkoj uzici, potrebno je vježbati i nauchiti zaustaviti taj monolog. jedan od najjachih alata je upravo moguchnost tishine uma, pomochu nje možemo prihvatiti strah, izdržati velike hladnoche i vruchine, lako zaspati, pomaknuti svoju sjajnu tochku percepcije na nova i zanimljiva mjesta... svijet nije onakav kakav se chini, postizanjem tishine uma postajemo toga svjesniji... eto usporedio bi kretanje putem ratnika sa slikom chobana kojeg je neko usred zime izvuko van iz kreveta u gachama i zakljucho vrata... nemosh nikom ni zamjerit shto bira biti obichan chovjek, zadovoljan i sretan taman kolko mu treba, bez nade da che ikad spoznati pravu prirodu svega shto ga okružuje, nemochan da ishta promjeni, osuđen da gleda u jedno te isti izlog cijeli život. život je jedan, kakav daje tvoj je. sretno :) [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Lucidno prikradanje
Top
Bottom