Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Lucidno sanjanje
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="12345" data-source="post: 43844" data-attributes="member: 3528"><p>Taj proces promatranja ili bolje navikavanja na promatranje treba da bude postepen.Naravno da se od navike naučene na pocetku života ne možeš odučiti odmah.Nema smisla raditi to na silu,jer to zaista oduzima životnu energiju.</p><p></p><p>Ja bih pokušao da shvatim u što vecoj meri kroz razumevanje sopstvene prirode, razumevanje na bazi neposrednog iskustva istine duboko u nama, ostvarena posmatranjem stvarnosti onakve kakva zaista jeste. Svaki oset koji nastane, samo će doprineti razumevanju prolaznosti.</p><p></p><p>Svesnost u osnovi ne diferencira, ne diskriminira. Njen zadatak je da samo registruje da je došlo do kontakta uma i tela. Medutim, percepcija je diskriminativna. Ona privlaci zalihu prošlih doživljaja da bi procenila i kategorizovala svaku novu pojavu. Prošle reakcije postaju referentne tacke pomoću kojih pokušavamo da razumemo novi doživljaj; ocenjujemo ga i klasifikujemo prema našim prošlim dogadajima.</p><p>Na taj način stare reakcije utiču na naše zapažanje sadašnjosti. Umesto da vidimo realnost, mi kao da gledamo "kroz zatamnjeno staklo." Percepcija spoljnjeg sveta i sveta u nama iskrivljena je i zamućena našim prošlim uslovljenostima, našim sklonostima i predrasudama. Zbog iskrivljene percepcije, jedan u suštini neutralan oset odmah postaje prijatan ili neprijatan. Ponovo reagujemo na ovaj oset, stvarajući svežu uslovljenjost koja dalje krivi našu percepciju. Na taj način, svaka reakcija postaje uzrok novih reakcija, pri čemu je svaka uslovljena prošlim reakcijama i uslovljava buduće reakcije. Tako proces sam sebe hrani.To je beskrajno ponavljanje, začarani krug. Svaki put kada razvijemo žudnju ili odbojnost, jačamo tendenciju uma da nastavi da ih stvara. Kada je mentalna navika jednom uspostavljena, uhvaćeni smo u njoj. </p><p>Na primer, čovek nas spreči da dodemo do željenog objekta. Smatramo da je čovek veoma loš (je li?) i osećamo antipatiju prema njemu. Naš stav nije baziran na čovekovom karakteru, vec na činjenici da je osujećena naša želja. Mišljenje se urezuje duboko u našu podsvest. Svaki naredni kontakt sa tim čovekom obojen je stvorenim mišljenjem i izaziva neprijatne osete, koji dovode do nove odbojnosti, koja dalje jača oblikovanu sliku. Čak ako se sretnemo i posle dvadeset godina, odmah ćemo stvoriti sliku da je taj čovek veoma loš i osećamo antipatiju. Čovek je mogao potpuno promeniti karakter za dvadeset godina, ali mi sudimo na bazi prethodnog iskustva. Ne reagujemo na samog čoveka, vec na našu sliku o njemu, zasnovanu na prvoj slepoj reakciji i zato reagujemo pristrasno. </p><p>Smatramo da delujemo prema spoljnjoj realnosti, a u stvari reagujemo na naše osete, uslovljene našim percepcijama, koje su uslovljene našim reakcijama. Čak ako od ovog momenta prestanemo da stvaramo nove slepe reakcije, još uvek moramo računati sa onima akumuliranim u prošlosti. Zbog te stare zalihe, ostaće velika tendencija da slepo reagujemo,da reagujemo po navici. Jedna kratka reakcija simpatije ili antipatije ne mora biti jaka i ne mora dati veliki rezultat, ali može imati kumulativni efekat. Reakcija se ponavlja iz časa u čas, pojačavajući se svakim ponavljanjem razvijajući "žeđ": mentalnu naviku nezadovoljene čežnje za onim što nije, što uključuje i isto tako nepopravljivo nezadovoljstvo sa onim što jeste. Što čežnja i nezadovoljstvo postaju jači, dublji je njihov uticaj na naše mišljenje, naš govor i naše akcije.</p><p>Npr. neke reakcje kao linije povučene na površini mirne vode: čim se povuku, one i nestaju. Druge su kao linije nacrtane na peščanoj plaži: ako se povuku ujutru nestaju preko noći, obriše ih plima ili vetar. Neke su kao linije duboko urezane u stenu sa sekačem i čekićem. One će takođe vremenom, kako stena erodira, biti izbrisane, ali proteći će vekovi dok one nestanu.Tokom svakog dana, celog života, um stvara reakcije, ali ako na kraju dana pokušamo da ih se setimo, bićemo u stanju da izdvojimo jednu ili dve koje su ostavile dubok utisak tog dana. Ponovo, ako na kraju meseca pokušamo da se setimo svih naših reakcija, bićemo u stanju da izdvojimo jednu ili dve, koje su ostavile najdublji utisak tog meseca. Ponovo, na kraju godine, moći ćemo da se prisetimo samo jedne ili dve reakcije, koje su ostavile najdublji utisak tokom cele godine.Zamisli da je svaku reakciju kao fotografisanje.Znači slikaš određene događaje i reakcije na njih. Koji će frejm biti osvetljen te noći u toku sna određen je sekundarnim uslovima na koje smo prethodnog dana naišli.Naša svest kao svetlo ili projektor osvetljava određenu sličicu koja je pokrenuta nekim sekundarnim uzrokom na koji smo reagovali tog dana i to se manifestuje kao slike i osećaji u toku sna.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="12345, post: 43844, member: 3528"] Taj proces promatranja ili bolje navikavanja na promatranje treba da bude postepen.Naravno da se od navike naučene na pocetku života ne možeš odučiti odmah.Nema smisla raditi to na silu,jer to zaista oduzima životnu energiju. Ja bih pokušao da shvatim u što vecoj meri kroz razumevanje sopstvene prirode, razumevanje na bazi neposrednog iskustva istine duboko u nama, ostvarena posmatranjem stvarnosti onakve kakva zaista jeste. Svaki oset koji nastane, samo će doprineti razumevanju prolaznosti. Svesnost u osnovi ne diferencira, ne diskriminira. Njen zadatak je da samo registruje da je došlo do kontakta uma i tela. Medutim, percepcija je diskriminativna. Ona privlaci zalihu prošlih doživljaja da bi procenila i kategorizovala svaku novu pojavu. Prošle reakcije postaju referentne tacke pomoću kojih pokušavamo da razumemo novi doživljaj; ocenjujemo ga i klasifikujemo prema našim prošlim dogadajima. Na taj način stare reakcije utiču na naše zapažanje sadašnjosti. Umesto da vidimo realnost, mi kao da gledamo "kroz zatamnjeno staklo." Percepcija spoljnjeg sveta i sveta u nama iskrivljena je i zamućena našim prošlim uslovljenostima, našim sklonostima i predrasudama. Zbog iskrivljene percepcije, jedan u suštini neutralan oset odmah postaje prijatan ili neprijatan. Ponovo reagujemo na ovaj oset, stvarajući svežu uslovljenjost koja dalje krivi našu percepciju. Na taj način, svaka reakcija postaje uzrok novih reakcija, pri čemu je svaka uslovljena prošlim reakcijama i uslovljava buduće reakcije. Tako proces sam sebe hrani.To je beskrajno ponavljanje, začarani krug. Svaki put kada razvijemo žudnju ili odbojnost, jačamo tendenciju uma da nastavi da ih stvara. Kada je mentalna navika jednom uspostavljena, uhvaćeni smo u njoj. Na primer, čovek nas spreči da dodemo do željenog objekta. Smatramo da je čovek veoma loš (je li?) i osećamo antipatiju prema njemu. Naš stav nije baziran na čovekovom karakteru, vec na činjenici da je osujećena naša želja. Mišljenje se urezuje duboko u našu podsvest. Svaki naredni kontakt sa tim čovekom obojen je stvorenim mišljenjem i izaziva neprijatne osete, koji dovode do nove odbojnosti, koja dalje jača oblikovanu sliku. Čak ako se sretnemo i posle dvadeset godina, odmah ćemo stvoriti sliku da je taj čovek veoma loš i osećamo antipatiju. Čovek je mogao potpuno promeniti karakter za dvadeset godina, ali mi sudimo na bazi prethodnog iskustva. Ne reagujemo na samog čoveka, vec na našu sliku o njemu, zasnovanu na prvoj slepoj reakciji i zato reagujemo pristrasno. Smatramo da delujemo prema spoljnjoj realnosti, a u stvari reagujemo na naše osete, uslovljene našim percepcijama, koje su uslovljene našim reakcijama. Čak ako od ovog momenta prestanemo da stvaramo nove slepe reakcije, još uvek moramo računati sa onima akumuliranim u prošlosti. Zbog te stare zalihe, ostaće velika tendencija da slepo reagujemo,da reagujemo po navici. Jedna kratka reakcija simpatije ili antipatije ne mora biti jaka i ne mora dati veliki rezultat, ali može imati kumulativni efekat. Reakcija se ponavlja iz časa u čas, pojačavajući se svakim ponavljanjem razvijajući "žeđ": mentalnu naviku nezadovoljene čežnje za onim što nije, što uključuje i isto tako nepopravljivo nezadovoljstvo sa onim što jeste. Što čežnja i nezadovoljstvo postaju jači, dublji je njihov uticaj na naše mišljenje, naš govor i naše akcije. Npr. neke reakcje kao linije povučene na površini mirne vode: čim se povuku, one i nestaju. Druge su kao linije nacrtane na peščanoj plaži: ako se povuku ujutru nestaju preko noći, obriše ih plima ili vetar. Neke su kao linije duboko urezane u stenu sa sekačem i čekićem. One će takođe vremenom, kako stena erodira, biti izbrisane, ali proteći će vekovi dok one nestanu.Tokom svakog dana, celog života, um stvara reakcije, ali ako na kraju dana pokušamo da ih se setimo, bićemo u stanju da izdvojimo jednu ili dve koje su ostavile dubok utisak tog dana. Ponovo, ako na kraju meseca pokušamo da se setimo svih naših reakcija, bićemo u stanju da izdvojimo jednu ili dve, koje su ostavile najdublji utisak tog meseca. Ponovo, na kraju godine, moći ćemo da se prisetimo samo jedne ili dve reakcije, koje su ostavile najdublji utisak tokom cele godine.Zamisli da je svaku reakciju kao fotografisanje.Znači slikaš određene događaje i reakcije na njih. Koji će frejm biti osvetljen te noći u toku sna određen je sekundarnim uslovima na koje smo prethodnog dana naišli.Naša svest kao svetlo ili projektor osvetljava određenu sličicu koja je pokrenuta nekim sekundarnim uzrokom na koji smo reagovali tog dana i to se manifestuje kao slike i osećaji u toku sna. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Lucidno sanjanje
Top
Bottom