Marihuana 70' i 80' godina u Jugoslaviji

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

Ras Tafari

Aktivan Član
03.06.2006
218
13
0
34
Zanima me kako je stanje bilo sa marihuanom u jugoslaviji 70 ih i 80 ih godina, jeli se duvalo, jeli to bilo normalna stvar koja se tolerirala ili su pusaci marihuane bili izopceni iz drushtva, i zashto se govori da se prije nije mogla kupiti droga ispred skole, i da je u skoli bio samo jedan narkic i svi su znali za njega?
 

Schlomo

Aktivan Član
26.07.2006
123
65
28
U jednoj epizodi Nocne more Malnar je pricao da je on za vrijeme Juge, marihuanu i ostale narkotike nabavljao od policajaca :)
 

Rade

Aktivan Član
10.11.2006
445
549
93
Moj matori prica istu tu pricu, u njegovoj skoli je bio samo jedan narkoman koji je bio pun kesa svi su znali da se drogira ali vecini to nije mnogo smetalo.
Taj lik sada zivi na selu i gaji ovce, drogirao se kao pas ali je jos uvek ziv i zdrav.
 

DirtyDeeds

Aktivan Član
18.12.2006
415
11
0
Bilo je trave i bila je mnogo jeftinija.Zakoni su bili puno manje strogi.I tome se nije pridodavao znacaj.Ali je dosta manje ljudi pusilo.Tako sam ja cuo.
 

Tripco

Aktivan Član
23.11.2005
312
99
0
suptropia.4t.com
Ako nešto može pomoći, ovo je text koji sam objavio u Irie People E-zine za novembar 2005. Text se prevashodno odnosi na Srbiju (uže, konkretno, na Niš), ali ima informacija i sa šireg područja.


Ovo nema Veze s nostalgijom

“Eh, da, sjećam se…”, čuvene reči znamentitog Broja 1 iz još znamenitije grupe TNT. To je ujedno bio i znak ostatku grupe da pobegne od davljenja matorog paralitičara. Istim rečima ću i ja početi ovo izlaganje, ali vas molim da se ne razbežite. Barem za sad.
Elem (LM), sećam se kako se pušilo u ovim krajevima nekad, osamdestih i devedesetih, a po pričama znam i nešto od ranije.
Pošto su Turci, kao zaostavštinu, za uz kafu, pored ratluka ostavili i hašiš, narodu dejstvo konoplje nije bilo nepoznato (pogledajte članak iz juna meseca “Konoplja širom Srbije”) i sporadično je korišćena sve do posle II svetskog rata, kada su nove vlasti počele da suzbijaju korišćenje iste (naravno, misli se u lekovite svrhe, a u koje druge?), jer to nije bilo u duhu novog, socijalističkog morala. Ipak, postoje dokazi da su mnogi ljudi iz umetničkih krugova i političkog vrha koristili hašiš tokom pedesetih i šezdesetih. Za veliki deo ostatka stanovništva to je bila velika nepoznanica sve do kraja šezdesetih, kada se sa zapada, kao deo hipi stila, ideologije i, može se slobodno reći, mode, proširilo konzumiranje Cannabis-a i na ovdašnju omladinu (makar na onaj manje socijalističko-komunistički deo). S početka sedamdesetih je po većim gradovima SFRJ već postojalo zanimljivo tržište za dilere koji su se mahom snabdevali iz, nikad zaboravljene i prežaljene, Turske i nekih drugih bliskoistočnih zemalja. Lokalna proizvodnja gotovo i da nije postojala i svodila se, najčešće, na skidanje nekih zasada industrijske konoplje po kojekakvim zabitima, gde su seljaci i dalje sadili uprkos zabrani (ruku na srce, ta sadnja nikad nije ni prestala). Ključni momenat, po priči koja je već legenda, bio je u proleće 1973. kada je u Beogradu igrano finale Kupa šampiona između Ajax-a i Juventus-a i kada su Holandezi došli džepova punih kvalitetnog horsa, šita, ali i semenki. Od tada počinje organizovanije gajenje dobrih sorti, kako po kućama, tako i u divljini. Vremenom, posle više generacija dolazilo je do slabljenja kvaliteta, ali je povremeno osvežavan sortiment kroz studijska putovanja u Amsterdam (posebno od tamošnje dekriminalizacije 1976.) ili kroz maturantske ekskurzije u Tursku, Tunis, Egipat ( tako je i Lule iz “Oktoberfest-a” zaglavio na grani). Istovremeno, Jugo-pušenje je postalo javna tajna i sve se više o tome pisalo u novinama, “dugokose” grupe su markirane kao “hašišari”, a čak je i pokojni Ipe Ivandić, bubnjar Bijelog Dugmeta, uhapšen u septembru 1978. zbog toga što je u pokušao da u svojim bubnjevima prošvercuje izvesnu količinu hašiša (zli jezici tvrde da je bilo i heroina, ali…). Kad se pogleda snimak Dugmetovog Koncerta kod Hajdučke česme, iznad publike se vide ogromni oblaci dima. Da li je to sve samo duvanski dim? Niš, Beograd, Zagreb, Ljubljana nisu više bili samo usputne stanice na krijumčarskom putu, već je sve više kvalitetne robe ostajalo i u tim gradovima, odakle su se snabdevali i okolni. Primorje je, opet, bilo priča za sebe, jer se u velikim lučkim gradovima, prvenstveno u Splitu i Rijeci, oduvek moglo nabaviti sve i svašta. Sarajevo se snabdevalo sa raznih strana, a tu su bile i tradicionalno dobre veze sa islamskim svetom. U Makedoniji, na Kosovu, a dobrim delom i u Vojvodini, čini se, nikad i nije bilo prekida u pušenju. Jedino, ne znam ništa o Crnoj Gori iz toga doba, mada je sasvim verovatno da su u primorju i Titogradu postojale “high” ekipe. Sve u svemu, pravo Bratstvo i marihuana Jedinstvo.
Osamdesete donose novi talas i nove, bezobrazne klince, koji se ne libe da govore otvoreno o žurevima/tulumima/dernecima na kojima se konzumira alkohol, vutra (čini mi se da iz tog vremena datira taj izraz), razne tablete i hors. Nekako u isto vreme, sve se više u javnosti govori o značajno povećanom broju korisnika heroina, pa je duvanje gurnuto u stranu kao tema. Bio sam pri kraju petog razreda, dakle, proleće ’83., kad je provaljeno da su 2 ribe iz sedmog razreda, kao, narkomanke. E, onda je neko od roditelja saznao da „one samo duvaju“ i svima je pao kamen sa srca. Dakle, bilo je toga, duvalo se, ali nije pravljena velika frka oko toga. Klima je, u svakom pogledu, počela da otopljava. Mnoge grupe su u svojim tekstovima otvoreno govorile o duvanju, a neki čak i pušili na sceni (Nele Karajlić, npr. Što li mu je onda grupa imala „Zabranjeno“ u nazivu?). Amsterdam je bio „pod obavezno“ u slobodnom krstarenju Evropom sa crvenim pasošem, ljudi su sve više gajili dobre stvari, čak i na velikim površinama, „Avganistanac“ je sve više preuzimao primat od „Libanca“, a neki, koji su išli u Nepal da se produhove, donosili otuda šit za koji su gotovo svi tvrdili da je nešto najbolje što su ikad probali. Zgodna stvar je bila i to što je ovde studiralo puno ljudi iz, nama tako bliskih, a opet dalekih, nesvrstanih zemalja. Trebalo je samo imati slobodnu sobu i zapatiti jednog takvog, pa kad te pita „a šta da ti donesem od kuće?“, da naručiš „jednu tablu čokolade, dobro presovanu, ako nije problem“. Osnovna mera za prodaju trave je bila „šibica“ (šiba, kako smo joj tepali). Količina od 3-5 grama, u zavisnosti od kavilteta i tipa robe, najčešće nešto smrvljenih cvetova sa dodatkom lišća. Negde u drugoj polovini te decenije je ustanovljena cena od 10 DM za šibu, koja se dugo zadržala. Mogli su se, naravno, kupiti i čisti hedovi, ali za to je bilo potrebno poznavati dobrog dilera. Na samom kraju osamdesetih se pojavio i Skunk o čijoj su se snazi pričale prave legende, a bilo je i manje ili više uspešnih pokušaja da se od istog radi domaći šit. S obzirom da je bilo već dosta jakih zasada, razvio se jedan zanimljiv sport koji je u devedesteim dobio punu afirmaciju, a kako vidim, ni danas ne manjka takmičara: skidanje. Recept je bio jednostavan - bazaš biciklom po okolini dok ne natrčiš na zasad. Iskusniji su nosili makaze i skidali samo hedove, dok je bilo i onih koji su to radili stihijski, čupajući sve što stignu. Dobar skidač je bio onaj ko je neupadljivog izgleda, dakle, sa relativno urednom frizurom, obučen k’o većina ostalog sveta. Nije loša varijanta bila ni maskiranje u lokalne seljake, jer je najveći broj tih zasada bio u ruralnim oblastima. Mada, znam za jednog tipa koji je išao u akciju obučen u mantil, sa rancem na leđima, dvogledom oko vrata i oficirskim čizmama. Jednom ga startuju seljaci, kao, šta on traži tu, na šta im on odgovori, da je ovo, koliko zna, slobodna zemlja još od ’45. Posle toga je, verovatno, dobio status polubožanstva u tim krajevima. Sveopšti napredak čovečanstva nam je otkrio da se Coca Cola može flaširati i u plastiku od koje se lako prave više nego korisni „karburatori“ za duvanje. Jedino što je u to vreme stvarno bilo deficitarno su papirići. Motalo se u neke domaće, bez lepka, a često je korišćena i ispražnjena cigareta. Sporadično su nabavljane rizle iz inostranstva, a bilo je uputno i kupiti na Free shop-u brdo Samson-a ili Drum-a, pa iskoristiti na pametan način papiriće koji idu uz pakovanje (moja keva se pitala kako to ne mogu da kupim normalne cigarete, nego motam k’o neki starac).
 

Tripco

Aktivan Član
23.11.2005
312
99
0
suptropia.4t.com
Ovde je ostatak jer nije moglo sve da stane u jedan post.

Devedesete su donele još više horsa po još nižim cenama, pojavljivali su se i prvi ekseri, a šverc šita, a pogotovu trave je postao krajnje nerentabilan. U leto ili jesen ’91. u domaćim knjižarama se pojavila knjiga „Trava“ (Dennis P. & K. Berry) iz koje su pokupljene mnoge korisne cake, a mnogi tada prvi put saznali kako se to radi po nekim, tamo, Amerikama i ostalom belom svetu. Sledeće godine su nastupile sankcije, nije više moglo da se putuje i ostalo se na sopstvenim snagama. Mnogo toga je bilo dozvoljeno i ništa nije bilo dozvoljeno. Ko se kako snaš’o i skrivao. „Procvetali“ su mnogi balkoni, sadilo se u baštama iza kuća, u parkovima, čak i u dvorištima škola i vrtića. Nije bilo više potrebe da se zasadi traže po nedođijama – samo izađeš iz grada, i sva je prilika da naletiš na nešto u kojem skrovitom kutku. Retki ljudi koji su mogli da odu u inostranstvo i još ređi koji su otuda poželeli da se vrate, dočekivani su k’o nekad gastarbajteri kad donose video rekorder. Tako je i dolazilo ponešto od kvalitetnog semena, ali je situacija u celini bila jako loša. Srećan je bio onaj ko nađe seme za koje mu kažu da je „praunuče od onog Skunk-a što je taj i taj sadio te i te godine“. Za unuke i da ne pričamo. S druge strane, sve se više pušilo, a priče o legalizaciji su bile sve češće (reč dekriminalizacija tada, uglavnom, nije bila poznata). Kako su suluda vremena bila, verovalo se da će to sutra, preksutra, eto, samo što nije. Najžešće je bilo ’93. Para niotkud a svi puše. Mnogi koji su do tada izbegavali i držali se isključivo alkohola, počeše da duvaju. U situaciji kad je kilo najgore brlje bilo 2-3 DM, a plata 10 DM (ako je bila i toliko), logična stvar je bila da se sadi, jer ćeš sa nekoliko dobrih biljaka podmiriti potrebe za celu godinu, a šljive ne možeš da čuvaš na terasi. Penzioneri, koji su, kao i uvek, najgore prošli, nisu imali ni za duvan pa su se grebali od jadnih omladinaca. O strahote, njih 4-5 deli jednu cigaretu. „Čičin, može li i deda da povuče neki dim? – Uzmi čiča i ne beri brigu.“ Znam za slučaj da se tako neki deda navadio, pa posle par dana doveo i drugara da dune malo. Kako nije bilo „interventnog uvoza“, letnje nestašice, kojih je oduvek bilo, postale su još izraženije. Govorilo se „Svi puše do Nove Godine, mnogi do marta, poneki do juna, a samo pravi majstori do septembra“. Kako je to neminovno dovodilo do poskupljenja, mnogi dileri su, da sačuvaju cenu i mušterije, pribegavali ili mešanju nedozrele trave sa starom ili, češće, skraćivanju šibica. Tako se nekako paket i ustalio kao mera, otprilike, šiba skraćena za jednog džonija. Kroz ’94. i ’95. se praktično protrčalo, prilično euforično zbog mnogo veće količine novca. Značajan detalj za te godine je pojava trave iz Bugarske, jeftinije od domaće, švercovane zajedno sa gorivom i cigaretama. Dolazilo je i ponešto i iz Bosne, ali u mnogo manjoj meri. ’96. si mogao da nabaviš rizle na svakom ćošku (jer je i trafika bilo na svakom ćošku), ponovo je počelo malo više da se putuje, dolazilo je neko novo, jače seme, ali više od svega su se probijale nove informacije i ideje. Možda i zbog pojave interneta u ovom tamnom vilajetu. Znalo se, npr. da je u Holandiji hit White Widow, da je Barcelona novi A’dam, samo s boljom klimom, Kanarska ostrva su izgledala kao obećana zemlja, čulo se za Nederhash (neki imali sreće i da degustiraju), a oni koji su se odselili u Kanadu, vid’li da tamo ima još nečega dobrog sem viskija. Hidroponični uzgoj se sve više širio, pa su se mnogi oprobali, makar i sa napola presečenom plastičnom bocom. Krajem godine su se desile one čuvene demonstracije u mnogim gradovima. Ako su prethodne 2 godine bile euforične, ta zima je bila delirična. Pušenje na ulici postalo je k’o dobar dan. Staneš tako u gomilu, oni gore, sa bine, kao, nešto pričaju, ti založiš spravu i odma’ se upoznaš sa čovekom pored tebe. Na nekim koncertima su grupe bacale džokavce u publiku, a na nekim, publika bacala ovima na binu. Tad je stvarno izgledalo da je to to, uvod u legalizaciju, da neće više biti „smokin’ and feelin’ tense“. Sledeće proleće i leto nas je još uvek to držalo, a nestašice, nekako nije bilo, jer je počela u sve većoj meri da se pojavljuje Albanka. Crna Gora je postala jako primamljivo mesto za letovanje upravo zbog niske cene te robe solidnog kvaliteta – pukne te ovako ili onako, ali te uvek pukne. ’98. iluzije su se raspršile, ponovo smo naseli, a loše vibracije su se intenzivno osećale u vazduhu. Ja sam prestao da duvam...old good friend paranoia came back in... ’99. rat, opšte ludilo, neki puše više nego ikad, neki nemaju ni za lek, neki počinju da puše, neki prestaju. Sadio je ko je uspeo, između svega ostalog što se dešavalo. Situaciju tokom leta ponovo spašava Albanka. Nabavka semena preko interneta je glavna fora: mnogi pričaju o tome, još više ih se raspituje, a gotovo niko ne uspeva da ga tako nabavi, jer niko nema kreditnu karticu, preko računa odavde ne možeš da uplatiš („gospodine, zar ne shvatate da je nam u interesu da novac dolazi u našu zemlju, a ne da odlazi“), a slanje malo veće količine keša u pismu nije baš najpametnija varijanta. Stanje biva sve represivnije, „Age of Aquarius“ se i ne nazire...
Kako god, pušilo se tad, puši se i sad, još uvek se čekaju neka bolja vremena, a za ona stara se tvrdi da su definitivno bila bolja od sadašnjice, a opet svi kažu da „nije loše, gura se, bilo je i gore“. Uostalom, logika i Cannabis nikad nisu išli ruku pod ruku, naročito ne na ovim prostorima.
 

Ograz

Aktivan Član
02.05.2007
68
4
0
49
Čuo sam od tipa koji mi je bio nadređeni u mrskoj obvezi služenju državi.
Kao ono bile su olimpijade ko će brže smotat, ko će ljepše smotat, osamdesetih godina u Sarajevu.
Ovaj tip koji mi je to pričo je pobijedio.... sad neznam jel bilo opće tako toga :)
 

SLO-Era

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
24.10.2004
1.812
583
138
52
bacijo bi ja sve hibride ovog sveta,da imam mogučnost dobiti genetiku TADAŠNJE vuje iz dalmatinske zagore......bukvalno mi promenila život-"oca joj .." :))))))))

nije se bas toliko duvalo kao sad-klinci u osnovnoj... ali je bilo vuje i to đabana. u nekim predelima ex yu, mera je bila šibica-ta mi je "merska jedinica" bas cool valjda se nije promenilo i to...
 
16.06.2007
8
0
0
38
Moj ujak je u to vreme pusio i idalje pusi......
kaze da je bilo dosta ali mnogo drugacije nego danas.Vecina pusaca se znalo i vecinom su zajedno pusili, zajedno nabavljali za vrlo male pare vrlo velike kolicine.Ali bili su u konstantnoj paranoji, jer kad te provali neko mozes da se odselis, vise ti zivota u tom mestu nema..........Obelezen si.:eek:hno:
Otprilike.
 

mr.skunk

Vutra Veteran
16.01.2007
831
44
0
34
Najbolji post koji sam do sada procitao na ovom forumu u vezi povijesti ex-yu duvanja je ovaj podugacki od Tripca, kada sam vidio ono o knjizi koja se zvala Trava odmah se sjetim kada sam 1991 negdje u 6-om mjesecu sjedio na klupi na Terazijama i dva tipa dosli sjeli pored mene i listaju tu knjigu(tek su je kupili cini mi se), ja krajickom oka gledam i pokusavam ubrati sto vise detalja jer me to tada pocelo zanimati. Kad su decki skuzili koliko buljim zabedirali i otisli negdje na miru citati.
pisalo je sve koliko se sjecam kako smotati joint i te fore i nakon toga ja svuda po knjizarama trazio tu knjigu ,a svi me trgovci gledaju ko budalu kao sta ja pricam kakva trava. tek sam sad skuzio da je to izgleda bilo beogradsko izdanje pa ga nigdje u Hrvatskoj nisam mogao kupiti niti su knjiznicari culi za nju.
 

balcan_smoke

Vutra Veteran
01.03.2006
1.836
493
108
e ta knjiga je exta :)))))) prve informacije koje sam popio
i gledao kao S/F film
a sada prave cooltube sa vodenim hlađenjem...

znam dosta matore ekipe koja vari i dan danas i to obavezno u crvene rizle:)
uf kako sam ih prebio sa hibridima jednom ,mislili su da sam im drogu stavio u joint :)))))
oni su donosili iz uglavnom iz amsterdama

priča mi jedan ludak iz te ekipe `58 godište

brate uzeo ja robu i krenuo za jugu i usput pazario neku ukrasnu palmu
i na aerodrumu mi ladno nisu pregledali zemlju u saksiji i ja odlepim koliko sam shita mogao da prenesem u saksiji :)))