Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Brutal Offtopic
Marihuana 70' i 80' godina u Jugoslaviji
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Tripco" data-source="post: 27852" data-attributes="member: 617"><p>Ovde je ostatak jer nije moglo sve da stane u jedan post. </p><p></p><p>Devedesete su donele još više horsa po još nižim cenama, pojavljivali su se i prvi ekseri, a šverc šita, a pogotovu trave je postao krajnje nerentabilan. U leto ili jesen ’91. u domaćim knjižarama se pojavila knjiga „Trava“ (Dennis P. & K. Berry) iz koje su pokupljene mnoge korisne cake, a mnogi tada prvi put saznali kako se to radi po nekim, tamo, Amerikama i ostalom belom svetu. Sledeće godine su nastupile sankcije, nije više moglo da se putuje i ostalo se na sopstvenim snagama. Mnogo toga je bilo dozvoljeno i ništa nije bilo dozvoljeno. Ko se kako snaš’o i skrivao. „Procvetali“ su mnogi balkoni, sadilo se u baštama iza kuća, u parkovima, čak i u dvorištima škola i vrtića. Nije bilo više potrebe da se zasadi traže po nedođijama – samo izađeš iz grada, i sva je prilika da naletiš na nešto u kojem skrovitom kutku. Retki ljudi koji su mogli da odu u inostranstvo i još ređi koji su otuda poželeli da se vrate, dočekivani su k’o nekad gastarbajteri kad donose video rekorder. Tako je i dolazilo ponešto od kvalitetnog semena, ali je situacija u celini bila jako loša. Srećan je bio onaj ko nađe seme za koje mu kažu da je „praunuče od onog Skunk-a što je taj i taj sadio te i te godine“. Za unuke i da ne pričamo. S druge strane, sve se više pušilo, a priče o legalizaciji su bile sve češće (reč dekriminalizacija tada, uglavnom, nije bila poznata). Kako su suluda vremena bila, verovalo se da će to sutra, preksutra, eto, samo što nije. Najžešće je bilo ’93. Para niotkud a svi puše. Mnogi koji su do tada izbegavali i držali se isključivo alkohola, počeše da duvaju. U situaciji kad je kilo najgore brlje bilo 2-3 DM, a plata 10 DM (ako je bila i toliko), logična stvar je bila da se sadi, jer ćeš sa nekoliko dobrih biljaka podmiriti potrebe za celu godinu, a šljive ne možeš da čuvaš na terasi. Penzioneri, koji su, kao i uvek, najgore prošli, nisu imali ni za duvan pa su se grebali od jadnih omladinaca. O strahote, njih 4-5 deli jednu cigaretu. „Čičin, može li i deda da povuče neki dim? – Uzmi čiča i ne beri brigu.“ Znam za slučaj da se tako neki deda navadio, pa posle par dana doveo i drugara da dune malo. Kako nije bilo „interventnog uvoza“, letnje nestašice, kojih je oduvek bilo, postale su još izraženije. Govorilo se „Svi puše do Nove Godine, mnogi do marta, poneki do juna, a samo pravi majstori do septembra“. Kako je to neminovno dovodilo do poskupljenja, mnogi dileri su, da sačuvaju cenu i mušterije, pribegavali ili mešanju nedozrele trave sa starom ili, češće, skraćivanju šibica. Tako se nekako paket i ustalio kao mera, otprilike, šiba skraćena za jednog džonija. Kroz ’94. i ’95. se praktično protrčalo, prilično euforično zbog mnogo veće količine novca. Značajan detalj za te godine je pojava trave iz Bugarske, jeftinije od domaće, švercovane zajedno sa gorivom i cigaretama. Dolazilo je i ponešto i iz Bosne, ali u mnogo manjoj meri. ’96. si mogao da nabaviš rizle na svakom ćošku (jer je i trafika bilo na svakom ćošku), ponovo je počelo malo više da se putuje, dolazilo je neko novo, jače seme, ali više od svega su se probijale nove informacije i ideje. Možda i zbog pojave interneta u ovom tamnom vilajetu. Znalo se, npr. da je u Holandiji hit White Widow, da je Barcelona novi A’dam, samo s boljom klimom, Kanarska ostrva su izgledala kao obećana zemlja, čulo se za Nederhash (neki imali sreće i da degustiraju), a oni koji su se odselili u Kanadu, vid’li da tamo ima još nečega dobrog sem viskija. Hidroponični uzgoj se sve više širio, pa su se mnogi oprobali, makar i sa napola presečenom plastičnom bocom. Krajem godine su se desile one čuvene demonstracije u mnogim gradovima. Ako su prethodne 2 godine bile euforične, ta zima je bila delirična. Pušenje na ulici postalo je k’o dobar dan. Staneš tako u gomilu, oni gore, sa bine, kao, nešto pričaju, ti založiš spravu i odma’ se upoznaš sa čovekom pored tebe. Na nekim koncertima su grupe bacale džokavce u publiku, a na nekim, publika bacala ovima na binu. Tad je stvarno izgledalo da je to to, uvod u legalizaciju, da neće više biti „smokin’ and feelin’ tense“. Sledeće proleće i leto nas je još uvek to držalo, a nestašice, nekako nije bilo, jer je počela u sve većoj meri da se pojavljuje Albanka. Crna Gora je postala jako primamljivo mesto za letovanje upravo zbog niske cene te robe solidnog kvaliteta – pukne te ovako ili onako, ali te uvek pukne. ’98. iluzije su se raspršile, ponovo smo naseli, a loše vibracije su se intenzivno osećale u vazduhu. Ja sam prestao da duvam...old good friend paranoia came back in... ’99. rat, opšte ludilo, neki puše više nego ikad, neki nemaju ni za lek, neki počinju da puše, neki prestaju. Sadio je ko je uspeo, između svega ostalog što se dešavalo. Situaciju tokom leta ponovo spašava Albanka. Nabavka semena preko interneta je glavna fora: mnogi pričaju o tome, još više ih se raspituje, a gotovo niko ne uspeva da ga tako nabavi, jer niko nema kreditnu karticu, preko računa odavde ne možeš da uplatiš („gospodine, zar ne shvatate da je nam u interesu da novac dolazi u našu zemlju, a ne da odlazi“), a slanje malo veće količine keša u pismu nije baš najpametnija varijanta. Stanje biva sve represivnije, „Age of Aquarius“ se i ne nazire...</p><p>Kako god, pušilo se tad, puši se i sad, još uvek se čekaju neka bolja vremena, a za ona stara se tvrdi da su definitivno bila bolja od sadašnjice, a opet svi kažu da „nije loše, gura se, bilo je i gore“. Uostalom, logika i Cannabis nikad nisu išli ruku pod ruku, naročito ne na ovim prostorima.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Tripco, post: 27852, member: 617"] Ovde je ostatak jer nije moglo sve da stane u jedan post. Devedesete su donele još više horsa po još nižim cenama, pojavljivali su se i prvi ekseri, a šverc šita, a pogotovu trave je postao krajnje nerentabilan. U leto ili jesen ’91. u domaćim knjižarama se pojavila knjiga „Trava“ (Dennis P. & K. Berry) iz koje su pokupljene mnoge korisne cake, a mnogi tada prvi put saznali kako se to radi po nekim, tamo, Amerikama i ostalom belom svetu. Sledeće godine su nastupile sankcije, nije više moglo da se putuje i ostalo se na sopstvenim snagama. Mnogo toga je bilo dozvoljeno i ništa nije bilo dozvoljeno. Ko se kako snaš’o i skrivao. „Procvetali“ su mnogi balkoni, sadilo se u baštama iza kuća, u parkovima, čak i u dvorištima škola i vrtića. Nije bilo više potrebe da se zasadi traže po nedođijama – samo izađeš iz grada, i sva je prilika da naletiš na nešto u kojem skrovitom kutku. Retki ljudi koji su mogli da odu u inostranstvo i još ređi koji su otuda poželeli da se vrate, dočekivani su k’o nekad gastarbajteri kad donose video rekorder. Tako je i dolazilo ponešto od kvalitetnog semena, ali je situacija u celini bila jako loša. Srećan je bio onaj ko nađe seme za koje mu kažu da je „praunuče od onog Skunk-a što je taj i taj sadio te i te godine“. Za unuke i da ne pričamo. S druge strane, sve se više pušilo, a priče o legalizaciji su bile sve češće (reč dekriminalizacija tada, uglavnom, nije bila poznata). Kako su suluda vremena bila, verovalo se da će to sutra, preksutra, eto, samo što nije. Najžešće je bilo ’93. Para niotkud a svi puše. Mnogi koji su do tada izbegavali i držali se isključivo alkohola, počeše da duvaju. U situaciji kad je kilo najgore brlje bilo 2-3 DM, a plata 10 DM (ako je bila i toliko), logična stvar je bila da se sadi, jer ćeš sa nekoliko dobrih biljaka podmiriti potrebe za celu godinu, a šljive ne možeš da čuvaš na terasi. Penzioneri, koji su, kao i uvek, najgore prošli, nisu imali ni za duvan pa su se grebali od jadnih omladinaca. O strahote, njih 4-5 deli jednu cigaretu. „Čičin, može li i deda da povuče neki dim? – Uzmi čiča i ne beri brigu.“ Znam za slučaj da se tako neki deda navadio, pa posle par dana doveo i drugara da dune malo. Kako nije bilo „interventnog uvoza“, letnje nestašice, kojih je oduvek bilo, postale su još izraženije. Govorilo se „Svi puše do Nove Godine, mnogi do marta, poneki do juna, a samo pravi majstori do septembra“. Kako je to neminovno dovodilo do poskupljenja, mnogi dileri su, da sačuvaju cenu i mušterije, pribegavali ili mešanju nedozrele trave sa starom ili, češće, skraćivanju šibica. Tako se nekako paket i ustalio kao mera, otprilike, šiba skraćena za jednog džonija. Kroz ’94. i ’95. se praktično protrčalo, prilično euforično zbog mnogo veće količine novca. Značajan detalj za te godine je pojava trave iz Bugarske, jeftinije od domaće, švercovane zajedno sa gorivom i cigaretama. Dolazilo je i ponešto i iz Bosne, ali u mnogo manjoj meri. ’96. si mogao da nabaviš rizle na svakom ćošku (jer je i trafika bilo na svakom ćošku), ponovo je počelo malo više da se putuje, dolazilo je neko novo, jače seme, ali više od svega su se probijale nove informacije i ideje. Možda i zbog pojave interneta u ovom tamnom vilajetu. Znalo se, npr. da je u Holandiji hit White Widow, da je Barcelona novi A’dam, samo s boljom klimom, Kanarska ostrva su izgledala kao obećana zemlja, čulo se za Nederhash (neki imali sreće i da degustiraju), a oni koji su se odselili u Kanadu, vid’li da tamo ima još nečega dobrog sem viskija. Hidroponični uzgoj se sve više širio, pa su se mnogi oprobali, makar i sa napola presečenom plastičnom bocom. Krajem godine su se desile one čuvene demonstracije u mnogim gradovima. Ako su prethodne 2 godine bile euforične, ta zima je bila delirična. Pušenje na ulici postalo je k’o dobar dan. Staneš tako u gomilu, oni gore, sa bine, kao, nešto pričaju, ti založiš spravu i odma’ se upoznaš sa čovekom pored tebe. Na nekim koncertima su grupe bacale džokavce u publiku, a na nekim, publika bacala ovima na binu. Tad je stvarno izgledalo da je to to, uvod u legalizaciju, da neće više biti „smokin’ and feelin’ tense“. Sledeće proleće i leto nas je još uvek to držalo, a nestašice, nekako nije bilo, jer je počela u sve većoj meri da se pojavljuje Albanka. Crna Gora je postala jako primamljivo mesto za letovanje upravo zbog niske cene te robe solidnog kvaliteta – pukne te ovako ili onako, ali te uvek pukne. ’98. iluzije su se raspršile, ponovo smo naseli, a loše vibracije su se intenzivno osećale u vazduhu. Ja sam prestao da duvam...old good friend paranoia came back in... ’99. rat, opšte ludilo, neki puše više nego ikad, neki nemaju ni za lek, neki počinju da puše, neki prestaju. Sadio je ko je uspeo, između svega ostalog što se dešavalo. Situaciju tokom leta ponovo spašava Albanka. Nabavka semena preko interneta je glavna fora: mnogi pričaju o tome, još više ih se raspituje, a gotovo niko ne uspeva da ga tako nabavi, jer niko nema kreditnu karticu, preko računa odavde ne možeš da uplatiš („gospodine, zar ne shvatate da je nam u interesu da novac dolazi u našu zemlju, a ne da odlazi“), a slanje malo veće količine keša u pismu nije baš najpametnija varijanta. Stanje biva sve represivnije, „Age of Aquarius“ se i ne nazire... Kako god, pušilo se tad, puši se i sad, još uvek se čekaju neka bolja vremena, a za ona stara se tvrdi da su definitivno bila bolja od sadašnjice, a opet svi kažu da „nije loše, gura se, bilo je i gore“. Uostalom, logika i Cannabis nikad nisu išli ruku pod ruku, naročito ne na ovim prostorima. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Brutal Offtopic
Marihuana 70' i 80' godina u Jugoslaviji
Top
Bottom