Marihuana i epilepsija

Hempatia Soma iGrow Hemps garden
Do sada nije publikovana ni jedna kompletna studija ali je dokazano da marihuana zaista može da ublaži epileptične napade. Marihuana ima antikonvulzivna svojstva što znači da može da spreči nesvesno grčenje mišića. Smatra se da marihuana kao što može da spreči epileptični napad, ako se uzima u velikim dozama, pogotovo oralnim putem, može i da ga izazove. Prema tome u tretmanu epileptičnih napada marihuana se konzumira isključivo pušenjem u malim dozama.


70-ih i 80-ih Dr. Paul Consroe sa univerziteta u Arizoni je izvršio veliki broj eksperimenata nad životinjama tako što je koristio posebne komponente koje se mogu naći u marihuani kao što su cannabidiol, thc... Zaključio je da se efikasnost u tretiranju epileptičnih napada postiže samo korišćenjem kombinacije svih komponenti odnosno upotrebom cele biljke.

1975. godine u časopisu "Journal of the American Medical Association" je izašao članak o mladiću na koga nisu delovali klasični lekovi (phenobarbital i phenytoin odnosno Dilantin) jer je imao po jedan veliki napad na svaka dva meseca pa je sa 22 godine počeo da puši od jedne do pet marihuana cigareta dnevno, takođe je nastavio da koristi prepisane lekove i sa 24 godine napadi su potpuno prestali.

1980. godine u časopisu "Pharmacology" je pisao o studiji sa 16 pacijenata koji nisu dobro reagovali na standardne lekove. Osam pacijenata je redovno primalo cannabidiol dok je ostatak primao placebo u kombinaciji sa standardnim lekovima. Od onih koji su primali cannabidiol, tri se potpuno oporavilo, dva parcijalno, dva malo i jedan nije pokazao nikakav napredak. Od ostatka koji su primali placebo samo jedan se primetno oporavio. Zaključak je da je cannabidiol efikasan u kombinaciji sa standardnim lekovima za tretman epilepsije.

Još neka istraživanja:
http://scholar.google.com/scholar?q=anticonvulsant+thc+epilepsy

izvor: www.zion.co.yu
 
06.10.2014
4
1
3
58
Mislio sam s kojim od otrova =" lijekova " koje pijem počet se skidat , da li s Kepprom ,Phemitonom ,Rivotrilom ili Lamictalom ne može se sve odjednom , svi su se skinuli za min 50% otrova="lijekova" a nisu napisali s kojim ( od otrova koje su pili ) i kroz koje vrijeme su se skinuli na to sam mislio isto su pili više vrsta odjednom ( kokteli koje su im prepisali liječnici ). U tome leži kvaka jer npr. Phemiton je barbiturat i s njega se baš moraš skidat postepeno i kroz određeno vrijeme.
pozz
 
20.02.2014
11
49
13
Evo da dam i ja doprinos ovoj temi.

Pre tri godine mi je dijagnostifikovana epilepsija, petit mal, ali sa elementima i drugih tipova epilepsije, tako da se neretko dese i drugi napadi.. U početku nisam pio nikakve lekove, ali kako su se napadi javljali sve češće krenuo sam sa terapijom.

Probao sam dosta lekova, ali najviše mi je pomogao valproat. Dok piješ, nemaš nikakve napade, ili su oni vrlo retki, ali su neželjena dejstva pomalo i neprijatna. Kosa je počela da mi se lomi i na neki čudan način opada, ne iz korena, već nekako napola, a kad su ispitivanja utvrdila da mi jetra polako propada, obustavio sam terapiju.

Pri ovoj borbi sa epilepsijom, najviše mi je pomogao doktor. Čovek je više neka vrsta psihoterapeuta, kad god bih dolazio kod njega bio bih prestravljen time šta će da mi kaže, bojao sam se za sebe, svoju budućnost i tako dalje. Čovek je uspeo da svaki put da me smiri, iskreno popriča sa mnom i uvek je gledao da nađe najbolji lek da mi preporuči.

Međutim, krajem juna smo došli u ćorsokak sa terapijom. Lekovi više nisu toliko delovali i gubio sam nadu.

Kako sam letos sve češće pušio, što obožavam da radim u slobodno vreme, primetio sam nekakoda imam ređe napade. Zato sam mu pre mesec dana to i rekao, da bih hteo da pokušam s tim.

Bio je veoma skeptičan, možete samo zamisliti. U suštini stručnjak i treba da bude skeptičan, ali ovaj je bio toliko zadojen pričama o tome kako marihuana izaziva zavisnost, amotivaciju, oštećenje mozga i sve ostalo što piše po udžbenicima koje je pročitao.

Ipak, pošto sam bio uporan u toj priči da verujem da mi trava pomaže, predložio mi je da probam da pušim. Rekao mi je da sam naivan ako mislim da će me to spasiti, gde se donekle i sad slažem, ali ipak je bio za to da probam. Nešto je i on čeprkao po netu, i došli smo do zaključka da krenem da pušim svaki dan dva puta dnevno.

Danas je 21. dan te terapije. Uveče ispušim jednu buksnu i smotam jednu za ujutru. Tako da pušim dva puta - ujutru kad ustanem i uveče. Malo mi je problem što ujutru imam obaveza vezanih za fakultet i ostale stvari, pa je bilo dana kad totalno odvaljen odem na faks i ništa ne zapamtim, ali nekako sam skontao da je i to sve u glavi problem, da je više problem što mi je stalno na umu činjenica da sam napušen i da se osećam super sa nekim svojim mislima. Kad prestanem na to da mislim i fokusiram se na zadatke koje treba da obavim, sve ide ko podmazano. Sad mogu skoro pa normalno da slušam na predavanjima i radim po laboratoriji, iako sam napušen.

Pre 6 dana (15. dan terapije) sam imao EEG nalaz i po PRVI PUT U ŽIVOTU taj nalaz je ČIST. Sve je u redu, i doktor je bio oduševljen.

Pričali smo taj dan o vutri mnogo više, gde su mi puna usta bila hvale biljke nam drage, a on je nekako popustio sa svojim skepticizmom. Rekao mi je da mu je moj slučaj veoma interesantan jer je prvi put preporučio nekome nekonvencionalnu terapiju. Čovek je car, kontam da će i on krenuti da puši, pošto smo se dogovorili da svakih petnaestak dana dolazim na kontrole.

Ja sam konačno, nakon 3 godine potpuno miran i spokojan i sve ide odlično. Nadam se da će se ovako i nastaviti.

Iako je dvadeset dana malo da išta tvrdim, ovo je za mene preporod. Konačno mi prolaze dani bez napada, konačno nemam onih starih briga šta ako bude napad, niti onih skenjavanja nakon napada.

Zato bih preporučio svima koji imaju epilepsiju , da obavezno probaju sa marihuanom. Ali ne rekreativno, nego redovno, jer jedino tako možete znati da je uspeh potekao od toga, a ne od nečeg drugog.
 
29.10.2014
1
0
0
Pozdrav!
Moja mama boluje od epilepsije od rođenja.Ima 53 godine.Pije ljekove za epilepsiju koji su joj donekle pomogli,međutim dobila je i multiplu prije par godina.
Jako loše se kreće, ima dana kada nemože iz kreveta.Ne sjećam se kada je zadnji put bila vani...Počela sam se malo raspitivati i informirati o alternativnoj medicini.
Zanimalo bi me dali mi možete pomoći malo sa savjetima?Dali smije konzumirati lijekove za epilepsiju i marihuanu kada bi joj dala?
 
04.11.2014
1
0
0
Lijep pozdrav ekipo !!

Nova sam na ovom sajtu, naime moj problem je što bolujem od epilepsije vec 12 god, da ne spominjem hrpetinu lijekova kojima su me lijecili,ali nema uspjeha nekog velikog...zadnja doza je bila 1750 mg tableta na dan.... strasno.... naisla sam na tv-eu na dok. film o ricku simpsonu i ulju od konoplje. Kad je čovjek očajan, onda izvlaci zadnju slamku spasa, znam da ne postoji legalno za nabavit ulje...
ali se uvjek da doma slozit, pa me zanima dal stvarno mi moze pomoc ulje samo da se maknem sa tolike doze tableta.....
Hvala, unapred........
 
20.02.2014
11
49
13
Evo update-a od mene :)

3 meseca su prošla od mog poslednjeg posta. Pušio sam mesec dana svaki dan, uveče i ujutru, pa onda nakon 30 dana pravio pauzu od tačno 15 dana. Nakon toga bih opet pušio mesec dana, pa pauza nakon 15 dana i tako..

Prvo i osnovno, stanje mi je mnogo bolje, Od oktobra do sada sam imao samo 3 napada - i svaki put sam pre napada malo / nimalo spavao, učio aktivno ili se stresirao. Svaki napad je bio u periodu pauziranja (onih 15 dana).

Doktor mi se čak jednom nasmejao na ovo i rekao - pa što uopšte praviš pauze :D
Naravno, pravim ih najviše jer posle nekog dužeg vremena pušenja onaj stari osećaj užitka nestane i to postane neka bezvezna rutina. A isto tako, ne bih da potpuno naviknem na THC i CBD (za koga naučnici tvrde da ima antiepileptička svojstva), šta ako postane nedelotvoran?

Sve što mogu da kažem je da sam prezadovoljan ishodom terapije.
Ja planiram da nastavim sa terapijom, s tim što bih postepeno povećavao broj dana pauze. Pa da vidimo kako će to ići. Ne verujem u potpuno izlečenje, ali napad mesečno je zaista nikakav problem.

Jedini pravi problem koji imam je nabavka na veliko (lerdi neće svaki put da izađe u susret, a nemam mogućnosti uzgajanja) i problemi oko nelegalnosti i skrivanje od ljudi. Ljudi imaju ogromne predrasude o samoj epilepsiji, a na to još dodajte i predrasude koje imaju o marihuani, pa ćete videti na čemu ste.


Ipak, razgovarao sam sa par ljudi koji imaju sličnu dijagnozu - i njima ista ova terapija nije pomogla.

Zato, ne želim da moje savete neko olako shvata - ljudi ne postoji jedna epilepsija, čak štaviše - ne postoji jedna grand mal ili petit mal ili bilo koja druga epilepsija. Svaki čovek je poseban i jedinstven na svoj način, pa će i bolest koju ima nažalost biti jedinstvena i zato ne pomažu svima isti lekovi. Individualizacija terapije je verovatno najbolji korak napred u savremenoj medicini, ali neće zaživeti još dugo.

Nijednu terapiju (kao ni bilo šta drugo!) nemojte tek tako olako shvatati - ne verujte onim frazama - "to je prirodno, to je bolje od veštačkog". Sve što mogu reći je da - NEMA PRAVILA! Apsolutno nikakvog pravila nema ni za šta, pa ni za lečenje epilepsije.

Budite uporni, bilo da se radi o vašem zdravlju ili zdravlju vaših najbližih, jer leka ima. Nije ga uvek lako naći - nekom pomognu lekovi, nekom marihuana, nekom nešto treće...Ako mislite da ste probali sve - razmislite još jednom - uvek postoji neki vid izlaza, u to sam ubeđen.

Svima želim da istraju i da pronađu svoj način izlečenja!
NEK VI KONTROLIŠETE EPILEPSIJU, A NE ONA VAS!
 

metalmaniac

Sve već piše na forumu, koristite Search. :)
16.10.2009
3.148
6.157
298
54
Ne verujem u potpuno izlečenje

Ovo izbaci iz glave! ako želiš ozdraviti, ne postoji "ne mogu", "ne vjerujem" i slično.
koliko još vremena mora proći kako ljudi bi shvatili da je pozitivan mentalni stav NAJBITNIJI faktor kod izlječenja bilo koje bolesti?

edit:
kad pobijedite bolest u glavi, tijelo će se samo izliječiti. naravno, bitni su i ostali faktori kao prehrana i fizička aktivnost, ali vaše misli su temelj svega!
 
Poslednja izmena:
20.02.2014
11
49
13
opet ja sa dužim postovima, moramo :D
Svi epileptičari znaju kolika je stigma društva i koliko nas ljudi posmatraju kao "lude" "nenormalne" i duševno obolele. Ne znam onda kako li je stvarnim duševnim bolesnicima u pogledu te stigmatizacije od strane okoline.

Kao epileptičar imam velikih problema s tim, sutra na razgovoru za posao npr. neću smeti da pomenem da imam epilepsiju jer me sigurno ne bi primili, kad imaju nekog ne-bolesnog u ponudi, a opet kad bi mi se desio napad tokom radnog vremena i šef saznao za to - momentalno bih dobio otkaz pod izgovorom da im nisam rekao za svoje stanje, jer su za to pitali tokom razgovora. A isti taj šef, pošto se školujem za farmaceuta - će da npr. uzima pare od prodaje lekova protiv epilepsije i učestvovaće u seminarima koji se na Svetski dan epilepsije održavaju i tako dalje...To je takvo jedno licemerje društva da je to nemoguće.

Često mislim da je razlog zašto se mnogo ne zna o epilepsiji i zašto još uvek nema pravog i univerzalnog leka upravo to što ova bolest nije nešto što se širi među populacijom. Nije zarazna, niti je npr. kao kancer ili bolesti srca i krvnih sudova da je njena učestalost svake godine sve veća. Jer, svugde u svetu se aktivno radi na tome da se nađe lek za svaku bolest, farmaceutske kompanije se takmiče ne bili bile prve u oktrićima i zgrnule pare - tako je za sve lekove - osim za one bolesti koje nisu toliko česte - od kojih neće biti neke velike koristi - tu spada epilepsija ali i mnoge druge, gulavnom neurološke bolesti. E dok je tako, dok se o toj bolesti ne priča javno i aktivno - zatucano društvo će to uvek tretirati kao malo bitan problem ili čak kao psihičko oboljenje.

Pritom epilepsija nije toliko ni česta - ali opet, sigurno ne bi bilo zarade od njenog potencijalnog "pravog" leka.

Nema samostalnih istraživača više nigde. Sve je podređeno velikim kompanijama i dok je tako, na prvom mestu će biti profit.


I da dodam, epilepsija je neurološki problem, a ne psihički. Ipak ljudi se epilepsijom imaju veće šanse da uđu u pravu depresiju, što je i razumljivo zbog težeg života i neizvesnosti. To svaki epileptičar treba da ima na umu i da se bori da do depresije ne dođe koliko je naravno moguće boriti se.