Prije negoli krenemo, srdačno vas pozdravljam, te se nadam da ćemo svi ponešto naučiti iz moje situacije, odnosno stanja u kojem sam se našao - pa stoga krenimo!
Čisto da se vratimo malo u prošlost. odnosno, da ovaj sajt i ljude na njemu pohvalim, jer sam jako puno toga naučio ovdje, što me i dovelo do znanja kojeg danas imam u uzgoju ove biljke. Seže to od mog prvog growa, ne tako davne 2017. godine čiji se dnevnik i dalje ovdje nalazi. Kako je vrijeme odmicalo, te sam bio sve sigurniji u ono što radim, i rezultati su bili sve bolji, pa stoga još jednom, veliko hvala.
Prije razrade dnevnika volio bih vas uputiti u novonastalu situaciju u kojoj sam se našao, odnosno gdje sam i pronašao sebe kakvog još nisam poznavao. Paralelno sa tim vas molim da ako itko, ama baš itko ima bilo kakva pitanja u svezi ovoga, molim da se ne ustručava pitati me o bilo čemu.
Priča kaže sljedeće - prošle godine početkom 6. mjeseca, uputio sam se kod urologa, jer sam već par mjeseci ranije mokrio krv. Zbog posla, i sveopće ludila koje on nosi, nisam išao ranije, jer niti nisam imao nikakvih bolova. No dobro, eto došao je i taj dan, kad sam se ipak odlučio uputiti gospodinu za pimpače, i već prilikom prvog pregleda, ultrazvuka, za čudo božje, nije uspio omašit tvorbu unutar mokraćnog mjehura koja je bila veličine 3cm.
Odmah nakon toga, dobio sam uputnicu za CT, koji sam uredno sutradan odradio, te smo dobili jasniju sliku o tome čemu pristupamo, a već dva dana nakon toga, kontrolnom cistoskopijom (kamericom kojom ulaze kroz pimpatrona) smo zaključili da imam karcinom mokraćnog mjehura. Ostao sam zapanjen, jer nisam mogao vjerovat da se to baš meni događa, tim više jer se ovakva vrsta dijagnoze uspotavlja ljudima sa 60+ godina, a ne jednom 30godišnjaku. No dobro, pomirio sam se stim, jer iz svoje kože ne možemo nikud, te smo krenuli u razradu problema.
Prvom operacijom krajem 6. mjeseca su isčupali to govno iz mene, te su to čudo poslali na patohistoški, gdje je nakon mjesec dana stigao nalaz na kojem je potvrđeno da se radi o zloćudnom tumoru visokog stupnja. Na tom pregledu kirurg mi je rekao da taj patohistološki nije u cjelosti dobro obrađen, te su mi u 8. mjesecu zakazali drugu operaciju gdje su mi trebali očistit eventualno novonastale tumore, te da ih ponovno pošalju na patohistološki. Šta češ, ne buniš se previše, jer se na kraju nadaš, da če možda drugi puta biti bolje, iako ni sam nisam u to vjerovao. Odradila se i druga operacija, stigao je nalaz, te je usljedio razgovor sa mojim dragim onkološkim kirurgom koji mi je rekao sljedeće: Situacija nije dobra, mlad si, ako hoćeš živjet moramo ti izvadit mjehur, prostatu i sjemene vrećice. Naravno, ostao sam zaprepašten, te nisam znao šta da mislim i šta da radim, kao što vjerujem da i većina ljudi nebi znala. Nakon toga sam krenuo malo istraživat šta i kako, te se sam u potpunosi izbacio meso iz prehrane, alkohol, duhan i tako, generalno uveo sam promjene, te sam počeo sa izradom i konzumacijom ulja. Nakon toga dolazimo do kontrolne cistoskopije u 11. mjesecu, gdje smo uočili 10 novonastalih manjih tumora. Njihova sugestija o vađenju svega je i dalje stajala, koju sam ja u međuvremenu dubuko preispitivao. Automatski su mi zakazali termin za čišćenje istih, na koju se nisam mogao odazvati na kraju, jer sam popušio koronu(hvala bogu). I tako sam ja u tom periodu obilazio i tražio doktore koji imaju drugačije stavove i mišljenja, i onda sam naletio na jednog kirurga u Zagrebu, koji me je uputio na jedan svježi CT, te da mu se nakon njega javim. CT je pokazao da nemam nikakvih metastaza, te da je cijela situacija i dalje izolirana samo na mjehur, te mi je rekao da će on to dobrano počistit, i da ako nakon toga patohistološki nalaz pokaže da nema infiltracije u mišićno tkivo, možemo krenut sa imunoterapijom, koju mi gospoda gdje sam se prvotno operirao nisu niti ponudili. I tako je došao kraj 1. mjeseca ove godine, uredno odrađena operacija, nakon koje mi je doktor rekao, majstore situacija je odlična, velika većina tumora su ti bili kao ''prhki'' i nisam ih praktiči trebao niti rezat, a infiltracije u mišić nema. Kad se malo oporaviš, krećemo sa imunoterapjiom. Promjena prehrane, nedostatak alkohola i cigara, korištenje ulja, ma nije mi ni bilo bitno, bIo sam presretan, iako nisam znao šta me točno slijedi kroz terapije. Nakon dva mjeseca odmora i glupih bolničkih zamrzlama koje svaki onkološki bolesnik vjerujem proživi, a o kojima neću pisati ovdje, napokon sam krenuo primat terapije. 6 terapija u 6 tjedana, svaki put te katetirziraju i direktno ti ubrizgvaju oslabljeno cjepivo tuberkuloze kako bi umjetno inducirali upalu mjehura, da mi potaknu autoimuni odgovor tijela da se bori protiv dobrog i lošeg. Nije bilo ugodno, ali izdržali smo i to, te sam se paraleno naručio za kontrolu sredinom 6. mjeseca.
Došao je i taj dan, kontrola, ja nestrpljiv ko pas prije negoli treba dobit za jest, a dvoje ljudi ispred mene čeka na kontrolnu cistoskopiju. Ja neznam di bi sa sobom. Prvi ulazi, čujem kroz vrata, sve vam je u redu slobodni ste, ulazi drugi, ista situacija, sve u redu, slobodni ste, a u meni kuha, jebem ti pleme. Ulazim ja, veselog duha i ful optimističan, i dokotor mi kaže: Oho vidim netko nam je lijepo raspoložen. Rekoh, jesam, jesam, samo želim da takav i izađem odavde.
Veli on ajde da to rješimo onda, gore na stol i idemo , raširim ja noge ulazi on sa kamericom, i dok ulazi u mene kaže: Ma šta je to tako loše, a ja odmah ma šta je loše!??! A, on će: Ma nešto me zajebava ovaj cistoskop, i kako je to rekao probije se preko prostate i uđe u mjehur. Gleda par sekundi,i kaže: Dragi moj imaš mjehur kao dečko, čist si ko sunce, a ja njemu, daj me nemoj zajebavat!?! I tako sam mu se ja neizmjerno krenuo zahvaljivat i tapšat ga po ramenu i govorit mu da svaka tebi čast, i ostale spike.
Izašao sam van iz bolnice, počeo sam plakat, zaboravio sam di sam auto parkirao, nisam mogao doć sebi, i onda sam nakon 15 minuta suprenguo suze, jer sam bio svjestan da mi ta tekućina koju lučim plakanjem treba za ispišavanje nakon kontrole.
Počeo sam sve žive i nežive zivkat i javljat im situaciju, usljedila su dva sata neprekidnih razgovora dok nisam krenuo putevima kuće... Veličansteven osjećaj ljudi moji, rječima i tipkovnicom jednostavno ne opisivo!
Sad sam na terapji održavanja, koja uključuje 1 terapiju mjesečno, pa nakon 3 mjeseca kontrola, i tako da sam sad u utorak primio zadnju terapiju u ovom ciklusu, te sam se naručio za kontrolu 3.10.2022 u Zagrebu. Ako itko ima želju, potrebu ili bilo šta drugo, i više sam nego dostupan da posavjetujem bilo koga uživo kroz čašicu razgovora tog datuma u Zagrebu.
A sada... Da već više krenemo sa tim dnevnikom! haha!
Sjeme: RQS - Shogun, Critical Kush, Silver Shining Haze
Zemlja: BioBizz Light mix + All mix
Potovi: 25 litara
Gnojivo: BioBizz Grow, Bloom, Top Max
Box: 120x120x200 i 80x80x160
Rasvjeta: Cool tube, 400W MH/ 600W HPS/ 250W HPS/ 200W Lumatek Attis
Ventilacija: Fi 100 i Fi 125 sa karbonom
Trening: LST + HST
Bilje je staro desetak dana, jučer sam ih presadio, imao sam par zaostataka, jer nije svaka sjemenka niknula očekivano, u velikom ću ih boxu strpat 5 komada, a u mali idu 2. Očekujem poprilično od ovog growa, jer se tako i osjećam!
Eto šaljem vam svima srdačne pozdrave i da ste mi svi živi, zdravi i veseli - to je i jedino bitno! Čujemo se kroz dane kako ciganke budu rasle! Puse svima!
Čisto da se vratimo malo u prošlost. odnosno, da ovaj sajt i ljude na njemu pohvalim, jer sam jako puno toga naučio ovdje, što me i dovelo do znanja kojeg danas imam u uzgoju ove biljke. Seže to od mog prvog growa, ne tako davne 2017. godine čiji se dnevnik i dalje ovdje nalazi. Kako je vrijeme odmicalo, te sam bio sve sigurniji u ono što radim, i rezultati su bili sve bolji, pa stoga još jednom, veliko hvala.
Prije razrade dnevnika volio bih vas uputiti u novonastalu situaciju u kojoj sam se našao, odnosno gdje sam i pronašao sebe kakvog još nisam poznavao. Paralelno sa tim vas molim da ako itko, ama baš itko ima bilo kakva pitanja u svezi ovoga, molim da se ne ustručava pitati me o bilo čemu.
Priča kaže sljedeće - prošle godine početkom 6. mjeseca, uputio sam se kod urologa, jer sam već par mjeseci ranije mokrio krv. Zbog posla, i sveopće ludila koje on nosi, nisam išao ranije, jer niti nisam imao nikakvih bolova. No dobro, eto došao je i taj dan, kad sam se ipak odlučio uputiti gospodinu za pimpače, i već prilikom prvog pregleda, ultrazvuka, za čudo božje, nije uspio omašit tvorbu unutar mokraćnog mjehura koja je bila veličine 3cm.

Prvom operacijom krajem 6. mjeseca su isčupali to govno iz mene, te su to čudo poslali na patohistoški, gdje je nakon mjesec dana stigao nalaz na kojem je potvrđeno da se radi o zloćudnom tumoru visokog stupnja. Na tom pregledu kirurg mi je rekao da taj patohistološki nije u cjelosti dobro obrađen, te su mi u 8. mjesecu zakazali drugu operaciju gdje su mi trebali očistit eventualno novonastale tumore, te da ih ponovno pošalju na patohistološki. Šta češ, ne buniš se previše, jer se na kraju nadaš, da če možda drugi puta biti bolje, iako ni sam nisam u to vjerovao. Odradila se i druga operacija, stigao je nalaz, te je usljedio razgovor sa mojim dragim onkološkim kirurgom koji mi je rekao sljedeće: Situacija nije dobra, mlad si, ako hoćeš živjet moramo ti izvadit mjehur, prostatu i sjemene vrećice. Naravno, ostao sam zaprepašten, te nisam znao šta da mislim i šta da radim, kao što vjerujem da i većina ljudi nebi znala. Nakon toga sam krenuo malo istraživat šta i kako, te se sam u potpunosi izbacio meso iz prehrane, alkohol, duhan i tako, generalno uveo sam promjene, te sam počeo sa izradom i konzumacijom ulja. Nakon toga dolazimo do kontrolne cistoskopije u 11. mjesecu, gdje smo uočili 10 novonastalih manjih tumora. Njihova sugestija o vađenju svega je i dalje stajala, koju sam ja u međuvremenu dubuko preispitivao. Automatski su mi zakazali termin za čišćenje istih, na koju se nisam mogao odazvati na kraju, jer sam popušio koronu(hvala bogu). I tako sam ja u tom periodu obilazio i tražio doktore koji imaju drugačije stavove i mišljenja, i onda sam naletio na jednog kirurga u Zagrebu, koji me je uputio na jedan svježi CT, te da mu se nakon njega javim. CT je pokazao da nemam nikakvih metastaza, te da je cijela situacija i dalje izolirana samo na mjehur, te mi je rekao da će on to dobrano počistit, i da ako nakon toga patohistološki nalaz pokaže da nema infiltracije u mišićno tkivo, možemo krenut sa imunoterapijom, koju mi gospoda gdje sam se prvotno operirao nisu niti ponudili. I tako je došao kraj 1. mjeseca ove godine, uredno odrađena operacija, nakon koje mi je doktor rekao, majstore situacija je odlična, velika većina tumora su ti bili kao ''prhki'' i nisam ih praktiči trebao niti rezat, a infiltracije u mišić nema. Kad se malo oporaviš, krećemo sa imunoterapjiom. Promjena prehrane, nedostatak alkohola i cigara, korištenje ulja, ma nije mi ni bilo bitno, bIo sam presretan, iako nisam znao šta me točno slijedi kroz terapije. Nakon dva mjeseca odmora i glupih bolničkih zamrzlama koje svaki onkološki bolesnik vjerujem proživi, a o kojima neću pisati ovdje, napokon sam krenuo primat terapije. 6 terapija u 6 tjedana, svaki put te katetirziraju i direktno ti ubrizgvaju oslabljeno cjepivo tuberkuloze kako bi umjetno inducirali upalu mjehura, da mi potaknu autoimuni odgovor tijela da se bori protiv dobrog i lošeg. Nije bilo ugodno, ali izdržali smo i to, te sam se paraleno naručio za kontrolu sredinom 6. mjeseca.
Došao je i taj dan, kontrola, ja nestrpljiv ko pas prije negoli treba dobit za jest, a dvoje ljudi ispred mene čeka na kontrolnu cistoskopiju. Ja neznam di bi sa sobom. Prvi ulazi, čujem kroz vrata, sve vam je u redu slobodni ste, ulazi drugi, ista situacija, sve u redu, slobodni ste, a u meni kuha, jebem ti pleme. Ulazim ja, veselog duha i ful optimističan, i dokotor mi kaže: Oho vidim netko nam je lijepo raspoložen. Rekoh, jesam, jesam, samo želim da takav i izađem odavde.

Izašao sam van iz bolnice, počeo sam plakat, zaboravio sam di sam auto parkirao, nisam mogao doć sebi, i onda sam nakon 15 minuta suprenguo suze, jer sam bio svjestan da mi ta tekućina koju lučim plakanjem treba za ispišavanje nakon kontrole.

Sad sam na terapji održavanja, koja uključuje 1 terapiju mjesečno, pa nakon 3 mjeseca kontrola, i tako da sam sad u utorak primio zadnju terapiju u ovom ciklusu, te sam se naručio za kontrolu 3.10.2022 u Zagrebu. Ako itko ima želju, potrebu ili bilo šta drugo, i više sam nego dostupan da posavjetujem bilo koga uživo kroz čašicu razgovora tog datuma u Zagrebu.
A sada... Da već više krenemo sa tim dnevnikom! haha!
Sjeme: RQS - Shogun, Critical Kush, Silver Shining Haze
Zemlja: BioBizz Light mix + All mix
Potovi: 25 litara
Gnojivo: BioBizz Grow, Bloom, Top Max
Box: 120x120x200 i 80x80x160
Rasvjeta: Cool tube, 400W MH/ 600W HPS/ 250W HPS/ 200W Lumatek Attis
Ventilacija: Fi 100 i Fi 125 sa karbonom
Trening: LST + HST
Bilje je staro desetak dana, jučer sam ih presadio, imao sam par zaostataka, jer nije svaka sjemenka niknula očekivano, u velikom ću ih boxu strpat 5 komada, a u mali idu 2. Očekujem poprilično od ovog growa, jer se tako i osjećam!

Eto šaljem vam svima srdačne pozdrave i da ste mi svi živi, zdravi i veseli - to je i jedino bitno! Čujemo se kroz dane kako ciganke budu rasle! Puse svima!
