Vutra Društvo

Dobrodošli na skladno multietnički jedan jedini Vutra Forum! Učlanite se da pristupite i drugim djelovima foruma te da vršite PRETRAGU novih tema.

Učlani se
     
  1. Vutra Radio is back. Možete ga slušati preko forum plejera ili preko web plejera. Slušamo se!

Metastaze na jetri - ipak se može

Diskusija u 'Medicina' započeta od joe123, 25.12.2016.

  1. joe123

    Učlanjen(a):
    27.08.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    249
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +286 / 0 / -0
    Pozz, polu-imenjače i nadam se da ti je polusvjesno stanje prouzročila dobra trava :let:

    Ovo o tragediji te nisam baš dobro razumio, ali je činjenica da se ljudi tokom vremena iznimno rijetko mijenjaju na bolje. Kako idu godine, idu i živci, kako skupljamo životne ožiljke, tako smo mrzovoljniji, zatvoreniji, skeptičniji i beskrupulozniji. Iz tog razloga za ideale uvijek ginu mulci. Stariji su ideale davno izgubili. Velika nesreća je rijetka prilika u kojoj se ljudi znaju promijeniti nabolje. Tako da te u tom smislu razumijem.

    Meni je trebala pomoć i dobio sam je, baš na vutra.org. Ovo moje pisanje nije pokušaj traženja pomoći, nego pokušaj davanja pomoći. Ja sam do sada potrošio bar 0,5 kg i priča se, vrlo vjerojatno, približila svome kraju. Kroz mjesec-dva ću sve znati. Ako stanje ostane isto ili se čak ona jedina preostala nedefinirana fleka na jetri smanji, ja sam pobijedio. Ako se proces okrene, onda nek me čuva dragi Bog.
    I u jednom i u drugom slučaju, ne planiram vječno ostati na full dozi. Ne možeš živjeti ovako. Tako da planiram uskoro aplicirati znanje herbal boba, pa smanjiti dozu na 10-20%, pa ostati neko vrijeme na njoj.

    Gospodin S. je, što sam saznao naknadno, u zadnjih nešto više od mjesec dana oslabio toliko, da više nije mogao gutati ulje. Supruga mu stavi dozu u usta, pa sve završi na bradi. Pa mu je i prestala davati. Njegove sam zalihe naslijedio ja.

    Već jedno vrijeme planiram napisati jedan post, kojeg smatram važnim. Nedostaje mi riječi.
    U tom postu ću pokušati opisati promjenu stanja moje svijesti, kroz bolovanje. I usporediti stanje svijesti sada, sa stanjem svijesti nekadašnjeg mene. I pokušati odgonetnuti zašto imam snažan osjećaj da mi se Život osmjehnuo kad mi je natovario bolešćinu na leđa.

    Onda možda i shvatim kako i zašto mi prija poklanja prvih 8 g, kako se pojavi neki Slovenac kojeg sam vidio točno jednom u životu na nekoj pizzi, ali na jedan poziv napravi 1000 km, isporuči mi 60 g - o svom trošku - i više mi se nikad ne javi. Javit ću se ja njemu, kad se oporavim. Ili, kad onkologu dođem sa planom za dužom odgodom kemoterapije, a on mi to predloži prije nego sam ga pitao.

    Poanta priče je da ti se zahvaljujem na ponudi, ali da mislim kako ovdje sigurno ima potrebitijih pomoći, nego sam to ja u ovom trenutku.
    Što ne znači da se ne možemo upoznati.
    Zlu ne trebalo :wave:
     
    #81
  2. Alucard123

    Učlanjen(a):
    30.11.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    160
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +182 / 0 / -0
    tako je.Moja poruka ne odnosi se samo na tebe,nego na sve kojima treba pomoci i ja sam voljan pomoci bez da mi se daje bilo sto zauzvrat,jer ono sto sam ja izgubio i sto zelim niko mi nece moci vratiti niti nadoknaditi.Stoga zelim pomagati drugima,jer u tome sam nasao utjehu!Sto se tice boga(necu pisati velikim slovima jer mislim da je to neko ljudsko pravilo)sirok je to pojam.Ja nikada nisam vjerovao,cak sam se i ismijavao onima koji su velicali svoju vjeru,naravno dok nije dosao moj trenutak da se suocim s time(sta je isina a sto je laz)jednu vecer situacija je bila veuma losa(zivot jedne osobe je bio u pitanju).Mene je bilo sram da se molim.Odnekud se pojavio moj brat i uputio me sto treba raditi.Tog dana sam molio i ja i zena i svi ljudi koji su bili upuceni u situaciju.Nakon par sati stvarno se desilo cudo!Izgubili smo nazalost borbu,ali moja vjera u boga je jos jaca.Sanjao sam kusnje(svih stvari kojih sam se odrekao)sanjao sam jedan san kojeg se ne sjecam jer ga to jutro nisam sanjao a bio je takav da ga nemozes zaboraviti,kao da je sve bilo jasno.Uglavnomsvaki dan se pitam zasto zbog cega i nebiste vjerovalikoliko dolazim do spoznaja a naravno ne trazim ih nego mi dolaze same.Iskreno me je najvise proganjalo to da kaj je nakon smrti?mrak?izgubljen si?tada mi je najgore(pa onda naravno google,iskustva klinickih smrti i onda bla bla bla..americke price itd).Necete vjerovati ali jucer u mojoj kuci se nasla osba koja je imala klinicku smrt prije 20 i nesto godina i naravno taj dan nikada nece zaboraviti.Kroz suzne oci,s osmjehom mi je rekla...da,postoji zivot nakon smrti,nije mrak!mozda je glupo da ovo pšisem ali evo imam potrebu to reci i zapravo poruciti ljudima koliko su slijepi jer sam donedavno i ja bio jedan od njih!
     
    #82
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 2
    • Slažem se Slažem se x 1
  3. hazeri

    hazeri I came,i saw,i loved...
    Poznanik Foruma

    Učlanjen(a):
    25.01.2016
    Poruka:
    2.408
    Sviđa im se:
    7.666
    Trofej poeni:
    258
    Ratings:
    +9.337 / 2 / -0
    Samo na takav nacin pomoc ima smisla kako tebi tako i covijeku kojemu si pomogao.Jer ja sam siguran kako se dobro uvijek vraca dvostruko:)

    Joe123:thumb:
     
    #83
    • Slažem se Slažem se x 1
  4. joe123

    Učlanjen(a):
    27.08.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    249
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +286 / 0 / -0
    Za jednoga običnog maloga čovjeka, građanina, seljaka ili intelektualca, samoupravni socijalizam je najgenijalnije društveno uređenje koje je ljudska vrsta smislila. Trebao si biti totalni retard, pa čak i više od toga, da ne uspiješ bar u osnovnoj egzistenciji. A ako si malo sposobniji, vrlo lako si mogao i dobro zaraditi.

    Zašto je tome tako?
    Pa zato, što su postojala 2 načina, široka kao najširi autoput, kojima si zasigurno mogao fino riješiti svoju egzistenciju:

    a) biti ***** na vlasti, ili biti blizak šupcima na vlasti,
    b) otići u normalnu zemlju, zaraditi kapital pa se vratiti kući.

    Moj stari je bio sve, samo ne nesposoban čovjek. Jest da je došao iz sirotinje, ali nije namjeravao ostati sirotinja. Bistar kakav je bio, brzo je shvatio sve blagodati društvenog uređenja u kojem je živio. Stoga je, nakon što je odslužio svoje 2g u JNA (gdje mu je bilo super, jer se napokon najeo) hitro pobjegao u Švabiju, relativno kratko tamo bio gastarbajter, vratio se u voljenu domovinu, jeftino kupio parcelu na, po mome skromnom mišljenju najljepšoj obali na svijetu, a koju je neki fetivi vlasnik morao prodati jer se bojao da bi mu je voljena domovina mogla ekspropirati, pa sazidao nekretninu.
    Daljnji plan mu je bio da ostatak života u pravilnim intervalima prebacuje čašu bevande iz lijeve u desnu ruku. Kad bi kartao, čašu bi držao zdesna. Kad bi balotao, čašu drži slijeva.

    I uspio je on u svome naumu, ali su ga dvije stvari znale izbaciti iz rutine. Prva je ta što je svako jutro morao ustajati, trošiti dragocjeno vrijeme u obližnjem skladištu, ponekad izgubiti i po 8 sati tamo, pa onda doći kući. To se je zvalo zaposlenje i za to si bio plaćen. Radio je on to, ali nevoljko. Pa bi mu bilo najdraže kad bi uspio šmugnuti ranije, kad već ne može otvoriti bolovanje. A bilo mu je drago i kad bi donio kući vreću banana kojih se ambalaža "slučajno" u transportu oštetila, pa se moralo baciti.... Druga stvar koja ga je znala uznemiriti je ta, što je imao proždrljive i halapljive prijatelje, kakav je uostalom i sam bio. Pa su iz tog razloga tu i tamo prekidali rutinu, da bi mogli nataknuti janjca na ražanj, ili potpaliti vatru pod gradele, itd.
    I sve je to postigao u dobi od nula godina. Ne njegovih, nego mojih.

    Onda je tako uživao 2-3 godine, pa je došla bolest, pa je otišlo sve u krasnu materinu.

    S druge strane, moj život je sasvim druga priča.
    Dok je stari bio živ, živjelo se u relativnom obilju. Prve kopačke u ulici su bile moje, prva kožna nogometna lopta je bila moja, prvi električni autić je bio moj, kao i onaj veliki sa pedalama. A potom je uslijedila neimaština. Ipak, za razliku od mog starog, ja sam imao sve potrebne preduvjete za razvoj. I u toj neimaštini je prvi kompić u ulici bio moj. Zvijer od 64 kilobajta !!! Za razliku od njega, nisam gladan odrastao, nisam morao prevariti mater i bježati od kuće da bih se upisao u srednju školu, nisam se u gradu pojavio sa kapitalom od jedne žlice, jedne viljuške, jednoga noža i dva tanjura, nego sam u život krenuo u vlastitome stambenome prostoru, kojega sam imao i viška.

    Vjerujem ili se nadam, da imam i ja nešto od svoga oca. Tako da volim vjerovati kako sam, u najmanju ruku, prosječno pametan, prosječno obrazovan, prosječno abiciozan i prosječno sposoban. A takvi uglavnom, u normalnim zemljama, završavaju kao:

    a) političari
    b) ljudi sa finim poslom u državnoj službi
    c) uspješni privatnici.

    Pa sam ja, nakon što sam završio srednju, dao godinu dana svojoj prvoj domovini i bio joj na dispoziciji da me iskoristi kao topovsko meso čuvajući skladište oružja na rumunjskoj granici, potom još dvije dao svojoj drugoj domovini čuvajući granicu od Srba, a onda se bezuspješno pokušavao još malo školovati, zaposlio se u privatnika, naučio zanat, pa kroz par godina otvorio svoju firmu.
    Firmu sam otvorio sa extra malim (posuđenim) kapitalom, sa naumom da fizičkim radom nadoknadim nedostatak strojeva, koje ću si nabavljati kako lova bude "kapala". Krenulo dobro, kroz 10 mjeseci kupio nešto strojeva i zaposlio čovjeka. Nakon 2 godine, radili smo nas četvorica.
    Onda sam upao u gadne privatne probleme koji su se prelili i na posao.
    Onda se nisam ni okrenuo, a završio sam na najstrašnijem od svih mjesta - na sudu. Biti izložen hrvatskom pravosuđu je kao biti umočen u razrijeđenu solnu kiselinu. Polako te jede, dok ne dođe do kosti. Pojest će i kost, samo sporije. A izlaza često nema... Potrajalo to par godina, iz nekog razloga pobijedila pravda pa izašao ja kao apsolutni pobjednik. Ali, trajalo je predugo, koštalo me na razne načine i upao sam u financijske probleme. Pa sam ostao bez radnika i počeo ispočetka.
    To se dešavalo prije nekih 12-15 godina.

    Od tada, pa do momenta kad sam se razbolio, živio sam kao zadnje pašče. Možeš ti znati ne znam koliko računalnih programa, možeš biti spreman na ne znam koliko radnih sati, možeš u strojeve uložiti ne znam koliko novaca, možeš državu potkradati ne znam koliko dobro, možeš zajebati ne znam koliko dobavljača pa im ne platiti, možeš se smijati, plakati, mlatiti, možeš ne znam što raditi. Ali, država je uvijek jača. Država je bešćutnija, agresivnija, beskrupuloznija, halapljivija, nezajažljivija, smrdljivija i ... ima duge cijevi. Pa ti preostaje kao u onom vicu - da ćutiš i pušiš, dok do kraja ne popušiš.

    Na primjer, imao sam ugovor sa moćnom globalno poznatom firmom. Prije par godina, najavio se dolazak gazde osobno i cijele svite njegovih poslovnih partnera. Ljudi su to čija ukupna imovina premašuje imovinu Billa Gatesa. Ovi lokalni su naumili važnim gostima prirediti sjajnu dobrodošlicu, pa sam ja kao rezultat, dobio ugovor od nekakvih pola milijuna kuna. Caka je bila u tome, što ljudi dolaze uskoro, pa treba u kratko vrijeme napraviti puno toga.
    Pa sam ja - preselio u radionu. Pa bih znao 72 sata neprekidno raditi na računalu / upravljati strojem / zakunjati 10 minuta / ispočetka. I u tih 72 sata bih vidio samo tursku kavu, Kauflandov jeftini Red Bull i sendviče iz obližnjeg fast fooda. Onda bih se jedan dan odmorio, pa opet. Pa tako 3 mjeseca.
    Ali, uspio sam! Posjet je bio, posjet je prošao, gazde su bile zadovoljne, a ovi lokalni su za komentar imali samo riječi hvale. I platili su sve, na vrijeme.

    Rezultat?
    Platio sam sve obveze (uglavnom državi) i te se zime nisam bojao da će mi doći iz Elektrodalmacije i isključiti struju.

    Što je najgore, time sam bio sretan.


    I, onda što zajedničko ima život mog oca sa mojim životom?

    Samo karcinom.
    I gene, je*o im pas mater.

    P.S.
    Na prvoj stranici ovog teksta sam naveo svoje prve dvije velike greške. Sad sam uvidio da griješim.
    Moja prva i daleko najveća greška je bila ta, što od 18-te do 45-te nisam dogovorio kolonoskopiju, iako su mi se hemoroidi pojavili još kad sam bio u JNA.
    A nije da nisam znao za očevu sudbinu i za utjecaj gena.
     
    #84
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 2
    • Informativno Informativno x 2
    • Slažem se Slažem se x 1
  5. joe123

    Učlanjen(a):
    27.08.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    249
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +286 / 0 / -0
    Sad sam te malo bolje razumio.
    Mislim da si doživio ono, čega se ja najviše bojim. Žao mi je.

    Normalno je da se čovjek upita ima li život uopće smisla, kad se nađe u takvoj situaciji.
    A ja mislim, da smisla mora biti. Baš ništa što je od prirode/Boga, nije besmisleno. Sve ima svoju svrhu, svako biće ili biljka je logično i skladno građeno - baš kako mu treba. Sve je podložno redu u obliku prirodnih zakona - i nikad se ništa ne gubi. Energija koja nestaje, samo se pretvara u drugu. A u centru svega je - život.

    I onda se mi pitamo je li život vječan.
    Pa normalno, da je vječan.

    Tvoja će duša jednoga dana opet biti sretna.
     
    #85
    Poslednja izmena: 09.02.2017
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 2
    • Slažem se Slažem se x 2
  6. joe123

    Učlanjen(a):
    27.08.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    249
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +286 / 0 / -0
    Probudim tako se ja jednoga lijepoga proljetnog jutra.
    Osjećao sam se se baš onako fino, ništa me nije mučilo, a vanka vrijeme još i ljepše. Pa sam zaključio da je baš dobar dan za odraditi neke obveze. Pa tako pojedem svoju jutarnju kašicu u obliku samljevenih sjemenki lana u kefiru i zaputim se van…

    Prvi zadatak je ionako bio odavno poznat – bio sam svjedok na nekome suđenju. Nakon toga sam se planirao baviti papirologijom – na banku, pa kod knjigovođe, pa sa papirima od knjigovođe na Mirovinsko, itd.

    I, odradim svoje na sudu, potom dočekam red na banci, a ova me pita gdje mi je osobna karta. Nisam imao blage veze. Izgubio sam je. Pa mi je, upravo u tom momentu, zazvonio mobitel. Ali ne u džepu, nego na drugom kraju banke. Zaboravio sam na njega čekajući, pa mi je srećom zazvonio baš u pravom trenutku. Riješio sa službenicom problem jer me osobno zna, izletio iz banke i krenuo put knjigovođe. Uto, opet mobitel. Sad zovu iz pandurije. Da jesam li ja prije 2 sata ulio gorivo na pumpi i pobjegao, jer da oni imaju snimku. Jesam, ali nisam pobjegao. Krenuo platiti, zazvonio mobitel, ja se javio, pričao cca 15 sekundi i – zaboravio kamo sam krenuo. Dali mi rok od 24 sata da platim J. Onda po 1 list A4 papira kod knjigovođe, što sam uspješno i odradio, pa s time na kavicu, pa na Mirovinsko. Tamo sam primijetio da mi ne nedostaje samo 1 list A4, nego cijela pederuša skupa s njim. Onda sam pred ekipom sa Mirovinskog popizdio na cijeli svijet na čelu sa samim sobom i dobio živčani slom, bez obzira na to što je mobitel u jednome džepu, novčanik u drugome, a u pederuši samo papiri i lijekovi. Onda je ta ekipa sa Mirovinskog, vjerojatno pod utjecajem mojih nježnih gesta i toploga pogleda, došla do ingeniozne ideje - da knjigovođa može mailom poslati dokument, a da ja uopće nisam ni trebao dolaziti. Iskreno sam se zadivio njihovom pameću, upitao se u sebi kud nas vodi sva ta tehnologija i pristao na to.

    Sutradan su mi u lokalnom kafiću vratili pederušu.
    Poslije par dana zove sutkinja, da sam kod nje zaboravio osobnu.

    Još sam nešto tog dana zaboravio, ali sam u međuvremenu zaboravio :) što je to.
    ________________________________________________

    Jer, Bog čuva pijance i - onkološke bolesnike na kemoterapiji i ulju.
    I moju Motorolu, koju sam dosad izgubio 374 puta.



    Offtopic:

    Kasnije sam provjerio. Uspjeli su zaprimiti e-mail od knjigovođe. Tako da ne mogu a da ih ne pohvalim. Tamo je locirano i Zdravstveno i još niz drugih institucija. Danas nauče primati mail, sutra slati … Očito je da talenta ima. Nastave li tim tempom, ne bi me začudilo da kroz 7 dana samostalno i skeniraju listove... a kroz godinu-dvije imamo Silicijsku dolinu usred Splita.
     
    #86
    Poslednja izmena: 11.02.2017
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 8
  7. joe123

    Učlanjen(a):
    27.08.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    249
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +286 / 0 / -0
    Sinoć sam bio na nekakvom predavanju.

    Odmah počelo interesantno. Lik izjavi kako je upravo znanost dokazala da je život duhovnog, a ne materijalnog karaktera i da je kao takav – vječan. Pa potom nabroji znanstvene podatke o tome koliki je životni vijek stanica pojedinih dijelova ljudskoga tijela. Stanice kože u prosjeku žive ovoliko, stanice srca onoliko, jetre toliko itd. Nekima je životni vijek samo nekoliko dana , a najdugovječnije stanice ljudskog organizma dožive maksimalno 5 godina.

    Potom kaže da zamislimo fotografiju samoga sebe staru 5 godina, pa nas pita tko je to na fotografiji.

    Logičan odgovor je – to sam ja, samo 5 godina mlađi. A na to slijedi novi upit: Kako si to ti, kad ni jedna jedina pojedina stanica tvoga organizma nije ista kao u toga lika sa slike?

    Onda je pustio minutu za razmišljanje, pa nastavi sa objašnjenjem ideje.

    Očito je da materijalno nije to što definira život. Materijalno je smrtno i promjenjivo. Ako stanice tijela žive maksimalno 5 godina, to znači da je osoba stara 50 godina bar 10 puta u životu promijenila baš svaki atom svoga tijela. A stanice nekih organa, koje žive kraće, promijenjene su na tisuće puta.

    Kako je znanost dokazala da taj lik sa slike nema dodirne točke (dodirnoga atoma) sa nama, a mi znamo da smo to ipak mi, preostaje jedan zaključak.

    Život ne definira materija.

    Koliko je materija nebitna, najbolje se vidi u trenutku smrti. Kad život napusti tijelo, ono se vraća u svijet materijalnog iz kojeg je i izgrađeno, pa se počne i ponašati na taj način. Istruli i propadne. Iz praha je nastalo, vraća se u prah.

    Međutim, iskra života, duša – nije umrla. Iskra života je ono što povezuje markantnu hrpu atoma sa slike i drugu hrpu atoma koja inteligentnim pogledom promatra tu sliku. Ta iskra nije umrla ni nakon smrti materijalnoga tijela, nego ga je samo napustila. Jednako kao što je preživjela mnogobrojne stopostotne izmjene materijalnoga tijela, preživjet će i njegovu smrt. Preselit će na (nadajmo se) bolje mjesto.

    Zaključio sam da sam i sam došao do istog zaključka, samo ga nisam znao braniti jednako rječito.

    Meni takav stav djeluje i logično i utješno.

    Pa sam tako logično utješen došao doma, zavalio se u fotelju, počeo meditirati o tome što sam čuo, meditirajući se sjetio kako mi je idući magnet abdomena vrlo skoro, pa s užitkom ostatak večeri proveo u očaju, anksioznosti i nervozi.
     
    #87
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 6
  8. Alucard123

    Učlanjen(a):
    30.11.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    160
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +182 / 0 / -0
    Super je kad ti to netko moze objasnit,tko se bavi time.I ja se osjecam lakse kad cujem,procitam itd.A najvise volim kad mi to netko isprica iz prve ruke.Nadam se da ovaj zivot ima nekakvu svrhu.I cesto se propitujem sto je svrha zivota?
     
    #88
  9. Jackie

    Učlanjen(a):
    15.02.2017
    Poruka:
    1
    Sviđa im se:
    0
    Trofej poeni:
    1
    Ratings:
    +0 / 0 / -0
    Jako lijepo napisano, Joe...čitam te/vas..:love2:
     
    #89
  10. joe123

    Učlanjen(a):
    27.08.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    249
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +286 / 0 / -0
    @ alucard

    Hehehe, baš ti je lagano propitkivanje…

    Kažu da nas ima cca 7 milijardi duša, a ako bismo tome broju dodali i blaženo počivajuće, vjerojatno bi ispalo da je kroz zadnjih 5000 godina živjelo ili živi bar 20 milijardi ljudi.

    Sumnjam da je itko od tih 20 milijardi propustio sebi postaviti isto pitanje. A, nisam baš čuo da je netko uspio nedvosmisleno odgovoriti. Pa ti preporučujem da se ne nerviraš puno, ako skontaš da nećeš pronaći odgovor.

    Propitkivanje i znatiželja je svakako lijepa ljudska karakteristika. Ali, i ograničenost intelekta je jednako tako ljudska karakteristika.

    Pa se meni sve nekako čini da je, dok ne izfilozofiramo nešto pametnije, najbolje prigrliti onu koju čujemo svaku nedjelju sa oltara - „Zovemo se i jesmo djeca Božja“

    Pokušati provesti život kao – dobro dijete. A dobrom djetetu je, znamo, zadatak da jača, raste, igra se, neutaživo je znatiželjno, ne sere u gaće i ne maltretira druge oko sebe.



    @ jackie

    Prosljeđujem Vam virtualni rukoljub, milostiva.
     
    #90
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 1
  11. Alucard123

    Učlanjen(a):
    30.11.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    160
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +182 / 0 / -0
    E vidiš...ja vjerujem kako se stvari desavaju s razlogom,kako lose tako i dobre.I samim time mislim da postoji odgovor i da ga se moze pronaci.A sada di ga traziti i na koji nacin,to je ono sto me nervira.Mislim da smo ograniceni,sto nije ni cudo jel i ovo doba i ovo u cemu mi zivimo,sjedimo,gledamo,znamo,citamo itd.nas ogranicava.Jucer bas tako iz nekog razloga sam se nasao s ljudima koji nemaju ega,medu nijima je bio covjek koji se bavi biodinamikom i shamanizmom(inace je indijanac)i na njemu se cini kao da on nesto zna a ja neznam...tj.cini mi se da on puno toga zna sto mi neznamo.Vidio sam to u njegovim ocima,njegovom ponasanju i govoru.Sveu u svemu njihova energija je drugacija od svih ostalih ljudi koje sam upoznao.Mislim da smo mi na dobrom putu prema necemu!
    Htio bih da svi spoznamo sebe,dokle god smo zakljucani necemo znati i oslanjati se na ovih 20 miljardi ljudi koji si su postavljali pitanja,a ne cinili nista po tom pitanju
     
    #91
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 1
  12. joe123

    Učlanjen(a):
    27.08.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    249
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +286 / 0 / -0
    Nego što, nego smo ograničeni.

    Meni se čini kao da je netko dizajnirao ovo vrijeme u kojemu živimo, na način da ti život prođe, a ti si ga proveo kao mali zupčanik u ogromnom stroju. Važan si točno onoliko, dok se ispravno vrtiš. Kad ti prvi zubac strada, spreman si za zamjenu. Stroj proizvodi živu lovu (u tuđu kesu) i nije prihvatljivo da se kesa sporije puni zbog nekog bezvrijednog zupčanika. A to je život potpuno lišen individualizma i prikladan je, recimo mravima. Nikako ljudima.


    Indijanac je, pretpostavljam, osoba jake osobnosti koja je poradila na sebi.


    I ja bih htio da svatko spozna sebe. Nisam htio reći da je uzaludno propitkivati se, ili si postavljati bilo kakve druge teško dostižne ciljeve, nego da je pametno ne nervirati se ako nisi ostvario napredak. Jerbo, da ti je isto kao i svima drugima. Rijetki su Einsteini i Tesle.

    I još mi se čini, a nije baš da se znam izraziti, da je napredovanje u duhovnom, ako si ga sebi zadao kao zadatak koji se mora ispuniti, slično plivanju uz snažnu struju. Možda ćeš se dokopati obale, ali teško. Ponekad je bolje prepustiti se struji i dočekati da te baci na drugu obalu.


    I da, i ja mislim da smo na dobrom putu prema nečemu.
     
    #92
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 4
  13. Matrona

    Učlanjen(a):
    13.10.2010
    Poruka:
    38
    Sviđa im se:
    48
    Trofej poeni:
    18
    Ratings:
    +75 / 0 / -0
    cit:
    "Već jedno vrijeme planiram napisati jedan post, kojeg smatram važnim. Nedostaje mi riječi.
    U tom postu ću pokušati opisati promjenu stanja moje svijesti, kroz bolovanje. I usporediti stanje svijesti sada, sa stanjem svijesti nekadašnjeg mene. I pokušati odgonetnuti zašto imam snažan osjećaj da mi se Život osmjehnuo kad mi je natovario bolešćinu na leđa"

    ČEKAM OVAJ DEO.

    Od mene medalja za hrabrost i živce !

    Odavno sam videla ovu temu i svaki put je zaobiđem. Ma šta metastaze i karcionom .. pun mi je kufer karcinoma oko mene . Kao da će ako zatvorim oči sve priče o karcinomu nestati , a same priče o karcinomu me podsećaju na onog manijaka u parku koji otvori mantil i pokazuje gadosti ( ako to uopšte više neko radi ili se baš sve preselilo na internet) Čak i uživo kad neko počne da priča o tumorima ja ili promenim temu ili napustim društvo. Nemam više nerava da slušam o tome .

    Moj deda po ocu , k. prostate. Moja baba po ocu k. pluća. Moja baba po majci k. limnih čvorova. Moj deda po majci k. pluća . Moj tata k. želuca i jednjaka. Svi pomrli od karcinoma u nizu od dvadesetak godina. Moja mama ga je uspešno operisala i sad se vodi kao zdrava . E sad da zatvorim moj mantil ...

    Ljudi moji, da li ste konačno ukapirali da se karcinom leči kanabisom , kao što se smrtonosni skorbut lečio limunom ?

    I da nije karcinom to što nas ubija, nego pogrešno "lečenje" i strašne priče o njegovoj smrtonosnosti i beli mantili koji imaju vlast nad našim životima , njihove dijagnoze i prognoze i naše bezrezervno verovanje u te dogme !

    Izmučeno i istraumirano telo samo izvrši ta naša uverenja i mi legnemo i čekamo da umremo u mukama jer je to tako običaj . Nismo znali za nešto drugo , i evo sad kad se uvelike probija istina o lekovitosti kanabisa muke Tantalove se preživljavaju da bi se ta nova prosta i jednostavna istina popela na tron gde joj je i mesto . Krijemo se u strahu od zatvora da sadimo biljke, da kupujemo cvetove, prevaranti trljaju ruke , prodaju razređeno ulje i ostalo što je svima dobro poznato.

    Ja se tebi iskreno divim i vedrini duha koji ti nije slomljen i pored sve strahote koju prolaziš još uvek !
    Ali evo ja prelazim na NEXT LEVEL i poručujem doktorima koji sigurno kradom čitaju ovaj forum da samnom nećete da igrate fudbal , nećete da mi vadite krv i ostavite dve nedelje da čekam nesigurne rezultate, ( smrtnu ili oslobađajuću presudu ) da me pumpate kontrastima i trpate u vaše mikrotalasne da me snimate i NEĆETE VI PROGNOZIRATI KOLIKO ĆU JA DA ŽIVIM ! Sa mojom porodičnom istorijom pravo je čudo da nisam i ja u društvu mojih predaka .

    Ovo se ne odnosi na grip i ostale boleštine koje su na isti način lečili i pre pedeset godina pa isto tako rade i danas , ortopediju , kardiohirurgiju itd . Nego za ONKOLOGIJU. Treba konačno da sjašu narodu s leđa i da priznaju da ne umeju to da leče . Niko nije seo da izbroji koliko je ljudi pomrlo od hemoterapije i nikom ništa . Lekarima moraš da potpišeš pristanak za operaciju koji ih oslobađa odgovornosti ako nešto krene naopako . Kažu da su još sedamdestih godina prošlog veka imali istraživanja o uticaju kanabisa na tumore . I njima sve prolazi samo iz razloga jer nose autoritativni beli mantil , postupaju po nekim komplikovanim protokolima i zakite se stetoskopom i hemijskama.
    :::::::::::
    Ja hoću da ove godine , konačno , odgajim nekoliko (firmiranih ) biljaka i napravim ulje za kevu i za sebe preventivno. Ali moram da strepim dal će da mi otvore koverat sa semenkama, dal će neki lovac da prođe pored moje bašte u šumi i da odma odleti da me odruka u policiju ili će da mi pokrade cveće , pa posle na dalje opet neke strepnje kako ću to da odnesem do kuće a da ne zamirišem nekome usput i tako dalje ... za svaku moju nepažnju zaprećeno je zatvorom od tri do dvanaest godina !!!

    Doktori ( u Srbiji, a i drugde ) prstom neće da maknu , da ne spominjem dr Morfinu koja vodi kolo .

    Meni je toliko muka od svega da ne vidim nikakvu priliku za duhovno prosvetljenje vezano za iskustva sa ovom bolesti. Možda jedino posle svega spoznaja da ti sam imaš moć da savladaš bolest i neko drugačije vrednovanje života i prioriteta u njemu.

    Da je glavni iscelitelj u nama , isti onaj koji nam zaceli posekotinu taj isti isceli i karcinom , samo što u prvom slučaju mi verujemo da je to moguće a u drugom smo poverovali doktorima koji kažu -moraš da pristaneš da ti ušpricamo hemijski otrov koji će te možda ubiti a možda izlečiti i imaš još 18 meseci da živiš . Takozvani crni nocebo - verovanje u crnu prognozu , kad samo legneš i umreš jer su ti tako rekli.

    Kad jednoga dana svima bude došlo iz d...a u glavu i kad niko više ne bude imao karcinom , proučavaće ovu epohu kao fenomen ... kako to da su se ljudi toliko odrekli svojih moći i dozvolili drugim nekim ljudima u specijalnim kostimima da igraju smrtonosne igrice s ostalima , kada su vladali papiri i pečati, uverenja i dozvole i bii važniji od samog ljudskog bića ...Kad su ljudi jeli plastiku i svoju hranu prskali otrovima itd...

    :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

    Ja bi tom jebenom konzilijumu u belim mantilima saopštila celu istinu pa kud puklo da puklo.

    Za tebe pozdrav od Srpkinje .. čitam šta si pisao i osećam kao da si mi rod rođeni ...
     
    #93
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 3
  14. joe123

    Učlanjen(a):
    27.08.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    249
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +286 / 0 / -0
    ČEKAM OVAJ DEO.

    Normalno, kad je najvažniji. Što će ti zdravlje, ako se i zdrav osjećaš k`o pseto. Svakako, drago mi je što me čitaš J




    Moj deda po ocu , k. prostate.

    A ja mislio da sam ja poseban sa očevim karcinomom i materinim zloćudnim švanomom. Da mi se vratiti unatrag sa ovim znanjem, uzimao bih ja preventivno ulje, još prije 20 god.



    NEXT LEVEL i poručujem doktorima

    E, ovdje se djelomično slažemo. Meni je preradikalno odreći se u potpunosti konvencionalne medicine. Ja sam izabrao i jedno i drugo. Slažem se sa tvojim generalnim stavom o doktorima, na neki način. Vjerujem da su nas spremni iscrpljivati i ubijati samo zato da bi prodali svoj proizvod (lijek). Samo ja na taj način ne gledam na sve njih, nego na vrlo malo njih na vrhu. Stvarno ne mogu vjerovati da su neki likovi koje znam tko-zna-otkad, susjedi, rođaci, prijatelji, a koji su uspjeli završiti medicinu, tim činom postali ubojice.

    Po par smradova u svakoj banana-državi je sasvim dovoljno. Ako bi ih bilo više, više bi ih i dijelilo inkas. A to gazdama nije dobro. Gdje je mozak – lako je naći. Samo treba provjeriti tko je uvalio prohibiciju na marihuanu u USA. Moguće je da ni nisu doktori, nego ljudi iz farmaceutskog biznisa.



    Meni je toliko muka od svega da ne vidim nikakvu priliku za duhovno prosvetljenje vezano za iskustva sa ovom bolesti. Možda jedino posle svega spoznaja da ti sam imaš moć da savladaš bolest i neko drugačije vrednovanje života i prioriteta u njemu. Da je glavni iscelitelj u nama , isti onaj koji nam zaceli posekotinu taj isti isceli i karcinom , samo što u prvom slučaju mi verujemo da je to moguće a u drugom smo poverovali doktorima koji kažu -moraš da pristaneš da ti ušpricamo hemijski otrov koji će te možda ubiti a možda izlečiti i imaš još 18 meseci da živiš . Takozvani crni nocebo - verovanje u crnu prognozu , kad samo legneš i umreš jer su ti tako rekli.

    Meni se čini da gornji pasus upućuje na osobu koja je duhom već prilično prosvijetljena.



    proučavaće ovu epohu kao fenomen ...

    Znaš li ti za epohu u kojoj ljudi nisu bili idioti?


    Ja bi tom jebenom konzilijumu u belim mantilima saopštila celu istinu pa kud puklo da puklo.

    Ma kakvi.

    Moj cilj na Onkologiji je jedan jedini. Da ozdravim. Cilj je gotovo nemoguć, a ipak izgleda da idem u pravom smjeru. Pa računam da sve što bi na bilo koji način moglo promijeniti rutinu u kojoj živim i koja me ozdravljuje može jako lako biti štetno, a iznimno teško da bude korisno.

    E sad, meni se čini da je uskakati doktoru u riječ usred predavanja i svojom izjavom popljuvati sve što je rekao prilično dobar razlog za to da on iskoči iz njegove rutine. A onda bi se to lako moglo preliti i na mene.



    Za tebe pozdrav od Srpkinje .. čitam šta si pisao i osećam kao da si mi rod rođeni ...

    Rodice, pozz iz Splita.
     
    #94
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 2
  15. Matrona

    Učlanjen(a):
    13.10.2010
    Poruka:
    38
    Sviđa im se:
    48
    Trofej poeni:
    18
    Ratings:
    +75 / 0 / -0
    :) :) :)

    (smejem se malo kiselo, malo iz duše )
    Šta imaju zajedničko Srbi i Hrvati ? Karcinom .

    Ima tu i mnogo lepših stvari kojih se sećaju stariji dok je bilo vreme kad smo mogli da putujemo i kad nije bilo važna nacija . Ali evo sad možemo ponovo da se družimo bez tenzija i budalaština koje su nam podmetnute iz američke kujne da bi se mrzeli i ubijali ... spojeni iznova u borbi protiv karcionoma . (psovka po izboru )

    Srbi i Hrvati su poseban primer kako ljudi mogu biti idioti.. :) :) :)
    ali to je već opšte mesto i nije tema ... :)
    o tome bolje piše Rudanka - ali nju mogu da čitam u malim dozama jer je kod nje ugašeno svetlo.

    XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX


    Još malo o doktorima i medicini.

    Na ruskom se doktor kaže VRAČ. Postali su od šamana i vračeva iz proste potrebe da leče ljude.

    Danas su oni zakonom zaštićeni ko beli medvedi i važniji su od pacijenta u razmeri 1 prema 100.. ugrubo ..

    Ako nećeš da budeš u bolnici dok te LEKAR NE OTPUSTI , moraš da potpišeš izlazak na lični zahtev , i onda gubiš sva prava . Više ni hitna pomoć neće da ti dođe u kuću, jer si potpisao da si odmetnik . S njima nema rasprave iz mnogo razloga . Možda i zbog previše pacijenata oni ni ne pamete svakog ponaosob . Za njih smo - ŠIFRA BOLESTI , broj kartona , overena knjižica, istorija bolesti ..oni više vemena provedu pišući nešto u PAPIRE i sad proživljavaju informatičku krizu savladavajući kurseve za upotrebu kompjutera ( PTSD) , prebacivanje datoteka iz papira na HD , i programe za rad s pacijentima , propisivanje lekova i terapija , komunikaciju sa med. sestrama koje još uvek imaju nešto da dopišu i overe . Bolestan ČOVEK i njegova bolest su zadnja rupa na svirali u tom robustnom sistemu . Zdravstvena knjižica i dokazi da imaš pravo na osiguranje su važniji od samog čoveka koga takvog nikakvog vukljaju po šalterima i čekaonicama ..da slučajno ne ošteti fond koji mu se krvi napio dok je bio zdrav .

    Sam taj sistem i lekari treba da budu u funkciji zaštite i očuvanja zdravlja . A nisu . Prosto nisu .

    Previše je pogrešnih dijagnoza, pogrešnog lečenja, neuspešnog lečenja i opet su oni u povlašćenom položaju . Običnim ljudima ,tzv pacientima je dobro poznat put kroz taj sistem i misle da su dobro prošli iako posle prolaska kroz tu mašinu , vodenicu za meso , ostanu "samo"narušenog zdravlja ili sa hroničnom bolesti koju doktori drže "pod kontrolom" dok ovaj siroti ne završi na groblju .

    Dodatno se ljudima zakonima nameću obaveze vakcinacije za čiju opravdanost ima sve manje dokaza .. čak suprotno, otkriva se da vakcine uvelike izazivaju rak . I bezlična populacija opet nema pravo glasa da odbije taj užasni postupak i invaziju u sopstveno telo.

    I opet sa svim tim pogubnim nedostacima sistem je važniji od čoveka zbog koga je ustanovljen.
    Lekaru je zakon više naklonjen nego pacijentu.
    Bolestan čovek skoro da nema legalno pravo da izabere kako će da povrati svoje zdravlje a da ne bude sankcionisan i izgubi podršku medicinskog sistema i zdravstvene zaštite . Ne možeš da nećeš da plaćaš zdravstveno osiguranje iako nećeš da koristiš njihove usluge.

    I tako dalje . Kad će taj nehumani sistem da se uruši ne znam , ali očekujem .

    U međuvremenu jako teško ide natezanje konopca sa njim.
    Najbolji primer je legalizacija konoplje u kom procesu smo i dalje brojevi kartona i šifre bolesti koje KANABIS leči a doktori i ostali nam gospodari u vlasti ostaju GLUVI I SLEPI za proteste , dokaze, molbe , vapaje da požure sa legalizacijom jer ljudi umiru na svakom koraku dok se oni šetkaju u zagrejanim zgradama i o ovima što su se smrzavali ovih dana na ulici ispred zgrade vlade u Beogradu čak i ne misle ...

    I posle svega savršeno razumem da je bolesnom čoveku najvažnije da se izleči i da kad mu se zdravlje povrati o lekarima i lečenju misli ko o lanjskom snegu .

    I to je od prilike i nivo / razina njihove važnosti koju bi trebali da imaju u društvu .

    Kao i bilo koji majstor . Ali ne , oni su u našem društvu u rangu BOGOVA, ( nedodirljivi, ne možeš kod njih kad ti oćeš, nose im se darovi, moli im se, određuju ti sudbinu , kolko ćeš da živiš ..... )
    i to bogova kojima se obilato tolerišu greške, koje ljude neopravdano i nedopustivo često koštaju života - a obične građane po zakonu trpaju u zatvor zbog prstohvata sasušene biljke !!!!!!!!

    Da ponovim da mislim na ONKOLOGIJU i na na doktore koji ne priznaju tzv alternativnu medicinu i okreću glavu od informacija o izlečenjima kanabisom i dalje misle da je to drooga.

    Pišem ovako ... pa mi nije baš najlepše ... kako to da smo se svi, skoro svi zaglavili u ovakvom poretku? Kakve to sile vuku konce naših života, a lepo vidiš da sve nije normalno.. Malo se ljudska bića prosmeju i izigraju kad su mali , a onda ko pod kaznu .... zidovi na sve strane , a lepo vidiš da ne mora tako i da nismo predodređeni da nam sve bude bljak....

    Vraćam pero :) ispisah svoje

    Veliki pozdrav
     
    #95
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 3
  16. joe123

    Učlanjen(a):
    27.08.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    249
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +286 / 0 / -0
    Još malo o doktorima i medicini.

    kako to da smo se svi, skoro svi zaglavili u ovakvom poretku? Kakve to sile vuku konce naših života, a lepo vidiš da sve nije normalno?



    Vraćam pero [​IMG]ispisah svoje


    Nulla dies sine linea.


    _____________________________________________________

    Ima puno sličnosti u našim razmišljanjima, ali ipak umnogome zaključujemo drugačije.

    Nekako mi se čini da je najveća istina od svega što si rekla, ova iznad podebljana rečenica. Doista, dovoljna ti je mrva zdravog razuma, pa da lijepo možeš vidjeti kako je sve nenormalno.

    Međutim, ne vidim kakve to ima veze sa liječničkom profesijom. To je, po meni, civilizacijski problem. Istina je da doktore po Balkanu tretiraju kao male bogove. A što su tu oni krivi? Po mome, baš ništa. Tradicija. I ja bih da mene tako tretiraju. Dapače, obzirom na to da su izabrali u suštini plemeniti poziv, po mome nedvojbeno zaslužuju više poštovanja od bankstera, teleoperatera, političara, odvjetnika, javnih bilježnika, svih mogućih i nemogućih baba i stričeva, inih rodijaka, prijatelja, kuraca-palaca, šalterskih službenica i ostalih jahača državne riznice. A sportaši i njihove ultraturboogromne plaće za plemenito umijeće udaranja napuhane mješine na održavanoj livadi su posebna priča… Više mjesečno zaradi Luka Modrić, nego pola Medicinskog fakulteta???

    Od doktora možda nekada budem imao bar nekakve koristi.

    A da ih ima šugavih, ima. Kao što šugavih ima u bilo kakvoj drugoj većoj promatranoj grupi. Isto tako ih ima lijenih, nesposobnih i neodgovornih. Ali vjeruj meni, ima ih i vrijednih, pametnih i moralnih.

    Nevezano uz tvoj post, spremao sam se napisati svoj vlastiti, u kojem ću malo podrobnije opisati svoja iskustva sa „bijelim kutama“. I lijepo ću, bez da navodim imena, navesti svoja iskustva sa njima i svoja mišljenja o usluzi koju sam dobio. Sve sa mojim, laičkim, procjenama – tko je kralj, a koga sam trebao prijaviti.



    Čini mi se da su se te „sile koje vuku konce naših života“ mudro prikrile dublje u pozadinu. Možeš ti napraviti revoluciju, smaknuti sve počevši od bankstera, pa do Luke Modrića, postaviti novo društveno uređenje sa novim likovima na vrhu i – nekim čudom će opet iste ruke vući iste konce. A svijet će i dalje biti čudno mjesto.
     
    #96
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 3
  17. Amateur

    Učlanjen(a):
    04.01.2017
    Poruka:
    55
    Sviđa im se:
    5
    Trofej poeni:
    8
    Ratings:
    +5 / 0 / -0
    Sretno.....
     
    #97
  18. joe123

    Učlanjen(a):
    27.08.2015
    Poruka:
    65
    Sviđa im se:
    249
    Trofej poeni:
    33
    Ratings:
    +286 / 0 / -0
  19. Papa Romeo

    Papa Romeo barba non facit philosophus
    Poznanik Foruma

    Učlanjen(a):
    30.03.2011
    Poruka:
    710
    Sviđa im se:
    1.812
    Trofej poeni:
    163
    Ratings:
    +1.972 / 0 / -0
    Svaka cast joe123
    Zaista lijepo pises, zadovoljstvo te je citati.

    Ostati pozitivan, jer sama cinjenica da ne generalizujes sve doktore kao lose, dovoljno govori o tebi i tvojoj, jako pozitivnoj, perspektivi iz koje posmatras svijet.
    Misljenja sam da je pozitivan duh pravi put koji ce tijelo dovesti ka iscjeljenju.
    Imao sam par slucajeva u bliskoj porodici, koji su podlegli tumorima i onih koji su se izborili s istima.
    Nazalost, oni koji su se predali bolesti, koji nista drugo oko sebe nisu primjecivali, sem bolesti i kojima je ta "prizma" bolesti, toliko zamracila svijet da u njemu nista vise lijepo nisu vidjeli, upravo oni nisu ni imali razlog za ozdravljenje i unaprijed su izgubili bitku.
    Ovi drugi su imali sasvim suprotan pogled na svijet. Gledali su ga s vedrije strane. Pronalazili bi srecu u njemu i razlog da zive. O bolesti bi pricali, kao o borbi u kojoj sebe vide kao pobjednike, odnosno, vjerovali su u izljecenje. Upravo su ih ta vjera i taj pozitivan pogled na svijet doveli do izljecenja.

    Bolest je mogucnost da svima nama postane sastavni dio zivota, koji je sam po sebi mnogo siri od bolesti, ali nazalost, nekima se zivot svede na bolest.
    Bolest je i kada nas nista ne boli, ali zato vidimo samo negativne strane zivota, a pozitivne uopste ne registrujemo, jednostavno za nas ne postoje. Takvo, bolesno, stanje duha vodi tijelo u bolest.

    Iza svega ovog sto si pisao stoji jedan jak borac, koji ce, ako vec nije, dobiti bitku.
    Ostani pozitivnog duha i tijelo ce slijediti pozitivan put.
     
    #99
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 4
    • Slažem se Slažem se x 2
  20. hazeri

    hazeri I came,i saw,i loved...
    Poznanik Foruma

    Učlanjen(a):
    25.01.2016
    Poruka:
    2.408
    Sviđa im se:
    7.666
    Trofej poeni:
    258
    Ratings:
    +9.337 / 2 / -0
    Potpuno se slazem u svemu sto je napisao Papa Romeo.
    Imao sam u porodici osobu koju sam stvarno puno volio,bila mi je cijeli svijet i obolila doslovno preko noci,karcinom debelog crijeva metastazirao na jetru.I kada su joj doktori davali nikakve sanse ona je imala toliku snagu da izbori zivot duboko iz sebe..izvukla je najmanje atome snage kako bi pozitivno vidjela buducnost bez doktora,bijelih kuta,praznih pogleda,nenadanja,smrada bolnica i povracanja,mucnine nakon svakih kemoterapija...Uspjela je pobijediti "sistem" sa tim tvrdoglavim "hocu zivot" stavu.To je jako tesko u takvoj situaciji napraviti..Tada sam u biti prvi put u zivotu vidio tu "zelju za zivot"!Sve one moje fore o zeji za zivot su pale u vodu kada sam vidio tu bas pravu,iskrenu zelju za zivot,a ne one moje fore "od ponedeljka cu ovako,od Nove godine ovako...Tu je bio moj okidac da uzmem stvari u svoje ruke oko svojih problema i napokon se maknem sa mjesta i pobijedim "sebe"..Uspio sam...ali moj andeo nije..Mozda se neko nade u ovoj prici,mozda je tako trebalo biti.Jedan je zivot otisao dok je drugi "ozivio",izasao iz mraka,tupila..
    Joe..Papa...dali je to bas tako trebalo biti?
    Zivot je borba,samo da znamo oko cega...Ja znam...
     
    #100
    • Sviđa mi se Sviđa mi se x 6

Preporučite stranicu