I kao što u zadnjemu upisu spomenuh, jako sam sretan što sam zdrav.
Sva svoja iskustva sam opisao onako, kako sam to najbolje i najpreciznije znao. Rutina koja mi slijedi su kontrole snimanjem, pa potom ćaskanje sa onkologom, pa za par mjeseci novo snimanje. Pa tako - puno godina.
Doista ne vidim razloga za ikakvu bojazan ili nervozu jer, kao što rekoh, ne samo da osjećam kako sam ozdravio, nego osjećam kako sam se uz to, još i znatno pomladio - bez obzira na to što doktori kažu.
Iz te perspektive gledano, mislim da mi se budućnost smiješi. Ovaj mladi umirovljenik svoju energiju planira trošiti na knjige, druženje sa ljudima po vlastitome izboru i putovanja.
_____________________
Obzirom da sam se upravo proglasio zdravim, postavlja se pitanje imam li ja još nešto korisno za reći, ili bih trebao završiti sa pisanjem. I, nisam siguran da znam odgovor.
Naime, velika većina moga pisanja ovdje govori o toku liječenja mojega tijela. A, malo toga sam napisao o toku liječenja samoga sebe.
Naime, ja nisam moja jetra. Da me se krivo ne shvati, ja svoju jetru volim, cijenim i poštujem, baš kao samoga sebe. Odlučio sam je maziti i paziti do kraja života, sve sa sikavicom, taheebom, stolisnikom, đojom čistakom umjesto duvana, izbjegavanjem alkohola itd.
Ali, moja jetra nije - ja. Ja - to su moje misli, želje i osjećaji, to su snovi koje snivam, stremljenja koja imam, ljubavi i mržnje koje nudim i one koje dobivam zauzvrat, to je zadovoljstvo dobro odrađenim poslom, sjećanje na lijepe stvari u prošlosti i na one manje lijepe.
To je ono, što čini nečiji život.
Život je kad na Uskrs pozoveš prijatelja iz djetinjstva s kojim se nisi čuo 10 godina, pa pričate sat vremena uz osjećaj da ste se jučer rastali.
Život je kad bolestan primiš tuđu pomoć, pa je potom zdrav dadeš drugome.
Život je kad zadovoljan pogledaš zemlju koju si netom uskopao.
Život je kad razmišljaš kako voliš svoju ž., ili kad se smiješ dok sa djecom igraš na karte
Ali, život je i kad ushićen objašnjavaš kolegi huliganu kako si razbio nos protivničkom navijaču.
Život je i kad ga cijeloga provedeš mrzeći nekoga koji ti je nanio prvi ožiljak.
Život je i kad ga provedeš strepeći od toga što će reći novi magnet jetre.
Sve je to život. Samo ti preostaje birati kamo ćeš.
Godinu i pol bolovanja mi je trebalo da osvijestim sebi kako sam upravo JA uzrok svega dobroga i lošega u svome životu. Ne drugi, nego baš JA. I upravo taj JA ima potencijal birati. Može izabrati, pa provesti život u sjećanju na stare ljubavi, slavljenju novih i druženju sa prijateljima, a može i u razbijanju tuđih nosova.
Jer, svaki od nas može izabrati o čemu razmišljati / kako život provoditi.
Vjerujem da se prvotno uopće ne bih razbolio, da je moje stanje svijesti, moja pozitiva u glavi, bila na odgovarajućoj razini. Bolest duše je potom dovela do bolesti tijela. Bolest tijela je samo reakcija.
Ako bih izliječio tijelo od karcinoma, a duša ostala u istome stanju, može li se za mene reći da sam ozdravio?
Ne može, iz dva razloga. Prvi je očigledan - kako sam zaradio prvu bolešćinu, tako mogu kroz neko vrijeme iz istoga razloga zaraditi novu. A i drugi je očigledan, ako se malo razmisli. Pa što će mi tjelesno zdravlje i potencijalno dug život, ako ću ga provesti u mržnji, zlobi i zavisti?
Tako da smatram da se onu latinsku "Zdrav duh u zdravome tijelu" može čitati i sa druge strane.
A meni se čini da bi bilo najbolje otvoriti novi članak. Samo, pod Medicina, ili ???
___________________________
Offtopic
Prošlo je valjda nekih 20 dana otkad sam prijatelju koji mi je nabavljao ulje od cannabisa poslao SMS otprilike ovakvoga sadržaja: " Nije mene izliječilo ulje od marihuane, već sam izliječio JA sam sebe. Ulje je bilo to, koje je pomoglo mome tijelu da se smiri, posloži i sjeti se kako aktivirati svoje vlastite obrambene mehanizme".
Za 15 minuta, stiže odgovor: "Dobro jutro". A bilo je malo prije ponoći
joe. Samo tako dalje
