Metastaze na jetri? Malo morgen!

[LupusHerbivor]

Dobra vecer!

Odmah da se zahvalim na otvorenosti, iskrenosti i konstruktivnom razmisljanja a najvise HVALA na javnome izlaganju, posebno kod ovako skakljive teme.

Takoder se moram ispricati sto upadam kao padobranac, jer sam procitao svega par tvojih postova.
Iz iskustva znam da autosugestija djeluje itekako, ne samo na nas osobno vec i na sve unutar i van nas zato sam preskocio mnoge retke koje spominju bolest, posebice tude bolesti, jer sam veoma empatican i odmah sam osjetio raznorazne bolove u svojim unutarnjim organima a ne bih htio se bakcati s time, smatram da imam previse ovozemaljskih problema, rak nisam zasluzio ni pod razno.

Ja sam ti inace dosta lud pa treba imati volje procitati moje rijeci ali sve sto kazem govorim dobronamjerno i iz srca.


Mogu razumjeti tvoja razmisljanja, strahove i stavove ali ne mogu tj ne zelim ih iskusiti i svaka ti cast sto ti kao jedinka si pristao da podnosis teret koji nosis jer svaka nedaca koja nas pogodi nekoga mora pogoditi pa se moze smatrati i velikom cascu dozivljavati veliku bol.

ALI! hajde preskocimo tu negativu i okrenimo se malo drugacijem razmisljanju!
Procitao sam dosta i upio tvoju zivotnu snagu i odlucnost pa se ne mogu oteti dojmu da ti se zdrav zivot nekako omeo tokom promisljanja. Spomenuo si da genetski imas problema sa zdravljem a uspio si navuci cak 120 kilograma! ja imam 78kg, visok sam 183cm. Imao sam i skoro 100 kila i znam koliko hrane treba pojesti da se dode do te tezine i znam koliko treba mirovati u zatvorenom prostoru da bi se to upilo u tijelo bez obzira na vjezbanje.

Najradije bih te pitao koliko se cesto seksas posto je to najzdravija moguca aktivnost za duh tijelo i um ali je sasvim nepristojno i neprilicno ovom mjestu. Spomenuo si da vozis bicikl po planini. Izbjegavas trcanje ili imas problema s koljenima?

Koliko cesto buljis u Sunce?
Kad si zadnji put odradio cetverosatnu jogu usred divljine?

OK mozda malo radikalno ali nekako se ne mogu oteti dojmu a nadam se da je tako da su ti cakre poremecene i da je stvar vise dizbalansa duha i uma nego tijela posto vidim da imas izrazito konstruktivno i duboko promisljanje ali kada ga treba provesti u djelo, tu nastaje blokada, sto znaci da ti je cakra hrabrosti blokirana. Osjetis li duboku tupu bol (sram, stid) u podrucju trbuha kada trebas izjasniti svoj stav? Posebno nekome za koga smatras da je iznad tebe u nekom smislu, poput doktora u podrucju medicine.

Moj dobronamjeran savjet je da se okanis razmisljanja o doktorima i bolesti opcenito.
Prestani se zamarati tudim iskustvima jer tvoj put je samo tvoj a teret koji nosis ne mozes prenijeti na drugoga.

Ti si moj uzor. Ja ti zelim sve najbolje. Pa i da odes, neka odes onako kako ti zelis!
Al meni se cini da imas jos dug put pred sobom

 

[Minja3]

Joe: - misao je energija - ako nije sve od nje SVE počinje.

Nismo naučeni da razmišljamo u terminima - energija frekvencija itd ..pa smo skloni da to odbacimo - unapred.

Moderan čovek provodi svoj život u konstantnom stanju stresa. Stres znači reakciju na neku opasnost - stvarnu ili umišljenu - a čovek može da uđe i boravi u tom stanju ako u glavi neprestano vrti misli koje izazivaju istu telesnu reakciju kao i stvarna opsanost. To je mehanizam koji je imanentan evoluciji čoveka - U stresu se luče hormoni - adrenalin i kortizol - koji sužavaju fokus - pumpaju krv u noge i ruke - da bi se lakše borilo sa opasnošću ili pobeglo u sigurnost . Za kratko vreme - mehanizam stresa je funkcionalan i koristan - kao i sve što je Bog smislio za nas.
Ali na duge staze - to je osnovni ( ako ne i jedini ) izvor bolesti , jer telo nije sposobno da se izbori sa tolikom količinom agresivnih supstanci koje moraju pre ili kasnije da oštete neko tkivo u telu. Kletva je i to što čovek vremenom postane zavistan od tih hormona i njihovog destva - tj navale energije koju oni izazivaju - pa postaneš zavistan od onoga što te ubija sporo ali sigurno . To sve radiš neprimetno godinama tako da to postane tvoja crta ličnosti i tvoji problemi o kojima razmišljaš postanu deo tvog identiteta. I što je najgore sve lepo sklizne u podsvest i postane program koji ti diktira život a da toga nisi ni svestan - od lošeg bude gore i još gore i jedna nesreća nikad ne dolazi sama .... itd itd .
Zašto ono čuveno " misli pozitivno " nema efekta ? Pa upravo zato jer misliš sa 5 % mozga a ostaih 95 % su ti podsvesni programi - ili autopilot na kome smo veći deo dana dok nam misli vrludaju .... Probajte to da kontrolišete pa ćete tako osetiti snagu autopilota - koji vas navodi da mislite o raznim glupostima u nedogled ...kako bi on nesmetano mogao da radi ...

Ono što je dobro je činjenica da smo autopilota sami oblikovali pa ga , shodno - možemo i preoblikovati .. ali to jako sporo ide.

Ko oće da sazna kako - može da pročita na ovom linku - a možda i Joe-a nateram da je pročita .... kako bi razrešio i tu tufnu na jetri ...

carolija.online/wp-content/uploads/2016/08/Joe-Dispenza-Placebo-ste-vi.pdf

Meditacija nije borba sa mislima - nego put unutra ... Kad nam uspe da uđemo u sebe u svet izvan telesnih čula - otvara se jedan nepoznati svet frekvencija i energije za koji nemamo čula - nego je senzor sama svesnost. U tom svetu je sve harmonično i ako nam uspe da prekinemo dotok informacija iz spoljnog sveta - tj ne obraćamo pažnju na čula i impulse koje nam ona šalju - onda počinje proces usklađivanja sa tim poljem - u kojem vlada usklađenost svega što je stvoreno - pa tako i naša biologija se rekalibriše na to savršenstvo i vraća se u balans .

Ako se radi u grupi dejstvo je jače i brže . Ako radiš sam najmanje sat vremena svaki dan , poboljšanje zdravlja i harmonizovanje života se odvija sporo .. ali se odvija . Dobra stvar je što nema petljanja sa prošlošću, razrešavanja, famoznih oproštaja i ostalih blabla ..nego samo bildovanje novog autopilota - ovog puta svesno i po našoj meri.

Dar života ni ne primećujemo - dok ne dođemo u situaciju da nam neko kaže da je kraj blizu ...
U ovim meditacijama se pažnja usmerava na beskonačni mrak unutarr i oko nas , na energiju i el.magnetsko polje srca , na energetske kanale u telu , na sam život u nama ...

Njoj je uspelo da preokrene tok bolesti - a po uzbuđenju se vidi kolko joj je život mio .

 

[zdrav.sam123]

@ jesam
Nisam ni sumnjao da će ti se svidjeti moj pristup. Osjetio sam tvoju energiju u nekoj našoj davnoj "razmjeni vatre".

Što se tiče misli, ja se doista ne bih iznenadio kad bi se na kraju ispostavilo da je sve materijalno oko nas, uključivši i vlastito tijelo, obična iluzija.
Ali, u zadnjemu postu nisam doista i doslovno mislio kako je misao sve. Tako da se slažemo - misao je puno, ali nije sve.

Bilo bi mi drago kad bi napisala koje su ti točno zamjerke pale na pamet.

Inače, sasvim pogrešno koncipiramo svoje živote: umjesto da resurse koje imamo u materijalnom svijetu koristimo za to da čistimo i unaprjeđujemo svoj duhovni život, mi potencijale koje imamo iznutra (misao i osjećaj) koristimo za to da uspijemo u materijalnoj stvarnosti.

@ lupus
Pozdrav i tebi, hvala ti na tvome hvala i nema potrebe za ikakvim isprikama.

Iz iskustva znam da autosugestija djeluje itekako,

I ja sam naučio preskakati ono što mi smeta. Na primjer, potpuno sam promijenio izbor onoga što čitam ili što gledam. Ono što me uznemirava, odbacujem.
Ovu temu možeš slobodno pratiti, jer je u njenoj srži borba protiv pesimizma.

Ja sam ti inace dosta lud pa treba imati volje procitati moje rijeci ali sve sto kazem govorim dobronamjerno i iz srca.

Što da čovjek više traži od tebe ?
Pokušat ću ti biti ravan.

svaka ti cast sto ti kao jedinka si pristao da podnosis teret koji nosis

Za ovo što sam proživio u zadnjih 3 godine ne mogu naći podobniji izraz od blagoslov, ili možda milost. O kakvom ti teretu govoriš ?

okrenimo se malo drugacijem razmisljanju!

Što se tiče kila, to je bilo stanje prije bolesti. Nakon bolesti sam spao na 75, pa se stabilizirao na 92-93. Imam osjećaj da sam s ovim proljevom izgubio koje kilo, možda sam sad na 89-90. Ali nemam osjećaj slabosti, dapače. Pucam od energije, i osjećaj je da mi godi to što sam smršavio.

Libido mi je u zadnjih godinu dana jači, nego je bio u posljednjih bar 15 godina.

Da, zbog koljena ne prakticiram baš jogging. Prošlo ljeto sam u krvi imao još puno thc-ja, pa sam mogao i trčati i plivati i voziti do besvijesti. Ali kad sam dodatno smanjio sa uljem, počela su se osjećati koljena.
Ne žuri mi se i nemam problema s kilogramima, pa ću s joggingom krenuti tek kad biciklom izgradim mišiće.

Bježim od sunca, kišem od njega, znojim se ko svinja i najrađe bih se odselio na Island.
Ali, razumijem što želiš reći. Jučer sam izašao na balkon, pustio da me obasjava, a ja pokušavao sebe zamisliti kao zrcalo, koje Sunčevu ljubav zrcali cijeloj Zemlji. Tek sam krenuo, ali planiram se družiti sa Suncem.

Nikad, nikakvu jogu nisam prakticirao
Divljinu ni ne vidim.
Ali znam tko to radi, i zanima me.

cakre poremecene

O čakrama znam kao i o jogi, ali i tu imam nekoga koji zna umjesto mene. Snimljen sam Korotovljevim aparatom, bilo je dizbalansa u čakrama i prati me se.

cakra hrabrosti blokirana. Osjetis li duboku tupu bol (sram, stid)

Pogodi me usred čela. Baš sam uvijek bio naizgled hrabar, a u stvari sramežljiv. Nije da bih osjetio fizičku bol, ali bih se znao prilično zacrvenjeti i uznemiriti.

Moj dobronamjeran savjet je da se okanis razmisljanja o doktorima i bolesti opcenito.
Prestani se zamarati tudim iskustvima jer tvoj put je samo tvoj a teret koji nosis ne mozes prenijeti na drugoga.

Sličan savjet sam dobio prije 15ak dana, a dao mi ga je prijatelj koji mi rješava ulje. On zna da sam ja aktivan u komunikaciji s drugim bolesnicima, pa je valjda pretpostavio da sam od drugoga "primio u prsi".

Međutim, to ti kod mene ne ide tako. Ja iz nekog razloga volim otići kod bolesnog čovjeka, popričati, ohrabriti ga, dati mu da se pojada. Ali, to uvijek rezultira plusom za mene. Za početak, moji su razgovori uvijek optimistični i najčešće se desi da taj optimizam prijeđe i na ovoga drugoga. Ja s tog razgovora izlazim ne iscrpljen, nego nahranjen. A ako ne bude takav slučaj, onda, čini mi se, to mene ne tangira puno. Ako sam spreman prihvatiti vlastitu smrtnost, još ću spremniji biti prihvatiti tuđu. A ako čovjek nema snage ni da se pokuša boriti protiv bolesti, onda mu je valjda stvarno najbolje umrijeti.

Ti si moj uzor. Ja ti zelim sve najbolje. Pa i da odes, neka odes onako kako ti zelis!
Al meni se cini da imas jos dug put pred sobom

Ako jedna jedina osoba u ovome što pišem nađe inspiraciju za bilo što dobro, ja ću biti sretan.
Tko je kome uzor, tek ćemo vidjeti.
Ako budem morao putovati, jedan od četvorice koji će me nositi će biti ovaj prijatelj koji mi je donio ulje u kuću.
Cijeli život sam u podsvjesti vrtio kako neću živjeti duže od 50 godina, pa sam se teško razbolio u 45-oj.
Sad vjerujem da ću doživjeti normalnu starost i da ću putovati.

 

[zdrav.sam123]

@ žena vrač
dobrodošla, lipa moja. Drago mi te čitati.

Meni se čini da nas dvoje u suštini pušemo u istu trubu. Nije problem u principu, nego u nijansama. Ali i o tim nijansama možemo popričati.

Joe: - misao je energija - ako nije sve od nje SVE počinje.

Ja nemam pojma o tome odakle dolazi i od čega se sastoji misao, pa o tome ne znam ni govoriti. Što se mene tiče, može biti da je misao čista energija. Ako imaš neke zanimljive spoznaje o tome, jedva čekam čuti.

Ali ono čega sam se ja uhvatio nije porijeklo misli, nego mišljenje kao takvo. A razlog ne leži u tome što mene ne zanima od čega se sastoji i odakle dolazi misao, nego u tome što mislim da nam to znanje u ovom stupnju razvoja nije dohvatljivo.

___

Mi još nismo naučili čisto misliti, a pokušavamo spoznati suštinu misli.
Istovremeno, velika većina nas nema blage veze što nam misao predstavlja u životu i kako je ispravno koristiti.

Ne ide to tako.

Jedno je osjetiti, drugo je spoznati. Čovjek i svaki živi stvor po rođenju ima sposobnosti (ili će ih odrastanjem izgraditi) da OSJETI sve što mu je potrebno za život i nastavak vrste. Ali SPOZNATI može samo čovjek, a proces spoznaje traje i od čovjeka zahtijeva aktivnost.

Čovjek je oduvijek znao da će najebati ako mu veliki kamen padne na glavu, jer je to OSJEĆAO kroz povijest u milijunima slučajeva razbivenih glava.
Zašto je to tako, čovjek je SPOZNAO tek kad je Newtonu jabuka pala na glavu.
Čovjek je znao za uzgon, a SPOZNAO ga je prvi Arhimed.

Kao što vidiš, za spoznaju o gravitaciji je trebalo vremena praktički cijela ljudska povijest.
Koliko će trebati za spoznaju o misli?

Ja mislim isto onoliko, koliko i za spoznaju o vremenu ili prostoru. Vječnost.

Dakle, moj ti je zaključak ovakav.
Načekat ćemo se cijelu vječnost da dočekamo svoga Newtona koji će spoznati misao.
Jednom kad do toga dođe, onda će svaka misao biti čista i od onoga koji misli kontrolirana istina.

U međuvremenu, na nama je da se učimo misliti.

_____

- a možda i Joe-a nateram da je pročita ....

Slažem se sa svime što si napisala.
Dispenzu nosim na usb-u, jednom ću ga isprinatit, čak ga "na nepročitano" malo propagiram potrebitima. I inače jako poštujem tvoje mišljenje i tjeraš me na razmišljanje i dijelimo puno stavova. Čak sam na ovaj odgovor kojeg ti sad pišem pričekao par dana, da ti stignem odgovoriti kako spada. Ali, nisam stigao pročitati.

Osjećam da sam upravo na onome Izvoru znanja koje meni treba, koje je krojeno za mene. Istu knjigu čitam treći put zaredom, prvo čitanje sam čitao svaku stranicu po 4-5 puta.

Stekao sam neka poznanstva ovdje gdje živim, pa otkrio da ima još ljudi koji su se pitali iste stvari koje sam se ja pitao, koji su dobili odgovore i spremni ih meni prenijeti.

Vjerujem da sam izgradio pogled na svijet koji sasvim prirodno obuhvaća sve ovo što si napisala, a još je dublji i širi.

____

Meditacija nije borba sa mislim

Nikad nisam ozbiljno prakticirao meditaciju, evo sad pokušavam.

___

Ova dobra stvar što nema osvrtanja na prošlost, zašto je to dobra stvar?
Meni se to izbjegavanje čini više kao shortcut, pometanje pod tepih, instant rješenje ili nešto takvo.

Kako individua može biti psihofizički zdrava, ako nije pomirena s vlastitom prošlošću?

 

[zdrav.sam123]

Dok sam bio privatnik, najuzbuđeniji bih bio kad bih nabavljao novi stroj.

Uzbuđen si već kad si se odlučio za kupovinu pa biraš što ćeš. Onda kad jednom stroj dođe, očekuješ nekoliko dana oduševljenog prelistavanja manuala, testiranja, divljenja kvaliteti izrade kineske kopije japanskog originala, svakojakog analiziranja. Onda strpljivo, pedantno, dugotrajno, sistematsko proučavanje svih mogućih komandi, parametara, potenciometara, softvera i analiziranja kako nove mogućnosti iskoristiti što efikasnije.

I onda ako imaš svo to znanje + puno želje za radom + talenat, onda ti polako, s protokom vremena i puno prakse, postaješ majstor na tom stroju.

Ja nisam bio ta kategorija. Kod mene je sve točno do onoga "strpljivo", pa na dalje. Od toga momenta bi se desilo to da bih nabrzaka pokupio par osnovnih postavki koje mi omogućavaju da ovladam strojem, a proučavanje finesa bih prepustio praktičnom radu.

Onda bi taj stroj odradio svoj radni vijek, a ja nikada njegove potencijale doista iskoristio ne bih.

A to bi ga onda značilo da sam bio aljkav kao privatnik, pa se ni ne treba čuditi što sam propao u biznisu.
A to opet ne znači to, jer su moji prijatelji kolege i konkurencija i aljkaviji od mene, pa nisu svi propali.

Sve je manje pravih majstora na ovome svijetu.
_____

Ne postoji savršeniji stroj za kojega znamo, od ljudskoga bića.
Čovjek je nepojmljivo komplicirana kombinacija svijesti i mesa, prepuna procesa koji se istovremeno odigravaju, vrte, održavaju nas na životu i čine da uopće postojimo. I svi ti procesi koji se odigravaju, sva ta nepojmljiva ljepota, sve je to priroda ili Bog podesila baš na savršen način i onako kako nam treba.

Neki od tih procesa su automatski, neki su poluautomatski, neki su potpuno voljni.

I lako je čovjeku razumjeti što je to automatski proces u organizmu, jer ljudsko biće ih je prepuno. To je npr. rad srca, to je disanje, to je peristaltika i milijun drugih procesa. Svi ti procesi su sami po sebi morali raditi i bez naše svjesnosti, jer svijest se javlja tek naknadno. Za njih u svijesti nema mjesta, jer svijest treba prostor za samu sebe. A i kakva svrha ako svjesno odlučiš ne disati. Tako da su ti procesi zakopani negdje dublje.

I lako je čovjeku razumjeti i što je voljni proces, to je npr. kad odlučiš uzeti nešto rukom. Nikome pojedinačno ne treba objašnjavati što je to volja, jer baš svatko znade što mu je po volji
Istovremeno, mislim da ogromna većina nas krivo, ili "zaostalo" doživljava pojam volje, ali to širi temu.

Ono što malo ljudi zna i o čemu malo ljudi razmišlja su ovi procesi koji nisu ni potpuno voljni, niti su potpuno automatski.
U stvari, i disanje tu spada. Iz tog razloga smo u mogućnosti roniti.

_______

Već gore rekoh da nas Bog ili priroda dizajniraše savršeno, pa i ti poluautomatski procesi imaju savršeno obrazloženje.
Naime, čovjekova je sudbina da se rodi nesvjestan sebe i prazne glave.
Zašto je to tako - također ima savršeno obrazloženje. Ali, to bi sad doista širilo temu.

Ono što je činjenica je to da čovjek tek odrastanjem postaje svjestan kako sebe tako i svega oko sebe, te da se taj proces odrastanja završava negdje od 18-21 godine. Tek kad prođe taj proces, pred nama je u potpunosti samosvjesna i odrasla ljudska jedinka.

Dakle, svaki čovjek se za početak trebao naučiti živjeti, što podrazumijeva da je trebao spoznati sebe i svijet oko sebe.

_______

A sad vas molim malo ne mašte, nego logike.
Što bi dobri Otac Bog ili dobra majka priroda ostavio/la svojemu savršeno dizajniranome djetetu, kojega je pustio/la da se sam razvija?

Pa isto ono što bi dobri otac čovjek ili majka žena ostavili svome djetetu, ako ga moraju napustiti. Za priču, neka bude slučaj smrti jedinoga roditelja.
Ostave mu trag ljubavi, ostave sve što posjeduju i nekoliko osnovnih životnih uputa. I osiguraju se da puni pristup svemu skupa imam tek kad ... dijete postane potpuno zrelo.

Ako smo djeca Božja koji nas voli, ako smo savršeni proizvod majke prirode, onda i mi imamo te potencijale.

Čovjek tek postizanjem svoje pune samosvijesti dobiva pun pristup poklonu kojega je tek tada zaslužio, a to nije ni više ni manje, nego mogućnost zaranjanja u svoje vlastito biće.

Ono što se desi kad čovjek zaranja u svoje vlastito biće je to, da dobiva pristup svim onim dugmićima, potenciometrima, softverskim podešenjima, komandama, koje savršeni aparat Boga Oca ili majke prirode zasigurno mora imati u sebi.

A svi ti dugmići djeluju na identičan način kao i oni dugmići s početka priče. Jedina razlika je u tome što je aparat s početka priče cnc glodalica, a ovdje je ljudski stroj.

Na svakome od nas ponaosob je da izabere hoće li biti Čovjek majstor, ili će biti propali projekt.

_______

I isto kao što sam ja u svome profesionalnome životu pokazivao aljkavost, pokazivao sam je i u svome duhovnom životu. Nije mene bilo briga za dugmiće. Ja sam se nervirao, izgarao, živčanio, ljutio, plakao, gubio svoje živce i zdravlje za sve i svašta pa na kraju obolio.

Jebiga, kreten.

Emocija nije drugo nego ticalo kojim dodirujemo svijet. Ona je automatska i na nju ne možeš utjecati.
Ali zato je možeš analizirati.
Ako je ispravno analiziraš, onda možeš zaključiti što ju je proizvelo.
Kad znaš što ju je proizvelo, onda možeš u budućnosti izbjeći ili ponoviti isto iskustvo, ovisno o tome sviđa li ti se ili ne. Na neki način si stekao kontrolu nad njom i počesto si upravo si ti zaslužan, ako u životu doživljavaš iste negativne emocije u istim situacijama.

Ono što s emocijom treba jest to da se čovjek postavi u životu na način da registrira što mu proizvodi pozitivne emocije, pa potom u životu traži i ponavlja one situacije koje proizvode takve emocije (digni guzicu i ajde planinarit).

Ono što mu proizvodi negativne emocije, jednostavno treba doživjeti kao alarm u nekom pogonu nakon havarije. Svi su se ustrčali prije pola sata, a on još zviždi i bljeska. Nervira te, ali si svjestan da je svrsishodan, jer ti je prenio važnu informaciju.

Na tebi je uvijek izbor:
-da se nerviraš što on i dalje zviždi i bljeska, pa da u perspektivi dobiješ karcinom na debelom crijevu,
-da pokušaš zanemariti to zviždanje i bljeskanje, pa karcinom odložiš za 20-50 godina
-da preuzmeš kontrolu, isključiš alarm i pritom zapamtiš da te je alarmirao.

To je uvijek izbor svakoga od nas.
Nerviranje je stvar izbora, kao što je i radost stvar izbora.

Ali, treba znati zakrenuti potenciometar.

 

[Uniona]

Zdravo Zdravi Joe,

dovoljno sam te upoznala iz prethodne i ove teme, ti mene ne znas jer sam nova ovde, a registrovala sam se iskljucivo zbog tvoje teme (nijednu drugu temu nisam ni otvorila). Razlog kako me google doveo do tebe nije ni malo lep, ali verujem da nije slucajno. Citajuci te nekako lakse prolazim kroz to.
Mom tati je pre mesec dana otkriven rak na debelom crevu sa metastazama na jetri u povrsini 10x7cm. Takodje je pozitivan i tumor marker prostate. Prvih 7 dana dok je bio u bolnici i dok su jos ispitivali sta mu je, pa dok su otkrivali jednu po jednu vest o njegovom stanju, ja sam otkrivala kako he moguce u tih 7 dana proci od stanja ocaja do hvatanja za slamku spasa pa opet utonuti u jos veci ocaj i traziti bilo kakvu nadu medju losim rezultatima. Sledecu sedmicu sam preplakala svako tusiranje, svaki odlazak u krevet, svaki obrok, svaki telefonski razgovor (jer zivim daleko) i u jednom trenutku shvatila da placem za zivim covekom kao da je vec umro.
Trecu sedmicu sam dosla u Srbiju na 7 dana (doktorka mi je preko telefona rekla "Dodji da vidis tatu") i onda sam se malo smirila. Njega su pustili iz bolnice na neko vreme (pretpostavljam jer su znali da cu ja biti tu) i on mi je rekao "Skoro sve znam i sam se cudim kako sam smiren, Bog te valjda pripremi." U tih 7 dana sam od doktora saznala da ce mu je zahvacena lezija na debelom crevu velika i moraju da mu urade iliostomu, da ne govorimo cak ni o 10-15 meseci zivota (mislim da su se plasili da mi kazu istinu jer on je mnoooogo mrsav, toliko da imajuci u vidu koliko je smrsao za 1,5 mesec u odnosu na poslednji put kad smo se videli, ako bi izdrzao jos 3 meseca bilo bi u rangu SF-a)...
Da ne duzim pricu, cetvrtu sedmicu sam otisla a njega su odmah sutradan primili u bolnicu i evo u petoj sedmici (ovoj sada) su ga operisali (u ponedeljak) i posle dva dana ponovo vratili na operacioni sto jer mu se pojavila krv u drenu (kako su rekli zbog teskog stanja jetre). jos uvek je na intenzivnoj a samo sam se jednom cula sa njim i to ni na 20 sek. jer je otezano pricao (nadam se zbog anestezije).
Sestu sedmicu (narednu) se nadam da ce izaci sa intenzivne i da ce me sacekati da se vidimo u sedmoj sedmici.
Samo citanje po internetu na ovu temu mi tesko pada, ali ovde, na obema tvojim temama, citajuci ih lakse prolazim kroz sve ovo.
Uglavnom, sada sam u fazi prihvatanja istine o genetskim predispozicijama i prvoj kolonoskopiji koju cu uraditi sada u 38. godini.
Toliko o meni. Nastavicu da te pratim. Da sam recimo klinka ti bi bio tamo neki Spajdermen ili Betmen kome se divis i onako cisto decije iz sveg srca verujes u njega i navijas da pobedi zlo. I znas da na kraju mora da pobedi! Ti si gl. glumac i reziser i scenarista ovog filma a mi smo tu da verujemo u tebe i navijamo svaki put kad te los lik udari na kvarno. Tako da pisuci svoju pricu ujedno imas i obavezu i odgovornost da nas ne izneveris

 

[zdrav.sam123]

Zdravo i tebi, Uniona

registrovala sam se iskljucivo zbog tvoje teme

Počašćen sam.

ali verujem da nije slucajno.

Pa, i ja sam bio baš u takvoj situaciji. Informaciju o tome kako ću se izvući sam dobio od odobe koju sam upoznao na vutri.
Mislim i danas da to nije bilo slučajno.

otkriven rak na debelom crevu sa metastazama na jetri u povrsini 10x7cm

Slično kao i kod mene, samo što je moja prostata zasigurno čista.
Ima li jednu jedinu metastazu površine 10x7, ili je samo najveća izmjerena tolika, ili je više metastaza koje sve leže na području 10x7 ?

shvatila da placem za zivim covekom

Baš tako.
Nema koristi od plakanja i kukanja. To ti je kao da sama sebe (i one kojima je stalo do tebe) lupaš po glavi.
Bitka je daleko od izgubljene. A sve i da ne uspijete pobijediti, bolje ti je njegove zadnje dane provesti ljubeći ga, mazeći ga, radujući se s njim, nego unaprijed ga oplakujući.

"Skoro sve znam i sam se cudim kako sam smiren,

Ja mislim da je ovo preduvjet svih "čudotvornih ozdravljenja".

moraju da mu urade iliostomu

Možda. Ako mu je tumor priječio normalnom radu crijeva, onda je sigurno morao van.
Jedna moja prijateljica je imala tumor na debelom crijevu koji joj nije smetao u probavi, a metastaze na jetri su bile tako proširene i bolest je toliko uznapredovala da su doktori zaključili kako uopće nema smisla uklanjati taj primarni tumor. Pretpostavili su da bi joj operacija više štetila, nego koristila.
Nakon nekih 1 god tretmana na full dozi ulja, ona je svoje metastaze na jetri pogušila, a primarni je tumor pokakila.

Vezano uz stanje tvoga oca, ja se samo nadam da će se uspjeti stabilizirati nakon operacije.
Ako se stabilizira, to znači da u njemu ima još snage. A ako ima još snage, onda smo daleko od izgubljene bitke.

Ne mogu ti ustvrditi da ulje može pomoći tvome ocu.
Ja doista nisam spoznao kako ulje točno djeluje u ljudskome organizmu, pa ne mogu ni tvrditi sa sigurnošću da će mu pomoći.

Ono što mogu je da ti na pp pošaljem informacije o hrpi raznih slučajeva ljudi koji su se odlučili na liječenje uljem. Kombinirano s kemoterapijom i bez kemoterapije, sa raznim vrstama rakova, koji su se liječili prije mene, paralelno sa mnom, iza mene, koji su prekidali s uljem pa nastavljali, koji nisu prekidali i tako dalje.

Ja ne znam kako ćeš ti iskoristiti tu hrpu informacija.
Ono što se meni desilo je to, da sam primijetio kontradikciju između moderne matematike i moderne medicine.

Naime, moderna medicina tvrdi da ulje od marihuane nije ljekovito, da su iznašli nove genijalne linije lijekova za tumore, i da nema šanse da čovjek preživi karcinom debelog crijeva s metastazama na jetri, ako je isključena operacija jetre.

A ja imam solidno matematičko predznanje i odslušao sam Vjerojatnost i statisktiku. Jest to bilo davno, ali sumnjam da se u matematičkim zakonima nešto do sada promijenilo.

I meni moje poznavanje matematike (na 4 obrađena primjerka) kaže da je vjerojatnost izlječenja karcinoma debeloga crijeva sa jetrom punom velikih, malih, osrednjih, bilokakvih metastaza, u slučaju da je čovjek krenuo dovoljno rano i držao se svoje doze - okruglih 100%.

Također mi kazuje da će kemoterapija djelovati (ako će djelovati) u prvom tromjesečju, ako prodjeluje bioterapija, a inače ... teško i nikako.

Onda sam zaključio da je ulje ljekovito. Što ćeš ti zaključiti, na tebi je.

A ljekovito nije na način da je to lijek za ovu ili onu bolest, nego je to sredstvo pomoću kojega čovjek može napraviti kompletan psihofizički reboot sustava i krenuti iznova. Ulje od konoplje pomaže kod nevjerojatnog spektra bolesti i stanja, a pomaže i u transformaciji stanja same svijesti.

Ja doista ne znam zašto je tome tako, zašto se to ne istražuje ili zašto se rezultati istraživanja kriju.
Znam da sam svome onkologu rekao da je nas troje u nizu savladalo bolest, a da to onda znači da bolest nije neizlječiva, a on je meni odgovorio: "Nećemo sad o tome".

____

Da sam ja tvoj otac, učinio bih sljedeće:

- pokušati prihvatiti mogućnost bliske smrti, pomiriti se sa sobom i sa svijetom.
(Ova prva stavka je važnija od svega drugog zajedno, što mu mogu savjetovati)

- tako pomiren sa smrću, prihvatiti borbu. Spoznaju da doktori u stvari ne znaju ili ne žele da znaju, spoznaju da postoji ulje i svjedoci njegove snage, spoznaju da si okružen ljudima koji brinu i koji te bole, osjećaj da je život predivan, prvi osjećaj olakšanja kad ti krema od marihuane pomogne ... sve te spoznaje i osjećaje upijati, snažiti se time i jačati za borbu.

- ovisno o stanju svijesti i geografskoj lokaciji, prihvatiti ili ne prihvatiti kemoterapiju (samo prvi ciklus).
Zašto o geografskoj lokaciji - pa kemoterapija u Hr i Sr nije ista. Ovi naši tvrde da je ista kao i u Berlinu. Kakva je kod vas, ne znam.
Zašto o stanju svijesti - pa svaki čovjek je duboko uzdrman kad se suoči sa svojom smrtnošću. Ne može se on - ja se nisam mogao - odjednom pretvoriti u hiper-samopouzdani stroj za ubijanje karcinoma. Njemu treba pomoć, on je nesamopouzdan, neodlučan i izgubljen. On vrlo lako može imati napade bijesa, tuge ili druge psihičke ispade. Ako nije sasvim siguran u ljekovitost ulja, ako će mu tako bii lakše "prelomiti", neka kombinira s kemoterapijom. Tako sam ja izabrao. Ako je sasvim siguran, neka ide samo s uljem - tako bih ja sad izabrao.
Zašto samo prva tura kemoterapije - U više slučajeva (i u mom) se desi da najveće smanjenje metastaza bude najčešće u prvom (puno rjeđe u drugom) ciklusu snimanja MR. Nakon toga poboljšanja vidjeti neće, ako nije na ulju. Bar su tako moje oči vidjele.

- krenuo čim je moguće prije (tjedan čini razliku, pogotovo nakon operacije) sa uljem, i učinio sve da čim prije dođem do 1 g/dnevno

- apsolutno primijenio stil življenja, izbacio alkohol, cigarete, kupio sebi vaporizator, zalijevao se čajevima (naročito sikavica, stolisnik, taheeboo), jeo isključivo zdravo bez ikakvih naročitih dijeta. Uz pomoć ulja, time sebe vrlo brzo može dovesti u stanje da se osjeća lagano i poletno, da mu je svaka stolica školski oblikovana po pitanju tvrdoće, veličine i oblika, a pojačat će mu se i apetit i rad crijeva.

- ono što bih ja uradio je suprotno od poletjeti, ma koliko se poletno osjećao. Treba svoje stanice zasititi thc-jem, osjetiti kako ti se životni ritam usporava i prepustiti se hibernaciji.
Ja bih mirovao, a organizam bi se liječio. Do daljnjega. Za bolesnu jetru nije dobro da hiperventilira.
Pritom ne mislim doslovno ležati, ja sam baš svaki dan bio vani na čaju. Može čovjek raditi sve što želi - lagano.
Opcijski savjet:
neka omamljenost iskoristi za putovanje u vlastitu svijest. Tamo može naći neslućena blaga.

- onda bih udarioi brigu na veselje idućih nekoliko ciklusa snimanja (vjerojatno oko 1 god)

- onda kad nakon 1 god liječenja više ne bude traga od metastaza na jetri, ili kad budu sasvim male, počeo bih se baviti laganom fizičkom aktivnošću, npr bicikla

- ne bih prekidao s uljem dok ne skinem zadnju mrlju s jetre (da ne bih ponovio grešku, ako se ispostavi da je greška )

______

Da sam ti, ja bih:

- bioi svjestan i svoje i očeve smrtnosti i pokušavao se unaprijed pomiriti s tim
(Ovo ti je najvažnije, što ti mogu savjetovati. Ujedno i najduže traje dok ostvariš cilj. Može potrajati cijeli život)

- biti tu za oca i biti svjestan da je njemu potrebna podrška, neovisno o tome što on govorio. Biti svjestan da ga fizička patnja može i psihički preobraziti. Biti mu čvrst oslonac, hrabriti ga, pripremiti sebe kako mu predstaviti cijeli plan borbe uz pomoć ulja. Takav treba biti kroz vrijeme, što nije lako jer će potrajati.

- razmišljao bih o bar 1,5 godine na 1 g/dnevno, pa potom kako bude trebalo.
Pusti Simpsonovu turu od 3 mjeseca ako si ga čitala, to će mu doći taman za dobro jutro. Ovog se zla čovjek ne rješava nabrzaka.

- bio naročito uz njega u periodu privikavanja na 1 g/dnevno

- do daljnjega ne upadao u hibernaciju, nego umjesto toga pratio da je otac u hibernaciji, pije čajeve, ne puši itd

- negdje za godinu dana kupovao preko oglasa 2 dobre polovne bke

- zahvalio Ricku Simpsonu, mojoj prijateljici koja mi je rekla za ulje, meni koji sam tebi(sebi) rekao za ulje i - nastavio niz.

_______

Baš se osjećam kao Superman, ali ne u odnosu na vas druge, nego u odnosu na samoga sebe.
Svjestan sam da sam evoluirao - promijenio sam stanje svijesti.

Kad čovjek promijeni stanje svijesti, onda postane svjestan kako cijeli niz problema koje on (ili originalni Superman) ima uopće nisu problemi, nego ih je on sebi umislio. To se općenito često desi ako čovjek ne misli, nego besmisli.

A kako sam ja donekle naučio čisto misliti, onda sam postao svjestan da mnogi Supermanovi problemi uopće nije problemi.

A time sam ujedno i uklonio Supermanu problem iz života. Čim shvati što mu govorim.
Iz čega proizlazi da ću prije pomoći ja Supermanu, nego on meni.

A ljepota cijele ove male pričice proizlazi iz njene prve rečenice. Postao sam Superman, sam u odnosu na sebe.

Tko tebe priječi da postaneš Cat - woman ?

 

[zdrav.sam123]

U principu, svaki pojedinac samome sebi uz nešto utrošenog truda i vremena može znanstvenim jezikom dokazati djeluje li ulje, ili ne.

Pod pojmom "pokus" podrazumijevamo valjda najosnovniju metodu znanstvene spoznaje. Pokusi su u biti različita eksperimentalnih mjerenja svega i svačega, kako bi se otkrile pravilnosti u pojavama.

Ovu hrpu rezultata koje imam mogu gledati kao rezultate pokusnih mjerenja.

_____

Dakle, na početku imamo sljedeće stanje:

- moju prijateljicu oboljelu od karcinoma na crijevu sa ogromnim metastazama na jetri i drugim komplikacijama, kojoj je njen onkolog dao točno 0% šanse da preživi
- mene, koje se razlikujem od nje samo po tome što sam umjesto 10 ogromnih imao 1000 pićušnih metastaza (ne znaš što je gore, kod mene je isključena svaka opcija operacije) - i meni je onkolog dao 0% šanse
- mojega "starijega" prijatelja, kojemu je onkologinja doslovno rekla "Ako ti ovo preživiš, ja te ubacujem u medicinske enciklopedije", a on ore oko kuće nakon 6 mjeseci
- mojega nažalost pokojnog prijatelja S., koji je umro od posljedica karcinoma na debelome crijevu, koje je metastaziralo na jetru i potrbušnicu.

Dakle, dijelimo sljedeće:

Svi mi smo u startu, po modernoj medicini bili potpuno otpisani, imali smo šansu 0%
Svi smo bili na 1 g ulja/dnevno

I gle čuda, svi skakukćemo i dan danas, svi se zdravije osjećamo nego smo se osjećali kad smo zdravi bili, osim pokojnog S.
On je u jednom momentu prekinuo s uljem, napravio dugu pauzu, pa počeo opet. Pauza je bila preduga.

__________

Da bi se nešto čemu je vjerojatnost 0% desilo, šansa za to ne postoji. To se ne može desiti.
Rezultati mojega mjerenja govore da je preživljavanje 100% (uz uvjet da ne prekidaš tretman). A sami postotak tu čak i nije bitan.

Samo iz tog mogu zaključiti da doktori nemaju pojma o čemu pričaju.

Čisto radi priče, recimo da mi nije rekao da nemam nikakve šanse, nego da mi je rekao da su mi šanse beskrajno male.
Da bi četvoro ljudi u nizu iskoristilo tako beskrajno male šanse, vjerojatnost je (doslovno) jedan u odnosu na beskonačno na četvrtu.
A to mi se čini previše i za Vodič za autostopere kroz galaksiju
A tu sam se držao samo ljudi s tumorom na debelom crijevu. Kakve bi šanse bile da sam uključio i ostale iz zbirke ?

Dakle, znanost pobija znanost, matematika pobija medicinu, matematika je iznad medicine i time smo znanstveno dokazali djelovanje ulja.

_____

Znanost je odavno izgubila iz vida što je to istina, a istina je tema kojoj valja posvetiti post.

U tom smislu, ja osobno (isti onaj koji je pokuse vršio) odlučujem ne zadovoljiti se svojim vlastitim znanstvenim objašnjenjem ljekovitosti RS ulja zaobilaznim putom, (mada se s njima izričito slažem) nego rezultate svojega znanstvenog istraživanja planiram potvrditi i osnažiti ponekom stvarnom spoznajom.

Onoliko dugo dok ga ne spoznam, ne mogu sa sigurnošću tvrditi da ulje djeluje.

 

[hazeri]

Znanost je odavno izgubila iz vida što je to istina, a istina je tema kojoj valja posvetiti post.

 

[zdrav.sam123]

Može hazimiroviću, ali moglo bi potrajati

___

Čovjek može spoznati nešto samo na dva načina. Misaonim procesom, ili direktnom spoznajom.

Jasno, misaoni proces je npr. ono na što su nas tjerali u školi. Učenje.
Direktna spoznaja je nešto drugo. Direktna je spoznaja vezana uz intuiciju/imaginaciju/inspiraciju i imaju je rijetki. Direktnu spoznaju je imao Meštrović, pa je znao u kamen ucijepiti dušu konja.
A direktnu spoznaju je imao i Nikola Tesla, i to vrlo posebne vrste.
Taj čovjek je u jednom uvidu spoznavao i bit nekog novog pojma, i njegovu praktičnu primjenu.
Taj je znao uroniti u svijet misli i iz njega se vratiti sa spoznajom kako nešto radi i gotovim nacrtom kako izraditi stroj koji radi na tom principu - bez ijedne zabilješke.

I to je sve. Ne postoji treći način, na koji čovjek može nešto novo spoznati.

Sve drugo, baš sve: ono što ti je rekla žena, što ti viče pop, govori šef stranke, ono što čitaš, čuješ, ono što ti oko vidi, ruka osjeti, ono što u duši osjećaš... sve to treba podvrgnuti svojemu vlastitom misaonom procesu, koji treba biti ispravan i logičan, pa iz toga izvući zaključke. I onda te zaključke sortirati u 3 grupe. Nedvojebene istine, nedvojbene laži i "primio na znanje".

I treba li objašnjavati zašto je to tako?
Pa ako ne možeš vjerovati vlastitom oku jer ti je ono što gledaš slijeva, a ti na lijevo oko ne vidiš dobro, ako ne možeš vjerovati vlastitim rukama, jer ti desna kaže da nosiš 10 kg, a lijeva za isti teret kaže da nosiš 20, ako ne možeš vjerovati vlastitim mislima .... kako možeš povjerovati onome što ti žena govori, bez provjere ?

A život je nažalost takav da će skoro sve završiti u "primio na znanje".
Čovjek može nastojati da postupa razumno i logično. Ali život je pun toliko nepredvidljivih i nepoznatih parametara, da uz svu logiku i razum, opet najčešće dolaziš do najvjerojatnijega rješenja, a nikad do sigurnog rješenja. Iz tog razlogu kažu da čovjeku treba i malo sreće u životu.

U prirodnim procesima svakako ima zakonitosti, ali ono što čovjek proživi tokom dana je zbrka nasumičnih dešavanja koja jednostavno se ne mogu predvidjeti.

Jako je malo "nedvojbenih istina" u našim životima.

__________

Mi ljudi kontamo da živimo u dva svijeta.

Prvi je onaj kojeg promatramo svojim osjetilima i kojeg je naše tijelo sastavni dio. Taj svijet zovemo svijetom realnosti, ili stvarnim svijetom.
Drugi je svijet kojega sami stvaramo unutar naše glave, i taj svijet zovemo svijetom mašte.

Onaj koji je realan, taj će svijet oko sebe pokušati gledati na način na koji mu se taj svijet i prikazuje.
Onaj koji živi u mašti, može vidjeti svijet onakvim kakvim ga želi vidjeti . Jer, mašta može svašta.

Životno nam iskustvo govori kako je puno isplativije osloniti se na ono što je realno, nego na ono što nam se vrti unutar glave. Jer to što nam je u glavi, nije drugo doli projekcija naših želja, strahova, ideja i drugoga što nam se vrti po podsvijesti. To je samo zamisao, a kad prekinemo s maštanjem, realnost nas svaki put ponovo dočeka.

Ono što je realno, to je i istinito, a ono što je izmaštano, to može biti svakakvo.

_______________

Ono što ja vjerujem je upravo suprotno od toga.
Ono što nam je u glavama, može biti istina (pod uvjetom ako ispravno mislimo). Ono što je u realnosti, sasvim sigurno ne može biti istina.

Sve, ama baš sve, što smo iskusili tokom cijeloga života, sve to je u najboljemu slučaju samo zrcalna slika istine, a nikad istina sama po sebi. Istina sama po sebi ne postoji u svijetu realnosti. One spoznaje kojima mi manipuliramo su samo blijede slike, odsjaj izvornih istina.

Evo, za početak

 

[zdrav.sam123]

Svakome je valjda jasno da poznavati i spoznati nije isto.

Čovjek od davnina poznaje neke zakone fizike, pa je mogao napraviti npr. katapult.
Ali, da bi spoznao koje se prirodne zakonitosti kriju iza katapulta, morao je dočekati Newtona i Descartesa.

I onda je čovjek mogao mudro iskoristiti svo to znanje da napravi prvo top, pa haubicu, pa višecijevni bacač raketa, pa interkontinentalnu balističku raketu sa punjenjem dovoljnim da uništi 23 Zemlje. I na kraju - panoramski lift.

Jednom kad je čovjek spoznao neku zakonitost, on ju je na neki način osvojio.
Čovjek dolazi u situaciju da može potaknuti procese, te predvidjeti njihov tok i završetak čak i bez gledanja.
A može analizirati što se desilo od "nazad", kao što nakon sudara rade sudski vještaci udesa.

____

Ajmo se s Newtona prebaciti na Pitagoru, lakše je.
Svak znade za Pitagorin teorem.

Dakle, ako su u pravokutnom trokutu katete duge 3 i 4, onda će hipotenuza biti 5.
I onaj koji je spoznao Pitagorin teorem i bez fizičkog mjerenja hipotenuze zna kolika je, ako zna kolike su katete.

I Pitagorin teorem vam je živa živcata istina u pojmovnom svijetu, u svijetu misli.
Pitagora je ispravno i logički došao do svoje spoznaje.

U realnom svijetu, najviše što možemo dobiti od Pitagorinog teorema je približna zrcalna slika.
Jer nitko nikad nije i nitko nikad neće iscrtati pravokutni trokut 3*4*5
Nema tog čovjeka, nema tog umjetnika, nema te rezolucije na zaslonu koja može icrtati idealnih 3*4*5
Uvijek je to približno, uvijek je to zaokruženo, i baš uvijek se pažljivim motrenjem uvidi da taj trokut odstupa od dimenzija. Samo je pitanje mikroskopa kojim gledaš.

Kako s Pitagorinim teoremom - tako ama baš sa svime što vidimo, čujemo, pipamo, njušimo ili na drugi način ćutimo u realnom svijetu.
Sve je uvijek približno, nikad ništa nije točno.

Istina se baš uvijek krije iza pojma, a pojam se krije u čovjekovoj duši, obrađen mišlju i osvijetljen spoznajom. Nema to nikakve veze s vanjskim svijetom.

 

[Uniona]

Joe, moj tata ima 78 godina i tu je pola problema.
Ali na pocetku da ti kazem par stvari o sebi. Ja sam pristalica misljenja da je svaki covek svet za sebe. Ne znam da li se to moze svrstati pod neku teoriju individualizma ili ne, ali sustina je da ja kao jedna individua imam pravo odlicivati samo o sebi i svom zivotu i kao sto ne dozvoljavam da neko drugi odlucuje o mom zivotu, nemam pravo ni ja da odlucujem o tudjem. To ne znaci da ne zelim predloge i misljenja drugih, cak naprotiv, ja sam neko ko rado slusa sta neko drugi ima da kaze bez obzira da li se to kosi ili ne sa mojim misljenjem. Nekada sam se upustala u rasprave i ulazila u zamku dokazivanja da sam ja u pravu, sve dok nisam shvatila da nije sve crno i belo i da ne postoji samo jedna istina, tj. da je istina subjektivni pojam (kao sto je to kurosava lepo prikazao u rasomonu, pa ko je shvatio-shvatio).
Iz ovog mog stava proizilazi i moja teznja da postupke drugih ne osudjujem iz ugla mog vidjenja situacije vec da se prvo stavim u polozaj tog drugog i pokusam da shvatim "njegovom glavom". Ne uspevam uvek, to je jos uvek proces koji pokusavam sebe da naucim.
Ako se stavim u polozaj mog tate, koji ima 78 godina, kome su najblizi (brat, sestra, najbolji prijatelj) umrli, a ostale smo mu ja i moja cerka (koje vidja 3x godisnje) i vecinu vremena provede sam, i neki rodjaci koje isto tako retko vidja (1-2x mesecno), koji je docekao i vise nego sto je mislio da ce poziveti (zadnjih par godina mi govori "ko zna koliko cu ja, pa vidi koliko imam godina"), koji uglavnom svoj dan provodi sam u stanu, osim kada mi dodjemo)... ako znajuci sve ovo, insistiram na njegovom lecenju i kazem mu "nemoj da se predas, nemogu bez tebe", zar ne stavljam u prvi plan sebe i svoje zelje, zar nisam egoista?
Ovu dilemu imam kad se molim za njega. Da li da se molim za njegovo ozdravljenje i da sto pre izadje iz bolnice kako bismo kucu poceli sa uljem i ostalim prirodnim nacinima borbe protiv metastaza, ili da se molim da umre sto bezbolnije i pre nego sto dodje u fazu bolova ili kome. Naravno, moja zelja je da on sto pre izadje iz bolnice, ali da li mogu da prihvatim rizik da ne uspem da mu pomognem i da gledam kako se muci? Jer te bolove necu osetiti ja vec on.
Da se vratim sad iz misaonog u realno stanje. On nije dobro. Ta drugu operaciju (gde su cistili krv jer je negde unutra pukao neki kapilar) podnosi teze. Juce je imao otkucaje srca 130, koje su mu do popodneva spustili na 80. Mama me zvala i verovatno cu vec za par dana ici tamo, umesto za deset dana. Medicinska sestra je rekla moj mami da otezano prica, ne zbog anestezije, vec zbog njegovog stanja... Inace te metastaze na jetri, mislim da ih ima vise i da su zahvatile tu povrsinu 10x7cm, kako sam razumela doktora.
Sto se same bolesti tice, kao i vecina zdravih (koji se ne bave medicinom), zaobilazila sam tu temu u sirokom luku. Ali se jedne recenice dobro secam. Ne znam ko je rekao ali otprilike je ovako: "Rak napada kad se covek umori od zivota."
Sto se tice tvog pristupa lecenju, podrzavam ga iz razloga sto verujem da svako od nas treba da slusa svoje telo. Npr. ako mi odredjena hrana ne prija, moze postojati hiljade studija o korisnosti te hrane, ja je necu jesti. Jer mom organizmu ne prija. Ili kad sam gladna, pre nego sto pocnem da kuvam polazim od toga sta mi se jede. Nekad mi se jede samo voce. Nekad samo salata. Jer mi telo kaze sta mu nedostaje. Ali isto tako, nekad ga ne poslusam i narucim pizzu ili neko meso, ne zato sto mi se jede vec mi je najlakse u tom tenutku. Tada gresim. Moje telo npr. ne voli meso. Kao mala sam cak dobijala batine jer nisam htela da jedem nista sem mlevenog mesa, jer "deca treba da jedu meso". Ni dan danas mi se meso ne trazi, a jedem ga nekad ne zato sto imam zelju, vec da ne pravim problem drugima.
Ako ti osecas da ti ulje pomaze, a zvanicna medicina ne, niko nema pravo da odlucuje o tvom telu sem tebe. Niko ne poznaje tvoje telo bolje od tebe. Nema tog doktora koji bolje od tebe samog zna sta tvom telu treba. E sada, da bi neko dostigao stupanj da ume da slusa svoje telo, potrebno je da bude osvescen i da bude siguran u sebe samog. I to je verujem ono sto se tebi desava. Kad spoznajes samog sebe. Jer, sve dok neko veruje tamo nekom doktoru Peri vise nego samom sebi, jer je doktor Pera najbolji doktor (jer "tako svi za njega kazu" a koji mozda i ne veruje u ono sto mora da preporuci ali mora da te leci po propisima
koje on nije ni sastavio, vec dobio on nekog iznad njega, a sve u strahu da ne izgubi posao), tesko da ce se taj izleciti!

 

[zdrav.sam123]

Čovjek znade upasti u neko tupilo kad prima informacije da je smrtno bolestan. Bar sam takav ja bio.
Prvo je bila slutnja koja stalno tinja i raste, pa je došla kolonoskopija, pa su uslijedili rezultati kolonoskopije koji su potvrdili karcinom i ...
I u tom momentu ti do kraja proradi adrenalin kad se napokon doista prepadneš, pa ti mozak počne tražiti izlaz, neprekidno, 24/24, a izlaza nigdje.

Pošto potvrđenih rješenja nema, ti se hvataš za slamku - prebacuješ se na sve moguće alternative za koje si čuo.
Tamo pročitaš sve i svašta, a ako si dovoljno pametan odmah u prvom čitanju ih možeš eliminirati 80%

Nakon nekog vremena se jednostavno - umoriš. Pun si adrenalina, a ne znaš kud s njim.

Obzirom da si svjestan kako ti je svaki potez koji možeš napraviti beskoristan, ti upadaš u stanovito tupilo. A ono te može blokirati u donošenju bilo kakve odluke.

_______

Prva suvisla odluka koju sam napravio kad sam upao u to stanje je ta, da ću gledati Smrt kad me bude odnosila.
Pomirio sam se s tim da je Smrt jača, da će ona sigurno odnijeti pobjedu i da je velika vjerojatnost kako će to biti vrlo brzo.
To što sam se pomirio, ne znači da sam i prihvatio otići tek tako. Odlučio sam se odupirati do zadnjega trena, a onda kad zadnji tren dođe, da ću pokušati biti uspravan.

Čovjek može izgubiti rat kao heroj, a može i kao kukavica.
Kukavica radi sve ili ne radi ništa da spasi svoju guzicu, ovisno o njegovu oportunizmu.
Heroj je onaj koji do zadnjega časa čuva svoju čast i ideju radi koje je išao u rat.

Tvoj je otac odlučio biti heroj.
Ne oduzimaj mu tu čast.

 

[zdrav.sam123]

Smrt je od ovoga svijeta, a ovaj svijet je samo zrcalna preslika pojmovnoga svijeta.

U pojmovnome svijetu smrti nema.
Smrti se ne treba bojati.

Doći ćemo i do toga.

 

[zdrav.sam123]

Znanost definira smrt kao prekid života a što je to život, samo se nagađa.
Ako ćete pretresti sve znanstvene knjige koje je čovjek napisao, u njima nema ni slova o tome odakle život.
Postoje samo teorije, a dalje od teorija se maknuli nismo.

Da bismo jedan pojam objasnili sebi pomoću drugoga, podrazumijeva se da smo ovladali tim drugim pojmom. Ako nismo ovladali, onda ni obrazloženje ne vrijedi. Kako ne znamo definirati što je to život, proizlazi da ne znamo ni što je to smrt.

I onda mi živote provodimo tresući se, strepeći, bojeći se smrti, a pritom u stvari nemamo pojma čega se bojimo.

Nije li to isto ponašanje kao kod malog djeteta kad ga odrasli plaši Krampusom?
Dijete se boji, a ne zna čega se boji.
Nismo li nešto propustili? Nismo li bili dužni uključiti svoj racio jednom kad smo sazreli, pa se prestati ponašati kao mala djeca?

______

To što smrt nismo spoznali, nije nikakvo čudo. Ne možemo je ni spoznati, nećemo je nikad ni spoznati i ona će nam uvijek ostati samo Krampus koji nas plaši.
A to vam je ljudi zato, što pojam smrti u svijetu istine uopće ne postoji.
U svijetu istine ništa ne umire, sve je u mijeni, sve je u ritmu, sve je prožeto smislom i logikom.

Iz tog svijeta je Pitagora izvukao svoj teorem kao vječnu istinu.
A iz tog svijeta je i ona druga istina koja nam kaže da ništa ne nestaje, već da samo prelazi iz jednog oblika u drugi. Ne znam tko ju je prvi spoznao.

Pa ako ama baš ništa doista ne nestaje ma koliko bezvrijedno bilo, ako ne možeš učiniti da jednostavno nestane zrnce pijeska, zašto se onda bojimo da će ispariti ono najuzvišenije što je Bog Otac ili majka priroda dao/la, a to je iskra života prožeta samosviješću ?

Nije li ono najvrjednije ujedno i najčuvanije, kako čovjeku tako i životinji i Bogu i prirodi ?
Nije li onda logično očekivati da će tek ta iskra života vječno plamtjeti, ako bezvrijedno zrno pijeska nestati ne može?

Jedino nad čime čovjek ima kontrolu, jedino čemu doista može vjerovati, jedino čime on komunicira sa vanjskim svijetom su njegova misao, njegov osjećaj i njegova volja.

I upravo su čovjekova misao, volja i osjećaj jedine tri stvari za koje je čovjek u stanju napraviti da jednostvno nestanu.

A iz toga proizlazi da čovjek može doista umrijeti jedino na način, ako se baš potrudi napraviti harakiri vlastitim mislima.

 

[zdrav.sam123]

Čovjek kroz život općenito puno više besmisli, nego što misli.
I to ima svoje savršeno obrazloženje.

Čovjek je uronjen u materijalni svijet, a materijalni svijet je samo zrcalna preslika pojmovnog svijeta. U tom smislu sve što čovjek svakodnevno proživljava je samo bliža ili dalja preslika prave istine, osim rijetkih momenata kad je čovjek spojen direktno na pojmovni svijet.

E to je npr. kad rješavaš test iz matematike.

Sa Pitagorinim teoremom si sasvim siguran u dužinu hipotenuze, ako znadeš katete.
Onog momenta kad prebaciš sa pojmovnog svijeta na realnost, eto problema. Onaj koji konta je dobio asa zbog banalne greške, a idiot prepisao pa dobio odličan.

______

Bila su vremena kad je čovjek znao cijeniti putanju kojom oblikuje vlastitu misao. U Staroj su Grčkoj postojale i filozofske škole koje su čovjeka podučavale kako pravilno i logički misliti, kako izvlačiti smislene zaključke itd.
Stari je Grk znao važnost čiste, zdrave misli. Znao je da je njegova misao ujedno i njegova stvarnost koju doista i živi.

Za razliku od starog Grka koji ni o čemu nije morao imati svoj stav i provesti tako komodno cijeli život, moderni čovjek mora znati sve i svašta i biti aktivan u rješavanju svojih egzistencijalnih i drugih problema.

Stari je Grk znao misliti, modernog čovjeka tome nitko više ne uči.

A danas svatko ima pravo a čini mi se i potrebu reći što (bes)misli.
A internet mu omogućio da tu besmisao plasira cijelome svijetu.

Koje li konfuzije, čovječe ...

______

@ prepoznat će se on već

Prijatelju moj, evo ti zakašnjeli odgovor. Ono što ti se desilo kad te strefilo je to, da je tvoja svijest odlijepila od ove realnosti. Svijest je otišla u svijet istine, pa je "odozgora" gledala vlastito tijelo i prijatelje kako pokušavaju pomoći.

A svijet istine ima dimenziju manje nego ovaj naš, to sam jučer saznao a još nisam spoznao pa ti ne mogu objasniti zašto je to tako.

U tom svijetu nema potrebe za okom i uhom. Ono na što je tvoja pažnja bila usmjerena, a to je tvoje tijelo i prijatelji koji su se ustrčali, svu radnju koja je potom uslijedila i koju znaš natenane ponoviti, sve to skupa ti nisi ni vidio ni čuo ni opipao ni okusio, nego je to tvoja svijest "odživjela" kao istinu. I to ti bolje znaš od sviju nas jer si jedini to iskusio, ta istina je ona koju biće ćuti u njenoj potpunosti i nema tog uha, oka ili njuha kojima ćeš više vjerovati od istine koju spoznaš na taj način.

Na isti način je genijalac Tesla znao odlutati u svijet istine, biti fokusiran na elektricitet, iz njega iznijeti spoznaje, pa to u praksi primijeniti u materijalnom svijetu.
Da bi čovjek to mogao golom inteligencijom, trebao bi valjda imati IQ 2 na desetu.

I Tesla je bio daleko od toga.
I Meštrović, i Al Farabi, i Michelangelo također.

Onda se postavlja pitanje je li Tesla genijalac, ili mag.

 

[zdrav.sam123]

Dakle, skupimo li sve Tesle, Al Farabije, Aristotele, Einsteine i druge genijalce na hrpu, pa njima pridodamo i nas sve ostale, pa onda pokušamo pomno analizirati koliko se toga istinitog izmislilo iz tih nekoliko stotina tona mozga, ispostavit će se da ama baš nitko od nas ama baš nikad ama baš ništa istinito nije izmislio.

Čovjek nije kadar izmisliti ništa što je istinito.
Sve što je istinito, već je izmišljeno.
_______

Ja mislim da je Michelangelo bio taj koji je za svoga Davida rekao, kad su ga pitali kako ga je napravio, da je David oduvijek bio u kamenu, a da je on (Michelangelo) taj, koji je odstranio višak kamena.

I tu vam je suština, ljudi moji.

Niti je Arhimed izmislio uzgon, niti Pitagora trokut, niti Tesla struju. I uzgon i struja i trokut su bili tu i bit će prije i poslije čovjeka, ostat će vječni i nepromjenjivi, kao i sve pravilnosti i zakoni kojima se oni pojavljuju.

Arhimed je bio taj koji je spoznao uzgon. A tko je smislio uzgon?
Uzgon su smislile svijesti koje dolaze iz neke druge priče.

________

Dakle, sve što se ima misliti već je domišljeno.
Čovjek nije izmišljač, već prikupljač, spajač, manipulator, spoznavač već odmišljenih misli.
Čovjek živi od milosti tuđe misli; od milosti svijesti nezamislive dubine i starosti.

Ono što čovjek može dodati od misli uvijek i u pravilu je vezano uz materijalni svijet, a kao takvo je podložno zakonima materijalnog svijeta, a to onda znači da je uvijek u zrcalu i nikad nije potpuna istina.

Iz tog razloga nikad ne možeš bit 100% siguran da te žena ne vara.

 

[zdrav.sam123]

Nitko nikad od ljudske matere rođen se nije u potpunosti uspio othrvati sponama, kojima nas je okovala naša materijalnost.
Što se tiče majke prirode, to se podrazumijeva. Što se tiče Boga Oca, to se direktno dade zaključiti ako se ispravno protumači što se krije iza riječi "Eli, Eli, lama sabahtani".

_____

Tako i kod mene. Teoretski sam moćan k`o brački mramor od kojeg je sazdana Bijela kuća.

U praksi, nakon što sam se jednom probudio i otrčao na WC, uključio se alarm.
I taj me je alarm natjerao da dogovorim pregled kod hepatologa i vadim krv, pa sam izvadio uputnice. Ali alarm je u glavi mlatio i dalje, pa sam zaključio da ću izbaciti i zadnji trun duhana (kupio si vape) opet ubaciti čajeve, potpuno izbaciti slatko i alkohol i malo pripaziti što jedem. I naravno, nastaviti s uljem.

I tu sam uradio sve, što sam mislio uraditi.

A alarm se ne gasi. Jednako kao što kažu da zdravo mlado muško svakih 5 minuta pomisli na seks, tako sam i ja svakih pet minuta pomišljao na svoju sraćku i možebitnu povezanost s povratkom bolešću.
Onda ga gasim, onda se pali.
Onda ga opet gasim, onda se opet pali, onda ga odlučujem zanemariti, pa onda samo donekle i uspijem u tom naumu.

I prođu 2-3 dana u kojima sam pazio na ponašanje, a stolica se formira.
I onda 2-3 dana kakim baš školski.

I onda se alarm napokon isključio, a meni se napokon vratilo puno samopouzdanje.

_____

Trajalo je 3 dana, pa sam opet dobio sraćku.
Sad malo manju.

 

[zdrav.sam123]

U jednoj stvari majka priroda i Bog Otac ne razmišljaju isto.

Dok je Bogu Ocu svaka ovčica jednako važna a najveću pažnju posvećuje onoj zagubljenoj, majka priroda kao da se ponaša na sasvim suprotan način. Majka priroda kao da potiče u razvoju one pojedince/vrste, koji su jači, pametniji, oportuniji ili plodniji.

Ne mislim polemizirati o religiji, ali ovdje se moram opredijeliti - ja se slažem s Bogom Ocem.
Meni je svaki čovjek jednako važan.

Naime, ljude se može podijeliti na bezbroj načina.
Može ih se dijeliti na muškarce i žene, bijelce i crnece, homo i hetero, religiozne i ateiste i tako dalje.
I svaka od tih grupa, ako je iole bitna, doista i definira u određenoj mjeri pojedinca. Taj se pojedinac suživi s grupom u koju je pripao, i ona ga formira u svome prepoznatiljivome kalupu.

Na primjer, da ja ni jednom rječju nisam rekao tko sam i odakle sam, bistar čovjek je čitajući me sve to i sam mogao zaključiti, obzirom na stavove koje sam iznio, obzirom na način na koji sam ih iznio i obzirom na način na koji ih branim. Nesumnjivo sam Dalmatinac, vjerojatno Hrvat, i tako dalje ...

Ali, jesu li zajedničke, grupne karakteristike koje svi mi nesumnjivo imamo to, što trebamo gledati kad procjenjujemo nekog pojedinca?

Trebam li ja kad raspravljam sa svojom ženom imati prvenstveno u vidu da je ona žensko, (i sve stereotipno što iz toga proizlazi), ili da je ona samosvjesna osoba koja ima svoje vlastite stavove o svemu?
Ja mislim da je što ona ima svoje stavove sasvim normalno, jer njena želja da spoznaje i vrednuje stvari proističe iz najintimnije dubine njenoga bića, baš kao i kod mene.
A to što mi može smetati ako ona ona razmišlja na "ženski način" eventualno može biti moj problem, a nikako njen

Isto tako, treba li ona moje argumente pripisati testosteronu, ili porazmisliti o njima?

To što je ona žensko i to što razmišlja na ženski način koji tebe eventualno nervira ili ga ne razumiješ, ne znači da nije u pravu.

______

Ono po čemu treba vrednovati čovjeka je njegova posebnost, a njegova posebnost ne leži u njegovoj grupnoj pripadnosti, nego u njegovome ja.

Ja se ne osjećam jednakim onome koji je (možda) katolik kao i ja, nego se osjećam jednakim onome koji (sigurno) razmišlja kao i ja.
Onaj koji razmišlja kao i ja, u svoje će postupke prema meni pokušati uvezati razum, smisao i prihvaćanje; kao što bih ja prema njemu. A to mi puno više znači, nego svaka moguća razlika koju mogu vidjeti zbog njegove pripadnosti drugome (npr crnačkome) taboru.

Što mene briga kakvoj grupi ili podgrupi čovjek pripada, ako je on spreman mene prihvatiti onakvim kakav jesam ?

_______

A mi ništa ne razumijemo i na krive stvari reagiramo krivim postupcima.

Nisu ženi važna ženska prava, ženi su važna ljudska prava.
Tako homiću, tako crncu, tako svakome. Koja su to crnačka prava? Pa ista su to prava, kao i bijelačka.

Žene su zakonski dobile svoju zaštitu i sad su ravnopravne.
Što se mene tiče, zakonski su ponegdje čak i ravnopravnije - ali to nije važno.

I, što su time dobile???

Pa kvragu, stvarnost koju živimo je džungla. Mi - jednako muškarci i žene - smo je napravili takvom. U ovome efikasnome svijetu, cijeni se snažan (do agresivnosti) pristup, zabranjena je bilo kakva emocija, ritam je kao na bicikli - kad prekineš vrtiti, padaš. Čista džungla, čisti muški teritorij.

Dao si joj zakonsko pravo da je štiti u životu, a oduzeo si joj mogućnost da normalno živi.

Šta tu ima žensko tražiti i kako se tu žensko može dobro osjećati?
Razuma ima, mudrosti nema, nema ljubavi, nema prihvaćanja, nema tolerancije. Samo čista fizička izdržljivost.

Možeš joj dati sve zakone u prilog, žena tu ne može biti zadovoljna.
Ne može ni muško. Što je preslano, ni psetu nije drago.

___

I općenito, koliko nas je danas zadovoljno životom ?

 

[Minja3]

Ja nemam pojma o tome odakle dolazi i od čega se sastoji misao, pa o tome ne znam ni govoriti. Što se mene tiče, može biti da je misao čista energija. Ako imaš neke zanimljive spoznaje o tome, jedva čekam čuti.

Imam , ali nisu moje . Meni do sad najbolje objašnjenje misli, svesti , uma , mozga ...

skraćeno : ne znam tačno ko je autor ali objasnio je ovako , analogijom :

MOZAK je hardwer - tj - RADIO APARAT -- koji hvata radio signale .. Radio sam za sebe kao naprava - može da trune na nekom tavanu i ne proizvodi nikakav zvuk iako ima mogućnost, ako se ostvare neki uslovi ( struja , radio stanice koje emituju radio talase, sami radio talasi , željeni programi , ili random programi , šum između stanica itd )

RADIO PROGRAM koji se čuje preko radio aparata SU NAŠE MISLI KOJE IMAMO negde u mozgu , oko mozga .... tj ne možemo da ih lociramo tačno iako znamo da ih imamo

UM je softver koji dešifruje misli , prepoznaje ih kao reči, rečenice, vizuelne predstave , asocijacije sa zapamćenim , naučenim sadržajima za dekodiranje misli ...

Mozak može da ostane neupotrebljiv ako se dete ne razvije u ljudskom društvu , nego da odgaje životinje ( bilo je takvih primera) pa se takvo dete vrati u selo - nikad ne može da uvati korak sa ostalima ( " normalno" razvijenima u okviru date zajednice ) tj mozak mu zakržlja od
ne - konfigurisanja na vreme ... ( to je vreme najranijeg detinjstva do sedam godina - kad dečiji mozak prizvodi theta talase i nekritički upija sve iz svoje okoline i za njega njegov budući svet oblikuju mama i tata - a najčešće ga upropaste - pa dete kad poraste život provodi koristeći te programe zaražene virusima i bagovima )

ONAJ KO SLUŠA MISLI U GLAVI JE NAŠA SVEST ILI SVESNOST . NAŠE PRAVO JA .

Ispada da u glavi imamo dva mislioca . Jednog ludaka koji ide za mislima ... kome se misli javaljaju u glavi kao posledica aktuelnih dešavanja ili kao prisećanje na prošle događaje ili vesti o drugim ljudima tj misli o njihovim pričama . I jedan ( obično istraumirani , ućutkani , ustrašeni , napaćeni ) mislilac koj se oglašava izuzetno retko .... za koga retko i da znamo da ga imamo - a koji je u stanju da stane iznad prvog i da drekne DOSTA ! I da ( konačno ) preuzme kontrolu nad životom , telom i telesnim procesima . Zašto to ljudi ne rade ? Pa zato što ne znaju.

I najzanimljivije objašnjenje i SAME SVESTI kao "RADIO SIGNALA" - kao deo kosmičke , božanske , univerzalne SVESTI koju mi kao prijemnici doživljavamo kao svoju svest , a Bog, univerzalna svest ( ili kako god se to zvalo ) kolektivna svest svega što postoji preko nas - kao mi preko čula svojih - DOŽIVLJAVA SVET ili sam život . Jer mi svoju svesnost opet doživljavamo kroz misli ili je tako objašnjavamo - kao sposobnost da mislimo , razumemo , shvatamo , tumačimo signale koje registrujemo ...

Ovo objašnjenje čini razumljivijom tvrdnju da smo svi međusobno povezani . svi ljudi ..mislim .. što je teško pojmljivo ...

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX

Kakva je realna moć misli mi nismo svesni jer nismo o tome učili kroz školu ni od roditelja, pa nemamo pojma ... kao što ne znamo ni japanski jer ga nismo učili . Obične misli slučajnog i proizvoljnog , toka uzrokovane spoljnim događajima realno nemaju nikakvog uticaja na spoljni svet ili imaju slabije dejstvo , skoro neprimetno , na naš unutrašnji svet .... ali ako se ponavljaju godinama mogu imati razna nepoželjna dejstva . Nasuprot tome , fokusirane misli , sa tačno određenim ciljem mogu imati neverovatna djestva. Fokusirane misli poduprte EMOCIJAMA uvek imaju neko dejstvo . Kad razumemo taj mehanizam - stičemo moć upravljanja tim procesom.

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXxxxxx

U toku odrastanja - izdresiraju nas da je u žiivotu NAJVAŽNIJE DOBITI ODOBRAVANJE OD DRUGIH , pohvalu , ocenu, priznanje , zavist ( kao neformalnu ocenu) i tako se izmestimo iz sebe samih i stvorimo EGO da bi se dodvorili društvu od čijih ocena zavisi naš opstanak .

I tako taj glavni mislilac , posmatrač misli u glavi koga nismo ni svesni ostane u zapećku ... i na kraju počne da igra kako mu ovaj "povodljivi " svira .. a uz put u telu mislima proizvodi otrovnu hemiju ( adrenalin i kortizol ) koja posle godina i godina izlučivanja - na stresne misli - izazove rak u telu i veže ga za mesta koja su na neki način povezana sa izvorom stresa ...

Na pr .. žene razviju rak jajnika ili materice , ako godinama ( brižljivo neguju izvesne misli ) iznova i iznova prizivaju sećanje na raskid , razvod, odbacivanje, raspad porodice, neverstvo itd ... sve to uredno prate negativne emocije - stida, krivice , kajanja, jada i bede, besa , tuge ...
Misli su toliko moćne - da imaju isto dejstvo na naše žlezde koje luče te hormone - kao i sam događaj koji je ostao davno u prošlosti . Žlezde ne znaju za razliku jel nešto stvarno ili mi samo o tome mislimo . I tako luče hormone u prazno .
ili
( neko ti pojede džigerice ... pa dobijemo priču o tome - sa SREĆNIM RAZREŠENJEM ... i novim početkom ...
Oprez sa rečima (... srećan kraj - ne postoji sem na spomenicima )

Postojeće psihoterapije - beskonačno prčkaju po prošlosti i rovare po tim ranama - sve u nadi da će neka racionalizacija ili oprpštaj magičnim štapićem da sve to poništi i da se otvori novi list . Ali cvrc .. Telo pamti nesrećne emocije , i one se uskovitlaju na svaki sličan impuls iz okruženja ... i zato se neka iskustva ponavljaju - da bi se te emocije razrešile ... Deluje razumno ovakvo objašnjenje ... ali je meni , na primer , pojelo nekoliko godina dok sam išla u tom pravcu .

Prošlost naprosto treba ostaviti na miru !

Razumeti uzroke raznih sranja koje smo preživeli ili ne ... pa i nije toliko važno .....

Važnije je razumeti kako nas prošlost definiše kao ljudska bića i kako definiše našu budućnost .

Formula za revitalizaciju tela i života uz pomoć misli :

Preuzimanje kontrole nad mislima i emocijama.

Vođenje emocionalnog knjigovodstva . ( ovo je moj izum ) - Uzmeš lepo jednu svesku , tj kupiš kod Kineza .
Prvu stranicu podeliš jednom uzdužnom linijom na dva dela . i napišeš na desnoj polovini papira : Emocije koje me vode u bolest i smrt -
a sa leve strane napišeš - emocije koje održavaju život . Ispod tih naslova možeš da napišeš primere .
Na prvom sledećem listu opet udariš vertikalnu crtu i zapitaš se : Kako se sada osećam ? - pa zapišeš . Ako je za levu stranu to nek ostane na papiru a ako je za desnu - otcepiš to papirče sa jasno materijalizovanim emocijama i baciš u šolju za vc .. da ga odnese voda . Naš mozak voli te simbolične radnje i stvara neke nove konekcije u vezi s tim . Tako se simbolično odvajaš od svog besa koji te izjeda i ništa ti dobro ne donosi ... a za sebe zadržavaš one mrve radosti koje osetiš preko dana ... kašičice sreće ... oblačiče ljubavi koji te ponesu . I posle nekog vremena vidiš da si bio siromah čovek bogat usranim emocijama .... i pocepanim karticama ... i šta će ti sve to ???? sem da ti dodatno i konstantno upropašćava život i zdravlje. Učili su nas da je ljubavi malo na ovom svetu , da se srećni trenuci mogu na prste izbrojati i slične gluposti ..

Ako ne možeš da biraš šta će da ti se dešava u životu - možeš da biraš svoju reakciju na to i svoju emociju u vezi s tim . ili bar da zaustaviš navalu emocija za koje ( sada ) znaš kuda vode .

Jedini način da se nešto promeni u životu je PROMENA NAŠEG EMOCIONALNOG STATUSA i frekvencije našeg el. magnetskog polja oko tela koja ga odražava .

Vezano za ono "knjigovodstvo" emocija ... kad prestanemo da cepkamo papir i kad budemo upisivali samo lepe osećaje u svesku - primetićemo da nas više ništa ne boli i da su krenule lepe stvari da nam se dešavaju .. kad ih nismo očekivali . Ništa posebno nismo uradili - sem što smo prestali da MISLIMO o prošlosti . Ima tu još svašta nešto ali i ovo je sasvim dovoljno da se čovek umori od čitanja ..

Sledeći napredni nivo je praksa meditacije u kojoj se pored ostalog namerno i svesno uzdižu pozitivne emocije , pa se one odašilju u polje oko sebe .. pa prepuštanje beskrajnom mraku iza zatvorenih očiju ... bez misli i očekivanja ... tj ulazak u kvantno polje samo kao svest itd itd ..

Ako ne znate kako da meditirate - gledajte neku situ bebu . Ona cela je ljubav , blagostanje i radost , bez misli i govora tj reči . Sve to je u njoj samoj , i zato nam je lepo pri pogledu na neko bepče ili malo dete . Ono je svo u harmoniji i zrači radost i sreću . ( i nema mnogo prošlosti )
To odrastao čovek može da postigne ako prekine tok misli , a pre toga se seti da su svi ti lepi osećaji u njemu samom i da su mu lako dostupni . Njihov učinak je isto to blagostanje , prirodno stanje zdravlja i osećaj radosti .. Ljubav je sve to zajedno i mi smo izvor te ljubavi ...

( učili su nas naravano da ljubav dolazi od spolja , od drugih ljudi , da treba da budemo nesrećni ako to nemamo, da je sramota biti sam tj van ljubavne veze , da ljubav ne bira načine da se u nju "uplete " druga osoba , u ime ljubavi ljudi rade razne gadosti ... i td ... a sve to treba u svesku pa u vc šolju ... )

I još malo o prošlosti . Mi smo iskovani od prošlosti ..
Svaki dan nam je isti kao i prethodni , imamo slične misli , slične radnje radimo , iste ljude viđamo , na ista mesta idemo , poso kuča itd.

Prošli događaji su uslovili naše reakcije . Ispekli smo prst nečim vrelim i naučili da je to opasno ... bla bla bla .. Tako su nas i VELIKI stresni događaji ZGRČILI U STRAHU od novih sličnih iskustava pa smo razvili salo da se zaštitimo od novih veza i ponuda , naučili smo da postanemo nevidljivi da bi smanjili opasnost od novih napada ... živimo u vremenima kad se stres i STRAH prolongiraju smišljeno .

što znači - PROŠLOST uslovljava našu frekvenciju bića - a mi frekvenciju možemo svesno da promenimo - kako sam gore opisala - svesno - u meditaciji ili opet svesno biranjem emocija koje čemo osećati NEZAVISNO od spoljnih uticaja ili stanja našeg zdravlja .


Poenta je da ista prošlost traumatična ili ona kojom nismo zadovoljni - ima tendenciju da se ponavlja u budućnosti . tome doprinosimo sami ako je se ne oslobodimo i krenemo da razmišljamo o budućnosti . Ne guramo je pod tepih , ostavimo je tamo gde jeste jer je dosta upravljala našim životima ... Budućnost nosi NEPOZNATO i treba da mu se prepustimo umesto da ga se plašimo .. jer su nam se dobre stvari u životu dešavale uvek kad ih nismo očekivali - iznenada .. bez plana .. i kad ih nije diktirala prošlost . A te dobre, dugo željene stvari ćemo u svoj život privući svojom frekvencijom ... koju svesno podižemo ... BUKVALNO STVARAJUĆI NOVOG SEBE .

Za neke vidljive efekte jednom , samom čoveku treba nekoliko godina ... grupi ljudi sa istom namerom , može biti potrebno samo nekoliko dana za isti učinak , jer se polja ljudi isprepliću i jača uticaj na vraćanje u balans tj zdravlje . Dodatno - pozitivne emocije imaju mnogo intenzivniji uticaj nego što ga imaju negativne emocije .. i kraće vreme je potrebno za neutralisanje učinka negativnih emocija ... nego za stvaranje i napredovanje bolesti ..

i samo još jedna zanimljivost ..

neki ljudi mogu da imaju jezivo jako negativno polje oko sebe ... to su najčešće naši namučeni, razočarani, poniženi , bolesni roditelji kojima je preostalo samo da uzdišu u bolovima raznih vrsta i žale za boljim danima koji se nikad neće vratiti . Njih možete osetiti i iz somaka kao potmuli udar u solarni pleksus , vaš treći energetski centar . Tu energiju je moguće neutralisati , ali jedino ako ste svesni njenog postojanja i učinka . A verujem da te male Černobile ima svaka kuća ...... a oni sigurno ne žele više ništa novo da čuju jer su izgubili poverenje u sve i kad izgube i sajj u očima onda nema povratka .



............ verovatno sam nešto i ponovila iz prethodnog posta .,,,,,
čitam na engleskom Dispenzinu zadnju knjgu POSTATI NATPRIRODAN .. ostalo mi je još par strana .
i stvarno - kad se čovek posveti ovoj praksi , primećuju se neke čudne stvari koje krenu da se dešavaju ... onako same od sebe ..iz domena nepoznatog i neočekivanog . ..

POOOOZDRAV ZA ZDRAVOG DŽOA i ostale