Metastaze na jetri? Malo morgen!

Hempatia Soma iGrow Hemps garden
19.05.2018
55
216
33
Minja, već sam ti rekao kako imam osjećaj da mi u dobrom dijelu pušemo u istu trubu.
Ja samo mogu potvrditi cijeli tvoj prvi pasus (do onih xxxx-ova ), jer upravo o tome pričam. Jedino što pričam drugim riječima.

MOZAK je hardwer - tj - RADIO APARAT -- koji hvata radio signale .. Radio sam za sebe kao naprava - može da trune na nekom tavanu i ne proizvodi nikakav zvuk
Apsolutno točno. Mozak je samo hardware, baš kao što je hardware cjelokupno čovjekovo fizičko ustrojstvo. Jednako kao što čovjek ne može ruku koristiti u punoj funkciji ako mu je slomljena ili mu nedostaje prst, tako ni čovjek ne može koristiti funkcije za koje mu je mozak potreban, ako je oštećen.

Moj pokojni kum je umro od dobroćudnog tumora na mozgu. Rastao je, nije bio operabilan, pa mu "dobroćudnost" nije pomogla. Odradio 2-3 operacije, svaki put se s operacije vratio djelomično izvađenog tumora i djelomično smanjenih psihofizičkih sposobnosti. Prvo mu je dijelom oduzelo jednu stranu tijela, pa je dobio probleme s govorom, pa su se stvari s vremenom samo pogoršavale. Vrlo brzo je promijenio način na koji doživljava svijet, povukao se u sebe, postao zatvoren, odustao od izlaženja, osjećaji su mu postali crni.

Taj čovjek je vjerojatno najbolji prijatelj kojeg ću ikada imati, i jedan od najboljih ljudi koje sam upoznao.
I tu nema veze što je on u svojoj bolesti odlučio povući se u sebe, što je u neko doba postalo problem uopće razumjeti što govori, što mi on nikad više neće biti od koristi, što je on možda ljut na mene ...

On je bio onakav kakav je bio zdrav, i takvim ga pamtim. Ovo drugo je greška u hardveru, koja je došla kao rezultat bolesti.

Čovjek integritet svojega fizičkog tijela ne treba spoznavati, on ga osjeća od rođenja. Ako te netko uštipne, boli te. Ako ti netko pokuša iščupati pramen kose, opet te zaboli. I zdrav čovjek i bez gledanja može znati u kojem mu položaju ruka stoji.
Autisti zbog greške u hardveru svoje "ja" doživljavaju drugačije nego mi ostali. Njihov doživljaj o "ja" je razliven po prostoru i nije vezan uz njihovo fizičko tijelo, kako je slučaj kod zdravo posložene osobe. Iz tog razloga se ti ljudi drugačije vežu uz predmete koji su u njihovoj blizini. Ako normalnom čovjeku netko uzme npr. daljinski, normalan čovjek rezonira da si MU UZEO nešto. Ako to uradiš autistu koji se vezao za taj predmet, on to doživljava KAO DA UZUIMAŠ DIO NJEGA. Kao da mu čupaš kosu ili prst. I onda udari urlati.
Takva osoba osjeća gdje je njegov predmet i bez gledanja. Onako kako mi znamo u kojem nam je položaju noga, tako on znade u kojem je položaju njegov daljinski, bez obzira je li ga netko micao ili ne, sve dok ga netko ne iznese iz prostora po kojem se razlilo njegovo "ja".

NAŠE MISLI KOJE IMAMO negde u mozgu , oko mozga .... tj ne možemo da ih lociramo tačno iako znamo da ih imamo
Za to se ne trebaš brinuti, nećemo ih do daljnjega ni locirati.
Da bi čovjek spoznao more, mora sasvim sigurno zaroniti. Da bi spoznao svemir, mora poslati raketu. Da bi spoznao misao, mora se povući u sebe, pa onda tamo provesti vječnost.

A za to mi nemamo vremena danas.

UM je softver koji dešifruje misli , prepoznaje ih , ..... , naučenim sadržajima za dekodiranje misli ...
Uff kako je ovo dobro.
Um doista dešifrira i prepoznaje misli, a sve što se ima misliti već je domišljeno (na to si i sama došla dalje u tekstu). Mi čistu misao ne znamo izmisliti i nije nam ni potrebna. Ono što mi možemo obrađivati svojim "mislima" U PRAVILU je vezano za materijalni svijet, i U PRAVILU je samo bolja ili gora preslika istine, a nikad istina sama po sebi.
Istina je Pitagorin teorem i izmjenična struja, te su istine bile prije nas i ostat će iza nas. Te istine su iz IDEJNOG svijeta.
Ove druge, baš sve su relativne.

Ovo drugo, ovi "naučeni sadržaji za dekodiranje" su puno važniji, nego se na prvi trenutak čini.
Čovjek treba znati misliti, jednako kao što treba znati obrađivati maslinu. Onaj koji bolje misli, dobiva i bolji plod.

Ali, to nije ništa novo. Pa već su starogrčki filozofi imali škole, gdje se to podučavalo. 2000+ godina poslije, mi se čudimo k`o purica dreku kad netko ovako nešto napiše. Misliti treba logički, treba znati ispravno vrednovati vlastitu emociju, treba ponekad naknadno misliti o vlastitim mislima. Samo o načinu na koji čovjek treba ispravno misliti, mogu se stranice napisati.

Mozak može da ostane neupotrebljiv ako se dete ne razvije u ljudskom društvu , nego da odgaje životinje ( bilo je takvih primera) pa se takvo dete vrati u selo - nikad ne može da uvati korak sa ostalima ( " normalno" razvijenima u okviru date zajednice ) tj mozak mu zakržlja od
ne - konfigurisanja na vreme ... ( to je vreme najranijeg detinjstva do sedam godina

Većini onoga što je živo za odrastanje nije trebao roditelj. Ali, ako je neki organizam na višem stupnju razvoja, onda može biti da takav organizam ne bi preživio bez roditeljske zaštite, do određene dobi.
Ono što životinja kroz odrastanje dobiva su iskustva, pa tako mali slonić uz svoju mamu nauči gdje ima vode u koje doba godine, gdje dobre ispaše, čega se treba čuvati i tako dalje. I sve to životinja upija osjećajući, a ne razmišljajući.
Mali slon tako kroz svoje OSJEĆANJE znade da će se napiti ako ide npr. 57 km kroz pustinju istočno, jednako onako kao što je čovjek znao da će poginuti ako mu kamen padne na glavu. Zašto je to tako, čovjek je spoznao tek naknadno. Slonić još nije.

Čovjek mora odrasti, baš kao i slonić.
Za razliku od slona kojemu trebaju informacije o vodi ispaši i opasnosti, čovjek za normalno participiranje u modernom životu treba svladati 37 milijardi pojmova, već do osnovne škole. I uči se dalje cijeli život. I znade i dužan je razmišljati, tj. povezivati mislima te naučene pojmove u logičku, zakonitu cjelinu.
I da bi to mogao, čovjekov mozak po rođenju radi 800 na sat, da bi dijete uspjelo pojmiti sve što pojmiti treba - a beskraj je toga što pojmiti treba.

S vremenom mozak usporava, čovjek uči sve teže i sporije.
I kakve onda šanse ima osoba koja se odjednom pojavi u civilizaciji, a nema pojma ni što je to mama, ni tata, ni pas, ni slovo A, niti znade beknuti, ali znade režati jer ga je naučila vučica majka da se tako radi kad si uplašen ?

____

Zamisli malo drugu situaciju - da se odjednom pred nama stvori gotov čovjek niotkud.
Ono... bez ikakve prošlosti. Stvoren gotov odrastao i zdrav, potpuno prazne glave.

Na koji će način on po prvi put komunicirati sa svijetom?

On će koristiti svoja čula. On će ... osjetiti.
Osjetit će vjetrić, pa će zato osjetiti ugodu. Onda će očima doživjeti crvenilo ruže, pa nanjušiti njen miris. Onda će mu opet biti drago. Onda će proći pored kontejnera, pa mu neće biti drago kad osjeti smrad.
Uskoro će povezati da uz crvenu ružu uvijek ide lijepi miris, a uz kontejner ide onaj ružni.
Onda će uskoro SHVATITI da miris proizvodi sama ruža, kao što kontejner proizvodi smrad.
Onda će povezati da ima drugih predmeta sličnih ruži koji proizvode miris, pa će svim tim predmetima dati grupno ime cvijet.

Prvo ide osjet, potom ide misao koja obrađuje osjećanja.
Misao je iznad osjećaja i misao treba kontrolirati osjećaj. Osjećaj je tu da služi misli, a ne obrnuto.

____

A ovo za 7 godina,
čovjek u biti odrasta u 3 ciklusa po 7 godina.

Prvi je onaj u kojemu djetetu treba zaživjeti samosvijest, jer dijete se ne rađa svjesno sebe. Onda zato malo dijete govori "Daj Marku!", umjesto "Daj meni!". Onda to nekako sjeda do 7-me godine.
Onda slijedi 7 godina u kojemu se dijete osjeća prvenstveno kao pripadnik grupe - obitelji, prijatelja, razreda.
Onda napokon u posljednjih 7 godina, čovjek se počinje fokusirati na samoga sebe.

Ispada da u glavi imamo dva mislioca ....

Najnormalnija stvar na svijetu.
A to ti je zato što imamo dvije stvarnosti: onu nedostižnu idejnu, i ovu koju živimo.

Onoliko dugo dok je naša egzistencija vezana za ovu stvarnost, mi smo je PRISILJENI percipirati svojim osjetilima, svojim osjećajima i svojim mislima. Osjetila su daleko od savršenoga, osjećajima se odajemo nekritički, misliti ne znamo a život je sam po sebi konfuzan.

Onda tu sveopću konfuziju pomnoži sa 7 milijardi, jer nas je toliko.

Životna stvarnost je kao onaj Gordijev čvor.
Tko tu traži pravu Istinu, načekat će se.

Zašto to ljudi ne rade ? Pa zato što ne znaju.
Točno.
Tako ispočetka nisu znali ni hodati, ni govoriti, ni pisati.
Onda ih je život prisilio, pa su se naučili.

Isto tako mogu početi učiti kontrolirati i samoga sebe, ako osjećaju da ih je život prisilio. Ako pak ne osjećaju prisilu, onda nek uživaju u tome kako im je sada. Čovjek je biće slobode i ima pravo izbora.
 
19.05.2018
55
216
33
Kakva je realna moć misli
Ja doista vjerujem da je čovjek dužan paziti na to što i kako misli, za dobro njega i cijeloga svijeta.

Da misao fizički može djelovati na onoga koji misli, svakome je valjda jasno. Uz misao može ići emocija, a emocija proizvede da se čovjek smije, plače, naježi, zacrveni, problijedi... Sve su to fizičke reakcije, na potpuno nefizičku pobudu.

Čovjek treba biti prilično glupav da bi pomislio kako dugotrajno osjećanje negativnih emocija ne mogu na čovjeka ostaviti ozbiljne fizičke posljedice.
A vrijedi i obrnuto. Ako kroz život prolaziš veseo, vjerojatno ćeš biti i zdraviji.

_____

A misli pojedinca djeluju i na društvo. Jedina je razlika što djeluju razblaženo, pošto u mislima nekog društva participiraju svi članovi društva. Ali, djeluje.
I onda kao što zbrojiš vektore u matematici, tako možeš zbrojiti sve misaone aktivnosti, sva stremljenja u znanstvenom, umjetničkom i moralnom pogledu nekog društva u nekom dobu, pa dobiti duh tog društva u tome vremenu.

Duh vremena nam u dobroj mjeri definira budućnost. Naime, ako društvo stremi razvoju znanosti i umjetnosti i ljudskim slobodama, onda će i pojedinci koji se uključuju (rađaju) u to društvo poprimati iste te karakteristike. Jer, u svakome je pojedincu koliko toliko i njegov čopor.
Ako je društvo autoritarno, onda će mediji biti pod kontrolom, neprekidno će nam neki imaginarni neprijatelji prijetiti, osjećat ćemo se anksiozno, sklanjat ćemo se pred svakim policajcem, naviknut ćemo na korupciju, itd.

Prvo društvo će proizvoditi puno znanstvenika i umjetnika, a malo lopova i siledžija.
Ovo drugo će proizvoditi puno lopova i siledžija, a malo znanstvenika i umjetnika.

U kojem će društvu prije doći do rata?
 
19.05.2018
55
216
33
U toku odrastanja - izdresiraju nas da je u žiivotu NAJVAŽNIJE DOBITI ODOBRAVANJE OD DRUGIH , pohvalu , ocenu, priznanje , zavist ( kao neformalnu ocenu) i tako se izmestimo iz sebe samih i stvorimo EGO da bi se dodvorili društvu od čijih ocena zavisi naš opstanak .

Ebiga, to se promijeniti ne da.

Čovjek se rađa u potpunosti bez ega, dakle u potpunosti ovisan o tuđem egu.
Tu je stvar karaktera pojedinca da ne prihvaća nerezonski svaki utjecaj roditelja (učitelja); a ujedno je i stvar onoga koji podučava da pravilo pristupi učeniku (djetetu).
I tu su starogrčki filozofi bili stoput bolji. Dovoljno ti je pročitati kako je Sokrat podučavao učenike kroz ironiju i majeutiku, pa usporediti sa učiteljima i roditeljima koji nam danas djecu odgajaju.

( neko ti pojede džigerice ... pa dobijemo priču o tome - sa SREĆNIM RAZREŠENJEM ... i novim početkom ... :):):)
Oprez sa rečima (... srećan kraj - ne postoji sem na spomenicima )
Hehe, kakve misli - takva i džigerica. Baš je tako bilo.

Ovo drugo se iz duše ne slažem.
Svaki će kraj biti sretan kraj, osim za one koji za sebe odluče drugačije.

Prošlost naprosto treba ostaviti na miru !
Razumeti uzroke raznih sranja koje smo preživeli ili ne ... pa i nije toliko važno .....
Važnije je razumeti kako nas prošlost definiše kao ljudska bića i kako definiše našu budućnost .

Eeee, ovdje razmišljamo sasvim drugačije.
Ja nisam krenuo od početka prema kraju kao što si ti napravila, već sam krenuo od kraja prema početku.

Da bi razriješila traumu iz svoje prošlosti, ti si se u svojoj glavii vratila u istu tu prošlost, pa si mislima obrađivala sve informacije koje još pamtiš a relevantne su za traumu (tko je što rekao, tko što uradio, tko što slagao itd), pa si se kao rezultat svojega razmišljanja - ponovno osjetila povrijeđenom. I onda si "logički" zaključila da se ne isplati petljati s prošlošću, jerbo se ne želiš opet osjetiti povrijeđenom.

Meni se čini da tu ništa logičnoga nema,.

_____.

Čovjek sve uči pokušavajući i griješeći.

I zato dijete pada, pada, pada, sve dok ne nauči hodati.
I tepa, dok ne nauči govoriti.
I dobiva jedinice, dok ne nauči gradivo.
I isto kao malo dijete, tako i odrastao čovjek zanat ili autoškolu uči.

Sve se uči kroz pokušaje, pogreške, opet pokušaje, pogreške... dok jednom ne skapiraš.
Ako nisi skapirao, sasvim je izvjesno da ćeš opet pasti, tepati, dobiti jedinicu ili biti loš radnik.

I sad ti meni reci, jesi li ti išta skapirala između tvoja 2 pokušaja da riješiš traumu?
Ili si jednostavno pokrenula isti misaoni proces, očekujući drugačije rezultate ?

(sjeti se što Einstein kaže o takvima)

_____

Ono što sam ja napravio je to, da sam prije introspekcije svoje prošlosti promijenio sebe. Promijenio sam način na koji razmišljam, način na koji vrednujem svoje emocije, način na koji gledam tuđe utjecaje u svome životu i svoje utjecaje u tuđim životima. Promijenio se ja iz korijena; i time sam uspio hardware u svojoj glavi podesiti na neke puno izdržljivije postavke.

E kad se takav izmijenjen vratiš u traumu, onda dobivaš i izmijenjene rezultate.

______

I ako ti doista shvatiš samoga sebe i svo ovo svjetozbivanje na zdrav, ispravan i logičan način, ako uspiješ otvorenih očiju i ušiju ući u dubine vlastite duše, ako potom to što ti duša govori suočiš s golom Istinom bez obzira na tvoje emocije koje vrište drugačije, onda si se napokon maknuo s mjesta. I onda uskoro dođeš do spoznaje da najveća većina problema koje te tište uopće nisu problemi, nego su samo nedostatna i kriva percepcija tvoje vlastite svijesti.

Tvoji problemi jednostavno - ispare. Jednako kao i Supermanovi, ako si pročitala što sam napisao o njemu.
Ono što ne može ispariti, to je prljava savjest.

Naravno, ova pričica ne vrijedi ako čovjek nema od čega sebi kruh kupiti.

Ne možeš istovremeno ostaviti prošlost na miru, i shvatiti na koji način ona na tebe utječe danas.
Ako želiš mir s prošlošću, s njom se moraš suočiti. Zaborav je zaobilazno rješenje.

___________

Emocionalno knjigovodstvo patentiraj.
Ja jučer dobio nekakav sličan savjet - sastoji se od toga da kroz neko vrijeme bilježiš negativne komentare na svoj račun, koje primaš od okoline. Nakon nekog vremena vidiš koji su komentari najčešći, pronađeš uzročnik u svome karakteru, pa pokušaš voljno uticati na izmjenu karaktera.

Mudri ljudi mi govore da ćemo jednoga dana u potpunosti imati pod kontrolom kako volju tako i karakter, ali da ćemo se načekati do toga. Kako bilo, ovo je dobar početak.

______

Sad se mislim što ću ti dalje odgovoriti, pa čitam, pa mi u glavi bubnji: prošlost, prošlost, prošlost.

Čovjek se uči dok je živ, ili bar može učiti.
Ono što trebaš znati a ne naučiš danas, bit ćeš prisiljen naučiti sutra. Ako ne naučiš sutra, onda možda za godinu dana. Ovisno o tvome zalaganju i sposobnostima će ti trebati više ili manje vremena, ali je živa istina da ćeš onoliko dugo imati problem, dok ne naučiš to što trebaš znati. Na primjer, dok ne naučiš voziti i položiš, moraš koristiti autobus.

Može se učiti o svijetu oko sebe, a može se učiti i o sebi.
I jednako tako kao što imaš problem sve dok ne naučiš nešto o svijetu (npr voziti), tako imaš problem dok ne naučiš nešto o sebi.
Pa ćeš naučiti sutra, ako nećeš danas.
Ili možda dogodine, ako ti nedostaje zalaganja ili sposobnosti.

Ja vjerujem u život iza života, pa sam sebi osvijestio u čemu je štos. Ili je možda obrnuto: kad sam osvijestio u čemu je štos, počeo sam vjerovati u reinkarnaciju.
Kako bilo, kao što po rođenju čovjek uči hodati, tako cijeloga života uči raditi na sebi. Ako ne uspije lekciju naučiti ni danas ni sutra ni dogodine ni cijeloga života, isti problemi će ga čekati u idućem životu. Danas ga iznevjeri brat (ma nije ga iznevjerio, nego ga je u startu krivo procijenio), a sutra ga iznevjeri žena (nije ni ona, nego je i nju krivo procijenio). I onda padanje u depresije, pijančevanja, odustajanja od života i slično.

U tom smislu ti preporučam rad na sebi, na način da budeš toliko jaka da možeš izdržati sagledavanje svega iz prošlosti iz jednog neutralnog kuta rasterećenog emocija.

Onda pronađi svoje greške u koracima pokupi lekcije iz tih grešaka, a tuđe greške zanemari. Nikakve koristi od toga.

______

Ne slažem se s tobom ni u tome da nam je svaki dan isti; isti je onoliko koliko mi dopustimo.
Da sam tako htio, ja sam danas mogao planinariti po Perunu i napraviti sebi jedan sasvim drugačiji dan. Ali nisam.
Isto tako i čovjek: ne da nije isti svakoga dana, nego se mijenja svakim djelićem vremena koje prođe. Šteta što uglavnom tratimo to vrijeme, umjesto da modeliramo sami sebe.

Ako na taj način (ponovljeni životi) razmišljaš, onda se oslobodiš pritiska s jedne druge strane. Čovjek sebi onda ne postavlja pitanje treba li mu godina ili 10 da ovlada nečim, niti se misli kakva mu korist kad ovlada nečim sa 90 godina starosti. Svaka je spoznaja vrijedna i svaka spoznaja ostaje trajno u vlasništvu Ja.

____
Da, čovjek je u stanju BUKVALNO STVARATI SAMOGA SEBE.

I ja vjerujem da se strah širi smišljeno. Strah je jedan od lakših načina na koji se može manipulirati masama.

Ahahahah, imam Černobil i ja.
____


Drago mi je da su ti se počele "stvari dešavati".
I meni su :)
 
19.05.2018
55
216
33
Što se tiče mojega zdravstvenog stanja, taman asm se uvjerio da se probava normalizirala. A evo, noćas sam nakon 10 dana opet dobio sraćku.
Možda je ovaj put viroza ili zatrovanje.

Dogovorio sam MR za kraj kolovoza. Radiologinja me je nudila da dođem sada, ali se meni nije dalo stresirati. Obzirom da ionako ništa ne mogu uraditi što nisam već uradio, zaključio sam da mi je bolje pustiti ulju da djeluje, nego rano ići na snimanje pa se eventualno prepasti kad vidim rezultat.

____

Spominjao sam prijatelja koji je imao tumor na mozgu i epilepsiju, liječio se uljem, pa je u potpunosti prekinuo uzimati onih 5 tableta dnevno koje je pio radi epilepsije.

A spominjao sam i kako je riječ o jednoj organiziranoj i staloženoj osobi.

On je tako organiziran i staložen odlučio sasvim prekinuti s uzimanjem ulja, nakon što ga je u full dozi koristio točno pola godine. Zašto je to uradio, ne znam. Ja sam vjerovao da se on drži neke preventivne doze, kao što sam ja uradio. Znam i da nije bio bez ulja, jer je i on sebi pribavio nešto onog "jako povoljnog ali nešto nekvalitetnijeg".

I onda je nakon valjda 3-4 mjeseca, opet dobio epi napad.
Sad se opet vratio ulju.

____

Preko tog prijatelja sam nedavno dobio još jednog, vrlo posebnog prijatelja.
Oni su zajedno boravili u nekim toplicama, pa su se familijarno sprijateljili. A prije nekoliko dana sam i ja bio u posjetu toj obitelji.

I tamo sam upoznao čovjeka, bolesnika, ali pitanje je u kolikoj mjeri je on upoznao mene.
Čovjek je u stanju vegetacije, pa bi se "zdravorazumski" dalo zaključiti da me "i nije baš doživio".

Riječ je o vrlo mladoj osobi koja je jednom osjetila slabost, pala, naizgled ne tako strašno udarila glavom o stepenicu, dobila unutrašnje krvarenje u lubanji, pa bila podvrgnuta hitnoj kompliciranoj višesatnoj operaciji. I iz te se operacije nikad nije probudila.

Probudilo se tijelo, ali ne i svijest. Oči gledaju, glava se miče, ruka se trza ... ali njega nema.
Svijest se u tome tijelu ugasila.

____

Odete li tamo kod njih, vidjet ćete što je Majka Hrabrost.
Žena je svoj život posvetila svome nesretnom djetetu i svu svoju energiju daje njemu. A ovaj, godinama nakon nesreće, dan-danas izgleda kao da je zaspao. Njega njegova mama mazi, tetoši i svaku mu kap sline briše kad se pojavi. Oće i tata, ali ne zna. Njegova ruka nije tako nježna.

Bolesnik (zvat ćemo ga A.) ima epi-napade, pa povremeno ima strašne spazme. Napravili su mu pojačanje za naslon za glavu od inoxa, jer je već dva puta lupajući glavom kad ga uhvate spazmi polomio naslon.

I od lošega ima gore, pa tako i oni dijele njegova dva stanja. U jednom stanju bi bio kadar progutati hranu umetnutu mu u usta, a u drugom nije. Onda ga moraju hraniti direktno na port. A ta stanja se znaju promijeniti na način da iz boljeg ide u gore, nakon neke viroze.

Liječnici su im rekli da se nekakav eventualni oporavak može očekivati vrlo vrlo vrlo sporo, i to samo ako "Onaj odozgora" to dopusti.
Onda oni dočekaju pomak, pa A dobije upalu, pa sve ispočetka.

Kako A. ima epilepsiju kao i M (to je ovaj prvi prijatelj), tako je M prenio njegovoj obitelji u kolikoj mu je mjeri ulje pomoglo sa epilepsijom. Oni su se, naravno, zainteresirali, pa im je trebalo što više informacija. Onda sam tako došao i ja, pa sam im i ja ispričao svoja iskustva.

Ljudi nisu idioti. Ne očekuju oni nekakav spektakularan oporavak, već bi bili presretni ako bi mu se se ti spazmi smanjili ili ako bi mu ojačao imunitet. Pa su tako nabavili jednu špricu i pitaju mene za savjet kako mu davati.

A ja nemam pojma što im savjetovati, pa sam im tako i rekao.

_____

Nevezano uz to što A ne bi reagirao sve i da u njega odjednom utrpaju žlicu ulja, ja sam im rekao da počnu na način da oni sami probaju ulje. Čisto da vide što mu daju.

Nakon toga sam pretpostavio da bi trebalo krenuti od jedne kapi, dizati istim ritmom kao svi drugi, potom se zaustaviti na jednoj dosta niskoj razini (npr 3x5 kapi), pa neko duže vrijeme osluškivati tijelo. Onda vidjeti je li se što promijenilo. Ako nije, dizati opet na npr 3x10 kapi, pa opet čekati i pratiti. Na taj način doći do optimalne razine, pa se zadržati na njoj.
Računam da bi treabalo pomoći da duže i bolje spava, da mu se ojača imunitet, a vjerojatno bi trebalo i smanjiti spazme.
Pretpostavio sam da bi krema bila izvrsna za dekubitus, ali on začudo dekubitus nema.

Ima li ikog iskusnijeg od mene?
Što kaže medicinsko osoblje stranice ?
 
  • Sviđa mi se
Reactions: opa cupa

form

... .. .
Prijatelj Foruma
23.03.2015
703
3.744
163
Nadodao bih da postoji opcija uzimanja biomix-a, koji bi mu osigurao duže zadržavanje thc-a u tijelu i njegovog ljekovitog djelovanja.
Što se tiče dekubitusa, to je isto veliki problem za ležače, dobro je da ga nema i nek tako ostane. Najbolje je masirati, prokrviti, najugroženije dijelove (trtica, pete) a postoje i antidekubitalni madraci na kompresor koji se malp napuhuju pa ispuhuju i na taj načim smanjuju pritisak na spomenute rizične dijelove tijela. Isti se može ostvariti preko doznake HZZO-a.
 
19.05.2018
55
216
33
Pozdrav, ekipa.

Ne može on gutati kapsule.
Uglavnom ne može gutati ništa i hrane ga direktno kroz otvor u stomaku. A onda kad može gutati, to je nesvjesno gutanje, obična reakcija na podražaj u grkljanu ili ustima.

Ne samo da su kapsule isključene, nego je problem i sama gustoća ulja. Pitali su kako da ga razrijede, pa sam im rekao da mogu razrijediti u toplom mlijeku ili vodi.

_____

Nevezano uz to, meni taj biomix nema baš nikakvog smisla. Staviš u kapsulu, progutaš, kapsula se kroz neko vrijeme razgradi i to je to.
I, što si time dobio ?

Ako ti je problem gorčina, možeš istisnuti ulje na komadić kruha, pa onda progutati.
Ako želiš da ulje djeluje ravnomjernije, možeš ga uzimati više puta dnevno. Tko ti brani da ga uzimaš 5 ili 6 puta dnevno, po manju dozu?

Jedino što se dobije uzimanjem Biomix kapsula je to, da se ulju pridružio još jedan faktor.
A novih faktora ulju ne treba, jer je ulje samo po sebi ultimativni lijek.

Ako se kapsula razgrađuje 12 ili više sati, za ljude poput mene nije niti beskorisna nego štetna, jer moja probava radi brže i izbacila bi nerazgrađenu kapsulu.
Ako razgrađuje manje od 12 sati, onda uvijek intenzitet probavljanja možeš regulirati povećanjem broja dnevnih uzimanja ulja i za to ti kapsula ne treba. I na taj način se ne izlažeš opasnosti da ti neki farmaceut proda falšu nerazgradljivu kapsulu koja će ti odmoći više nego pomoći.

Jedina korist od kapsule se po mome svodi na to, da svoju dozu možeš popiti bilo gdje i bilo kad, bez straha da te itko vidi.

_____

@ form
Kako ide postupak sa dekubitalnim madracima, u 2-3 rečenice?
Ne znam treba li im, a možda pomogne.

@cill
Znači na epilepsiju više djeluje cbd, nego thc?
Reci mi što bi ti točno ljudima preporučio da mu daju za jačanje imuniteta i smanjjivanje epileptičkih napada, imajući u vidu njegovo stanje?
Što bi preporučio onom mome prijatelju koji ima tumor na mozgu + epilepsiju ?
 

Melissa Officinalis

Aktivan Član
21.06.2018
178
451
63
35
Nadovezacu se na temu vezano za dekubitis. Uzmes po saku hajducke trave kantariona i petrovca stavis u devicansko ulje maslinovo, stoji 20 dana na toplom procedis ugrejes dodas voska pcelinjeg mladog i promesas da se sjedini. Sipas u kutijicu ohladis drzis u frizu i mazes dekubitis i nema ga brzo.i za brojne druge rane je vrrh zarasta brzo
 

Minja3

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
13.10.2010
356
1.732
143
Cit : Joe : I ako ti doista shvatiš samoga sebe i svo ovo svjetozbivanje na zdrav, ispravan i logičan način, ako uspiješ otvorenih očiju i ušiju ući u dubine vlastite duše, ako potom to što ti duša govori suočiš s golom Istinom bez obzira na tvoje emocije koje vrište drugačije, onda si se napokon maknuo s mjesta. I onda uskoro dođeš do spoznaje da najveća većina problema koje te tište uopće nisu problemi, nego su samo nedostatna i kriva percepcija tvoje vlastite svijesti. "

S jedne strane si u pravu - jer naši problemi mogu da se shvate različito ... kao iluzija ili ... kad racionalizuješ sve , rasčlaniš uzorke , razumeš onda je lakše ... Neki problem može da bude i lažan a nama istinit - recimo pogrešna dijagnoza ... ( dešavalo se da ljudi umru samo zato što im je doktor reko da će umreti a posle na obdukciji se utvrdi da nisu imali bolest za koju je doktor mislio da postoji ) To se tiče uverenja i verovanja autoritetima više nego sebi i td ...

Ali EMOCIJE ne možeš da zanemariš , jer ako ti emocije vrište - onda džaba sve tvoje sazrevanje , shvatanje , rezonovanje i ostale mentalne aktivnosti .

"We are not supose to feel better , we should be better in feeling . " kazao je Majkl Braun , autor "Procesa prisutnosti "
NE TREBA DA SE TRUDIMO DA SE OSEĆAMO BOLJE , NEGO TREBA DA BOLJE OSEĆAMO - da dublje razumemo svoje emocije . ( I on je izlečio sam sebi neku boleštinu pa tek posle napisao tuknjigu .. a ja samo takvima verujem ... ko god i Džoeu ovde :) )

Onaj Dispenza i još neki drugi Brus Lipton na pr . Greg Brejden .. govore o emocijama i o uticajima sredine na naše gene . tj dal ćemo se razboleti ili nećemo .

Emocije uvek prate naš misaoni proces i one su nus produkt dešavanja u našem životu i naše interpretacije ( umne ) tih dešavanja.

Uđeš u zgradu uveče i nema svetla . Na primer . Iz mraka nešto se obruši na tebe .. Može da bude mačka ili manijak . Svejedno ti nemaš pravu informaciju šta je to i tvoja reakcija je instinktivna ... aktivira se mehanizam BEŽI ILI BORI SE . Emocija koja prati ovo dešavanje ( spoljni događaj iz sredine ) je STRAH .
Emocije automatski izazivaju biohemijske promene u organizmu - " Dobre, prijatne, lepe emocijje izazivaju lučenje hormona koji imaju pozitivno dejstvo na naše zdravlje i dodatno izazivaju prijatne osećaje.. - a negativne emocije izazivaju lučenje drugačije biohemije u telu , lučenje kortizola - hormona stresa i adrenalina . To je izvan naše moći upravljanja i kontrole - to lučenje mislim ... Ali emocije nisu van naše kontrole.

Za dobro zdravlje nije nužno NE OSEĆATI LOŠE EMOCIJE , jer one imaju svoju svrhu kao i mehanizam stresa .

Srna koju juri vuk ili orao , upadne u jako stanje stresa ( straha ) i ona zbog adrenalina dobije dodantu snagu da pobegne i spasi se .. kad opasnost prođe , ( ako je vuk ne stigne i pojede ) ona legne u neko žbunje i odmori se ... pa nastavi da pase travu . NE IDE DA PREPRIČAVA KOMŠINICI ŠTA JE BILO , ne objavljuje na fejsbuku , i ne misli o tome svaki dan do sledećeg susreta sa vukom , samim tim ne trpi isti strah zilion puta , kao što to rade ljudi koje vara žena, iritira šef , mrze svoj posao , kinji svekrva itd ... i tako iznova i iznova uzdižu te negativne emocije koje prate neželjeni događaj ili stanja .... i iznova aktiviraju žlezde sa unutrašnjim lučenjem da luče hormone stresa.

Sve to se odvija i na energetskom planu , pa tako emocije izazivaju promene u našem elektromagnetskom polju - i shodno tome imaju privlačno ili odbijajuće dejstvo . Između ostalog zato nevolja nikad ne dolazi sama.. zato žene ostavljaju svoje alko - muževe i nalaze iste takve drugog imena i prezimena ... itd .. isto važi i za ljude koji se nalaze na pozitivnoj skali ....veseli su , zrače životom , uvek nasmejani.. ( skoro pa izumrla vrsta )

I u tom smislu - ista prošlost - daće još iste ili slične budućnosti ... jer živimo nošeni podsvesnim programima i promene su teške jer često i ne znamo da imamo program /uslovno rečeno program/ bezvrednosti . ili imamo strah od neuspeha i strah od uspeha .. program može biti uloga žrtve .. stalnih nepravdi ... program kontrolisanja svega i svačega .. perfekcionisti ... svašta može da bude program i sve je program po kome živimo .

Ključ za promene je promena frekvencije bića ( omg.. ) što je u našoj moći . Frekvencija zavisi od togakako se sada osećamo i da li naše telo luči hormone sreće ili hormone nesreće ... PROSTO KO PASULJ ... a telo ih luči neprestano .


Greg Brejden kog sam pomenula - izučava koherenciju srca i uma . Kad se oslobodi energjja zarobljena u prva tri energetska centra ( traume vezane za preživljavanje i opstanak ) ... tj uprva tri energetska centra ( opstanak, razmnožavanje i hranjenje) se i slažu sve emocije koje smo preživeli kao hemijski zapisi o prošlim događajiima u vezi ove tri oblasti života ...

i ta energija usmeri naviše prema srcu , grlu mozgu ... dešavaju se čuda ... isceljenja bez recidiva ... i toliko željene promene u životu nezavisno od okruženja i trendova u društvu . U suštini se radi o aktivaciji Kundalini energije , ali ovi ljudi ne govore u tim terminima jer su kako se to kaže .... isforsirani pa izgubili pravi izvorni smisao .. kao i čakre .. meditacija itd .. mogu da izazovu neki otpor unapred .. čak iako se ne zna tačno o čemu se radi ..

....................................

Joe , plašim se od tolikog zračenja kome se izlažeš radi dijagnostike ... Kolko puta si bio na tim skenerima i kolko je to opasno ??? Što ne pitaš onog tvog doktora na tu temu da ti fino pokaže statistike i NEŽELJENA DEJSTVA ? Ili možda NEĆE NI O TOME DA PRIČA ...

Eto na primer na temu doktora nije loše primeniti racionalizaciju - pa se u mislima pomiriti s njima ... pa sve i da rade na našu štetu .. jer oni su oni ,, straha i strave zamajci .... a mi smo mi i uvek odluke donosimo mi sami ....

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Celo popodne mi se ne da da pročitam celu temu .. pa evo nađoh još nešto iz Džoove priče :

" Međutim, to ti kod mene ne ide tako. Ja iz nekog razloga volim otići kod bolesnog čovjeka, popričati, ohrabriti ga, dati mu da se pojada. Ali, to uvijek rezultira plusom za mene. Za početak, moji su razgovori uvijek optimistični i najčešće se desi da taj optimizam prijeđe i na ovoga drugoga. Ja s tog razgovora izlazim ne iscrpljen, nego nahranjen. A ako ne bude takav slučaj, onda, čini mi se, to mene ne tangira puno. Ako sam spreman prihvatiti vlastitu smrtnost, još ću spremniji biti prihvatiti tuđu. A ako čovjek nema snage ni da se pokuša boriti protiv bolesti, onda mu je valjda stvarno najbolje umrijeti. "

Džo preplavi i poplavi bolesnika pozitivnom energijom kao pravi isceljitelj ... Isceljenja su i dalje mistična , ali Džoe je uhvatio pravi talas i surfuje na opšte zadovoljstvo :)

ps . Šta se dešava sa ocem gospođe koja je pisala ovde - ? Kako je posle tih operacija ? ( Uniona )
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Jojoman
19.05.2018
55
216
33
Ovo opet isto, kao i zadnji put.
Prvo napišeš hrpu toga s čime se bezrezervno slažem, a onda iz toga izvučeš sasvim krive zaključke od mene.

Ali EMOCIJE ne možeš da zanemariš , jer ako ti emocije vrište - onda džaba sve tvoje sazrevanje , shvatanje , rezonovanje i ostale mentalne aktivnosti .

NEGO TREBA DA BOLJE OSEĆAMO - da dublje razumemo svoje emocije

Emocije uvek prate naš misaoni proces i one su nus produkt dešavanja u našem životu i naše interpretacije ( umne ) tih dešavanja

Svejedno ti nemaš pravu informaciju šta je to i tvoja reakcija je instinktivna ... aktivira se mehanizam BEŽI ILI BORI SE . Emocija koja prati ovo dešavanje ( spoljni događaj iz sredine ) je STRAH .

Za dobro zdravlje nije nužno NE OSEĆATI LOŠE EMOCIJE , jer one imaju svoju svrhu kao i mehanizam stresa .

Srna .... , i ne misli o tome svaki dan do sledećeg susreta sa vukom ,

jer živimo nošeni podsvesnim programima i promene su teške jer često i ne znamo da imamo program ..... Ključ za promene je promena frekvencije bića

... dešavaju se čuda ... isceljenja bez recidiva ...

______

Sa svim ovime se slažem, pa iz toga izvlačim sasvim drugačije zaključke od tebe.

Ti lijepo pišeš da su emocije instinktivne i da su one nusprodukt dešavanja u našemu životu.
A kad to već znaš, onda je sve što trebaš upitati sebe jesi li ti prvenstveno biće osjećaja i instinkta, ili biće razuma. Za razliku od sveg života na Zemlji, čovjek je jedino biće koje sa okolinom komunicira koristeći razum i samosvijest.
Emocija je ono po čemu se životinja isključivo ravna. Ako psetu redovito daješ hranu, on te bezrezervno voli. Ako vidi većeg džukca, on se prepadne pa podvije rep. Kako pas, tako i svaka druga životinja. Životinja ne može i ne zna drugačije.

Čovjekova priča je sasvim drugačija; njegova priča govori o kolosalnim pobjedama koje su došle upravo kroz prkošenje emocijama. Čovjek je biće - Ja jesam.

Strah od visine je iskonski, pa je čovjek ipak naučio skakati padobranom.
Nemamo škrge, ali znamo roniti i više se ne bojimo dubina.
Bojimo se zmija, ali ih lovimo radi seruma.

I tako dalje, a isto vrijedi i za pojedinca i obični život.
Nije li pametno svladati nervozu koja se javlja sasvim automatski, kad se odlučiš prestati pušiti ? Ili osjećaj gladi kad odlučiš smršaviti ?

Znači, emocije su neka vrsta upozorenja; reakcija organizma na svekolike podražaje iz okoline i na međuodnos između pojedinca i okoline. Dijelom su automatske (čovjek osjeti gađenje kao reakciju na neki smrad, bez da je svjestan zašto) a dijelom ih nadograđujemo promišljanjem. (Onda se šiparica ludo i nesretno zaljubi u rock-zvijezdu, jer je prvo automatski osjetila neku vrstu privlačnosti, pa poslije (izbes)mislila - izmaštala bajku o dugom i sretnom suživotu sa dotičnim. )

Razuman čovjek je dužan kontrolirati svoju emociju. Provjeravati njezinu opravdanost.

Izgleda teško, ali je sve stvar upornosti i vježbanja.
Onda ti život naglo bude puno lakši.

______

Intimna crtica iz mog života - jedan od mojih arhineprijatelja je bila moja bivša žena. Ja mislim da sam dobar karnistar žuči napunio razmišljajući o njoj. I vjerujem da sam baš opravdano ogorčen, da je ogromnu količinu sranja koja su se izrodila uzrokovala ona, a malo ili ništa toga - ja.

Koliko je moje rezoniranje objektivno, nije važno. Važno je što smo time dobili.
Pa, dobili smo dvije stvari: moju bolest, i njezino likovanje.

I sad pitanje: jesam li ja bio dužan:
a) vjerovati do kraja svojim emocijama pa i dalje izlijevati žuč;
b) pustiti rani da zacijeli kroz zaborav, dakle opet izlijevati žuč samo malo sporije;
c) suočiti se s time tko sam ja a tko ona; pa onda posljedično biti PRESRETAN zato što sam ja-ja, biti svjestan da je ljudima kao što je ona najveća kazna vlastita savjest koja ih stiže prije ili poslije.

Ima i onih koji ne osjete savjest do kraja života - to su oni koji su izvršili harakiri mislima.

Onda ti više ne izlijevaš žuč, jer razmišljajući o bivšoj ženi ne fokusiraš svoje misli na sve zlo što ti je uradila. Ti osjetiš nešto između žalosti i gađenja; što je puno izdržljivije. A ako si prava faca, možda osjetiš duboku ljubav prema adekvatno duboko zaglibjeloj ovčici.

_________

Srne, krave, bivoli, antilope, gnuovi, svi su oni idioti. Prepadnu se instinktivno, pa instinktivno i reagiraju.
Da imaju razuma, zbili bi se u 3 kruga. Iznutra mlado, u sredini ženke, izvana mužjaci sa rogovima prema van.
Za većinu predatora sasvim dovoljno.

_________

Svako mijenjanje sebe je teško, jer zahtijeva drugačiju vrstu rada nego smo navikli - rad u dubinama vlastite svijesti. Ali mi smo se već složili da je čovjek BUKVALNO U STANJU STVARATI SAMOGA SEBE.

Pritom je ovo što ti govorim o mišljenju i emocijama lako. Ovo čovjek može spoznati golim intelektom, samo ako je uravnotežen i iskren sam prema sebi. Onda je samo pitanje njegove volje hoće li te spoznaje primijeniti u praksi, ili će poput djeteta zažmiriti na to što vidi.

Malo teže ide mijenjanje nekih drugih karakteristika, npr. mijenjanje karaktera pojedinca.
Ono...odlučiš danas biti flegmatik, a sutra sangvinik.
I ta mogućnost je ugrađena u naš hardware, samo je još u klici, nerazvijena.
________

Čuda ...
Nije čudo spontano iscjeljenje; spontano iscjeljenje je dokaz da organizam funkcionira sukladno načinu na koji je dizajniran.
Veće je čudo nastanak bolesti.
 

form

... .. .
Prijatelj Foruma
23.03.2015
703
3.744
163
Što se tiče antidekubitalnog madraca, potrebno je otići kod lječnika opće prakse koji, ili odmah izdaje doznaku na osnovu medicinske dokumentacije, ili šalje na komisiju koja odobrava doznaku, a na kraju se s ovjerenom doznakom ide u dućan ortopedskim pomagalima i uzima madrac.
U zagrebu ima dosta tih dućana s pomagalima, a za druge gradove ne znam, pa predlažem dodatno informiranje po tom pitanju.
Primjer: http://www.omc.hr/prodajni-program/...,-krema/antidekubitalni-madrac-easy-air-252e/
 
Poslednja izmena:
19.05.2018
55
216
33
@ melissa
Ja sam im rekao za kremu od mariuane. Meni je baš super-super pomagala kad sam imao one kraste od kemoterapije. A i inače je univerzalna.
Ali eto, stanje je po tom pitanju bolje od očekivanoga, dekubitusa trenutno nema, hvala @form na info, možda pomogne da dekubitusa ni ne bude u budućnosti.

_____

A ja sam utrošio malo vremena u razmišljanju gdje je točno sada naš A.

Mrtav definitivno nije, onoliko dugo dok gleda, miče glavom i udovima.
A nije ni živ na način na koji ljudi trebaju biti živi. U tome tijelu svijesti nema. On samo vegetira, baš poput biljke.

Rekli smo već: čovjek je duh, svijest, a sve ostalo je hardware.
Svakog dana - svake noći, taj se duh odijeli od tijela, onda kada spavamo. I iz tog je razloga čovjek za vrijeme sna u potpunosti nesvjestan svoga tijela i dešavanja oko njega. Normalno, jer nije prikopčan na to tijelo.

Što se mene tiče, činjenica da postoji potreba za snom kod ljudi i razvijenijih životinja sama za sebe u potpunosti ruši teoriju evolucije.
Kako se moglo desiti premudra pokretačka snaga same prirode iz beskrajnih pokušaja kroz eone nije pronašla bolji način za regeneraciju živoga organizma, od ISKLJUČENJA IZ STVARNOSTI na 1/3 dana ?
Nije mogla naći ništa pametnije?
Nije se mogla sjetiti da će svaki grabežljivac sačekati da zaspeš, pa napasti? Da si u potpunosti izložen svakoj zamislivoj opasnosti?

I sad malo ako čovjek razmisli, kakvog to smisla ima?
Ono ... učili nas o vječitom unapređivanju predatora, pa žrtve, pa opet predatora ... Skoro kao utrka u naoružanju Amera i Rusa.
A svaki se i dalje mora isključiti dnevno na 8-10-16 sati ? Nema smisla.

_____

Spavanje nam dođe kao mala smrt.
Duh i duđa izađu iz tijela, a ono ostane samo i besvjesno. Onoliko dugo dok se oni ne vrate u tijelo, ono samo vegetira.

U zdravi organizam će se duh vratiti u tijelo sam po sebi, jednako kao što je sam po sebi iz njega izašao.
Ali, A nije zaspao. Njegova svijest je iz tijela izletjela na drugačiji, neprirodan način, uslijed šoka. I istovremeno je fizički oštećen mozak, dakle onaj organ pomoću kojega svijest komunicira s tijelom. (ako nisu bubrezi :) )

Znači, svijest je izletjela van, a pitanje je ima li se kamo vratiti.
I sad egzistira u nekom drugačijem prostoru. Možda je uz nas, možda prati sve što se dešava oko njegovog tijela. A, možda je i negdje drugdje.

I sad vam ja ljudi kažem da naš A svjetluca negdje tamo gdje mi zasvjetlucamo svake noći, kad spavamo.
I nije mu loše, i ništa ga ne boli, i sve savršeno čuje, vidi, njuši i razumije, bolje nego dok je bio živ i zdrav. Jedini problem je što ne zna kud će, jer nije ni mrtav ni živ. Mora čekati. Osjeti li bol, znat će da je živ. Tamo boli nema.

Možda sam istoga dana dvaput upoznao A: prvi put u ovom materijalnom svijetu, a drugi put u onom svijetu ideala?
Možda se nesretna mater svake noći smije, kad zaspe?
 

Minja3

Poznanici Foruma
Poznanik Foruma
13.10.2010
356
1.732
143
Zdravi Joe : cit :

I sad pitanje: jesam li ja bio dužan:
a) vjerovati do kraja svojim emocijama pa i dalje izlijevati žuč;
b) pustiti rani da zacijeli kroz zaborav, dakle opet izlijevati žuč samo malo sporije;
c) suočiti se s time tko sam ja a tko ona; pa onda posljedično biti PRESRETAN zato što sam ja-ja, biti svjestan da je ljudima kao što je ona najveća kazna vlastita savjest koja ih stiže prije ili poslije.

Čitam danas tu knjigu Placebo ste vi - i mislim na tebe .
Shodno ovome što si naveo - uzrok tvoje bolesti nije misteriozan , sem ako ima još nešto drugo sem kanistera žuči u vezi sa tvojom ženom .

Ti si za vreme lučenja te žuči postao : ogorčen, besan , prevaren u očekivanjima , povređen i ko zna šta sve još . Uloga žrtve tih okolnosti je postao deo tvog identiteta u nekom delu .. i u tom smislu su te emocije i taj program prebačeni na autopilota ... u fazi racionalizacije , ili zaboravljanja - zapis o tome i dalje ostaje u tvom stomaku - zarobljen kao blokirana energija ... možda imaš tugu a ne možeš da priznaš sebi ... to je sve na energetskom nivou ..

a tvoje telo je za sada očišćeno fizički uz pomoć kanabisa i fizičkisi zdrav ..

Neke enrgetske nakupine mogu biti potencijalna opasnost da se bolest vrati pod uticajem istih paterna .

Čini mi se da na onom linku više nema ni celog sajta ...možda zbog autorskih prava .. ali ako imaš Placebo - pročitaj deveti odeljak ( mislim da je deveti ) u kome je opisano tri slučaja sa istorijama bolesti i njihovim nastankom ... multipleks sleroza , neka boleština na kostima i - tj hašimoto sindrom ... sve su razrešene oslobađanjem zarobljenih emocija u telu kroz meditaciju i promenom emocionalnog statusa ... i sve te bolesti su neizlečive prema zvaničnoj medicini . Te žene su bile svesne uzroka svojih stanja i uspelo im je da se otrgnu prošlosti koja ih je stvorila i svojih identiteta kao žrtava , bolesnika , kontrol frikova itd ... ( za sve što kažeš ja sa m - to je deo tvog identiteta - ali je istovremeno samo nalepnica na kojoj može da se ispiše nešto drugo ...

Da ne bi ovde filozofirali .. nadam se da je tamo bolje objašnjeno ovo sa emocijama ...
 
  • Sviđa mi se
Reactions: opa cupa
19.05.2018
55
216
33
Shodno ovome što si naveo - uzrok tvoje bolesti nije misteriozan , sem ako ima još nešto drugo sem kanistera žuči u vezi sa tvojom ženom .


Bilo bi dobro kad bi stvari bile tako jednostavne, ali ne ide to baš tako. Moj život (a i život svakog drugog čovjeka) je puno, puno više od odnosa s partnerom. Imao sam ja puno frustracija i prije i poslije, a počeo sam ih skupljati čak i prije nego sam se rodio. Baš kao i svi drugi. Sve se te frustracije nakupljaju i akumiliraju tokom života.
Onda na sve te frustracije treba uračunatii karakter pojedinca, jer se čovjek prema problemu kojeg ima postavi ovisno o tome kakav mu je karakter.
Onda na to treba nadodati i puku životnu sreću, uvjete u kojima živi, itd.

a tvoje telo je za sada očišćeno fizički uz pomoć kanabisa i fizičkisi zdrav ..
Vjerojatno.
I svjestan sam da se bolest može vratiti.

Te žene su bile SVESNE uzroka svojih stanja i uspelo im je da se otrgnu prošlosti koja ih je stvorila i svojih identiteta kao žrtava , bolesnika , kontrol frikova itd ... ( za sve što kažeš ja sa m - to je deo tvog identiteta - ali je istovremeno samo nalepnica na kojoj može da se ispiše nešto drugo ....
Drugim riječima: da bi se izliječile, te žene su OSVIJESTILE SAME SEBI grešku u vlastitome softveru, pa su je ispravile. Vjeruj ti meni na riječ da se ne bi izliječile da su jednostavno prepustile zaboravu da im rane liječi. Svaka je bila prisiljena aktivno raditi, truditi se na rješavanju svoga problema, da bi ga mogla riješiti. I to je sve radila u dubinama vlastite svijesti.

Ja danas svakodnevno aktivno radim na samome sebi. A nije mi primarni razlog (opravdani) strah od povratka bolesti.
Radim to, jer sam za to stvoren. Jednako kao što imam noge pa hodam, oči pa gledam, uši pa slušam, tako imam i um, pa umujem.

Da ne bi ovde filozofirali .. nadam se da je tamo bolje objašnjeno ovo sa emocijama ...
Ti misliš da Dispenza bolje od mene zna što me muči?
Misliš da Dispenza u svome radu nije zagrabio ako ne u filozofiju, onda u metafiziku?

Nemoj me krivo shvatiti, ne napadam ja čovjeka. Čitao ga nisam, pa ne mogu ni suditi o njegovu radu. A na osnovu ovoga što ti govoriš, lako se mogu složiti s izrečenim. Dapače, sve što on govori, već je ionako dio mojega svjetonazora.

Ne nalazim problem s Dispenzom, ali je nepotpun i čini mi se da ga krivo tumačiš.
Nepotpun je iz razloga što ti govori što trebaš uraditi, a ne govori ti kako da to uradiš. Lako je reći "Riješi se frustracija". Ali, kako to napraviti ?

Pa nikako, a ti si baš super ogledan primjerak. Iz tvojih je postova nedvojbeno da si vrlo inteligentna, načitana i vrlo širokih pogleda. A ipak, čini mi se da nikad u životu nisi razmišljala o tome što je to doista misao, a što emocija. Baš kao ni ja, do pred par mjeseci.

A stvarnost je takva da čovjeku ništa bližega nema od misli, osjeta i emocija. Bliži od matere, bliži od djeteta, bliži od Vrlog Vođe. Jedino su oni, od cijeloga svijeta, direktno u nama.

A ti nemaš pojma što je emocija, ni kud s njom. I onda kako da ti Dispenza pomogne? Kako se misliš riješiti svojih frustracija ?

Filozofija
Ona moja prva tema je bila standardna tema standardnog bolesnika.
Ova tema je nešto sasvim drugo. Na ovoj temi samo pratim svoje zdravstveno stanje, a u međuvremenu se zabavljam upisujući postove kojima tumačim zašto se ne bojim smrti i zašto se osjećam zdrav. I pokušavam dati odgovore na neka od "vječnih" pitanja.

Ako želiš dokučiti svijet, moraš ući u filozofiju.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: opa cupa
19.05.2018
55
216
33
Probava nikako da se smiri, a zadnjih dana je to već prešlo u pravi problem.
Naime, stanje je došlo takvo, da moj stomak sve što pojedem pretvara u vodu. Nevezano uz to što sam pojeo, kad sam pojeo, i jesam li uopće jeo.
Dijete su me iscrpile pa mi je počela padati fizička snaga, a pad u fizičkoj snazi me uskoro oslabio i mentalno.

U tom smislu sam ušao u nekakvu petlju misli, u kojima je permanentno prisutna neizvjesnost koju proizvodi činjenica da mi je upitno zdravstveno stanje.
Na tu neizvjesnost se po prirodi stvari nadovezuje strah. To strahovanje nije neracionalno, jer sasvim sigurno postoji mogućnost kako je upravo povratak teške bolesti uzročnik mojih tegoba. I onda ja vrijeme provodim pokušavajući autosugestijom blokirati taj strah, blokiram ga, smirim se, provedem neko vrijeme u miru, pa se strah opet počne uvlačiti.

I u toj petlji se ja vrtim, vrijeme prolazi, a stanje se ne smiruje.

_____

I tako meni iz guzice u glavu lagano, da napokon trebam doista početi djelovati.

_____

Nazvao sam preksinoć jednog dragoga prijatelja i popričao s njim nekih pola sata.
Taj čovjek mi je donio ulje kad sam se razbolio i bio sam presretan zbog toga. Poslije sam shvatio da mi je taj čovjek donio puno više. Donio je neku drugu, pozitivnu energiju u moj dom, donio je drugačiji pogled na svijet i baš svaki put nakon što bih se družio s njim, osjetio bih se energetski i mentalno jači.

Pitao sam ga za savjet kako da zaustavim probavu i nisam mu dao do znanja da se počeo uvlačiti strah. On je to osjetio - on to uvijek osjeti, pa mi kaže da probam sa muškatnim oraščićem. Malo oraščića izmrviti, onoliko koliko ima u 2 zrna riže, pa popiti skupa s vodom. I tako, nekoliko puta dnevno.

Ja probao istu večer, i moram vam reći da vegetin muškatni oraščić (3 kom u interspara = 6,99 kn) meni puno bolje smiruje probavu, nego kombinacija Lordiara (20 bleta = 50 kn) i nutriimmun probiotika (15 kesica na popustu =140 kn).

1 oraščić = min 50 doza
 
19.05.2018
55
216
33
Onda sam nazvao Ženu kojoj vjerujem. A Žena kojoj vjerujem vam je, pa ... čudo neviđeno.
Ili da se ispravim: ta žena je u tolikoj mjeri prirodna, da je svak živ koji je znade, gleda kao čudo neviđeno.

Recimo da je ona najbliže Idealu od svih ljudi, koje sam upoznao. Ove stvari o čemu pričam, što mi je jako važno i što sam spoznao kroz svoju patnju i bolest, svega toga je ona bila svjesna u tako ranoj dobi, u kojoj normalna djeca još ne budu svjesna ni sama sebe. Moje stanje svijesti danas, kao njeno kad je imala 10 godina. Pa onda provela život radeći vrlo aktivno na sebi. I kroz vrijeme što je prošlo stekla neku vrstu svevremene, nestvarne mudrosti.

Mogao bih navesti i drugo: diplome, postignuća, priznanja, poznanstva i radno iskustvo, sve je to kod nje u svjetskim kategorijama. Ali, to nije ono što je meni kod nje važno. Uostalom, zadiralo bi u njenu intimu.

I ja vam ljudi moji - upravo sam joj to danas rekao - gledam na nju, kao na neku modernu verziju grčke proročice.
Dođi, sjedi, poslušaj, pa ti ako izvučeš nešto iz toga - dobro izvučeš.

(Bože dragi, hvala ti na tome što si mi dao da je doista upoznam. Osjećam to kao veliki blagoslov.)

Od nje sam konkretno dobio pergolu i vrlo vrlo jaki koncentrat kombuche.
O pergoli mi nije puno pričala, reče da je zdrava i da kusam žlicu dnevno.

Ali je zato o kombuchi pričala, poprilično.
Kaže da to čudo ima nešto što nije svijest, ali recimo ... reagira na svijest.

Znači, riječ je o doktorici znanosti koja pokriva upravo to područje istraživanja.
A doktorat joj je - paraznanstveni.
Žena spada u onaj rijetki soj znanstvenika koji su zadrli toliko duboko u znanost, a istovremeno sačuvali širinu duha; pa našli točku gdje se to spaja. To je njeno polje istraživanja i na tome je obranila doktorat. I jako dugo se bavila kombuchom.

Sad bi se moglo svašta o kombuchi, ali zadržat ću se na tome da je rekla kako ona pamti stanje svijesti onoga koji je uzima i prilagođava se istoj. Da je treba uzimati relaksirano i svjesno, te da je tek tada njen utjecaj maksimalan.
Kaže, ona traži kritične točke u organizmu i iscjeljuje ih redom. Ako ti je recimo kritična točka jetra, ona se fokusira na iscjeljivanje jetre, ti prilikom konzumiranja imaš okus (sladak slan kiseo zaboravio sam) karakterističan za iscjeljivanje jetre. Kad jednom jetru iscijeli, ona ide na drugu kritičnu točku (npr. bubreg) i ti to znaš jer ti se ukus u ustima kad je uzimaš promijeni.

Naravno, uputila me da dam uzorke stolice na analizu na sve i svašta, što čekam rezultate.
Kaže, pratit ćemo reakciju tijela, pa ćemo se prilagođavati.
 
19.05.2018
55
216
33
Osim konkretnoga, dobio sam i ono nekonkretno, u obliku 5-6 sati razgovora.
Dotakli se mi svega, što nas što svijeta, što bivšeg, što budućeg.
Iskren razgovor, duša duši, mene dotjeralo gotovo do suza više puta. Na random teme.

___

Motamo se tako ispod smokve u njenom vrtliću, i ona priča o jednoj svojoj bivšoj pacijentici. Neka žena koja je u njoj tražila pomoć onda kad je standardna medicina zakazala. Žena je bila jako kritično, liječnici su joj davali jako malo vremena. One su se povezale, žena je izgurala gotovo 2 godine prije nego je umrla.

I onda mi dalje svjedoči kako je ta žena tokom svojeg bolovanja u tolikoj mjeri izmijenila okolnosti u svome životu, pomirila se sa rodbinom i znancima, riješila sve nedoumice, digla u tolikoj mjeri stanje svijesti .

i onda iskoristi doslovno dvije-tri rečenice koje sam ja napisao vama, opisujući izmjenu u vlastitom stanju svijesti.

I zaključi: žena je odlučila POVJEROVATI.

I onda nastavlja: (a u međuvremenu smo došli pod smokvu, i montirali ljestve)
popnimo se na skale, uberimo (mojoj dragoj) nekoliko komada i pojedi i ti nekoliko, ako želiš.

A ja, lagano osupnut. Prvo iz razloga što se još nisam oporavio od toga, da su moje riječi upućene vama ovdje, ustvari direktan citat riječi nekog meni potpuno nepoznatog duha.
A drugo, pitam se u sebi kakva li će se tek kolosalna sraćka danas desiti, ako ja te smokve pojedem. I je li ona uopće svjesna, što me nudi.

...

...

...

I onda, povežem.
Ona žena je POVJEROVALA.
A ja ovdje vama da prostite, samo serem. Što intelektualno, a što doslovno. A to se jako razlikuje od istinskog vjerovanja.

I tako ja u hipu odlučim povjerovati, rekoh zdrav si, popenjem se, smažem 7-8 najsočnijih smokava, napunim kesu i spustim se.
Zašto ne bihi: vjerujem sebi, vjerujem njoj, vjerujem da su smokve zdrave, vjerujem u svoje tijelo.

Za 15ak minuta se opraštamo, osjećam kako mi tijelo trne kao reakcija na smokvine listove. Pomislim: i smokva me pozdravlja.

Od tog momenta, stomak je znatno utišao.
Ostatak dana jeo najnormalnije, nažderao se u kineskom restoranu u Malla.

Nakon milijun godina upamtio san: grebem na onu grebalicu muškatni oraščić, pa iz njega iskoči nekoliko zdravih i nasmiješenih sjemenki marihuane :)

Ujutro se budim, uzimam stolicu za analizu, govno najnormalnije.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: opa cupa
19.05.2018
55
216
33
I onda, pitanje: bih li ja imao miran stomak, da sam bio oprezan?
Jako, jako slutim da ne bih.

Ljudi, razmišljajte o tome.

_____

Inače, Žena kojoj vjerujem mi je snimila auru prije par mjeseci, i uskoro planiramo opet snimati. To bi moglo izrasti u prvi dokumentirani slučaj praćenja aure u nauljenog čovjeka :)


Ako je kome blizu, za 03.08. je u Splitu zakazano predavanje dr. Ratka Šimetina na temu karcinoma,, doktora-alternativca iz Zagreba. Planiram ga zaskočiti sa par privatnih pitanja i zainteresirati ga. Ne znam ga, ali znam organizatora :banana_rasta:

___

Pitanje za razmišljanje, ako se kome razmišlja.

Iz kojeg razloga Michelangelovo remekdjelo na plafonu Sikstinske kapele naziva rođenjem Adamovim, ako se lijepo vidi da je Adam živ-živcat i bez Boga koji ga dodiruje?
Ono... Adam poluzainteresiranim blagotelećim pogledom gleda u Gospoda i poluvoljno mu pruža rukicu na dodir. Kakvo je to rađanje ???
 

form

... .. .
Prijatelj Foruma
23.03.2015
703
3.744
163
Valjda se radi o magičnom dodiru/radanju, pa se blago teleći sigurno potom pretvorio u neki drugačiji pogled koji se može samo naslutiti:D