Metastaze na jetri? Malo morgen!

Hempatia Soma iGrow Hemps garden
19.05.2018
55
216
33
Pozdrav ljudi i odmah da se predstavim - ja sam reinkarnacija avatara koji je svojevremeno egzistirao na Vutri pod kodnim imenom joe123.
Pretpostavljam da bi se poneko od vas mogao i sjetiti, svojevremeno sam otvorio temu na Medicini pod imenom "Metastaze na jetri - ipak se može"
U istoj sam nadrobio sve i svašta, ali sam, unatoč drobljenju uspio opisati i ono radi čega sam temu prvenstveno i otvorio, a to je moja borba sa adenokarcinomom debelog crijeva, koji je metastazirao u tisuću malih metastaza po jetri.

Temu sam zaključio proglasivši grandioznu probjedu, uz ovacije nazočnih čitatelja.

Proglašavajući pobjedu sam napomenuo da ću, sve i da sa istog mjesta nanovo krene bolest iste vrste i istoga tipa, to tretirati kao novu bolest, a ne kao povratak stare. I rekao sam da ću onda lijepo otvoriti novu temu, za novu bolest. Također sam, više puta kroz temu, napomenuo da mi je jako važno prenijeti svaku važnu informaciju koju imam.

Kako sam svojevremeno petljao po postavkama profila, pri logiranju me je automatika Vutre počela blokirati, a ja ionako nisam imao ništa za reći. Onda je prošlo nešto vremena, pa sam zaboravio pass...
Evo, sad imam nešto za reći. Kako automatika i dalje izbacuje, bilo mi je najjednostavnije da upokojim joe-a i oživim zdrav.sam

Valjda sam se adekvatno predstavio u ovih par crta. Ako slučajno nekoga nešto više zanima, ta stara tema je još u arhivi. A može i pitati.

______________

Za ovo proživljavam službena medicina još uvijek nije sasvim nasigurno je li bolest ili nije, pa ne vam ne mogu reći otvaram li temu zato što sam se nanovo razbolio, ili zato što imam dodatne informacije, za koje mislim da su vrijedne pisanja.

_______________

Nakon što sam prekinuo sa pisanjem na staroj temi, nastavio sam s rutinom tromjesečnih kontrolnih snimanja abdomena.

Stanje je bilo nepromijenjeno, znači bilo je ok, sve do MR abdomena kojega sam radio u ožujku. On je pokazao da je ona preostala fleka na jetri, onaj trag za kojega nisu znali kako da ga zovu, pa su ga nazvali "područjem promijenjenog odjeka blablabla", ono što sam ja smatrao ožiljkom preostalim od najveće metastaze, da je to promijenilo boju i potamnjelo. Posjedne mene nakon snimanja radiologinja pred sebe (ona izvrsna doktorica i još bolja žena), pa mi smjernim glasom počne objašnjavati kako je dobila dvosmisleno očitovanje. Kaže, nekakve aktivnosti ima. Kakve, ne zna. Može biti da tijelo razgrađuje ožiljak, a može biti da se metastaza budi. Kaže mi dalje, da snimanje magnetnom rezonancom ni ne može dati odgovor na to pitanje, a da bi isto tako bilo ako bih radio CT. Nakon malo promišljanja je zaključila da bi možda PET pretraga mogla dati odgovor na to pitanje.
I tako ja sa verbalnim uputama što-i-kako kod svoga onkologa (onog izvrsnog čovjeka i još boljeg doktora), prenesem mu, on malo porazmisli, i složi se.

Tako ja završim na PET snimanju.

I snime oni mene od glave do pete, sve vrlo pristojno i profesionalno, ali kao da sam kužan. Kao radijacija velika, moraju se čuvati jer se to godinama u njih akumulira, pa su mi ušpricali onaj kontrast u žilu odijeljeni od mene metalnim zidom, poslije nitko da mi se približi na bliže od 5 m, rekli mi da izađem na sporedni izlaz i da se ne približavam trudnicama ni djeci.
Ja sam mislio nakon snimanja pokušati popričati sa radiologom. Ovako nisam mogao, jer su me odmah isprašili. Ali nije mi bilo krivo, jer su ljudi u pravu. Računam, popričat ću kad budu gotovi nalazi.

Nalazi su bili gotovi za nekih 7 dana, dopičio ja na bicikli i preuzeo, sve fino zapečaćeno u kuverti, sa istaknutim logotipom ambulante Medikol, u kojoj sam vršio snimanje. Prije otvaranja, pitam sestru s kim bih mogao popričati o rezultatima. Kaže da je nezgodno u ovom trenutku, jer su svi doktori na snimanju. Ja joj na to odgovorim da mogu doći bilo kad. A ona će meni da će mi sve što mi treba reći ionako reći moj onkolog, pa me onako gleda kao čudeći se što ja tražim.
Ne želim griješiti dušu pa reći da je ponašanje jedne sestre ujedno i ponašanje cijelog kolektiva. A ako nekim slučajem jest tako, onda je bahatost kojom nas deru cijenama dobila jednu sasvim novu, ponižavajuću dimenziju. Da doktor nema vremena za čovjeka, kojemu je upravo prognozirao hoće li živjeti ili umrijeti ?

U svakom slučaju, ovaj put mi je bilo krivo što nisam mogao popričati. Ali računam ja u sebi ako su ovakvi, bolje da ih i ne pitam. Ionako imam onkologa i radiologinju, pa ću vidjeti s njima.

Nalaz je rekao sljedeće:
Cijelo tijelo od vrha do dna čisto, osim točke na jetri nepromijenjene veličine, na kojoj se nakuplja radioaktivni kontrast. PET na taj način - prateći gdje se kontrast nakuplja - traži patogeno djelovanje u organizmu i našao ga je na tom mjestu. Izmjeren je i indeks nakupljanja, i iznosi 4.
Zaključak: nalaz suspektan na recidiv.

Ja zaključio da ni ovaj doktor nije siguran, pa da smo ostali otprilike na istom mjestu, na kojemu sam bio i nakon snimanja MR-om.

Odnio sam nalaz na onkologiju na šalter i dogovorio termin za nekoliko dana. Istovremeno sam SMS-om izvijestio radiologinju o nalazima, proslijedio joj fotografije nalaza, koje mi je ona obećala prokomentirati.

Prolaze dani, a ona ni štuc ni buc. Nekako iscijedio iz nje u jednoj poruci - nalaz je dvojben, aktivnost promjene je granična. Da će me zvati na razgovor, kad bude na smjeni. Rekoh sam sebi, pa nije valjda da misli da je toliko loše, pa da je žena odlučila prepustiti onkologu da mi izrekne lošu vijest.

Kako bilo da bilo, nisam je uspio dobiti do termina s onkologom.

Onkolog vrti glavom, jako mu suspektno, nije siguran, kaže da je taj index 4 prilično velik, da nekakva metabolička aktivnost zasigurno postoji, da je lako moguće da metastaza diže glavu. Kaže, možda operacija, možda nešto drugo... na kraju zaključi da će on opet mene pred Konzilij, pa da ćemo onda zajedno odlučiti što dalje. Kaže, ajde šibaj sad, vidimo se na Konziliju za par dana.

Još jedna od lijepih karakternih osobina mojeg doktora je ta, što se nikad ne zalijeće. Obzirom da nije dobio nedvosmislen odgovor, mora odvagati. S jedne strane, ako je bolest, onda sam u smrtnoj opasnosti i nužna je hitna intervencija. Koliko radikalna - promislit će cijeli Konzilij. S druge strane, i dalje postoji mogućnost da mi u stvari nije ništa. Čemu rezati zdrava čovjeka ?
U svakom slučaju, zaključio sam da on onaj negativni scenario smatra poprilično izglednijim, pa sam onda povezao da je vjerojatno tako zaključila i radiologinja.

I, lagano smo došli u present time.

_________________

Ovoliko za otvaranje teme. Nastavak u sljedećem broju, kako i kad stignem.

Stojte dobro, ljudi !
 

Sensi Star

Organic grower :)
Prijatelj Foruma
26.07.2016
1.787
5.412
258
Tamo iza ugla
Ja se sjecam cijele tvoje price i bas sam se nedavno pitao sta je s tobom. Cak sam pomislio i na najgore s obzirom da se ne javljas.
Drago mi je da si ziv i da si se javio, a i uvijek s gustom procitam tvoje postove jer su, da tako kazem, puni optimizma i daju nadu ostalima koji se bore protiv te opake bolesti.
:thumb:
Jesi uzimao ulje nakon sto su ti nalazi bili ok? Mislim na onu mjesecnu dozu od 1-5 grama mjesecno da se bolest ne vrati ili si se skroz skinuo sa ulja?
 
  • Sviđa mi se
Reactions: 420Florist
19.05.2018
55
216
33
Pozdrav još jednom, ekipa.

Pa, nakon što sam se prestao javljati, uradio sam otprilike ono što sam i najavio u starim upisima. Postepeno sam spuštao količinu ulja koje sam uzimao, i to sam počeo spuštati prije nekih 13-15 mjeseci, znači cca 4 mjeseca nakon posljednje kemoterapije. Nisam spuštao po nekoj shemi, nego kako mi je došlo. Nakon mjesec dana sam bio na cca 0,5-0,7 g; nakon još 2 mjeseca na cca 0,3 g, pa sam to spuštao. Kroz jesen sam bio vjerojatno na 0,1 g.

Kroz cijelo vrijeme bolovanja sam ulje nabavljao isključivo iz jednog izvora, iznimka bi bila kad bih ga od nekoga dobio na poklon. Oko Nove godine mi se zadesila zgodna prigoda, pa sam si nabavio nešto veću količinu nekog starog ulja. Financijsko stanje u kući je 100x bolje, nego je bilo prije 3 godine. Onda sam se bio razbolio, ostao bez plaće a mirovinu nisam imao. Raditi nisam mogao, jer sam bio bolestan. Pomoći nisam imao. Sad sam pun snage, zabavljam se radeći na crno, na osnovu toga što nisam mogao sam dobio pomoć koju koristim sad kad mogu, i što je najvažnije, stigle su još dvije plaće u kuću. Međutim, kako se odavno osjećam zdravom osobom, zaključio sam da će mi i to ulje, bez obzira na to što je zasigurno slabije od ovog kojim sam se liječio, biti dovoljno za održavanje postignutog stanja. Uzeo sam to i preventivno digao dozu na cca 0,25 g.

Ulje je vrlo korisno ljudima koji pate od kostobolje.
Ja sam praktički genetski predodređen da patim od kostobolje. Sve moje bole kosti. I ja sam koljena snimao već sa 19 godina, jer su mi škripala i boljela su me. Problem s koljenima sam uspješno iskoristio da nikad ne smršavim. Već u 20-im sam dogurao do 115 kg, pa bi me periodično, svako nekoliko godina, uhvatila ideja da skinem kilograme i nabijem kondiciju. Onda mjesec-dva Marjana, malo trčanje, malo bika, malo plivanje, pa nabijem neku kondiciju, pa se taman prvo kilo otopi, pa ja malo pojačam, i onda zabole koljena i ...pauza i ... adio Mare.
Onda pričekam 2 godine, pa ispočetka.

Kad sam ono proljetos počeo sa biciklom i joggingom, nisam imao nikakvih problema s kostima i sve je funkcionoralo kao da sam navijen. Znači, moje kosti nisu funkcionirale kao da imam blizu 50, a da sam koljena snimao sa 19; nego savršeno besprijekorno, kao da sam zdrav mladi muškarac u 20-im godinama. Mišići isto tako. Onda mi je to omogućilo da - bez obzira na 2 g bolesti i kemoterapije, a prije toga 20 g lijenosti i nebrige prema tijelu - u tu rekreaciju krenem startnom brzinom od 500 km/h.
Ja sam kroz nekoliko treninga bio u stanju voziti biku od kuće do Marjana, prebaciti turu preko vrha Marjana, parkirati biku na ulaz, onda otrčati trim stazu, možda malo proplivati, vratiti se na biki kući i to ne osjetiti tegobom na bilo koji način. Nije to nikakva kondicija za natjecanje u Iron Manu, ali je bez ikakve sumnje pokazatelj zdravog stanja organizma.
Onda mi je od naprezanja bio iskočio hemoroid, koji može biti ozbiljan pokazatelj da se bolesniku vratio karcinom na crijevo. Doktori se ustrčali, a ja sam bio blaženo spokojan. Znao sam što se desilo, a to je poslije potvrdio i specijalist. Pomlađene kosti, mišići, srce i pluća su kroz žestok trening pogurali krv na sfinkter, a on nije bio spreman jer odavno nije vježbao. Trebalo ga je malo pripremiti.

Onda par mjeseci poslije ja spustim ulje na 0,1, pa prvo zaškripe koljena. Onda vrat počne zatezati. Onda primijetim da se škembić počeo stvarati.
Onda dobio novo (staro) ulje, digao na 0,25, pa mi je metabolizam opet ubrzao, opet sam dobio potrebu za kretanjem, opet ne boli ništa.

Znači, novo (staro) ulje djeluje.

__________

Tim je bio, Tim je prošao, imam njihovo mišljenje.
O tome u novom postu.
 
19.05.2018
55
216
33
Sve si u pravu, Cill.
Konoplja je i preventiva, i dopuna u prehrani, i zdravilo, i stil života i još svašta.

_______

Dok sam čekao na svoj termin, vrijeme sam gubio pokušavajući prognozirati kakav će stav zauzeti Tim. I, zaključio sam da će oni zauzeti gard "pusti tele, spasi kravu". A to bi značilo sljedeće: ono što oni zasigurno znaju je to, da postoji vrlo sumnjiva metabolička aktivnost na mjestu, na kojemu je ranije bila metastaza. Onaj index 4 je prilično visok, s obzirom na veličinu promatranog područja. E sad, stanje je takvo da - ako su njihovi strahovi osnovani - ja sam u velikoj opasnosti i vrijeme radi protiv mene. Znači, ako je metastaza proradila, ona će vjerojatno uskoro početi i rasti (ako već nije). A sve i ako ne raste, to ne znači da neće baciti novu metastazu na neko sasvim novo mjesto. A to je još i gore.

Pretpostavio sam da će njihov rezon biti ovakav: rezultati su potencijalno vrlo opasni, i sve i ako nismo sasvim sigurni da ovo znači povratak bolesti, bolje je preventivno udariti, nego čekati da se bolest razvije.
U tom smislu, pretpostavio sam da doktori neće htjeti ići u nikakav rizik iščekivanja , nego da će mi predložiti ili operaciju, ili neki blaži oblik kemoterapije.

A meni ni u ludilu ne pada na pamet da se podvrgnem nečemu takvome.

___________

Onaj koji je pratio staru temu na kojoj sam govorio o svojoj bolesti je mogao vidjeti da sam se odlučio na kombinirano liječenje i kemoterapijom i uljem. Također, da se nikako tokom bolovanja nisam mogao zaključiti koliko mi je ta odluka bila pametna. Odnosno, bih li izabrao (da nanovo moram birati) liječenje isključivo uljem, ili kombinirano uljem i kemoterapijom.

U međuvremenu sam se, očito, promijenio i sad znam točno izabrati. Ako se budem opet trebao liječiti, neće biti kemoterapije.

Ta promjena stava nije bilo kakva promjena stava. Nema ona istu vrijednost, kao i npr. da sam prestao navijati za Barcelonu i odjednom počeo navijati za Real. U prvom slučaju mijenjam stav o nekim životno iznimno važnim pitanjima, dok u drugom slučaju mijenjam stav o ničemu. I nije ona meni pala s kruške. Nisam jednostavno odlučio "sad neću ovako, nego ću onako". Ja sam razlučivanjem, promišljanjem, dakle radom na sebi došao do te odluke, ja sam je osvojio. Ja je znadem argumentirano braniti.

A to vam je, ljudi moji, jedna genijalna stvar i trebala bi se ticati sviju vas.
Naime, uopće nije čudo to što je čovjek izgubljen i neodlučan onda kad se teško razboli. Onako kako sam bio izgubljen ja, bila bi izgubljena većina. Vjerojatno bi bila izgubljena većina vas, koji ovo sad čitate.

Što drugo očekivati kad se biće, kojeg je kolotečina njegove fizičke egzistencije uljuljkako u lažnu sigurnost izvjesnosti sutrašnjeg dana, suoči sa činjenicom da sutrašnjeg dana možda neće biti ?
A oko njega pritom hrpa poluinformacija, dezinformacija, laži, obmana od strane medija, farmaceuta, drugih bolesnika, ljudi oko njega i ponajviše njegove vlastte svijesti nenaviknute na istinu?

Uopće nije čudo što je čovjek izgubljen.

Dakle, ako mi zdravlje i meteorološki uvjeti dopuste, ja bih u idućim upisima pokušao obrazložiti što se to točno promijenilo u meni i oko mene, što je na mene djelovalo tako snažno, da promijenim stav o tako važnom pitanju iz neodlučno-neodređenog, u spokojan.

Iz spokoja dolazi sigurnost.
A siguran čovjek sebi može sebi dati nick zdrav.sam, nevezano za to što o tome misli nekakav uređaj za PET-CT.

Ako neko od vas misli da ima što interesantno za reći, bit će mi drago da se uključi. Tema je ionako dijelom moja, dijelom opća. Samo nek se ne kosi s Pravilima foruma :)
 

hazeri

.
Banovan
25.01.2016
7.664
34.461
2.598
, bit će mi drago da se uključi.
Ako se budem opet trebao liječiti, neće biti kemoterapije.
[email protected]123..
Mislim da ce citirana odluka dovesti drasticne promijene u tvom zivotu ali po meni dosta realno(ako se tako moze reci)gledas,zivis svoju boljku i vjerujem da je malo ljudi koji imaju toliko hrabrosti za donjeti,izvesti promjene i stvari kao ti u ovom stanju.Mozda realiziranje pojedinih buducih radnji nije toliko pametno,a mozda je to jedini nacin da shvatis sta "oni"misle sa tvojim zdravljem".Ti jednostavno shvacas sve najbitnije oko naseg drustva i ocekivanja,znas unaprijed poteze i tako zivis,boris se.Odluka da ostanes samo na ulju nije odluka vec osjecaj,zivot i po meni to je "realno"borba koju trebas savladati,poceti zivjeti u potpunosti..hocu reci,ulje mjenja karakter,covijekovu svijest i ljeci ako mu dopustis.Ti dopustas i ides tim putem..drago mi je za tvoju odluku iz razloga sto znam kako shvacas pricu i vidis pobjedu na kraju.Zelim sretno i naravno..pratim:respect::thumb::thumb::thumb:
 
19.05.2018
55
216
33
@referent
To ti je garant. Nema većeg, boljeg i važnijeg umijeća, od umijeća da sebi ili drugome spasiš život. A to možeš s uljem.

@hazo
Da, ali to što ja radim se sve svodi na normalan, pozitivan stav prema životu. Ništa više od toga.
Kao rezultat, očekujem da će onda i život biti pozitivan prema meni. Na neki način, stvaram sam sebi placebo efekat.

Što je uopće placebo? Daju ti bombončić škroba i kažu da je to lijek za neku bolest. I onda ti ozdraviš, a taj škrob nikakve veze s lijekom za tu bolest nema. Ti si u stvari ozdravio sam sebe. A ako čovjek radom svoje podsvijesti može ozdraviti od neke bolesti kad popije zrno škroba za koje mu je netko rekao da je lijek za tu bolest, zašto onda ne bi radom svoje podsvijesti unaprijed zaključio da je potpuno zdrav? I onda, umjesto da pije škrob za upalu pluća, drugi škrob za anemiju a treći za kostobolju, jednostavno odustane od škroba, koji mu ionako ne treba, jer je mudro zaključio da je - zdrav?

Koliko ima istine u liječenju autosugestijom, ne znam. Ali, jedno je sasvim sigurno. Takav stav možda može pomoći, a sigurno ne može odmoći.
Iz kojeg je razloga onda "malo ljudi koji imaju toliko hrabrosti za donijeti, izvesti promjene poput mene " ?
Što to čovjeka blokira da funkcionira onda, kad mu je najpotrebnije? Zašto svi nisu pozitivni?

_____________

I tako, mislim se ja kako će oni meni najvjerojatnije predložiti operaciju. Ako ne bude operacija, bit će nekakva blaža verzija kemoterapije. Što bilo da bilo, meni se to zasigurno svidjeti neće i neću pristati na to.
Pa sam si onda razradio što ću im odgovoriti na njihovu ponudu. A onda se taj odgovor pretvorio u cijelo predavanje.

Po zamisli, trebao sam prvo saslušati njihov prijedlog. Onda bih im rekao da je meni njihov prijedlog dostatan i dovoljan, da su zaslužili moje puno povjerenje i da ne planiram tražiti drugo mišljenje. Onda bih par minuta posvetio hvaljenju sestara i drugog osoblja, pa bih onda rekao da odbijam prijedlog.
Onda bi me oni vjerojatno blijedo pogledali, a ja bih onda rekao kako vjerujem da oni nemaju pojma što se doista zbiva u mome organizmu. Onda bi me oni pogledali još bljeđe, a ja bih nastavio: da itko ima pojma, onda bi znao obrazložiti zašto su nestajale moje metastaze. Ako bi znao obrazložiti, znao bi i ponoviti. A ako bi znao i ponoviti, onda bi oni već sad bili najpoznatiji onkološki tim na kugli zemaljskoj.

Dakle, sasvim je sigurno da nemaju pojma.

Tokom bolovanja nitko nije pratio način na koji su moje metastaze nestajale. Taj proces nitko nije pratio, jer ga nitko nije ni očekivao. Tek nakon godinu dana liječenja su me prebacili sa snimanja CT na MR (koji preciznije bilježi), znači tek su tada primijetili da je proces koji se dešava u mome organizmu uopće vrijedan praćenja. A tada su sve metastaze, osim ove posljednje, već bile nestale. Onda bih ih upitao ima li ikoga od njih koji može sa sigurnošću ustvrditi da se sve te metastaze prilikom nestajanja nisu ponašale baš onako, kako se sad ponaša ova.

Onda bi oni mene upozorili da riskiram život, a ja bih im na to rekao da moj život nije ni moj prst, ni moja jetra, čak ni moj mozak. Rekao bih im da je moj život ono što mislim i ono što osjećam. I u tom smislu, da je moj život pjesma. Jer ako sam ikada mislio pozitivno, da mislim to sad. I da mi organizam u skladnom višeglasju - svaki organ za sebe - pjeva "Zdrav sam, zdrav sam". I da će onoga momenta kad ja pristanem na operaciju, ili kemoterapiju, ili zračenje, sva ta pjesma, sav taj zvuk, sav taj sjaj nestati, i da ću ja istog trenutka postati - teški bolesnik.
Rekao bih im da se moj organizam pokazao i dokazao kao žilav borac, da mu vjerujem i da sam mu spreman dati još vremena.

Onda bih im na kraju rekao da su svi oni skupa, sve ono u što se moderna medicina pretvorila, na sasvim krivom tragu. I da će sasvim sigurno u konačnici izaći kao gubitnici. A bit će gubitnici jer su si uzeli za cilj pobijediti Smrt, što nije moguće.
Kad pacijent doktoru prvi put uđe u sobu, ovaj njemu ne treba govoriti kako mu život nije u opasnosti, nego upravo suprotno. Treba mu dati do znanja da će umrijeti (jer, doista kad-tad hoće), a da će on pokušati to prolongirati koliko se može. Sa gospođom Smrću se ne treba boriti, nego se s njom treba sprijateljiti. Borba nema smisla, jer si osuđen na poraz.

Iz nekog razloga sam sasvim siguran, da nikad u povijesti ljudske vrste nije bilo doba u kojem se čovjek više bojao umrijeti, nego se to boji danas. Također mislim da je to zato što čovjek nikad nije bio bahatiji, nego danas. Pa čemu to? Apsolutno sve, što dolazi od prirode je normalno - uključivši i smrt.

Tako bih ja njima ponosno objavio da sam svjestan svoje smrtnosti i da je prihvaćam. Kad mi bude došlo vrijeme putovati, putovat ću. Ako je sad došlo to vrijeme, neka bude. Ja biram u međuvremenu dangubiti na bicikli i na Marjanu, a ne na kemoterapiji.

___________

Onda su me prozvali. Ja ušao, u grlu knedla. Onda su mi ponudili neku "blažu verziju zračenja", ja se usrao ko grlica, jedva nekako meketavo promucao kako poštujem njihov stav ali da ipak za sada ne prihvaćam, pa umukao.

Pizda ja :fuck::fuck:
 
19.05.2018
55
216
33
A jesam, rekao sam "ne".
Sebi u obranu mogu napomenuti da sam se preventivno vratio na 1 g dnevno, pa da sam se pred njima pojavio sa količinom thc-ja u sebi na koju sam se malo odvikao. A thc je na mene često znao djelovati na način da postanem, recimo, emocionalniji.

Ono što kažu da je i nakon izlječenja dobro dugoročno ostati na preventivnoj dozi ulja je živa živcata istina.
Evo razloga:

- na staroj temi sam već pričao o svojoj prijateljici iz Njemačke koja je imala dijagnozu vrlo sličnu mojoj, koja je uredno konzumirala ulje oko 1 god, koja je pritom doslovno pokalila svoj primarni tumor, a metastaze na jetri pobila postupno. Onda je prerano povjerovala da je potpuno ozdravila, pa je prekinula s uljem, pa se aktivirao ostatak primarnog tumora na crijevu, pa joj je taj tumor skočio na jajnik. Onda je morala i jajnik operirati. Što se te žene tiče, priča ima sretan nastavak. Moja prija je i dan danas čila i vesela.

- pričao sam i o svom pokojnom prijatelju i supatniku gospodinu S, koji se razbolio nešto prije mene i liječio sa mnom. Prije od mene je i krenuo s uljem, jako popravio svoje stanje, pa prekinuo. Kad je nakon nekoliko mjeseci ponovo počeo uzimati, bilo je već prekasno.

- pričao sam i o stanovitoj mladoj ženi, koju su uhvatile 3 vrste raka uključivši i rak kostiju, i koja je praktički već potpuno onemoćala ležala u krevetu, kad je dobila ulje. Onda je u nekoliko mjeseci skupila toliko snage, da je ustala praktički iz samrtničke postelje i pješačila na hodočašće Gospi u Sinj. Što se tiče te mlade žene, nisam ispričao da priča nema sretan kraj. Naime, nakon nekog vremena je prestala uzimati ulje, potom se čulo za neki jako novi jako dobri jako eksperimentalni lijek negdje vanka, pa se odlučila na taj jako inovativan tretman, pa je prije nekoliko mjeseci umrla. Ne od raka, nego od ciroze.

- moja trenutna situacija je svakako još jedan dokaz da svakako valja preventivno uzimati ulje. Naime, bio PET u pravu ili ne bio, ja sam sigurno u komotnijoj situaciji nego bih bio, da nisam preventivno uzimao ulje. Ako je bolest krenula nanovo, ulje joj je zasigurno otupilo snagu, pa se razvija sporije nego bi se razvijala u slučaju da uopće ne uzimam ulje. To je u slučaju - ako je bolest krenula. Ono što ja osjećam svim svojim osjetilima je to, da sam savršeno zdrav.

Zdrav čovjek koji vjeruje u svoj lijek i u samoga sebe, nema razloga strahovati od eventualnog buđenja metastaza. Poveća sebi dozu, eventualno korigira životne navike i prati stanje.

Pitanje koje se meni tu otvara nije pitanje fizičke ugroze moje egzistencije, nego možda više metafizičke. Naime, ja vjerujem da bolesti imaju veze s podsviješću i karakterom pojedine osobe. Ako moj organizam nije uspio bez ulja dotući praktički nokautiranog neprijatelja, onda ja još uvijek imam problem u podsvijesti. Nije panika, jer sa mogu spasiti uljem. Ali, nije ni frajerski.

Jedan od mojih životnih ciljeva (za u budućnost :) pa kad stignem ) bi se mogao definirati kao transformacija iz osobe koja u životu uvijek kaska, iščekuje, reagira, zaludu analizira davno završene bitke, dakle u svakom društvu po prirodi stvari služi kao moneta za potkusurivanje, u osobu koja je (za početak) uravnoteženo svjesna duhovne i materijalne komponente kako svojega postojanja, tako i svega oko sebe, pa je kroz tu svjesnost + čistu misao i meditaciju, kadra djelovati na ono što dolazi, na budućnost, da se adaptira u smislu prilagodbe na njegove potrebe.

Sad vi meni možete reći da sam idiot i da me treba spremiti u instituciju, ali ja ću vama reći da imam duboki osjećaj kako meni to već donekle uspijeva.
I ponekad prođe nekoliko dana, a ja kao Janica u slalomu kroz životne prepreke, ni ne osjetim ih, sjurim se do cilja, sve se posloži samo od sebe, a ja na cilju pun adrenalina i naprijan za još jedan lauf.

Kad sam išao na PET, osjećao sam tu pretragu na neki način, kao srknavljenje vlastitoga tijela. Imao sam osjećaj da ništa naročito ne mogu saznati, a da zasigurno štetim tijelu radijacijom. Išao sam jer nikad nisam radio tu pretragu i jer je pretraga doista sveobuhvatna - daje ti podatke i o onomu što si pitao, i o onomu što nisi pitao. Računam, možda negdje otkrije neki tromb ili slično, pa možda bude neočekivane koristi od te pretrage.
Pretraga je našla samo jednu upitnu točku, onu koju je vidio i MR, pa je time potvrđena i naglašena opasnost, koja je primjećena na prethodnom snimanju MR.

Znači, sumnja.
I na osnovu toga što sumnjaju mi nude neko moderno zračenje kojega niti nema na klinici.
A što ako to zračenje i uništi ovu sjenu na jetri, pa tri mjeseca poslije dobijem cirozu?Pa zalegnem ili odapnem radi ciroze?
Tko će onda jurcati kao Janica ?
 
Poslednja izmena:

CilI

Habanero Maya Red
Banovan
24.10.2012
5.179
7.241
258
54
Texas,USA
Ako rso uljem pobijediš rak, tada moraš zapamtiti nešto. Ceo život trebaš konzumirati preventivno rso ulje.
Drugo, trebaš jesti što raznolikiju domaću hranu.
Treće, jako malo se konzumira proizvoda iz brašna i čistog šećera.

Ja imam na terapiji ženu, rak pljuča, tumor neoperativan, oko 55g starosti. Ne podnosi THC rso ulje. Kod mene je od početka 2 mjeseca ove godine.
Radim joj biomix kapsule iz cbd rso ulja i dodajem, 20% THC rso ulja od hibrida sative. Od 1 mjeseca ove godine, do sada se tumor nije povećao ni za 1 milimetar. Doktori iznenadni, a ona čuti. Pravim joj terapiju za svaki mjesec posebno. Sada joj dižem dozu rso ulja za 25%, i napravio sam joj jako THC, cbd ulje od konoplje za mazanje tijela, sledeče če biti analni čepići. Svaki mjesec joj dizem unos kanabinoida za 25% i više, toliko, koliko može podnijeti.
Tako to ide. Ako se želiš spasiti i pobjediti rak.
 
19.05.2018
55
216
33
Da sam se kojim slučajem rodio 50ak godina u budućnosti i da sam se onda, u 40-im godinama razbolio, razgovor kod doktora bi tekao otprilike ovako.

- Dobar dan, doktore. Evo me na tehnički. Molim vas da budete brzi, žurim...
- Dobar dan. Od zadnje kontrole je prošlo godinu i sedam dana, a bili ste dužni doći nakon godinu dana. Nema žurbe, kad je zdravlje u pitanju. Molim vas da se ubuduće držite pravila . Popenjite se na skener, molim.

Onda za minutu ili dvije...
- Ufff, svašta ima. Izrastao karcinom na debelom crijevu, metastazirao na jetru. To je ono što se desi kad je čovjek neuredan prema svome zdravlju i kad ne vrši redovite kontrole. Ovo hitno treba sanirati. A imate i još neke druge, manje bitne stvari. Što se tiče crijeva, ozračite ga dolje u zadnjoj sobi lijevo. Tretman traje pet minuta, potpuno je bezbolan, a tumor otpada zajedno sa prvom ili drugom stolicom. Ako ne otpadne, tretman treba ponoviti. Što se tiče jetre, problem je malo veći. Ima 1000 metastaza i šuplja je ko švicarski sir. Treba van. A operaciju ne mogu zakazati prije idućeg tjedna.
- Aaaaa idući tjedan ??? Ne može nikako prije? Kasno mi je, imam obveze, dogovorio sam putovanje ...
- Nije do mene. Problem je što nam kopirnica ne radi do daljnjega, pa sve organe moramo tiskati na Centralnom tiskaču organa u Zagrebu. A njih uvijek treba čekati.
- Pa što je sad opet sa splitskom kopirnicom ?
- Idioti nam poslali nekog sitnog delikventa da odradi 15 dana, u zamjenu za zatvorsku kaznu koju je dobio zbog divljanja u prometu. Budala je preksinoć na noćnu smjenu dovela još trojicu pajtosa. Onda su se valjda ponapijali, pa su stavili u print muda od majmuna babuna, izašli vani na lokanje i zaboravili na printer. Dok su se vratili, printer je isprintao 2.401 zdravo lijevo babunovo mudo, ispunio spremnik, pokušavao puniti dalje, pa je pukla neka osovina. I sad čekamo servis iz Kine, a Kinez neće doć još bar 15 dana.
- Jebeno. Zašto babunovo mudo?
- Kaže da su htjeli probati kakva su babunova muda pržena na maslinovom ulju. Nego kad već moraš na operaciju, to ti je prava prilika da riješiš onaj lijevi bubreg. Sumnjam da će ti izdržati do idućeg tehničkog, a bubreg je ionako stvar koju iz sigurnosnih razloga moraš imati kvalitetno riješenu. Najbolje ti je onda jednim udarcem riješiti dvije muhe.
- Dogovoreno. Jetra i bubreg, iduća srijeda ?
- Može, 12.15 h, čekaj ispred operacione sale. Znaš li gdje je?
- Znam, već sam mijenjao lijevo plućno krilo.
- Kad?
- Prije 7 i pol godina.
- I, kako služi?
- Idioti vam poslali nekog sitnog delikventa da odradi 7 dana u zamjenu za zatvorsku kaznu koju je dobio zato što je rekao da sve u državi nije sjajno. Budala se napila, pa mi isprintala plućno krilo po matrici od nekog Usaina Bolta. Ovi su skontali tek kad su mi ugradili pluće. Ja se nisam žalio i ne želim zamjenu, jer sam primijetio da ovako bolje trčim.
- A-ha, super.
- Još nešto, doktore ?
- Ništa. Vidimo se.

Onda bih se ja pojavio iduće srijede, odradio rutinsku operaciju izmjene svoje originalne jetre i lijevog bubrega printanim modelima, i istog dana otišao kući pjevajući.

________________

Ovo gore napisano može zvučati kao čisti Sci-fi, ali u stvari, moderna znanost je prilično na tragu ovakvom razvoju događaja. Ovakva budućnost je, u stvari, prilično izvjesna.

A mi to možemo iskoristiti da se upitamo kakva je razlika u perspektivama čovjeka danas i čovjeka sutra. Kakve će mogućnosti čovjek sutrašnjice imati u odnosu na čovjeka danas, i što mu te mogućnosti donose.

________________

Kontam, ovako.
Obzirom da će kroz 50 godina ( ili 500, nebitno za priču) medicina strahovito uznapredovati, dobit će mogućnosti koje danas možda još ni ne slutimo. Kakve će to biti mogućnosti , nije važno nabrajati. Onda kad medicina uznapreduje toliko da na današnju medicinu može gledati kao što današnja medicina gleda na srednjovjekovnu, onda se nećemo bojati ni rakova, ni kuge, ni kolere, ni transplantacije organa i živjet ćemo u prosjeku možda 150...200...500...800 godina. I bit ćemo zdravi i mladoliki sve do pred samu smrt. Ili, votever.

I onda će čovjek sutrašnjice, koji će živjeti znatno duže i zdravije od svojih prethodnika, moći kroz život prolaziti rasterećeniji straha od bolesti, smrti, umiranja. Drugim riječima, moći će živjeti kvalitetniji život.

Je li to tako?
Jest, ali upravo suprotno. I to tvrdim sa 100-postotnom sigurnošću.

________________

Naime, kad se jednom ostvari to što se ima ostvariti, desit će se ono što se već u povijesti desilo.

Jednako kao što mi danas živimo duže i zdravije živote od svojih predaka, tako će naši potomci živjeti duže i zdravije od nas.
Jednako kao što smo mi danas životom nezadovoljniji, nesretniji, neispunjeniji, izgubljeniji i prije svega PREPLAŠENIJI OD SMRTI od svojih predaka, tako će i naši nesretni potomci svoj dugi i zdravi život provesti u očajnom, paničnom, vječnožarećem strahu od smrti. Od pustog straha neće moći vidjeti koliko su sretni.

Ljuti moji, sve je okrenuto naopako.
Smisao je izvrnut. Smjelo kročimo prema cilju koji je u dijametralno suprotnom pravcu od onoga, koji nam po prirodi pripada. Kako u medicini, tako u cjelokupnoj znanosti.

Svijet u kojem postojimo je koncipiran tako da mu je granica vječnost, a vječnost je nedohvatljiva. U utrci s vječnošću uvijek gubimo, živjeli mi 80 ili 80.000 godina. Svaka je brojka zanemariva u odnosu na vječnost, ma kako velika bila. To što ćemo mi produžiti svoj životni vijek sa 80 na 200 je upravo identično nebitno, kao i to što smo već produžili svoj životni vijek sa 50 na 80. To nebitno, lažno i relativno produljenje života samo u nama budi veću glad za nedohvatljivim - za vječnošću. I kako vrijeme prolazi bit ćemo sve bliže, bit ćemo sve gladniji, a nikad cilja vidjeti nećemo.

Tako će to biti dok se ne pomirimo sa stvarnošću, a stvarnost je takva da nam je u ovome postojanju Smrt neprelazna granica.
Jednako kao što idiotski napadamo vječnost, isto tako napadamo i beskraj. Ali, to bi sad širilo temu.

Dakle, svi ćemo umrijeti i to je normalno.
Na nama je da bez velikog stresa pokušamo prolongirati umiranje, koliko je to moguće.

_____________

Ne živimo svoju jetru ni svoj bubreg, čak ni mozak. Sve je to hardware. Mi živimo svoj osjećaj i svoju misao.
Ne treba nam dug i zdrav život protkan tugom i depresijom. Treba nam kvalitetan život, bez obzira na njegovo trajanje. Vrijeme je ionako relativno. A to da ćemo provesti kvalitetan život možemo jednostavno - odlučiti.

Čovjek može odlučiti iskočiti iz matrice i reći samome sebi: Svjestan sam sebe, svjestan sam svijeta i dobro mi je.
I onda je njemu dobro.

Jer njegov život je njegov osjećaj i njegova misao, a ne mišljenje uređaja za PET-CT.
 
Poslednja izmena:

.i.

Radioaktivan Član
03.05.2018
1.486
7.999
258
bunar
www.vutra.org
svaka čast na ovim tekstovima, oko zdravog duha zdravo tijelo, tako to ja nekako vidim (i pokušavam prakticirati), samo pozitivno i sve će biti u redu, što bi rekli amreički indijanci Danas je dobar dan za umrijeti, kad to shvatiš sve ostalo je lako
 

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Dakle, svi ćemo umrijeti i to je normalno.

"Ašik Džemal ime mi je, ovo prazan govor nije, ja smrt kao šerbe pijem, na vaše se brige smijem..." - ovaj refren, inace poznate hard rock pjesme, sasvim lijepo opisuje stanje svijesti u kojem se nalazis, bar po ispisanim mislima.

Ziv, zdrav i prav bio 1000 godina.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Badi
19.05.2018
55
216
33
Autosugestija je jako jako moćna stvar, a podcjenjena...

Misao je sve.

Čovjek se kroz postojanje provlači učeći različite pojmove i povezujući ih u logičke cjeline. A to na konkretnom izgleda otprilike ovako.

Zamislimo tipa koji se bavi stočarstvom i internet trgovinom kupi nekoliko izvrsnih primjeraka krave muzare iz npr. Austrije. Ništa strašno, reklo bi se. Ali, da bi taj čovjek to mogao biti u stanju uraditi, on je morao proći kroz sljedeći proces.

- prvo se rodio, a mozak mu je bio potpuno prazan, slobodan od baš sviju pojmova i svakoga znanja
- onda je u neko doba počeo shvaćati pojmove, pa bi npr naučio povezati riječ krava, sa slikom krave
- onda to trebao naučiti verbalizirati, dakle naučiti govoriti. Dok dijete uči govoriti, istovremeno uči i nove pojmove. Učeći nove pojmove, širi mu se sveukukpna spoznaja
- onda je u neko doba krenuo u školu, pa je naučio što su pasmine, koja je bolja a koja gora, kako se služi internetom, što je to e-mail itd

I onda kad jednom odraste istao i počne se baviti stočarstvom, taj čovjek može povezati pojmove kvalitetne krave, trgovine i interneta u zakoniti logički slijed, pa sebi kupiti krave putem interneta.

Tako funkcionira čovjek, bavio se on stočarstvom, ili bilo čime drugim..
A da bi tako mogao funkcionirati, potrebni su mu svijest i misao.

Zbog svjesnosti čovjek ima osjećaj postojanja, a mislima analizira i otkriva svijet kojega doživljava osjetilima.
Kombiniranjem svjesnosti i misli, mi postojimo.

_________________

Vlastita misao bi svakom od nas pojedinačno trebala biti jedina neprijeporna istina. Sve drugo, svačije tuđe mišljenje, svaki drugi utjecaj treba isključiti onoliko dugo, dok taj drugi ne dokaže da je logički slijed kojim si formirao vlastito mišljenje nedostatan, ili netočan. A u tom slučaju ćeš (ako si normalan) ionako automatski promijeniti svoj stav i usuglasiti se sa ovim koji je dokazao da su ti argumenti šuplji.

Jednako kao što ne treba vjerovati tuđim mislima bez provjere, ne treba vjerovati ni vlastitim osjetilima.
Čovjek ne vidi jednako na oba oka, ne čuje isto na oba uha, nije jednako snažan na obje ruke ... Znači, njegova vlastita osjetila će mu slati različite signale o istoj stvari. Kako im onda vjerovati?
Kako tek vjerovati drugom čovjeku, znajući da i njega kao i tebe varaju njegova osjetila i nelogične misli?

Osjećaji isto tako. Koliko ljudi izabire krivoga partnera za cijeli život, jer su se u nekom momentu podali nekome kratkom sretnom osjećaju?

Sve se vraća na čistu, jasnu misao.
Misao je osnovna poluga našega postojanja.
Ja mislim da sam zdrav.

bar po ispisanim mislima
Pozz, kolega.
Opet nas dvojica po starom :)
odgovarajući Budu, odgovorio sam tebi.
 
19.05.2018
55
216
33
Zadnjih 20, možda i mjesec dana imam proljev. Sve super, sve 5, ništa ne boli, ali više na guzu ne kakim nego piškim.
Isprva nisam obraćao pažnju, mislio sam da je viroza, pa sam pretpostavio da pijem puno kave, pa sam pomislio da je to reakcija organizma jer nisam u potpunosti prestao piti alkohol a digao sam ulje na 1 g, (ovih dana radim nešto fizički, pa svakodnevno popijem pokoju pivu).

Onda sam ipak na kraju shvatio da to nije to, nego da je to nešto drugo.

Na neki način, čovjek nije drugačiji od stroja. Kvar jednostavno ide na kvar. Ako je negdje stradao ležaj, posljedica će biti da strada i osovina koja se vrti pomoću tog ležaja. Tamo gdje je ležaj ok, vjerojatno će biti ok i osovina. A isto tako bude i kod čovjeka. Imam problem s probavom, a znam da sam imao karcinom na crijevu, metastaze po jetri, te da sad imam promjene na jetri. Bojim se da je prilično izvjesno kako promjena u radu moje probave ima direktne veze sa promjenom koja se dešava u jetri.

U tom smislu, sutra ću pokupiti uputnice za hepatologa, gastroenterologa i kks, pa ćemo vidjeti što mogu saznati od njih.
Ja sam sa svoje strane miran, jer sam spreman. Štogod mi novo rekli, ja sam već napravio kontrapotez - već sam digao svoju dozu.
Preptostavljam da će mi preporučiti da se vratim na Onkologiju, što ja neću. Ali, možda mi se kroz razgovor otvore neke nove opcije.

______________________

Imam jednog staroga prijatelja, kojega zadnjih godina jako rijetko viđam. Sreo ga prije nekih 7-8 mjeseci, popili kavu. Mater mu je loše, ima karcinom na dojci + neke dodatne komplikacije, bori se već godinama. Došla je u fazu da je toliko slaba da se praktički više nije ni dizala iz kreveta i doktor je pretpostavio da ima još mjesec-dva života. Materi dosadili doktori, pa je odlučila bez liječenja i bolnica dočekat ono što ima dočekat.

Nato ja njemu ispričao svoju priču, on meni kako su već pokušavali s uljem pa da nije pomoglo, ali da bi oni opet pokušali.
I pokušali oni, i pokušavaju i dalje oni, a mater se u međuvremenu digla iz kreveta i skakuće, a krvna slika joj svaki put sve bolja i bolja.
Čuo sam se nedavno s čovjekom, još nisu radili nikakve snimke.

_____________________

Imam jednog još starijeg prijatelja, a on ima svog vlastitog prijatelja koji je još stariji od njega. E, taj najstariji se razbolio prošle godine, dobio ovo što i ja + proširilo mu se na potrbušnicu. Od onkologa je dobio prognozu "Laku noć u skorije vrijeme". Onda je moj stariji prijatelj svojemu još starijem prijatelju rekao za mene i moju sudbinu, pa smo se posljedično ja i još stariji prijatelj mog starijeg prijatelja sprijateljili, a on krenuo s uljem. Čovjek stoji blizu mene i viđamo se relativno često. Ja sam doslovno na njemu vidio, kad je ulje proradilo. On se u tjedan dana preobrazio iz osobe koja zrači umorom i iscrpljenošću, u čovjeka punog elana.
U ovih nekoliko mjeseci je napravio već nekoliko snimki, prva mu je pokazala katastrofalan rast metastaza, a onda su ostale pokazale spektakularno smanjivanje istih. KKS, markeri, opće stanje - sve je neusporedivo bolje, nego prije par mjeseci.
Drago mi je radi čovjeka, zato što je karakter. Pušio je 2,5-3 kutije pa odlučio smanjiti. Sad popuši cca 2 kutije nečeg jeftinog dnevno. :crazyd:

__________________

Stekao sam još jednog prijatelja. E taj nije star nego mlad čovjek, kao još mlađi je dobio tumor na mozgu, imao par operacija kojima ga nije uspio odstraniti, pa je posljedično većim dijelom izgubio kontrolu nad desnom stranom tijela i zaradio žešću epilepsiju.
Liječi se već 6-7 godina, a stanje mu je bilo iz godine u godinu gore. Davno je pokušavao s uljem, pa bio prevaren. Kaže, donijelo mu neku tekućinu u boci litrenki i rekli mu da je to ulje. Pokušavao je on sa raznim drugim oblicima alternative. Tip je inače baš karakter. Pametan, upućen, smiren, logičan, pedantan i borac. Taj je kadar preciznom vagom izmjeriti sebi odnos trave i duvana, jer je on bolestan a duvan je štetan.

Njegov plan je bio odraditi 6 mjeseci na 1 g/dnevno, pa vidjeti što će se desiti po pitanju tumora, i po pitanju epilepsije.
Prošlo je tih 6 mjeseci, u međuvremenu se ne vidi da se tumor povećao ili smanjio, čime je doktor prilično zadovoljan. Snimka je pokazala tek smanjenje nakupljenosti neke tekućine negdje, što je bilo dobro. Što se tiče epilepsije, smanjio je unos tableta za 90%. Pio ih je dnevno 5, a sad ih pije dnevno 0,5.

_________________

Ovaj moj prethodni post u kojemu sam klepetao o mislima može izgledati nekome možda malo ... čudan.
Sumnjam da ih ima puno spremnih trošiti svoje vrijeme, da bi raspetljali što sam napisao. Ne bih ni ja, u svoje doba. Vjerojatnije je da će se čovjek samo upitati na kakvim je drogama i u kakvom je mentalnom stanju osoba koja ima volje onako nešto tipkati.

Nije ono uopće van teme, i nije ono besmisleno. U stvari, to ima najdirektnije veze s temom, jer može obrazložiti zašto ja s takvom sigurnošću odabirem sebi nick zdrav.sam.

Problem je u tome što trebam to verbalizirati na način koji je ujedno i razumljiv i zanimljiv. Onaj koji me čita nije imao moju sudbinu. Nije umirao, nije bio mjesecima nauljen i napušen i nije imao vremena ni da se sretne sam sa sobom, a kamoli za meditaciju. On neće pročitati jer nema vremena, jer ga okupiraju životni problemi, jer nije naučio razmišljati na način koji se ovdje zahtijeva i ponajviše - jer se jednostavno odavno pomirio s tim da do smrti neće spoznati tko je, što je ili zašto je na ovome svijetu.
 

jesam

rokenrolerica
Urednik
Moderator
14.01.2012
2.238
10.096
358
često se pitam lupiti lajk ili ne, općenito na postove na forumu, nije da mi se uvijek sviđaju svi dijelovi posta ili da se slažem sa svim, al nekao prevagne, pa ono, šta ne nekog malo razveseliti... :)
uglavnom, ne sviđa mi se šta se situacija malo komplicira...ali mi se sviđa pristup
a s ovim se nikako ne slažem :D
puno je, ali nije sve

sretno :thumb: