Pozdrav ljudi i odmah da se predstavim - ja sam reinkarnacija avatara koji je svojevremeno egzistirao na Vutri pod kodnim imenom joe123.
Pretpostavljam da bi se poneko od vas mogao i sjetiti, svojevremeno sam otvorio temu na Medicini pod imenom "Metastaze na jetri - ipak se može"
U istoj sam nadrobio sve i svašta, ali sam, unatoč drobljenju uspio opisati i ono radi čega sam temu prvenstveno i otvorio, a to je moja borba sa adenokarcinomom debelog crijeva, koji je metastazirao u tisuću malih metastaza po jetri.
Temu sam zaključio proglasivši grandioznu probjedu, uz ovacije nazočnih čitatelja.
Proglašavajući pobjedu sam napomenuo da ću, sve i da sa istog mjesta nanovo krene bolest iste vrste i istoga tipa, to tretirati kao novu bolest, a ne kao povratak stare. I rekao sam da ću onda lijepo otvoriti novu temu, za novu bolest. Također sam, više puta kroz temu, napomenuo da mi je jako važno prenijeti svaku važnu informaciju koju imam.
Kako sam svojevremeno petljao po postavkama profila, pri logiranju me je automatika Vutre počela blokirati, a ja ionako nisam imao ništa za reći. Onda je prošlo nešto vremena, pa sam zaboravio pass...
Evo, sad imam nešto za reći. Kako automatika i dalje izbacuje, bilo mi je najjednostavnije da upokojim joe-a i oživim zdrav.sam
Valjda sam se adekvatno predstavio u ovih par crta. Ako slučajno nekoga nešto više zanima, ta stara tema je još u arhivi. A može i pitati.
______________
Za ovo proživljavam službena medicina još uvijek nije sasvim nasigurno je li bolest ili nije, pa ne vam ne mogu reći otvaram li temu zato što sam se nanovo razbolio, ili zato što imam dodatne informacije, za koje mislim da su vrijedne pisanja.
_______________
Nakon što sam prekinuo sa pisanjem na staroj temi, nastavio sam s rutinom tromjesečnih kontrolnih snimanja abdomena.
Stanje je bilo nepromijenjeno, znači bilo je ok, sve do MR abdomena kojega sam radio u ožujku. On je pokazao da je ona preostala fleka na jetri, onaj trag za kojega nisu znali kako da ga zovu, pa su ga nazvali "područjem promijenjenog odjeka blablabla", ono što sam ja smatrao ožiljkom preostalim od najveće metastaze, da je to promijenilo boju i potamnjelo. Posjedne mene nakon snimanja radiologinja pred sebe (ona izvrsna doktorica i još bolja žena), pa mi smjernim glasom počne objašnjavati kako je dobila dvosmisleno očitovanje. Kaže, nekakve aktivnosti ima. Kakve, ne zna. Može biti da tijelo razgrađuje ožiljak, a može biti da se metastaza budi. Kaže mi dalje, da snimanje magnetnom rezonancom ni ne može dati odgovor na to pitanje, a da bi isto tako bilo ako bih radio CT. Nakon malo promišljanja je zaključila da bi možda PET pretraga mogla dati odgovor na to pitanje.
I tako ja sa verbalnim uputama što-i-kako kod svoga onkologa (onog izvrsnog čovjeka i još boljeg doktora), prenesem mu, on malo porazmisli, i složi se.
Tako ja završim na PET snimanju.
I snime oni mene od glave do pete, sve vrlo pristojno i profesionalno, ali kao da sam kužan. Kao radijacija velika, moraju se čuvati jer se to godinama u njih akumulira, pa su mi ušpricali onaj kontrast u žilu odijeljeni od mene metalnim zidom, poslije nitko da mi se približi na bliže od 5 m, rekli mi da izađem na sporedni izlaz i da se ne približavam trudnicama ni djeci.
Ja sam mislio nakon snimanja pokušati popričati sa radiologom. Ovako nisam mogao, jer su me odmah isprašili. Ali nije mi bilo krivo, jer su ljudi u pravu. Računam, popričat ću kad budu gotovi nalazi.
Nalazi su bili gotovi za nekih 7 dana, dopičio ja na bicikli i preuzeo, sve fino zapečaćeno u kuverti, sa istaknutim logotipom ambulante Medikol, u kojoj sam vršio snimanje. Prije otvaranja, pitam sestru s kim bih mogao popričati o rezultatima. Kaže da je nezgodno u ovom trenutku, jer su svi doktori na snimanju. Ja joj na to odgovorim da mogu doći bilo kad. A ona će meni da će mi sve što mi treba reći ionako reći moj onkolog, pa me onako gleda kao čudeći se što ja tražim.
Ne želim griješiti dušu pa reći da je ponašanje jedne sestre ujedno i ponašanje cijelog kolektiva. A ako nekim slučajem jest tako, onda je bahatost kojom nas deru cijenama dobila jednu sasvim novu, ponižavajuću dimenziju. Da doktor nema vremena za čovjeka, kojemu je upravo prognozirao hoće li živjeti ili umrijeti ?
U svakom slučaju, ovaj put mi je bilo krivo što nisam mogao popričati. Ali računam ja u sebi ako su ovakvi, bolje da ih i ne pitam. Ionako imam onkologa i radiologinju, pa ću vidjeti s njima.
Nalaz je rekao sljedeće:
Cijelo tijelo od vrha do dna čisto, osim točke na jetri nepromijenjene veličine, na kojoj se nakuplja radioaktivni kontrast. PET na taj način - prateći gdje se kontrast nakuplja - traži patogeno djelovanje u organizmu i našao ga je na tom mjestu. Izmjeren je i indeks nakupljanja, i iznosi 4.
Zaključak: nalaz suspektan na recidiv.
Ja zaključio da ni ovaj doktor nije siguran, pa da smo ostali otprilike na istom mjestu, na kojemu sam bio i nakon snimanja MR-om.
Odnio sam nalaz na onkologiju na šalter i dogovorio termin za nekoliko dana. Istovremeno sam SMS-om izvijestio radiologinju o nalazima, proslijedio joj fotografije nalaza, koje mi je ona obećala prokomentirati.
Prolaze dani, a ona ni štuc ni buc. Nekako iscijedio iz nje u jednoj poruci - nalaz je dvojben, aktivnost promjene je granična. Da će me zvati na razgovor, kad bude na smjeni. Rekoh sam sebi, pa nije valjda da misli da je toliko loše, pa da je žena odlučila prepustiti onkologu da mi izrekne lošu vijest.
Kako bilo da bilo, nisam je uspio dobiti do termina s onkologom.
Onkolog vrti glavom, jako mu suspektno, nije siguran, kaže da je taj index 4 prilično velik, da nekakva metabolička aktivnost zasigurno postoji, da je lako moguće da metastaza diže glavu. Kaže, možda operacija, možda nešto drugo... na kraju zaključi da će on opet mene pred Konzilij, pa da ćemo onda zajedno odlučiti što dalje. Kaže, ajde šibaj sad, vidimo se na Konziliju za par dana.
Još jedna od lijepih karakternih osobina mojeg doktora je ta, što se nikad ne zalijeće. Obzirom da nije dobio nedvosmislen odgovor, mora odvagati. S jedne strane, ako je bolest, onda sam u smrtnoj opasnosti i nužna je hitna intervencija. Koliko radikalna - promislit će cijeli Konzilij. S druge strane, i dalje postoji mogućnost da mi u stvari nije ništa. Čemu rezati zdrava čovjeka ?
U svakom slučaju, zaključio sam da on onaj negativni scenario smatra poprilično izglednijim, pa sam onda povezao da je vjerojatno tako zaključila i radiologinja.
I, lagano smo došli u present time.
_________________
Ovoliko za otvaranje teme. Nastavak u sljedećem broju, kako i kad stignem.
Stojte dobro, ljudi !
Pretpostavljam da bi se poneko od vas mogao i sjetiti, svojevremeno sam otvorio temu na Medicini pod imenom "Metastaze na jetri - ipak se može"
U istoj sam nadrobio sve i svašta, ali sam, unatoč drobljenju uspio opisati i ono radi čega sam temu prvenstveno i otvorio, a to je moja borba sa adenokarcinomom debelog crijeva, koji je metastazirao u tisuću malih metastaza po jetri.
Temu sam zaključio proglasivši grandioznu probjedu, uz ovacije nazočnih čitatelja.
Proglašavajući pobjedu sam napomenuo da ću, sve i da sa istog mjesta nanovo krene bolest iste vrste i istoga tipa, to tretirati kao novu bolest, a ne kao povratak stare. I rekao sam da ću onda lijepo otvoriti novu temu, za novu bolest. Također sam, više puta kroz temu, napomenuo da mi je jako važno prenijeti svaku važnu informaciju koju imam.
Kako sam svojevremeno petljao po postavkama profila, pri logiranju me je automatika Vutre počela blokirati, a ja ionako nisam imao ništa za reći. Onda je prošlo nešto vremena, pa sam zaboravio pass...
Evo, sad imam nešto za reći. Kako automatika i dalje izbacuje, bilo mi je najjednostavnije da upokojim joe-a i oživim zdrav.sam
Valjda sam se adekvatno predstavio u ovih par crta. Ako slučajno nekoga nešto više zanima, ta stara tema je još u arhivi. A može i pitati.
______________
Za ovo proživljavam službena medicina još uvijek nije sasvim nasigurno je li bolest ili nije, pa ne vam ne mogu reći otvaram li temu zato što sam se nanovo razbolio, ili zato što imam dodatne informacije, za koje mislim da su vrijedne pisanja.
_______________
Nakon što sam prekinuo sa pisanjem na staroj temi, nastavio sam s rutinom tromjesečnih kontrolnih snimanja abdomena.
Stanje je bilo nepromijenjeno, znači bilo je ok, sve do MR abdomena kojega sam radio u ožujku. On je pokazao da je ona preostala fleka na jetri, onaj trag za kojega nisu znali kako da ga zovu, pa su ga nazvali "područjem promijenjenog odjeka blablabla", ono što sam ja smatrao ožiljkom preostalim od najveće metastaze, da je to promijenilo boju i potamnjelo. Posjedne mene nakon snimanja radiologinja pred sebe (ona izvrsna doktorica i još bolja žena), pa mi smjernim glasom počne objašnjavati kako je dobila dvosmisleno očitovanje. Kaže, nekakve aktivnosti ima. Kakve, ne zna. Može biti da tijelo razgrađuje ožiljak, a može biti da se metastaza budi. Kaže mi dalje, da snimanje magnetnom rezonancom ni ne može dati odgovor na to pitanje, a da bi isto tako bilo ako bih radio CT. Nakon malo promišljanja je zaključila da bi možda PET pretraga mogla dati odgovor na to pitanje.
I tako ja sa verbalnim uputama što-i-kako kod svoga onkologa (onog izvrsnog čovjeka i još boljeg doktora), prenesem mu, on malo porazmisli, i složi se.
Tako ja završim na PET snimanju.
I snime oni mene od glave do pete, sve vrlo pristojno i profesionalno, ali kao da sam kužan. Kao radijacija velika, moraju se čuvati jer se to godinama u njih akumulira, pa su mi ušpricali onaj kontrast u žilu odijeljeni od mene metalnim zidom, poslije nitko da mi se približi na bliže od 5 m, rekli mi da izađem na sporedni izlaz i da se ne približavam trudnicama ni djeci.
Ja sam mislio nakon snimanja pokušati popričati sa radiologom. Ovako nisam mogao, jer su me odmah isprašili. Ali nije mi bilo krivo, jer su ljudi u pravu. Računam, popričat ću kad budu gotovi nalazi.
Nalazi su bili gotovi za nekih 7 dana, dopičio ja na bicikli i preuzeo, sve fino zapečaćeno u kuverti, sa istaknutim logotipom ambulante Medikol, u kojoj sam vršio snimanje. Prije otvaranja, pitam sestru s kim bih mogao popričati o rezultatima. Kaže da je nezgodno u ovom trenutku, jer su svi doktori na snimanju. Ja joj na to odgovorim da mogu doći bilo kad. A ona će meni da će mi sve što mi treba reći ionako reći moj onkolog, pa me onako gleda kao čudeći se što ja tražim.
Ne želim griješiti dušu pa reći da je ponašanje jedne sestre ujedno i ponašanje cijelog kolektiva. A ako nekim slučajem jest tako, onda je bahatost kojom nas deru cijenama dobila jednu sasvim novu, ponižavajuću dimenziju. Da doktor nema vremena za čovjeka, kojemu je upravo prognozirao hoće li živjeti ili umrijeti ?
U svakom slučaju, ovaj put mi je bilo krivo što nisam mogao popričati. Ali računam ja u sebi ako su ovakvi, bolje da ih i ne pitam. Ionako imam onkologa i radiologinju, pa ću vidjeti s njima.
Nalaz je rekao sljedeće:
Cijelo tijelo od vrha do dna čisto, osim točke na jetri nepromijenjene veličine, na kojoj se nakuplja radioaktivni kontrast. PET na taj način - prateći gdje se kontrast nakuplja - traži patogeno djelovanje u organizmu i našao ga je na tom mjestu. Izmjeren je i indeks nakupljanja, i iznosi 4.
Zaključak: nalaz suspektan na recidiv.
Ja zaključio da ni ovaj doktor nije siguran, pa da smo ostali otprilike na istom mjestu, na kojemu sam bio i nakon snimanja MR-om.
Odnio sam nalaz na onkologiju na šalter i dogovorio termin za nekoliko dana. Istovremeno sam SMS-om izvijestio radiologinju o nalazima, proslijedio joj fotografije nalaza, koje mi je ona obećala prokomentirati.
Prolaze dani, a ona ni štuc ni buc. Nekako iscijedio iz nje u jednoj poruci - nalaz je dvojben, aktivnost promjene je granična. Da će me zvati na razgovor, kad bude na smjeni. Rekoh sam sebi, pa nije valjda da misli da je toliko loše, pa da je žena odlučila prepustiti onkologu da mi izrekne lošu vijest.
Kako bilo da bilo, nisam je uspio dobiti do termina s onkologom.
Onkolog vrti glavom, jako mu suspektno, nije siguran, kaže da je taj index 4 prilično velik, da nekakva metabolička aktivnost zasigurno postoji, da je lako moguće da metastaza diže glavu. Kaže, možda operacija, možda nešto drugo... na kraju zaključi da će on opet mene pred Konzilij, pa da ćemo onda zajedno odlučiti što dalje. Kaže, ajde šibaj sad, vidimo se na Konziliju za par dana.
Još jedna od lijepih karakternih osobina mojeg doktora je ta, što se nikad ne zalijeće. Obzirom da nije dobio nedvosmislen odgovor, mora odvagati. S jedne strane, ako je bolest, onda sam u smrtnoj opasnosti i nužna je hitna intervencija. Koliko radikalna - promislit će cijeli Konzilij. S druge strane, i dalje postoji mogućnost da mi u stvari nije ništa. Čemu rezati zdrava čovjeka ?
U svakom slučaju, zaključio sam da on onaj negativni scenario smatra poprilično izglednijim, pa sam onda povezao da je vjerojatno tako zaključila i radiologinja.
I, lagano smo došli u present time.
_________________
Ovoliko za otvaranje teme. Nastavak u sljedećem broju, kako i kad stignem.
Stojte dobro, ljudi !