Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri? Malo morgen!
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="zdrav.sam123" data-source="post: 590657" data-attributes="member: 64542"><p>[USER=2026]@referent[/USER]</p><p>To ti je garant. Nema većeg, boljeg i važnijeg umijeća, od umijeća da sebi ili drugome spasiš život. A to možeš s uljem.</p><p></p><p>@hazo</p><p>Da, ali to što ja radim se sve svodi na normalan, pozitivan stav prema životu. Ništa više od toga. </p><p>Kao rezultat, očekujem da će onda i život biti pozitivan prema meni. Na neki način, stvaram sam sebi placebo efekat. </p><p></p><p>Što je uopće placebo? Daju ti bombončić škroba i kažu da je to lijek za neku bolest. I onda ti ozdraviš, a taj škrob nikakve veze s lijekom za tu bolest nema. Ti si u stvari ozdravio sam sebe. A ako čovjek radom svoje podsvijesti može ozdraviti od neke bolesti kad popije zrno škroba za koje mu je netko rekao da je lijek za tu bolest, zašto onda ne bi radom svoje podsvijesti unaprijed zaključio da je potpuno zdrav? I onda, umjesto da pije škrob za upalu pluća, drugi škrob za anemiju a treći za kostobolju, jednostavno odustane od škroba, koji mu ionako ne treba, jer je mudro zaključio da je - zdrav?</p><p></p><p>Koliko ima istine u liječenju autosugestijom, ne znam. Ali, jedno je sasvim sigurno. Takav stav možda može pomoći, a sigurno ne može odmoći.</p><p> Iz kojeg je razloga onda "malo ljudi koji imaju toliko hrabrosti za donijeti, izvesti promjene poput mene " ?</p><p>Što to čovjeka blokira da funkcionira onda, kad mu je najpotrebnije? Zašto svi nisu pozitivni?</p><p></p><p>_____________</p><p></p><p>I tako, mislim se ja kako će oni meni najvjerojatnije predložiti operaciju. Ako ne bude operacija, bit će nekakva blaža verzija kemoterapije. Što bilo da bilo, meni se to zasigurno svidjeti neće i neću pristati na to. </p><p>Pa sam si onda razradio što ću im odgovoriti na njihovu ponudu. A onda se taj odgovor pretvorio u cijelo predavanje.</p><p></p><p>Po zamisli, trebao sam prvo saslušati njihov prijedlog. Onda bih im rekao da je meni njihov prijedlog dostatan i dovoljan, da su zaslužili moje puno povjerenje i da ne planiram tražiti drugo mišljenje. Onda bih par minuta posvetio hvaljenju sestara i drugog osoblja, pa bih onda rekao da odbijam prijedlog.</p><p>Onda bi me oni vjerojatno blijedo pogledali, a ja bih onda rekao kako vjerujem da oni nemaju pojma što se doista zbiva u mome organizmu. Onda bi me oni pogledali još bljeđe, a ja bih nastavio: da itko ima pojma, onda bi znao obrazložiti zašto su nestajale moje metastaze. Ako bi znao obrazložiti, znao bi i ponoviti. A ako bi znao i ponoviti, onda bi oni već sad bili najpoznatiji onkološki tim na kugli zemaljskoj. </p><p></p><p>Dakle, sasvim je sigurno da nemaju pojma.</p><p></p><p>Tokom bolovanja nitko nije pratio način na koji su moje metastaze nestajale. Taj proces nitko nije pratio, jer ga nitko nije ni očekivao. Tek nakon godinu dana liječenja su me prebacili sa snimanja CT na MR (koji preciznije bilježi), znači tek su tada primijetili da je proces koji se dešava u mome organizmu uopće vrijedan praćenja. A tada su sve metastaze, osim ove posljednje, već bile nestale. Onda bih ih upitao ima li ikoga od njih koji može sa sigurnošću ustvrditi da se sve te metastaze prilikom nestajanja nisu ponašale baš onako, kako se sad ponaša ova.</p><p></p><p>Onda bi oni mene upozorili da riskiram život, a ja bih im na to rekao da moj život nije ni moj prst, ni moja jetra, čak ni moj mozak. Rekao bih im da je moj život ono što mislim i ono što osjećam. I u tom smislu, da je moj život pjesma. Jer ako sam ikada mislio pozitivno, da mislim to sad. I da mi organizam u skladnom višeglasju - svaki organ za sebe - pjeva "Zdrav sam, zdrav sam". I da će onoga momenta kad ja pristanem na operaciju, ili kemoterapiju, ili zračenje, sva ta pjesma, sav taj zvuk, sav taj sjaj nestati, i da ću ja istog trenutka postati - teški bolesnik.</p><p>Rekao bih im da se moj organizam pokazao i dokazao kao žilav borac, da mu vjerujem i da sam mu spreman dati još vremena.</p><p></p><p>Onda bih im na kraju rekao da su svi oni skupa, sve ono u što se moderna medicina pretvorila, na sasvim krivom tragu. I da će sasvim sigurno u konačnici izaći kao gubitnici. A bit će gubitnici jer su si uzeli za cilj pobijediti Smrt, što nije moguće.</p><p>Kad pacijent doktoru prvi put uđe u sobu, ovaj njemu ne treba govoriti kako mu život nije u opasnosti, nego upravo suprotno. Treba mu dati do znanja da će umrijeti (jer, doista kad-tad hoće), a da će on pokušati to prolongirati koliko se može. Sa gospođom Smrću se ne treba boriti, nego se s njom treba sprijateljiti. Borba nema smisla, jer si osuđen na poraz.</p><p></p><p>Iz nekog razloga sam sasvim siguran, da nikad u povijesti ljudske vrste nije bilo doba u kojem se čovjek više bojao umrijeti, nego se to boji danas. Također mislim da je to zato što čovjek nikad nije bio bahatiji, nego danas. Pa čemu to? Apsolutno sve, što dolazi od prirode je normalno - uključivši i smrt.</p><p></p><p>Tako bih ja njima ponosno objavio da sam svjestan svoje smrtnosti i da je prihvaćam. Kad mi bude došlo vrijeme putovati, putovat ću. Ako je sad došlo to vrijeme, neka bude. Ja biram u međuvremenu dangubiti na bicikli i na Marjanu, a ne na kemoterapiji.</p><p></p><p>___________</p><p></p><p>Onda su me prozvali. Ja ušao, u grlu knedla. Onda su mi ponudili neku "blažu verziju zračenja", ja se usrao ko grlica, jedva nekako meketavo promucao kako poštujem njihov stav ali da ipak za sada ne prihvaćam, pa umukao.</p><p></p><p>Pizda ja <img src="/styles/default/xenforo/smilies/facepalm.gif" class="smilie" loading="lazy" alt=":fuck:" title="Facepalm :fuck:" data-shortname=":fuck:" /><img src="/styles/default/xenforo/smilies/facepalm.gif" class="smilie" loading="lazy" alt=":fuck:" title="Facepalm :fuck:" data-shortname=":fuck:" /></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="zdrav.sam123, post: 590657, member: 64542"] [USER=2026]@referent[/USER] To ti je garant. Nema većeg, boljeg i važnijeg umijeća, od umijeća da sebi ili drugome spasiš život. A to možeš s uljem. @hazo Da, ali to što ja radim se sve svodi na normalan, pozitivan stav prema životu. Ništa više od toga. Kao rezultat, očekujem da će onda i život biti pozitivan prema meni. Na neki način, stvaram sam sebi placebo efekat. Što je uopće placebo? Daju ti bombončić škroba i kažu da je to lijek za neku bolest. I onda ti ozdraviš, a taj škrob nikakve veze s lijekom za tu bolest nema. Ti si u stvari ozdravio sam sebe. A ako čovjek radom svoje podsvijesti može ozdraviti od neke bolesti kad popije zrno škroba za koje mu je netko rekao da je lijek za tu bolest, zašto onda ne bi radom svoje podsvijesti unaprijed zaključio da je potpuno zdrav? I onda, umjesto da pije škrob za upalu pluća, drugi škrob za anemiju a treći za kostobolju, jednostavno odustane od škroba, koji mu ionako ne treba, jer je mudro zaključio da je - zdrav? Koliko ima istine u liječenju autosugestijom, ne znam. Ali, jedno je sasvim sigurno. Takav stav možda može pomoći, a sigurno ne može odmoći. Iz kojeg je razloga onda "malo ljudi koji imaju toliko hrabrosti za donijeti, izvesti promjene poput mene " ? Što to čovjeka blokira da funkcionira onda, kad mu je najpotrebnije? Zašto svi nisu pozitivni? _____________ I tako, mislim se ja kako će oni meni najvjerojatnije predložiti operaciju. Ako ne bude operacija, bit će nekakva blaža verzija kemoterapije. Što bilo da bilo, meni se to zasigurno svidjeti neće i neću pristati na to. Pa sam si onda razradio što ću im odgovoriti na njihovu ponudu. A onda se taj odgovor pretvorio u cijelo predavanje. Po zamisli, trebao sam prvo saslušati njihov prijedlog. Onda bih im rekao da je meni njihov prijedlog dostatan i dovoljan, da su zaslužili moje puno povjerenje i da ne planiram tražiti drugo mišljenje. Onda bih par minuta posvetio hvaljenju sestara i drugog osoblja, pa bih onda rekao da odbijam prijedlog. Onda bi me oni vjerojatno blijedo pogledali, a ja bih onda rekao kako vjerujem da oni nemaju pojma što se doista zbiva u mome organizmu. Onda bi me oni pogledali još bljeđe, a ja bih nastavio: da itko ima pojma, onda bi znao obrazložiti zašto su nestajale moje metastaze. Ako bi znao obrazložiti, znao bi i ponoviti. A ako bi znao i ponoviti, onda bi oni već sad bili najpoznatiji onkološki tim na kugli zemaljskoj. Dakle, sasvim je sigurno da nemaju pojma. Tokom bolovanja nitko nije pratio način na koji su moje metastaze nestajale. Taj proces nitko nije pratio, jer ga nitko nije ni očekivao. Tek nakon godinu dana liječenja su me prebacili sa snimanja CT na MR (koji preciznije bilježi), znači tek su tada primijetili da je proces koji se dešava u mome organizmu uopće vrijedan praćenja. A tada su sve metastaze, osim ove posljednje, već bile nestale. Onda bih ih upitao ima li ikoga od njih koji može sa sigurnošću ustvrditi da se sve te metastaze prilikom nestajanja nisu ponašale baš onako, kako se sad ponaša ova. Onda bi oni mene upozorili da riskiram život, a ja bih im na to rekao da moj život nije ni moj prst, ni moja jetra, čak ni moj mozak. Rekao bih im da je moj život ono što mislim i ono što osjećam. I u tom smislu, da je moj život pjesma. Jer ako sam ikada mislio pozitivno, da mislim to sad. I da mi organizam u skladnom višeglasju - svaki organ za sebe - pjeva "Zdrav sam, zdrav sam". I da će onoga momenta kad ja pristanem na operaciju, ili kemoterapiju, ili zračenje, sva ta pjesma, sav taj zvuk, sav taj sjaj nestati, i da ću ja istog trenutka postati - teški bolesnik. Rekao bih im da se moj organizam pokazao i dokazao kao žilav borac, da mu vjerujem i da sam mu spreman dati još vremena. Onda bih im na kraju rekao da su svi oni skupa, sve ono u što se moderna medicina pretvorila, na sasvim krivom tragu. I da će sasvim sigurno u konačnici izaći kao gubitnici. A bit će gubitnici jer su si uzeli za cilj pobijediti Smrt, što nije moguće. Kad pacijent doktoru prvi put uđe u sobu, ovaj njemu ne treba govoriti kako mu život nije u opasnosti, nego upravo suprotno. Treba mu dati do znanja da će umrijeti (jer, doista kad-tad hoće), a da će on pokušati to prolongirati koliko se može. Sa gospođom Smrću se ne treba boriti, nego se s njom treba sprijateljiti. Borba nema smisla, jer si osuđen na poraz. Iz nekog razloga sam sasvim siguran, da nikad u povijesti ljudske vrste nije bilo doba u kojem se čovjek više bojao umrijeti, nego se to boji danas. Također mislim da je to zato što čovjek nikad nije bio bahatiji, nego danas. Pa čemu to? Apsolutno sve, što dolazi od prirode je normalno - uključivši i smrt. Tako bih ja njima ponosno objavio da sam svjestan svoje smrtnosti i da je prihvaćam. Kad mi bude došlo vrijeme putovati, putovat ću. Ako je sad došlo to vrijeme, neka bude. Ja biram u međuvremenu dangubiti na bicikli i na Marjanu, a ne na kemoterapiji. ___________ Onda su me prozvali. Ja ušao, u grlu knedla. Onda su mi ponudili neku "blažu verziju zračenja", ja se usrao ko grlica, jedva nekako meketavo promucao kako poštujem njihov stav ali da ipak za sada ne prihvaćam, pa umukao. Pizda ja :fuck::fuck: [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri? Malo morgen!
Top
Bottom