Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri? Malo morgen!
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Uniona" data-source="post: 593679" data-attributes="member: 64999"><p>Joe, moj tata ima 78 godina i tu je pola problema. </p><p>Ali na pocetku da ti kazem par stvari o sebi. Ja sam pristalica misljenja da je svaki covek svet za sebe. Ne znam da li se to moze svrstati pod neku teoriju individualizma ili ne, ali sustina je da ja kao jedna individua imam pravo odlicivati samo o sebi i svom zivotu i kao sto ne dozvoljavam da neko drugi odlucuje o mom zivotu, nemam pravo ni ja da odlucujem o tudjem. To ne znaci da ne zelim predloge i misljenja drugih, cak naprotiv, ja sam neko ko rado slusa sta neko drugi ima da kaze bez obzira da li se to kosi ili ne sa mojim misljenjem. Nekada sam se upustala u rasprave i ulazila u zamku dokazivanja da sam ja u pravu, sve dok nisam shvatila da nije sve crno i belo i da ne postoji samo jedna istina, tj. da je istina subjektivni pojam (kao sto je to kurosava lepo prikazao u rasomonu, pa ko je shvatio-shvatio). </p><p>Iz ovog mog stava proizilazi i moja teznja da postupke drugih ne osudjujem iz ugla mog vidjenja situacije vec da se prvo stavim u polozaj tog drugog i pokusam da shvatim "njegovom glavom". Ne uspevam uvek, to je jos uvek proces koji pokusavam sebe da naucim. </p><p>Ako se stavim u polozaj mog tate, koji ima 78 godina, kome su najblizi (brat, sestra, najbolji prijatelj) umrli, a ostale smo mu ja i moja cerka (koje vidja 3x godisnje) i vecinu vremena provede sam, i neki rodjaci koje isto tako retko vidja (1-2x mesecno), koji je docekao i vise nego sto je mislio da ce poziveti (zadnjih par godina mi govori "ko zna koliko cu ja, pa vidi koliko imam godina"), koji uglavnom svoj dan provodi sam u stanu, osim kada mi dodjemo)... ako znajuci sve ovo, insistiram na njegovom lecenju i kazem mu "nemoj da se predas, nemogu bez tebe", zar ne stavljam u prvi plan sebe i svoje zelje, zar nisam egoista? </p><p>Ovu dilemu imam kad se molim za njega. Da li da se molim za njegovo ozdravljenje i da sto pre izadje iz bolnice kako bismo kucu poceli sa uljem i ostalim prirodnim nacinima borbe protiv metastaza, ili da se molim da umre sto bezbolnije i pre nego sto dodje u fazu bolova ili kome. Naravno, moja zelja je da on sto pre izadje iz bolnice, ali da li mogu da prihvatim rizik da ne uspem da mu pomognem i da gledam kako se muci? Jer te bolove necu osetiti ja vec on. </p><p>Da se vratim sad iz misaonog u realno stanje. On nije dobro. Ta drugu operaciju (gde su cistili krv jer je negde unutra pukao neki kapilar) podnosi teze. Juce je imao otkucaje srca 130, koje su mu do popodneva spustili na 80. Mama me zvala i verovatno cu vec za par dana ici tamo, umesto za deset dana. Medicinska sestra je rekla moj mami da otezano prica, ne zbog anestezije, vec zbog njegovog stanja... Inace te metastaze na jetri, mislim da ih ima vise i da su zahvatile tu povrsinu 10x7cm, kako sam razumela doktora. </p><p>Sto se same bolesti tice, kao i vecina zdravih (koji se ne bave medicinom), zaobilazila sam tu temu u sirokom luku. Ali se jedne recenice dobro secam. Ne znam ko je rekao ali otprilike je ovako: "Rak napada kad se covek umori od zivota." </p><p>Sto se tice tvog pristupa lecenju, podrzavam ga iz razloga sto verujem da svako od nas treba da slusa svoje telo. Npr. ako mi odredjena hrana ne prija, moze postojati hiljade studija o korisnosti te hrane, ja je necu jesti. Jer mom organizmu ne prija. Ili kad sam gladna, pre nego sto pocnem da kuvam polazim od toga sta mi se jede. Nekad mi se jede samo voce. Nekad samo salata. Jer mi telo kaze sta mu nedostaje. Ali isto tako, nekad ga ne poslusam i narucim pizzu ili neko meso, ne zato sto mi se jede vec mi je najlakse u tom tenutku. Tada gresim. Moje telo npr. ne voli meso. Kao mala sam cak dobijala batine jer nisam htela da jedem nista sem mlevenog mesa, jer "deca treba da jedu meso". Ni dan danas mi se meso ne trazi, a jedem ga nekad ne zato sto imam zelju, vec da ne pravim problem drugima. </p><p>Ako ti osecas da ti ulje pomaze, a zvanicna medicina ne, niko nema pravo da odlucuje o tvom telu sem tebe. Niko ne poznaje tvoje telo bolje od tebe. Nema tog doktora koji bolje od tebe samog zna sta tvom telu treba. E sada, da bi neko dostigao stupanj da ume da slusa svoje telo, potrebno je da bude osvescen i da bude siguran u sebe samog. I to je verujem ono sto se tebi desava. Kad spoznajes samog sebe. Jer, sve dok neko veruje tamo nekom doktoru Peri vise nego samom sebi, jer je doktor Pera najbolji doktor (jer "tako svi za njega kazu" a koji mozda i ne veruje u ono sto mora da preporuci ali mora da te leci po propisima</p><p>koje on nije ni sastavio, vec dobio on nekog iznad njega, a sve u strahu da ne izgubi posao), tesko da ce se taj izleciti!</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Uniona, post: 593679, member: 64999"] Joe, moj tata ima 78 godina i tu je pola problema. Ali na pocetku da ti kazem par stvari o sebi. Ja sam pristalica misljenja da je svaki covek svet za sebe. Ne znam da li se to moze svrstati pod neku teoriju individualizma ili ne, ali sustina je da ja kao jedna individua imam pravo odlicivati samo o sebi i svom zivotu i kao sto ne dozvoljavam da neko drugi odlucuje o mom zivotu, nemam pravo ni ja da odlucujem o tudjem. To ne znaci da ne zelim predloge i misljenja drugih, cak naprotiv, ja sam neko ko rado slusa sta neko drugi ima da kaze bez obzira da li se to kosi ili ne sa mojim misljenjem. Nekada sam se upustala u rasprave i ulazila u zamku dokazivanja da sam ja u pravu, sve dok nisam shvatila da nije sve crno i belo i da ne postoji samo jedna istina, tj. da je istina subjektivni pojam (kao sto je to kurosava lepo prikazao u rasomonu, pa ko je shvatio-shvatio). Iz ovog mog stava proizilazi i moja teznja da postupke drugih ne osudjujem iz ugla mog vidjenja situacije vec da se prvo stavim u polozaj tog drugog i pokusam da shvatim "njegovom glavom". Ne uspevam uvek, to je jos uvek proces koji pokusavam sebe da naucim. Ako se stavim u polozaj mog tate, koji ima 78 godina, kome su najblizi (brat, sestra, najbolji prijatelj) umrli, a ostale smo mu ja i moja cerka (koje vidja 3x godisnje) i vecinu vremena provede sam, i neki rodjaci koje isto tako retko vidja (1-2x mesecno), koji je docekao i vise nego sto je mislio da ce poziveti (zadnjih par godina mi govori "ko zna koliko cu ja, pa vidi koliko imam godina"), koji uglavnom svoj dan provodi sam u stanu, osim kada mi dodjemo)... ako znajuci sve ovo, insistiram na njegovom lecenju i kazem mu "nemoj da se predas, nemogu bez tebe", zar ne stavljam u prvi plan sebe i svoje zelje, zar nisam egoista? Ovu dilemu imam kad se molim za njega. Da li da se molim za njegovo ozdravljenje i da sto pre izadje iz bolnice kako bismo kucu poceli sa uljem i ostalim prirodnim nacinima borbe protiv metastaza, ili da se molim da umre sto bezbolnije i pre nego sto dodje u fazu bolova ili kome. Naravno, moja zelja je da on sto pre izadje iz bolnice, ali da li mogu da prihvatim rizik da ne uspem da mu pomognem i da gledam kako se muci? Jer te bolove necu osetiti ja vec on. Da se vratim sad iz misaonog u realno stanje. On nije dobro. Ta drugu operaciju (gde su cistili krv jer je negde unutra pukao neki kapilar) podnosi teze. Juce je imao otkucaje srca 130, koje su mu do popodneva spustili na 80. Mama me zvala i verovatno cu vec za par dana ici tamo, umesto za deset dana. Medicinska sestra je rekla moj mami da otezano prica, ne zbog anestezije, vec zbog njegovog stanja... Inace te metastaze na jetri, mislim da ih ima vise i da su zahvatile tu povrsinu 10x7cm, kako sam razumela doktora. Sto se same bolesti tice, kao i vecina zdravih (koji se ne bave medicinom), zaobilazila sam tu temu u sirokom luku. Ali se jedne recenice dobro secam. Ne znam ko je rekao ali otprilike je ovako: "Rak napada kad se covek umori od zivota." Sto se tice tvog pristupa lecenju, podrzavam ga iz razloga sto verujem da svako od nas treba da slusa svoje telo. Npr. ako mi odredjena hrana ne prija, moze postojati hiljade studija o korisnosti te hrane, ja je necu jesti. Jer mom organizmu ne prija. Ili kad sam gladna, pre nego sto pocnem da kuvam polazim od toga sta mi se jede. Nekad mi se jede samo voce. Nekad samo salata. Jer mi telo kaze sta mu nedostaje. Ali isto tako, nekad ga ne poslusam i narucim pizzu ili neko meso, ne zato sto mi se jede vec mi je najlakse u tom tenutku. Tada gresim. Moje telo npr. ne voli meso. Kao mala sam cak dobijala batine jer nisam htela da jedem nista sem mlevenog mesa, jer "deca treba da jedu meso". Ni dan danas mi se meso ne trazi, a jedem ga nekad ne zato sto imam zelju, vec da ne pravim problem drugima. Ako ti osecas da ti ulje pomaze, a zvanicna medicina ne, niko nema pravo da odlucuje o tvom telu sem tebe. Niko ne poznaje tvoje telo bolje od tebe. Nema tog doktora koji bolje od tebe samog zna sta tvom telu treba. E sada, da bi neko dostigao stupanj da ume da slusa svoje telo, potrebno je da bude osvescen i da bude siguran u sebe samog. I to je verujem ono sto se tebi desava. Kad spoznajes samog sebe. Jer, sve dok neko veruje tamo nekom doktoru Peri vise nego samom sebi, jer je doktor Pera najbolji doktor (jer "tako svi za njega kazu" a koji mozda i ne veruje u ono sto mora da preporuci ali mora da te leci po propisima koje on nije ni sastavio, vec dobio on nekog iznad njega, a sve u strahu da ne izgubi posao), tesko da ce se taj izleciti! [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri? Malo morgen!
Top
Bottom