Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri? Malo morgen!
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="zdrav.sam123" data-source="post: 594096" data-attributes="member: 64542"><p>Znanost definira smrt kao prekid života a što je to život, samo se nagađa.</p><p>Ako ćete pretresti sve znanstvene knjige koje je čovjek napisao, u njima nema ni slova o tome odakle život.</p><p>Postoje samo teorije, a dalje od teorija se maknuli nismo.</p><p></p><p>Da bismo jedan pojam objasnili sebi pomoću drugoga, podrazumijeva se da smo ovladali tim drugim pojmom. Ako nismo ovladali, onda ni obrazloženje ne vrijedi. Kako ne znamo definirati što je to život, proizlazi da ne znamo ni što je to smrt.</p><p></p><p>I onda mi živote provodimo tresući se, strepeći, bojeći se smrti, a pritom u stvari nemamo pojma čega se bojimo.</p><p></p><p>Nije li to isto ponašanje kao kod malog djeteta kad ga odrasli plaši Krampusom?</p><p>Dijete se boji, a ne zna čega se boji.</p><p>Nismo li nešto propustili? Nismo li bili dužni uključiti svoj racio jednom kad smo sazreli, pa se prestati ponašati kao mala djeca?</p><p></p><p>______</p><p></p><p>To što smrt nismo spoznali, nije nikakvo čudo. Ne možemo je ni spoznati, nećemo je nikad ni spoznati i ona će nam uvijek ostati samo Krampus koji nas plaši.</p><p>A to vam je ljudi zato, što pojam smrti u svijetu istine uopće ne postoji.</p><p>U svijetu istine ništa ne umire, sve je u mijeni, sve je u ritmu, sve je prožeto smislom i logikom.</p><p></p><p>Iz tog svijeta je Pitagora izvukao svoj teorem kao vječnu istinu.</p><p>A iz tog svijeta je i ona druga istina koja nam kaže da ništa ne nestaje, već da samo prelazi iz jednog oblika u drugi. Ne znam tko ju je prvi spoznao.</p><p></p><p>Pa ako ama baš ništa doista ne nestaje ma koliko bezvrijedno bilo, ako ne možeš učiniti da jednostavno nestane zrnce pijeska, zašto se onda bojimo da će ispariti ono najuzvišenije što je Bog Otac ili majka priroda dao/la, a to je iskra života prožeta samosviješću ?</p><p></p><p>Nije li ono najvrjednije ujedno i najčuvanije, kako čovjeku tako i životinji i Bogu i prirodi ?</p><p>Nije li onda logično očekivati da će tek ta iskra života vječno plamtjeti, ako bezvrijedno zrno pijeska nestati ne može?</p><p></p><p>Jedino nad čime čovjek ima kontrolu, jedino čemu doista može vjerovati, jedino čime on komunicira sa vanjskim svijetom su njegova misao, njegov osjećaj i njegova volja. </p><p></p><p>I upravo su čovjekova misao, volja i osjećaj jedine tri stvari za koje je čovjek u stanju napraviti da jednostvno nestanu.</p><p></p><p>A iz toga proizlazi da čovjek može doista umrijeti jedino na način, ako se baš potrudi napraviti harakiri vlastitim mislima.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="zdrav.sam123, post: 594096, member: 64542"] Znanost definira smrt kao prekid života a što je to život, samo se nagađa. Ako ćete pretresti sve znanstvene knjige koje je čovjek napisao, u njima nema ni slova o tome odakle život. Postoje samo teorije, a dalje od teorija se maknuli nismo. Da bismo jedan pojam objasnili sebi pomoću drugoga, podrazumijeva se da smo ovladali tim drugim pojmom. Ako nismo ovladali, onda ni obrazloženje ne vrijedi. Kako ne znamo definirati što je to život, proizlazi da ne znamo ni što je to smrt. I onda mi živote provodimo tresući se, strepeći, bojeći se smrti, a pritom u stvari nemamo pojma čega se bojimo. Nije li to isto ponašanje kao kod malog djeteta kad ga odrasli plaši Krampusom? Dijete se boji, a ne zna čega se boji. Nismo li nešto propustili? Nismo li bili dužni uključiti svoj racio jednom kad smo sazreli, pa se prestati ponašati kao mala djeca? ______ To što smrt nismo spoznali, nije nikakvo čudo. Ne možemo je ni spoznati, nećemo je nikad ni spoznati i ona će nam uvijek ostati samo Krampus koji nas plaši. A to vam je ljudi zato, što pojam smrti u svijetu istine uopće ne postoji. U svijetu istine ništa ne umire, sve je u mijeni, sve je u ritmu, sve je prožeto smislom i logikom. Iz tog svijeta je Pitagora izvukao svoj teorem kao vječnu istinu. A iz tog svijeta je i ona druga istina koja nam kaže da ništa ne nestaje, već da samo prelazi iz jednog oblika u drugi. Ne znam tko ju je prvi spoznao. Pa ako ama baš ništa doista ne nestaje ma koliko bezvrijedno bilo, ako ne možeš učiniti da jednostavno nestane zrnce pijeska, zašto se onda bojimo da će ispariti ono najuzvišenije što je Bog Otac ili majka priroda dao/la, a to je iskra života prožeta samosviješću ? Nije li ono najvrjednije ujedno i najčuvanije, kako čovjeku tako i životinji i Bogu i prirodi ? Nije li onda logično očekivati da će tek ta iskra života vječno plamtjeti, ako bezvrijedno zrno pijeska nestati ne može? Jedino nad čime čovjek ima kontrolu, jedino čemu doista može vjerovati, jedino čime on komunicira sa vanjskim svijetom su njegova misao, njegov osjećaj i njegova volja. I upravo su čovjekova misao, volja i osjećaj jedine tri stvari za koje je čovjek u stanju napraviti da jednostvno nestanu. A iz toga proizlazi da čovjek može doista umrijeti jedino na način, ako se baš potrudi napraviti harakiri vlastitim mislima. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri? Malo morgen!
Top
Bottom