Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri? Malo morgen!
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="zdrav.sam123" data-source="post: 599852" data-attributes="member: 64542"><p>Stvaranje Adamovo je jedna od devet freski na svodu Sikstinske kapele, koje je oslikao Michelangelo. Prikazuje Adama izvaljenog na nekom kamenu, te Gospodina okruženog nebeskom svitom, koji ga dodiruje prstom. I to mjesto dodira pristiju je centar cijele freske.</p><p><a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/Stvaranje_Adama#/media/File:God2-Sistine_Chapel.png" target="_blank">Adam</a></p><p></p><p>Pitanje za razmišljanje na temu te freske, bilo je sljedeće: Zašto se freska naziva Staranjem Adamovim, ako je iz same freske očito da je Adam bio stvoren i prije? Na fresci ga Bog dodiruje, ali ga ne stvara.</p><p></p><p>Pročitao sam što kaže hrvatska <a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/Stvaranje_Adama" target="_blank">wikipedia</a> i zaključio da je više ili manje sve što je napisano, u potpunosti krivo.</p><p>Ljudi se dive Michelangelu, smatraju ga genijem, njegova djela se tretiraju remek-djelima, a nemaju pojma što je čovjek htio reći (oslikati).</p><p>_______________</p><p></p><p>Wiki kaže:</p><p><em>Na slici monumentalni patrijarhalni Bog pruža svoju ruku preko slike, nošen anđelima u ovalu tamnocrvenog plašta, dok mu iza leđa proviruju nage figure, uključujući jednu ženu (koju mnogi smatraju Evom) koja radoznalo gleda preko njegovog ramena i ukrštava pogled s Adamom. U kontrastu s tom dramatičnom grupom, Adam opušteno leži na novostvorenoj zemlji jer još nije primio iskru života koju mu pruža Božja ruka. “Desna ruka Očeva” (prema papinskoj himni Veni Creator Spiritus) snažno potiče “prvoga čovjeka” koji kao da se budi iz sna, pri čemu je Božji kažiprst usmjeren zapovjednički i odlučno, dok Adam jedva uspijeva podići ruku. Bog svoju moć potvrđuje i strogim pogledom usmjerenim na Adama koji se doima pokornim i punim strahopoštovanja. </em></p><p></p><p>Bezveze.</p><p>Ne znaš je li netočnije opisan Bog, ili Adam.</p><p></p><p>________</p><p></p><p>Ne stvara Bog Adama na ovoj slici, nego mu ucjepljuje samosvijest.</p><p>Drugim riječima: Biće koje nam se predstavilo sa "Ja jesam" je tim dodirom Adamu dalo snagu, pomoću koje će i on za sebe ubuduće moći reći "Ja jesam".</p><p></p><p>_____</p><p></p><p>I onda se sve lijepo uklapa.</p><p>Adam je prikazan kao u snu, nezainteresiran, bezvoljan, njegov prst je savijen, u njegovu pogledu nema oštrine.</p><p>I onda to na wiki tumače time što još nije primio "iskru života". Pa kako onda sjedi, bez iskre života ?</p><p></p><p>Nije njemu nedostajala iskra života, nego iskra samosvijesti. Iskra samosvijesti je pravo rođenje čovjekovo. To je ono što je Michelangelo htio prikazati.</p><p></p><p>Anđeoski zbor je uglavnom slabo zainteresiran za to što se dešava između Boga i Adama. Njima izgleda jedino što je važno da se okače za Gospodina. Iznimku predstavljaju 2 figure. Mali anđeo koji visi o Božjoj ruci i koji se fokusira na pokret Božje ruke, te ženski lik kojega je Bog obgrlio i koji jedini upire pogled u Adama.</p><p></p><p>Takav prikaz ima svoje misterijsko obrazloženje. Naime, mnoge su misterijske škole, kako nekad tako i danas, naukovale da samosvijesti nema ni jedno biće, doli Bog i čovjek. Dakle anđeli, arhanđeli i sve više hijerarhije djeluju iz nužnosti, a ne iz samosvijesti. Za razliku od čovjeka koji je dužan svojom mišlju pojmiti sve pa potom iz toga izvlačiti pravile poteze, ta se bića prepuštaju izvjesnoj savršenosti bilo kakvog Božjeg djela, bez potrebe da ga preispituju.</p><p>Tako je i onaj mali anđeo mogao sasvim nesvjesno pratiti pokret Božje ruke.</p><p></p><p>U tom smislu su svi i prikazani.</p><p>Način na koji su oslikani kao da govori: jedino što je meni važno je to, da se držim uz Boga.</p><p>A to uopće nije odnos monumentalnog, patrijarhalnog Boga i nižeg, pokornog bića punog strahopoštovanja. To je odnos oca i djeteta.</p><p></p><p>Isto tako i Adam. Ovaj uhvatio pozu kao da se sunča na kamenu uz more i jedva digao ruku, koliko mu se ništa ne da. A wiki kenja o njegovom strahopoštovanju, monumentalnom patrijarhu s nebesa itd.</p><p></p><p>Jedina ženska figura je ona koju Bog jedinu grli, i ona jedina upire pogled u Adama. Možda iz razloga što osjeća da ovaj Božji plan uključuje i nju. Wiki kaže to je Eva. Ne kontam kako bi to bila Eva, ali možda ne kontam dobro. Zasigurno taj ženski lik ima neko značenje.</p><p></p><p>Što se tiče Boga, ja sam sasvim siguran da Taj ne naginje ni na mušku, ni na žensku stranu. Prikazan je kao muškarac samo iz razloga što je umjetnik nešto naslikati morao. Da je naslikao žensko, bila bi sablazan; kako onda, tako i danas. Ali to nije do Boga i njegovih zakona, nego do čovjeka i njegovih zakona.</p><p></p><p>Da bi opisali Boga, na wiki su koristili ove pojmove: monumentalan, patrijarhalan, zapovjednički, odlučan, moćan, strog.</p><p>Po mome je Bog monumentalan jednako koliko i Adam, samo što je stariji. Ne vidim ni traga od patrijarhalnosti, zapovijedanja ili strogoće. Ne vidim ni neku specifičnu Božju moć koja bi se mogla iščitati iz freske.</p><p></p><p>Preostaje odllučnost , koju i ja vidim.</p><p>A odlučnost i usmjerenost dolaze iz samosvijesti.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="zdrav.sam123, post: 599852, member: 64542"] Stvaranje Adamovo je jedna od devet freski na svodu Sikstinske kapele, koje je oslikao Michelangelo. Prikazuje Adama izvaljenog na nekom kamenu, te Gospodina okruženog nebeskom svitom, koji ga dodiruje prstom. I to mjesto dodira pristiju je centar cijele freske. [URL='https://hr.wikipedia.org/wiki/Stvaranje_Adama#/media/File:God2-Sistine_Chapel.png']Adam[/URL] Pitanje za razmišljanje na temu te freske, bilo je sljedeće: Zašto se freska naziva Staranjem Adamovim, ako je iz same freske očito da je Adam bio stvoren i prije? Na fresci ga Bog dodiruje, ali ga ne stvara. Pročitao sam što kaže hrvatska [URL='https://hr.wikipedia.org/wiki/Stvaranje_Adama']wikipedia[/URL] i zaključio da je više ili manje sve što je napisano, u potpunosti krivo. Ljudi se dive Michelangelu, smatraju ga genijem, njegova djela se tretiraju remek-djelima, a nemaju pojma što je čovjek htio reći (oslikati). _______________ Wiki kaže: [I]Na slici monumentalni patrijarhalni Bog pruža svoju ruku preko slike, nošen anđelima u ovalu tamnocrvenog plašta, dok mu iza leđa proviruju nage figure, uključujući jednu ženu (koju mnogi smatraju Evom) koja radoznalo gleda preko njegovog ramena i ukrštava pogled s Adamom. U kontrastu s tom dramatičnom grupom, Adam opušteno leži na novostvorenoj zemlji jer još nije primio iskru života koju mu pruža Božja ruka. “Desna ruka Očeva” (prema papinskoj himni Veni Creator Spiritus) snažno potiče “prvoga čovjeka” koji kao da se budi iz sna, pri čemu je Božji kažiprst usmjeren zapovjednički i odlučno, dok Adam jedva uspijeva podići ruku. Bog svoju moć potvrđuje i strogim pogledom usmjerenim na Adama koji se doima pokornim i punim strahopoštovanja. [/I] Bezveze. Ne znaš je li netočnije opisan Bog, ili Adam. ________ Ne stvara Bog Adama na ovoj slici, nego mu ucjepljuje samosvijest. Drugim riječima: Biće koje nam se predstavilo sa "Ja jesam" je tim dodirom Adamu dalo snagu, pomoću koje će i on za sebe ubuduće moći reći "Ja jesam". _____ I onda se sve lijepo uklapa. Adam je prikazan kao u snu, nezainteresiran, bezvoljan, njegov prst je savijen, u njegovu pogledu nema oštrine. I onda to na wiki tumače time što još nije primio "iskru života". Pa kako onda sjedi, bez iskre života ? Nije njemu nedostajala iskra života, nego iskra samosvijesti. Iskra samosvijesti je pravo rođenje čovjekovo. To je ono što je Michelangelo htio prikazati. Anđeoski zbor je uglavnom slabo zainteresiran za to što se dešava između Boga i Adama. Njima izgleda jedino što je važno da se okače za Gospodina. Iznimku predstavljaju 2 figure. Mali anđeo koji visi o Božjoj ruci i koji se fokusira na pokret Božje ruke, te ženski lik kojega je Bog obgrlio i koji jedini upire pogled u Adama. Takav prikaz ima svoje misterijsko obrazloženje. Naime, mnoge su misterijske škole, kako nekad tako i danas, naukovale da samosvijesti nema ni jedno biće, doli Bog i čovjek. Dakle anđeli, arhanđeli i sve više hijerarhije djeluju iz nužnosti, a ne iz samosvijesti. Za razliku od čovjeka koji je dužan svojom mišlju pojmiti sve pa potom iz toga izvlačiti pravile poteze, ta se bića prepuštaju izvjesnoj savršenosti bilo kakvog Božjeg djela, bez potrebe da ga preispituju. Tako je i onaj mali anđeo mogao sasvim nesvjesno pratiti pokret Božje ruke. U tom smislu su svi i prikazani. Način na koji su oslikani kao da govori: jedino što je meni važno je to, da se držim uz Boga. A to uopće nije odnos monumentalnog, patrijarhalnog Boga i nižeg, pokornog bića punog strahopoštovanja. To je odnos oca i djeteta. Isto tako i Adam. Ovaj uhvatio pozu kao da se sunča na kamenu uz more i jedva digao ruku, koliko mu se ništa ne da. A wiki kenja o njegovom strahopoštovanju, monumentalnom patrijarhu s nebesa itd. Jedina ženska figura je ona koju Bog jedinu grli, i ona jedina upire pogled u Adama. Možda iz razloga što osjeća da ovaj Božji plan uključuje i nju. Wiki kaže to je Eva. Ne kontam kako bi to bila Eva, ali možda ne kontam dobro. Zasigurno taj ženski lik ima neko značenje. Što se tiče Boga, ja sam sasvim siguran da Taj ne naginje ni na mušku, ni na žensku stranu. Prikazan je kao muškarac samo iz razloga što je umjetnik nešto naslikati morao. Da je naslikao žensko, bila bi sablazan; kako onda, tako i danas. Ali to nije do Boga i njegovih zakona, nego do čovjeka i njegovih zakona. Da bi opisali Boga, na wiki su koristili ove pojmove: monumentalan, patrijarhalan, zapovjednički, odlučan, moćan, strog. Po mome je Bog monumentalan jednako koliko i Adam, samo što je stariji. Ne vidim ni traga od patrijarhalnosti, zapovijedanja ili strogoće. Ne vidim ni neku specifičnu Božju moć koja bi se mogla iščitati iz freske. Preostaje odllučnost , koju i ja vidim. A odlučnost i usmjerenost dolaze iz samosvijesti. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Medicina
Metastaze na jetri? Malo morgen!
Top
Bottom