Monetarni sistem/zašto smo sve dužniji i u vječnom kreditu

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

Avantura

kontrolor leta
Prijatelj Foruma
17.10.2008
3.867
2.556
228
Naši čelnici su nas razočarali. Naši čelnici nas razočaravaju. Naši lideri će nas i dalje razočaravati.
"Nema problema", kličemo. "Nastavite nam pričati ono što želimo čuti. Recite nam kako će na kraju ipak sve završiti dobro". Zato što još uvijek živimo na Zemlji iluzija. Ali sve slabijih i prozirnijih iluzija jer pukotine u armiranim zidovima "normalnosti" sve više i više prijete.

Imamo ekonomiju koja koristi imaginarni novac za stvaranje imaginarnog progresa. Vodimo ratove financirane imaginarnim nacionalnim kreditnim karticama. Raspolažemo nacionalnim energetskim politikama u cijelosti temeljenim na imaginarnim tehnologijama i resursima. Naša imaginarna politika imaginarnih klimatskih promjena će vjerojatno od nas zahtijevati masovnu migraciju na imaginarni planet.

Kucnuo je čas da si postavimo neizbježno pitanje, tko će istupiti korak naprijed i povratiti smisao i zdrav razum našim životima? Tko će nam ponuditi pravo vodstvo neophodno da se izvučemo iz ove ludnice iluzija u koju se pretvorila naša kultura? Ako neće biti naši vođe ti koji će nas voditi prema boljoj budućnosti, tko će onda to biti?

Vodstvo može značiti mnogo stvari, ali pravo vodstvo, ono koje nam je potrebno je ovo: sposobnost usklađenja ljudske sfere s biofizičkom stvarnošću.

Suprotno zajedničkom mišljenju proširenom među intelektualcima naše civilizacije, biofizičku stvarnost ne definiraju ljudi. Nju definiraju Zemlja i zakoni prirode. Nepoštivanje prirodnih zakona donosi posljedice.
Naši lideri su nas razočarali politički. Nisu učinkovito priopćili limite biofizičke stvarnosti široj populaciji, time su naštetili našim dugoročnim interesima.

Naši lideri su nas razočarali ekonomski. Nisu uspostavili model proizvodnje i potrošnje koji može trajati više od nekoliko generacija. Nametnuli su nam upravo potpunu suprotnost održivog gospodarstva i upropastili budućnost.

Naši lideri su nas razočarali moralno. Nisu ni ispoljili, a niti promicali najbolje strane ljudske prirode: umjerenost, velikodušnost, ljubav, dobrotu, ljubaznost, opraštanje i miroljubivost. Umjesto toga, promicali su i slavili najgore tendencije naše vrste: proždrljivost, pohlepu, mržnju, sebičnost, sukobe i osvete.

Konačno, naši lideri su nas razočarali duhovno. Pokrenuli su industrijske sustave bez duše, otuđili su nas od zemlje i naših bogova i svetinja. Udaljili su nas jedne od drugih. Presjekli su naše duhovne povezanosti i privezali nas za industrijsku mašinu o kojoj nam sada ovisi opstanak. I sada radimo, radimo, radimo...


Moderna ekonomija nije znanost o svemiru. U stvari, to uopće nije znanost. To je igra, igra povjerenja. Nakon što je bezvrijedan papir zamijenio pravi novac s podlogom, ekonomija je postala kockarska igra na sreću namijenjena skrivanju činjenice da je papir bez ikakve garancije zamijenio zlato i srebro. Kreditni rejtinzi su pokušaj kvantificiranja povjerenja u papirnatu imovinu i ključni dio igre. Ova kockarska igra na sreću se zove "Gdje je novac"? Odgovor je jednostavan, novca nema, on ne postoji.

U kockarskoj igri na sreću moderne ekonomije, kredit (novac-dug) zamjenjuje novac, kredit stvara špekulativne balone, a pucanje tih balona dovodi do bankrota na dugovima koji uzrokuju nestanak kredita i kolaps ekonomije.

Odgovor na pitanja gdje je nestao novac tijekom Velike Depresije i gdje je nestao novac tijekom ove zadnje globalne financijske krize je isti, nije nestao novac, nestao je kredit, jer novca kao prvo i osnovno uopće nije ni bilo. Novac je odavno zamijenjen kreditom.

Kad ga više nema na raspolaganju, kredit, gnojivo ljudskog duga, učinkovito nagovješćuje kraj legaliziranoj kockarskoj igri na sreću zamaskiranoj kao moderna ekonomija, ali kreditni majstori, njihova globalna igra povjerenja sad ranjena neočekivanim nedostatkom povjerenja u njihove pečate i potpise, bolesni investitori, međutim neće tako lako odustati od muljaže u kojoj su nas do sada prevodili žedne preko vode.

Oni koji su pokrenuli ovu igru, središnji bankari i ovisnici o njima, investicijski bankari su prestravljeni da će ostati bez posla od kojeg su živjeli kao bubrezi u loju zadnjih tristo godina, možemo biti potpuno sigurni da se neće tako lako odreći svog životnog stila i standarda. U ovom trenutku središnji bankari zajednički sudjeluju u financijskoj trijaži u pokušaju nadoknađivanja kredita koji je vrlo brzo nestao uslijed nikad većeg broja bankrota i količine nepouzdanih dugova.

Sada, na početku neizbježne bliske ekonomske, političke i moralne propasti, događaji se čine problematični, a ishod još uvijek nepoznat. U retrospektivi će sve pak postati poptuno jasno, greške, razlozi, izgovori i rezultati. Iako nas središnji bankari i vlade nisu namjeravali dovesti u ovu situaciju ništa više od mrtvog pijanog vozača koji nema namjeru izazvati udes, oni su ipak odgovorni za svoje odluke i od toga ih neće spasiti nikakav imunitet.

Kritično pitanje kojeg si sad svi skupa moramo postaviti je: Što možemo učiniti?

Jeste li umorni od sveg ovog? Osjećate li se bespomoćno zbog toga što ništa nije rješeno? Jeste li razočarani u policiju?

Ništa od svega što se desilo nije bila "pogreška", "nesretan slučaj" ili "nepredviđeni događaj". Rečeno nam je da je to i sada i prije bilo potrebno. Ali nije. Nama Ljudima je dosta. Mi Ljudi nismo obavezni ovo prihvaćati. Mi Ljudi imamo svoja prava i slobode. Nama Ljudima je dosta. Sada imamo šansu i na nama leži odgovornost, i u pogledu reakcije, i u pogledu njenog izostanka.

Koji je uopće smisao života svakog od nas? Što je u stvari novac i zašto ga koristimo? Koji je razlog tome da sve države svijeta bilježe dugove umjesto dobiti? 1000 puta zašto bez obzira na evoluciju i industrijsku revoluciju imamo sve manje slobodnog vremena i sve više odricanja? 1000 puta zašto rat zovemo mirom, tiraniju demokracijom, prevaru zakonom, ropstvo slobodom, a dug bogatstvom?

Aristotel je bio prvi koji je kratko i jasno definirao novac, novac je mjerilo vrijednosti. No novac nije samo mjera za vrijednost, novac je i vrijednost mjere jer iza svake mjerne jedinice stoji i odgovarajuća kakvoća onog što se mjeri. Danas smo suočeni Pitagorinim izrazom da postoji čarolija brojeva, jer novac je kao i svaka druga mjera neki broj. U čemu je magija ove mjere? Pa da počnemo, dakle ovako:

Nikola Tesla, jedan od najvećih među najvećim znanstvenicima, dobro je znao da je električna energija svuda oko nas u neograničenim količinama. Tesla je posvetio svoj život dostavi besplatne električne energije (free energy) i ostalih naučnih dostignuća svim ljudima svijeta. Bez obzira na to što se Nikola Tesla još prije stotinjak godina vozio u električnom automobilu neograničenog dometa zavidnom brzinom, koristeći bežični prijenos električne energije, mi smo danas još uvijek primorani kupovati skupa prijevozna sredstva u kojima izgaraju isto tako skupi i prljavi benzin i nafta.

Ovo s Nikolom Teslom, odličan je primjer za sve ono što se događa u nama, s nama i oko nas, sve u svemu, sa svijetom u kojem živimo baziranom na monetarnom sustavu, ekonomskom modelu koji radi protiv nas samih i svijeta koji nas okružuje. Nikola Tesla nije samo vjerovao, on je i rješio problem, dokazao da može biti učinjeno. No svojim izumom, stvorio je problem nekim drugim ljudima koji naime nisu mogli kontrolirati nešto poput električne energije koja se šalje kroz zrak bez žica. Ti ljudi još uvijek nisu izmislili kako naplatiti besplatnu energiju, fali im uređaj kojim bi dostavu ograničili samo na one korisnike koji bi plaćali za ovu uslugu, dakle kupce. Je li potrebno spominjati, većini najvećih izuma u povijesti, radovima Nikole Tesle je od njegove smrti izgubljen svaki trag, a u nedostatku boljeg, mi i dalje koristimo izreku drugog velikog znanstevnika, Albert Einsteina: "Najteža stvar na svijetu za razumijeti je porez na dobit".

Četvrti Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, James Madison je zabilježio za buduće generacije: "Povijest pokazuje da su bankari koristiti svaki oblik zlostavljanja, spletki, laži i mogućih nasilnih sredstava za održavanje kontrole nad vladama svijeta kroz izdavanje novca".

Ubrzo nakon što je postao 20 Predsjednik SAD-a, James Garfield je izjavio: "Tko god kontrolira snabdijevanje novcem u bilo kojoj zemlji je apsolutni gospodar njene sveukupne industrije i trgovine. I kad shvatite da je za nekolicinu ljudi s vrha piramide vrlo lako kontrolirati cijeli sustav na jedan ili drugi način, nećete se više morati pitati kako nastaju razdoblja inflacije i depresije".

Vratimo se na Nikolu Teslu i upitajmo se prije svega, tko je vlasnik korporativnih mass-medija?

Odgovor je u prvom dijelu veoma širok, velike korporacije su vlasnici korporativnih medija za mase.

Ali tko posjeduje većinske-kontrolne pakete dionica tih velikih korporacija i kroz njih kontrolira njihove "vijesti" i emitirani sadržaj?

Odgovor se u svom drugom dijelu skroz na skroz suzio na nekolicinu elitnih pojedinaca s vrha piramide koji iz tajnosti upravljaju svjetskim financijskim sustavom, globalnim napretkom i globalnim krizama.
 

Avantura

kontrolor leta
Prijatelj Foruma
17.10.2008
3.867
2.556
228
Kako zapravo funkcionira taj naš financijski sistem koji je doveo ljudsku civilizaciju do ruba propasti? Globalni financijski sustav funkcionira kroz praksu centralnog bankarstva u kojoj je od ključne važnosti činjenica da je centralna banka privatna institucija, a sav novac u opticaju izdan kao dug prema njoj samoj. Novac kojeg izdaje središnja banka nema apsolutno nikakvog pokrića ili podloge tako da se on praktički stvara iz ničeg uz minimalne troškove. Naprimjer, izrada jedne novčanice od 500 eura košta otprilike 30 centi. Poljoprivrednik je naporno radio, obrađivao zemlju i na kraju proizveo određenu količinu povrća vrijednosti 100. Međutim, sustav nije zabilježio novu vrijednost od 100 i tu je poljoprivredniku oduzeto prvih 100%. Financijski sustav je za rezultat poljoprivrednikovog rada u opticaj ubacio novu novčanicu, dug poljoprivrednika prema sustavu od 100%, i tu je poljoprivredniku oduzeto drugih 100%. Nova novčanica u opticaju kao dug vuče za sobom i isplatu kamata, pa je tako poljoprivredniku sve skupa oduzeto između 250% i 300% prvobitne vrijednosti rezultata njegovog rada. Kako je središnja banka u opticaj izbacila samo novčanicu od minus 100, a ne i novac neophodan i za isplatu kamata, tako je i poljoprivredniku nemoguće vratiti naprimjer 150 kad sve skupa postoji samo 100. Poljoprivrednik je na ovaj način zakonom prisiljen u budućnosti se ponovo zadužiti još više, kako bi bio u stanju platiti pristigle kamate. No novo zaduženje opet donosi novu glavnicu i nove kamate koje je opet nemoguće isplatiti i tako od postanka do propasti svijeta. Osim navedenog, naš je novčani sustav dozvolio i poslovnim bankama stvaranje novca kroz praksu djelomične rezerve (fractional reserve banking). Bankama je dopušteno izdavanje novca bez pokrića u svoj onoj količini koja premašuje iznos obvezne rezerve. Tako na primjer banka koja u kasi ima samo 30-ak dolara rezerve od već negdje drugdje uloženog tuđeg depozita od 10,000 dolara, može našem poljoprivredniku izdati kredit od skoro 160,000 dolara. Onog trenutka kad je poljoprivrednik podigao kredit u nepostojećem novcu, magično se povećao i sveukupan iznos novca u opticaju. Kako vam se sad čini naplaćivanje kamata na novac izdan iz ničeg, jednostavnim klikom po kompjuterskoj tastaturi?

Pitati se više tisuću puta "zašto" više nema nikakvog smisla, stigao je trenutak za tisuću puta "zato": Hitno i neodgodivo nam je potrebna monetarna reforma, novčani sustav treba početi služiti svojoj svrsi. Svrha monetarnog, odnosno finacijsko-ekonomskog sustava se mora promijeniti od onoga što je bila u svojim korijenima u dalekoj prošlosti. Svrha novčanog sustava više ne smije biti osiguranje za nečujan i nevidljiv prijenos bogatstva sa slabijih i siromašnijih ljudi na one moćnije i bogatije.

Nova javna svrha ekonomskog sustava mora biti: Omogućiti svima da imaju koristi od fer i efikasne razmjene proizvoda i usluga, i odražavati ono čime svako od nas doprinosi i ono što svatko od nas uzima iz zajedničkog bogatstva. Da bi mogli izgraditi novi novčani sustav s novom svrhom njegovog korišćenja, prvo moramo shvatiti zašto nas je stari novčani sustav kao vrstu doveo do samoubojstva. Moramo shvatiti da monetarni sustav utječe na naše ponašanje na svim razinama, osobnoj, porodičnoj, lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj.

Do sada je internacionalna globalna elita bankara putem izdavanja novca kao duga kroz kontrolu svake novčanice u opticaju kontrolirala i svaki aspekt naših života, te doslovce određivala svrhu našeg postojanja i kao time neslobodnih pojedinaca i kao time nedemokratskih društvenih zajednica, s katastrofalnim rezultatima.

Kad radnom čovjeku posao direktno ovisi o neshvaćanju, onda je upravo nevjerovatno koje razine može dostići ljudska glupost. Kad čovjek od sebe radi ovcu, onda je to nadasve tužno.
Novim financijskim sustavom se pravo na stvaranje novca mora vratiti državama, a novac se treba početi izdavati kao vrijednost, a ne kao dug. Moramo promijeniti i način na koji su do sada Vlade ubirale poreze i time si obezbjeđivale stalne prihode. Moramo točno znati na šta se troši javni novac i na šta se on ne troši. Moramo promijeniti i način na koji su do sada Vlade regulirale financijsko poslovanje između pojedinaca, poduzeća i ostalih organizacija.

U društvu u kojem je ključni faktor novac, svakako je najvažnije pitanje tko ima pravo na izdavanje novca. Nakon otkrića Amerike, veoma su se pojačala nastojanja za osvajanjem prava na izdavanje novca, inače općeprihvaćenog državnog prava. Pojavili su se budući milijarderi koji su se pod svaku cijenu, prevarama, spletkama i krivotvorenjem htjeli dočepati prava na izdavanje novca. Osnovni razlog tim pokušajima i nastojanjima je termin "seigniorage". Seigniorage potiče iz francuske riječi "seigneur", u prijevodu gospodin, velikaš, vlastelin. U srednjem vijeku, nosioci prava na izdavanje valute su bili feudalni gospodari koji su od toga imali veliku korist. U vremenima u kojima se monetarna baza sastojala od novca napravljenog od plemenitih metala, svatko tko je imao zlato ili srebro je mogao otići u državnu kovnicu i pretvoriti ih u novac na kojeg je postavljen lik suverenog. Pravo suverenog se svodilo na prisvajanje dijela plemenitih metala od kojih se izrađivao novac. U tom kontekstu, "seigniorage" ili danak feudalnom gospodaru je rezultirao razlikom izmeđe nominalne (one naznačene na samom novcu) i intrinzične (stvarne) vrijednosti novca. Porez na kovanje novca je dakle pružao odličan izvor financiranja feudalnim gospodarima.
Čuvanje i baratanje novcem od plemenitih metala se odvijalo uz poteškoće, najviše zbog njegove specifične težine, pa je većina imućnijih ljudi počela polagati svoj novac u vidu depozita kod zlatara koji su raspolagali najsigurnijim sefovima u tadašnjim naseljima i gradovima. Zlatari su im pak u zamjenu izdavali praktične papirnate potvrde (obećanja) kao garanciju za depozite, a vlasnici su ih umjesto nepraktičnog pravog novca kojeg su predstavljale mogli koristiti za trgovanje. Ova papirnata obećanja su se brzo počela koristiti čak i kada su klijenti dolazili kod zlatara samo zbog dobivanja kredita u gotovini. Budući da su srednjovjekovni bankari (zlatari) dobro znali da će se samo vrlo nizak postotak od svih onih koji su položili pravi novac kao depozit, njih između 10 i 20% po zakonu vjerovatnoće vratiti u istom trenutku i zatražiti nazad svoj novac od plemenitih metala, počeli su prodavati kreditne potvrde koje nisu bile osigurane stvarnom imovinom, odnosmo zlatom i srebrom.
 

Avantura

kontrolor leta
Prijatelj Foruma
17.10.2008
3.867
2.556
228
Tako je rođen princip danas poznat kao bankarska praksa djelomične rezerve (fractional reserve banking), odnosno minimalna količina pokrivenosti koja omogućuje zaradu kroz posuđivanje novca stvorenog iz ničeg. Ovim sistemom su srednjovjekovni bankari nekažnjeno mogli davati puno više zajmova nego što su u stvarnosti posjedovali novca. U onim rijetkim slučajevima u kojima su se našli da moraju vratiti više zlata nego što su ga imali u trezorima, bankari su dobivali podršku umjesto kazni. Prva posljedica korištenja ove tehnike djelomičnih rezervi je bila izdavanje u opticaj mnogo veće količine papirnatih potvrda o depozitiranim plemenitim metalima (novcu) od one koja se u stvarnosti nalazila u trezorima. Po kamatnoj stopi od 20 posto, isto zlato posuđeno pet puta je donosilo dobit od 100% svake godine. Dobit na zlatu kojeg zlatari nikad nisu stvarno posjedovali. Dok su zlatari pozajmljivali nestvaran novac negarantiran zlatnom podlogom, njihovi dužnici su morali plaćati stvarna dugovanja i kamate garantirane zakonom. Tako se na kraju događalo da su ti špekulanti postajali kreditorima puno većih iznosa od onih kojima je raspolagao cijeli grad. U toj situaciji su građani morali sve više uzimati nove kredite papirnatih obećanja što je pokrenulo nepošten prijenos bogatstva grada i države u trezore zlatara i gušenje stanovništva u dugovima.

Ekonomisti danas koriste termin seigniorage za prihode koje centralna banka ili država ostvaruju kroz mogućnost stvaranja monetarne baze u uvjetima monopola. Isti smatraju da porijeklo fenomena datira od 27 Svibnja 1694 godine osnivanjem prve središnje banke u svijetu, Bank of England. Najzaslužniji za otvaranje prve svjetske centralne banke je londonski bankar i mason William Poterson. Engleska središnja banka je izdala 1.200.000 papirnatih funti na osnovu duga od 700.000 zlatnih funti kojeg je kralj Vilijam Oranski ugovorio s njom. Središnja banka je tako započela svoje poslovanje kupnjom kraljevog duga.

Karl Marxa nisu toliko zabranjivali i mrzili zbog njegovih ideja koliko zbog toga što je u potpunosti i do detalja shvatio, i javnosti nastojao prenijeti istinu o ovom pokvarenom novčanom sustavu. U svom "Kapitalu" se 1855 dotakao i Engleske Banke. "Od početka svog postojanja, velike banke skrivene iza imena država nisu bile ništa drugo nego privatna društva špekulanata u zagrljaju Vlada koja su zahvaljujući dobivenim povlasticama Vladama mogla anticipirati novac. Time se počela gubiti nepogrešiva mjera, omjer porasta javnog duga i porasta vrijednosti dionica tih banaka, proces čiji potpuni razvoj datira od osnivanja Bank of England". Engleska banka je počela Vladi posuđivat svoj novac s kamatom od 8%, a istovremeno je imala dozvolu od Parlamenta da na osnovu istog tog kapitala još jednaput izda drugi novac i posuđuje ga stanovništvu. Engleskoj banci nije bilo dovoljno to što dok iz jedne ruke daje, u drugu ruku više prima, već dok prima, s druge strane usporedo postaje i vječni kreditor cijele nacije do posljednje pare u opticaju. Postupno je Engleska Središnja Banka neizbježno postala rezervoar zlatnog bogatstva cijele zemlje i gravitacijski centar svih komercijalnih kredita. U Engleskoj, baš kad su prestali spaljivati vještice, počeli su vješati krivotvoritelje novčanica.


Potersonova banka je osim što je postala vlasnikom kapitala na kojem je zarađivala kamate, tako raspolagala i izmišljenom monetarnom masom potpuno nepovezanom s bilo kakvim stvarnim bogatstvom, s kojom je poduzimala uspješno financijsko poslovanje i izdavala kredite na kojima je zarađivala kamate.

Za englesku vladu koja se odrekla prava na izdavanje novca, time je započeo dugi i nikada završeni period plaćanja kamata centralnoj banci, a za englesko gospodarstvo mogućnost da opticaj novca bez podloge promiče financijske špekulacije. Engleski primjer su kasnijih stoljeća pratile sve vlade svijeta, sve do današnje situacije u kojoj niti jedan narod nije vlasnik novca kojeg koristi i gdje su su svi dužnici privatnih banaka koje izdaju novac.

Ovdje valja dodati frazu koju je davno izrekao famozni njemački financijer Amschel Mayer Rothschild: "Naša politika je izazivati ratove, a održavati mirovne konferencije, na način da ni jedna od sukobljenih strana ne izvlači korist. Ratovi se moraju usmjeravati tako da obje strane sve više tonu u zaduženje, odnosno pod našu kontrolu". "Dozvolite mi da izdajem i kontroliram snabdijevanje novcem države, pa me ni najmanje neće zanimati tko u njoj donosi zakone".

Možemo citirati i Maurice Allais, dobitnicu Nobelove nagrade za ekonomiju u 1988 godini: "Aktualni način na koji bankarski sustav stvara novac je identičan načinu na koji krivotvoritelji stvaraju novac. Konkretni rezultati su isti. Jedina razlika je u tome što različite osobe od toga profitiraju".

Povijest je izrodila mnogo izjava o bankama i novčanom sustavu, a ovo je svakako jedna od najzanimljivijih. Josiah Stamp je bio Predsjednik Bank of England i drugi najbogatiji čovjek u Velikoj Britaniji dvadesetih godina prošlog stoljeća. Ovo je izrekao u službenom govoru na sveučilištu u Teksasu 1927 godine: "Moderni bankarski sustav stvara novac iz ničega. Ovaj proces je možda najnevjerovatnija igra prestiža ikad izmišljena. Bankarsko poslovanje je koncipirano na nepravdi i rođeno u grijehu. Bankari posjeduju planetu. Oduzmite im Zemlju, ali im ostavite moć da stvaraju novac i jednim potezom olovke će stvoriti dovoljno novca da je opet kupe. Oduzmite im tu moć i sva ogromna bogatstva poput mog će nestati, i onda će ovo postati bolji i sretniji svijet za život. Ali ako želite ostati robovi bankara i
plaćati troškove vlastitog ropstva, i dalje im dopuštajte da stvaraju i kontroliraju novac".

Robert H. Hemphill, šef kreditnog odjela Federalnih Rezervi u Bank of Atlanta je u vrijeme Velike Depresije 1934 ovako napisao: "Mi smo potpuno ovisni o bankama. Netko mora pozajmiti svaki dolar koji je u opticaju. Ako banke stvaraju dovoljno sintetičkog novca, mi smo bogati, u suprotnom gladujemo. Naš monetarni sustav je apsolutno neodrživ. Promatrajući situaciju u cijelosti, apsurdna tragičnost naše pozicije je nevjerovatna, ali istinita. Radi se najvažnijem pitanju kojeg inteligentni ljudi mogu razmatrati i istraživati.

Graham Towers, guverner središnje banke Kanade od 1935 do 1955 godine je priznao: "Banke stvaraju novac, tome služe. Proces proizvodnje novca se sastoji od upisivanja stavke u registar. To je to. Svaki put kad banka daje zajam, stvara potpuno novi novac".

Seigniorage modernih vremena fukcionira ovako. Država posudi novčanicu od 100 eura od središnje banke i u zamjenu za nju izda obveznicu od 100 eura. Na kraju godine država mora uzeti od građana tih 100 eura + kamate od naprimjer 3% kako bi je vratila legitimnom vlasniku (privatnim bankarima). Središnja banka je na tiskanje novčanice od 100 eura potrošila sveukupno samo 30 centi, a od države zahtijeva da joj vrati svih 100 eura + 3%. Središnja banka je tiskara koja se ponaša kao da je vlasnik novčanice. Seigniorage, odnosno danak feudnom gospodaru na jednoj jedinoj novčanici tako iznosi €103 - €0,30 = €102,70.

Čvrsto načelo svake demokracije je da "suverenitet", odnosno vrhovna vlast pripada narodu. U državi čije je funkcioniranje uvjetovano novcem i u kojoj je narod taj koji radi i proizvodi vrijednosti što bi ih novac trebao predstavljati, a u kojoj narod nije i vlasnik novostvorenih vrijednosti odnosno novca; narod koji nije monetarno suveren ne može biti suveren niti u bilo kom drugom pogledu. Logika i zdrav razum nalažu da bi novac kojeg izdaje bilo koja centralna banka, od prvog trenutka trebao biti u vlasništvu svih građana, jer građani su ti koji čine državu, no država je prepustila pravo na izdavanje novca,monetarnu suverenost središnjoj banci,privatnoj instituciji.
Ova "zbrka" oko monetarne suverenosti graniči s nevjerovatnim, ali se ispoljava kroz svaku minutu naših života s veoma negativnim posljedicama. Činjenica da se danas kad novac nema apsolutno nikakvu podlogu i kad se u biti ne razlikuje od bilo kog drugog komada bezvrijednog papira, za razliku od prijašnjih vremena kada je ispod njega stajala materijalna garancija u plemenitim metalima; država odrekla prava na stvaranje novca, dovodi do nas jedinog mogućeg zaključka u pogledu monetarne suverenosti,u pitanju je prevara ogromnih dimenzija! Upravo to i je razlog što su ova tema i informacije vezane za nju stoljećima duboko skrivane od očiju javnosti.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Triptank

Avantura

kontrolor leta
Prijatelj Foruma
17.10.2008
3.867
2.556
228
Upravo tako, ne postoji niti jedan jedini valjani razlog zbog kojeg bi države morale od privatnih bankarskih institucija tražiti kredite (s kamatama) u novcu stvorenom iz ničeg, a time i bez ikakve intrizične vrijednosti; te se tako odricale ne samo monetarne suverenosti već i upravljanja monetarnom politikom koja je jedini način da Vlada koju je dobrovoljno izabrao narod utiče na društveno-ekonomsku politiku i situaciju u zemlji.

15 Augusta 1971, prestali su vrijediti dogovori iz Bretton Woodsa, službeno je ukinut zlatni standard (zlatna podloga). Danas su jedine dvije stvari na svijetu za koje ne postoji nikakva mjera novac i zamor ljudskog tijela. Pa ipak bez obzira na to, većina je svjetskih država zbog toga što se guši u dugovima prema središnjim bankama počela produžavati naš radni vijek i odlagati odlazak u mirovinu. Zašto? Kako iza novca više ne postoji nikakva podloga, i bez obzira na to što nigdje ne stoji da je središnja banka vlasnik novca u trenutku njegovog nastajanja, središnjoj banci eventualno treba platiti sumom kojom se uobičajeno plaćaju tiskare, točnim iznosom troškova za tiskanje novca. S ukidanjem zlatne podloge 1971 godine, novcu više ne daje vrijednost onaj tko ga izdaje već onaj tko ga prihvaća. Potpuno je očigledno da guverner središnje banke svojim potpisom na svaku novčanicu-zadužnicu navodi društvenu zajednicu u lažno uvjerenje da je i dalje on taj koji novcu daje i garantira (nepostojeću) vrijednost.

Centralne banke su privatne institucije koje proizvode novac iz ničeg i posuđuju ga državama koje se tako zadužuju prema bankama. Zajednica je međutim prevarom uvjerena da su centralne banke u javnom vlasništvu samo na osnovu toga što izdaju novac. Svaka Vlada kojoj primarni cilj nije vraćanje monetarne suverenosti narodu koji ju je izabrao izdaje nacionalne interese.

Početkom prošlog stoljeća, financijskim svijetom su dominirale 4 moćne obitelji, Rotshild, Rockfeller, Morgan i Warburg. Te su obitelji vršile pritisak na Vladu Sjedinjenih Američkih Država da donese zakon o formiranju jedne velike centralne banke, u njihovom vlasništvu. Ovaj veoma ambiciozan projekt je svakako morao voditi računa o tome je li javnost spremna preuzeti rizik monetarne koncentracije u rukama nekoliko špekulanata. Skupina milijunaša je 1886 godine kupila otok po imenu Jeckyll Island i od njega napravila lovno područje i zimovalište. U veoma kratkom periodu je ovo postao najeksluzivniji klub u Sjedinjenim Američkim Državama. Do početka 20 stoljeća, u ovom klubu se koncentrirala jedna šestina sveukupnog planetarnog bogatstva .
O njegovoj ekskluzivnosti dosta govori i da su između osoba kojima je u njega odbijeno članstvo Predsjednik McKinley i Winston Churchill. S početkom novog stoljeća je Morgan, prosvijetljeni financijer počeo širiti glasine o neizbježnoj insolventnosti i propasti velikih kreditnih institucija uzrokujući tsunami bankrota i zapljena imovina. Povijest je zabilježila da je Morgan ispao najveći profiter nacionalne financijske panike 1908 godine, a najveća posljedica krize je da je Kongres ubrzo formirao Nacionalno Monetarno Tijelo. Usporedo s time su 1910 godine vlasnici najvećih banaka i tvrtki u SAD-u formirali tajno udruženje i u Studenom održali sastanak na otoku Jekyll Island, skriveni od očiju javnosti. Ovom tajnom okupljanju su prisustvovali ljudi i predstavnici osoba koje su u rukama imale 1/4 tadašnjeg svjetskog bogatstva: Frank Vanderlip, Charles Norton, Nelson Aldrich, Abraham Andrew, Paul Warburg, Henry Davison i Benjamin Strong. Razina tajnosti ovog sastanka je išla do toga da okupljeni jedan drugoga nisu smjeli oslovljavati prezimenima. Umjesto nemilosrdne bitke za konkurenciju na slobodnom tržištu, na ovom su se tajnom okupljanju ljuti konkurenti dogovorili o međusobnoj suradnji i postali partneri, Rothschild, Rockefeller, Warburg, Morgan, Kuhn i Loeb & Company. Zaključili su da se pri osnivanju nove centralne banke iz njenog naziva mora izostaviti termin "centralna banka" jer Amerika ne bi prihvatila takvu insituciju. Dogovoreno je i da će pred očima javnosti Kongres biti taj koji će upravljati centralnom bankom, ali će imena pravih privatnih vlasnika ostati sakrivena. Ovi poslovni ljudi čija je najvažnija djelatnost financijska špekulacija su dobro znali i da javnost ne smije pomisliti da će New York biti pravi i jedini izvor moći, pa je shodno tome osmišljen i trik s 12 regionalnih banaka. Uvjeravanju javnosti u pošten i demokratski novčani sustav bi svakako trebala pridonijeti i činjenica da će u imenovanjima upravnog odbora i guvernera glavnu riječ imati predsjednik države, ali to neće biti od neke naročite važnosti budući da on neće moći uticati na njihove odluke. Ako vas ikada netko bude pitao kada su osnovane Federalne Rezerve (FED), na ovom tajnom sastanku na otoku Jeckyll Island je stvorena institucija kojom je pravo na izdavanje novca oduzeto američkom narodu i prebačeno u ruke privatnih bankara koji će se njime korisititi prema vlastitim potrebama.

Krajem 1913 za vrijeme božićnih blagdana kad je većina kongresmena poput svih ostalih ljudi slavila i odmarala u krugu svojih obitelji, kroz Kongres je proguran Zakon o Federalnim Rezervama kojeg je poslije potpisao Predsjednik Woodrow Wilson. Nedugo zatim, shvativši što je u stvari učinio, Predsjednik Wilson je izjavio da je nesvjesno upropastio svoju državu.

Američki Predsjednik Abraham Lincoln je još davno shvatio problem monetarnog sustava i novca duga, pa je stoga uspješno pustio u opticaj novčanice neopterećene dugom i kamatama, zbog zelene boje nazvane "Greenbacks". Predsjednik Linkoln je ubrzo nakon toga ubijen, a ove novčanice povučene iz upotrebe.

Iz novije prošlosti izvlačimo još jedan slučaj od velike važnosti za monetarnu politiku. Predsjednik John Fitzgerald Kennedy je dobro znao da po Konsituciji samo Vlada ima pravo na izdavanje novca. Kenedijev se potpis našao na izvršnoj naredbi broj 11110 na osnovu koje je tiskano preko 4 milijarde novčanica sa natpisom "UNITED STATES NOTE" umjesto "FEDERAL RESERVE NOTE". Tim je potezom Predsjednik Kenedi vratio monetarnu suverenost američkom narodu, naravno izdani novac nije bio opterećen dugom i kamatama. Nedugo zatim, John Kennedy je ubijen u atentatu, a spomenute novčanice povučene iz upotrebe.

Od ključne važnosti za razumijevanje onog što se danas događa u svijetu, svakako je i pitanje kako, gdje i zašto je rođena ideja o globalizaciji. Ideja o globalizaciji je rođena u glavama istih osoba koje su nam oduzele monetarnu suverenost i nametnule ovaj pokvareni novčani sustav. Naprimjer, sin Paul Warburga, suosnivača Federalnih Rezervi, James Paul Warburg se u govoru pred Senatom SAD-a 17 Veljače 1950 ovako izjasnio: "Treba nam jedna Svjetska Vlada, htjeli mi to ili ne. Jedino pitanje koje se nameće je hoće li se Svjetska Vlada roditi dobrovoljno ili na silu".

Početkom 20 vijeka, točnije 1901 godine je Edward Alsworth Ross, otac američkih društvenih nauka izdao knjigu s naslovom "Kontrola Nad Društvom". John D. Rockefeller se potpuno oduševio ovim djelom i već je 1902 godine u svojoj namjeri za sticanjem kontrole nad društvenom zajednicom formirao "Odbor Za Opće Obrazovanje". Nakon par godina, 1919 je Rockefeller formirao "Međunarodni Komitet Za Mentalnu Higijenu" koji se poslije razvio u "Svjetsku Federacija Za Mentalno Zdravlje". Tijekom vremena su izvođeni psihijatrijski i kemijski eksperimenti različitih vrsta na živim ljudima od kojih je najpoznatiji projekt MK-ULTRA, a Rockefeller je direktno i indirektno postao ključna osoba u svemu onome što se ticalo naučnih dostignuća u istraživanju kontrole misli. 1946 godine je Rockefeller darovao prvom Generalnom Sekretaru Ujedinjenih Naroda, Trygve Lie-u ček na preko 8 miliona dolara za kupnju zemlje na Manhattanu na kojoj je poslije izgrađeno sjedište Ujedinjenih Naroda. Odmah nakon 2 svjetskog rata se kroz UN počela širiti i podsticati ideja o izgradnji novog svjetskog poretka, a kroz znanost, opet zahvaljujući najviše Rockefelleru se došlo do saznanja da se umjesto upotrebom vojne i policijske sile puno bolji rezultati mogu postići mirnim putem. Znanstvena mentalna istraživanja su pokazala da svaka Vlada koja se bude koristila tim saznanjima može u roku od samo jedne generacije ostvariti potpunu kontrolu nad građanstvom, a za stanovništvo će ostati tajna kako se u njihovim umovima rađaju određena ubjeđenja. Danas, točnije na konferenciji u Kopenhagenu, neki su se elitni pojedinci koje nijedan narod nije izabrao demokratskim putem već počeli nazivati Globalnom Vladom. Podsjetimo da je krajnji cilj obrazovanja zasnovanog na ideji o kontroli nad društvom taj da nigdje na planeti ne smije postojati niti jedan drugi oblik obrazovanja osim onog o svjetskom građaninu. Ideja o svjetskom građaninu možda i nije tako loša, ali namjere koje su ispod nje sakrivene su pokvarene do srži, Jedan Narod, Jedna Vlada, Jedna Privatna Banka, Jedna Valuta, Apsolutna Kontrola. Ako vam to nije bilo poznato do sada, stigao je trenutak da saznate, isti ljudi koji su vlasnici Federalnih Rezervi su financirali i Staljina i Hitlera, direktno i indirektno iz vlastite koristi palili žarišta svih ratnih sukoba modernijih vremena. Nedavno je deklasifikacijom tajnih dokumenata izašlo na vidjelo i da je jedan od najvećih izvora financija Hiler pronašao u djedu predzadnjeg Predsjednika SAD-a Georga Busha, Prescott Bushu.
 

Avantura

kontrolor leta
Prijatelj Foruma
17.10.2008
3.867
2.556
228
Znate li otkuda vuku porijeklo kartice koje provlačimo kroz kontrolne uređaje svaki put kad ulazimo i izlazimo s posla? Nekad najveću američku korporaciju IBM i Holokaust povezuje tehnologija pružena nacistima za kontrolu prisustva, Hollerith-ov tabulator. Sigurno su vam poznate slike iz koncentracionog logora Auschwitz. Suosnivači Federalnih Rezervi, Rockefeller i Warburg su kroz svoje kompanije Standard Oil i I.G. Farben izgradili ogroman industrijski kompleks, radni logor sveukupne veličine 40-ak kvadratnih kilometara s nazivom Auschwitz, u kojem je radila i proizvodila robovska radna snaga i u kojem su se obavljali strašni medicinski eksperimenti nad logorašima.

Možda će vam se ovo činiti neprihvatljivo, no najvažnija posljedica 2 svjetskog rata je i sam cilj zbog kojeg je pokrenut, proglašavanje novčanice Federalnih Rezervi za rezervnu svjetsku valutu. William Pitt je prije više od dva stoljeća ukratko sažeo ono što se dogodilo sredinom 40-ih godina prošlog vijeka: "Neograničena moć je sklona kvarenju umova onih koji je posjeduju", što je 1887 Lord Acton uobličio u "Vlast korumpira, a apsolutna vlast apsolutno korumpira". 1944 godine u mjestu Bretton Woods je na prvoj međunarodnoj monetarnoj konferenciji Ujedinjenih Naroda postignut konačni sporazum o poslijeratnom Novom Svjetskom Poretku kroz kojeg je otpočelo masivno prebacivanje moći iz državnih u ruke privatnih bankara i internacionalnih korporacija. Konferencijom Bretton Woods je novčanici Federalnih Rezervi također dodijeljen i monopol za kupoprodaju nafte i zlata. Pod kontrolom Federalnih Rezervi, na tom su skupu rođeni Međunarodni Monetarni Fond (MMF) i Svjetska Banka koji su od tada namjerno i bezobzirno uvukli takozvane zemlje u razvoju u ekstremno visoke dugove. Danas s apsolutnom sigurnošću možemo utvrditi da su Svjetska Banka i MMF-a iako ne koriste metke i bombe, svojim instrumentom za mučenje, inzistiranjem na konstantnom ekonomskom rastu, ekonomskim teoretiziranjima na račun ljudskog blagostanja nedvojbeno učinili veće štete većem broju ljudi nego bilo koja druga civilna institucija u povijesti, potpuno suprotno proklamiranim ciljevima njihovog postojanja.

U situaciji u kojoj internacionalne korporacije poput Međunarodnog Monetarnog Fonda i Svjetske Banke imaju stvarnu nadnacionalnu vlast, kakva se mogućnost otvara vladama u definiranju politika koja bi se trebale kretati u smjeru ljudskih prava? Nikakva! Svima nam se pred očima odvija nezaustavljivi proces stalnog smanjivanja ljudskih prava, sve većeg vojnog i policijskog aparata, kontrola i zakona. Ono što nam mora biti jasno u pitanju ovih nadnacionalnih tijela je da nam je u ovim godinama globalizacije, kontrola nad političkim, gospodarskim i socijalnim pitanjima u potpunosti istrgnuta iz ruku. Pravi protagonisti su postali središnje banke zajedno sa velikim financijskim organizacijama rođenim monetarnom konferencijom u Bretton Woodsu. Ove strukture djeluju u skladu s racionalnošću kakvu može imati samo fiktivni međunarodni financijski kapital-dug. Ovim organizacijama u potpunosti nedostaje demokratski legitimitet, izvan su kontrole isto kao što je i kontrola koju su nekad imale Vlade sada u rukama centralnih banaka.

Ujedinjena Europa nije ideja koja je nastala prije dva sata, ona je sastavni dio projekta globalizacije od prvih trenutaka. Paneuropski pokret je najstariji pokret za ujedinjenjem Europe kojeg su od njegovog osnivanja 1922 financirali Louis Rothschild i Max Warburg. 07 Veljače 1992 godine je u nizozemskom gradu Maastricht 12 tadašnjih zemalja članica potpisalo Ugovor o Europskoj uniji, poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta. Time je suverenitet naroda Europe prenešen na entitet koji će za njih odlučivati kroz eurobirokrate koje nisu izabrani demokratskim putem, već postavljeni od strane nadnacionalnih financijskih moći oslobođenih kontrole i odgovornosti. Naravno, Europskoj Centralnoj Banci je kao privatnoj instituciji obezbjeđeno isključivo pravo na izdavanje novčanica unutar zajednice. Pristupanjem Eurosustavu, nacionalne središnje banke uz odobrenje ECB-a posuđuju državama i bankama valutu (euro) koja nema nikakvu materijalnu podlogu, uz kamate i obvezu na povrat ukupne vrijednosti koju je euro zadobio kroz svoj opticaj.

1969 godine je porota u Minnesoti (SAD) pozvana da odluči o tužbi koju je First National Bank of Montgomery podnijela protiv Jerome Daly-a, čime su temeljne značajke danka feudalnom gospodaru-sekundarnog seignioragea (bankarska praksa djelomične rezerve) iznijete na vidjelo.
Banka je zahtijevala zapljenu kuće optuženog jer je na njoj bio obješen teret hipoteke od 14 tisuća dolara. Daly, inače uvaženi odvjetnik je predstavio sudu protivljenje izvršnoj mjeri na temelju toga da mu kreditna institucija (banka) nikad nije isporučila odgovarajuću protuvrijednost za taj dug (osnovni uvjet za valjanost ugovora). Daly je smatrao da su zbog toga što mu banka nije dala pravi novac u zamjenu za njegovo zaduženje i tužba i hipoteka nevažeće. U početku je ova obrambena taktika izgledala apsurdno sve dok nije pozvan svjedočiti gospodin Morgan, predsjednik banke u pitanju. Zahvaljujući njegovom svjedočenju, slučaj je neočekivano promijenio smjer. Predsjednik banke je potvrdio da njegova kreditna institucija redovito stvara novac iz ničega kako bi mogla izdavati svoje kredite, i da je to standardna bankarska praksa. Sudac je njegovo svjedočenje komentirao izjavom da mu to liči na prevaru. Tužitelj je priznao da je u suradnji s Federalnim Rezervama iz Minneapolisa cjelokupan iznos od 14.000 dolara na temelju navodnih kreditnih prava nastao običnim unosom te sume u računovodstveni registar i da je to odgovarajuća naknada i za potvrdu zakona, i za potvrdu hipoteke. Gospodin Morgan je priznao da ne postoji niti jedan zakon ili propis u Sjedinjenim Američkim Državama koji je njegovoj banci na to dodijelio pravo, pa je i dotični Sud donio odluku da kako bi bila pravno valjana, tužba u pitanju mora sadržavati legitimnu protuvrijednost u obziru na izvor zahtjeva. Sud je odbio zahtjev banke za zapljenom kuće optuženog. Ova sudska odluka potvrđuje da bankari izdaju zajmove bez ikakve stvarne protuvrijednosti u zamjenu za dug i da su stoga njihovi krediti zakonski nevaljani.

Belgijski lord i aktualni predsjednik misterioznog kluba Bilderberg, Etienne Davignon je nedavno priznao da se rođenje euro valute može pripisati upravo tom tajnom klubu. Bilderberg je klub čiji su članovi svjetski elitisti, između ostalih Henry Kissinger, Bill Clinton, aktualni Predsjednik Europske Komisije Jose Manuel Barroso i Predsjednik Europske Središnje Banke Jean Claude Trichet. Osnovao ga je davne 1954 godine Princ Bernhard od Nizozemske, čovjek s nacističkom prošlošću, također i osnivač WWF-a (svjetska organizacija za zaštitu prirode).

Prije nekoliko godina je aktualni Talijanski Predsjednik Giorgio Napolitano (registrirani član komunističke partije) proglasio fašistima sve one koji se protive ideji Europske Unije. Arrigo Molinari, bivši upravnik policije u Genovi je zbog prakticiranja prisvajanja seignioragea pokrenuo tužbu protiv Talijanske Središnje Banke i Europske Središnje Banke. Početak suđenja je bio zakazan za 5 Listopad 2005, no Molinari je 17 Rujna likvidiran ubodima nožem. U izmišljenom svijetu središnjih banaka, Talijanska Centralna Banka - Banca d'Italia, monetarna institucija koja je imala otvorene crne račune na otocima Kajman predstavlja jedan od najdokumentiranijih slučajeva u novijoj povijesti. Otkriveno je naime da je ta središnja banka, u potpunoj suprotnosti s statutom, u privatnom vlasništvu. Protiv centralne banke je u Listopadu 2004 Giovanni De Gaetanis pokrenuo tužbu na koju se ova nije obazirala, pa je spomenuta institucija jedva izbjegla zapljenu guvernerovog stola uplatom u zadnjem trenutku iznosa od 276,68 eura čovjeku koji ju je tužio. U Rujnu 2005 godine, presudom suca u mjestu Lecce je praksa prisvajanja seignioragea proglašena ilegalnom, a samim time je i javni dug odjedanput postao nepostojeći. Srpnja 2006 godine, Banca d'Italia je na Vrhovnom Sudu uspjela poništiti presudu suca iz Leccea. U subotu 16 Prosinca 2006 je u potpunom medijskom mraku objavljen novi statut središnje banke u kojem je izmanipuliran članak 3 u kojem je jasno definirano vlasništvo nad tom insitucijom, izbrisan je dio u kojem je do tada stajalo da centralna banka mora biti u narodnom vlasništvu. Time je javni dug ponovo ozakonjen. Pitanje zašto nam banke posuđuju s kamatama naš vlastiti novac i dalje ostaje otvoreno.
 

Avantura

kontrolor leta
Prijatelj Foruma
17.10.2008
3.867
2.556
228
Našiši lideri nas nisu razočarali zbog njihove nekompetentnosti. Zapravo oni su, to je sasvim sigurno, vrlo kompetentni u onom što čine. Ne treba biti Albert Einstein da bi se došlo do zaključka da naši lideri ne rade u našu korist. Korporacije, nakon što su stekle pravni status i besmrtna građanska prava, zarobile su i preusmjerile cijeli smisao ljudskog postojanja. Korporacije su trijumfirale nad ljudima koji su ih stvorili i postale naši vrhovni gospodari. Korporacije su ogromne hrpe novca čija je jedina namjera postati još veća hrpa novca, ne postoji druga svrha njihovog postojanja. Korporacijama predsjedaju ljudi, ali one nisu ljudske. One su nadljudske i nepogrešivo efikasno guše ljudsku sferu skupa s ostatkom planete. Nema kvadratnog centimetra na cijeloj planeti kojeg nisu dostigle svojim hladnim ticalima. Nema lidera koji se ne nalazi na njihovom platnom spissku, direktno ili indirektno.

Od korporacija nitko nikada ne treba očekivati nikakvo pravo vodstvo jet to nije u njihovoj prirodi. One su istrošeni oportunisti uvijek u potrazi za novim profitom koji zanemaruju biofizičku stvarnost sve dok katastrofalne promjene ne postanu neizbježne, i u tom trenutku traže nove prilike i žrtve, kraj priče. To je tamna logika stroja, tamna logika naših gospodara.

Možemo li barem to priznati? Ako ćemo i dalje pasivno sjediti dok te monstruozne kreacije siluju naše braće i sestre i cijelu zemaljsku kuglu, možemo li barem pokušati imenovati onog koji nas napada? Možemo li biti iskreni sami pred sobom i našom djecom o tome? Jesmo li u stanju zadržati barem mrvicu ljudskog dostojanstva u svom ovom kaosu?

Prestanimo se dakle zanositi da će nas naš slijedeći vođa, izabran ili postavljen, nekako osloboditi zahvata krakova multinacionalnih korporacija i vratiti pravi smisao našem postojanju i životima.

Prikladna analogija je razmatranje ovih multinacionalnih korporacija kao parazita koji su potpunosti kolonizirani ljudsku vrstu i proširili se po cijelom globusu. Ovom nametniku se do sada nismo uspjeli suprotstaviti, on radi od nas ono što poželi. Katastrofalne promjene kojima se koristio parazit-korporacija za stvaranje novih prilika za bogaćenje više ne uključuju samo kolaps nekog tržišta, nekog ekosustava, jedne korporacije, neke vrste ili industrije. Sada uključuju katastrofalan kolaps sveukupne globalne ekonomije, a možda čak i kolaps čitave biosfere. Konvulzije će protresti cijelu planetu Zemlju prijeteći ne samo našoj civilizaciji već možda čak i našem opstanku kao vrste. Naš sustav nije ništa drugo nego učinkovita mašina za koncentriranje realnog bogatstva, to je ono što čine naši paraziti-korporacije, to je jedino čime se bave, sve ostalo je suvišno.

Isisavajući iz nas dostojanstvo, čovječnost i dušu, parazit-korporacija je pretvorio naše vitalne funkcije potpuno ovisne o njemu, izgubili smo naše najvažnije sposobnosti. Drogiramo se njegovim novcem-dugom, lažnom edukacijom i informacijama, fosilnim gorivima, naša tijela i umovi su bolesni, naša "odgovarajuća" tehnologija je uglavnom spremna za odbacivanje, mišićno tkivo nam se pretvorilo u masno, postali smo bezdušna i ravnodušna stvorenja, naše zajednice su podijeljene, naši resursi iscrpljeni, naša planeta na izdisaju.
indeksiraj.jpg

btfxcq1nkxe2bhwa3rt.jpg
 
Poslednja izmena:
  • Sviđa mi se
Reactions: Branko35 and bozga

Avantura

kontrolor leta
Prijatelj Foruma
17.10.2008
3.867
2.556
228
1qph6hmjzojhbf5sxe.jpg

U početku, Korporatizam je stvorio Boga.
Idola kojeg se treba bojati, nazvao ga je pomalo sebično, Kreditapital.
Kreditapital je Bog muškog spola koji je prisutan u svemu i svugdje na ovome svijetu, iznad svih stvari i iznad svih mjesta, kako okom, tako i đokom.
Izrastao je i proširio se u kičmi ekonomskog kolonijalizma i principu zajedničke kolektivne misli.
Tako je zorom započeo i mrakom završio Prvi Dan.
I reče Kreditapital: "Zemlja je kaos, konfuzija i tama. Neka bude Doktrina, i doktrina bi".
I stvori Bog ekonomiju koja je zagospodarila svijetom. I sve je bilo dobro.
I reče Bog: "Neka bude legija ekonomista propovjednika dobrih vijesti. Neka bude i Crkva odgovorna za kult doktine." I tako bi.
Iznikle su Središnje Banke, Svjetska Banka, Međunarodni Monetarni Fond i Svjetska Trgovinska Organizacija, institucije koje primjenjuju svoje zakone.
KrediKapital je rekao da te institucije moraju biti 100% nepogrešive, i nakon toga drugi malo manji Bog, i ne tako jako siguran u samog sebe, porodi djecu, Strukovna Udruženja.
Pao je mrak, završio je Drugi i svanuo Treći Dan.
I reče Bog: "Neka se rode djeca nama slična, nama identična".
I Kreditapital stvori multinacionalne korporacije po svojoj slici da bi se obogatio u njihovo ime.
Pala je noć i rodila se zora Četvrtog Dana.
I blagosloveći ih, reče Bog svojim multionacionalnim kćerima: "Oplođujte se, budite efikasne, profitabilne i množite se, preplavite Zemlju i sebi je podložite. Pošaljite ribe morske i ptice na nebu, i sve stvorove koji pužu ili hodaju, na Zemlju". I tako bi.
Rijeke, močvare, mora, zemljišta, životinje, ljudi, krajolik, klima, sve je postalo predmet transakcije, sve se našlo na popisu uništenja.
Tama je prekrila planetu, završio je Četvrti i svanuo Peti Dan.
I reče Bog Kreditapital: "Neka budu različite kategorije ljudi". I tako bi, Bog stvori iskorištavanje nekih ljudskih bića, velike većine.
Nastale su kategorije prekomjernih viškova žena, autohtonih naroda, crnaca i crnkinja, dječaka i djevojčica.
I reče Bog: "Beskorisni nemaju prava, ne misle, a ako čak i razmišljaju, griješe. Njihova funkcija je da rade i proizvode uvijek sve više roba i usluga koje se mogu kupiti i prodati, koje stvaraju bogatstvo, krv koja hrani korporatizam i Kreditapital". I tako bi.
Sluge i sluškinje, kućne pomoćnice, uredski žohari, ruke od pamuka, nokti od gume, leđa za prenošenje zlata, dijamanata i coltan-a. Radni dan od 16 sati, ugovori na određeno vrijeme i dugi niz eufemističkih mehanizama ropstva.
Ponovo je pao mrak, završio je Peti i započeo Šesti Dan.
Bog si prekrije lice rukama i reče: "Neka pljušti kiša demokracije". I tu polovično pogriješi.
Iznad nekih zemalja pljušti, a iznad nekih ne, no u niti jednoj zemlji nema sprovođenja demokracije.
Prikazuje se u zatvorenim izlozima i skoro je uvijek neupotrebljavana.
Koristi se samo u nekim rijetkim prilikama, najviše u politici jer Bog Kreditapital nije poslao upute kako demokraciju koristiti u gospodarstvu, kulturi, odnosima između muškaraca i žena, agrikulturi, prehrani, na radnim mjestima, industriju, u zdravstvu, ...

Padne Šesta noć i svane Sedmi Dan.
Kreditapital se zagledao u ono što je učinio, sve je bilo savršeno.
I od tada, od Sedmog Dana, Osmog Dana, Devetog Dana i tako sve do kraja vremena, Bog Kreditapital i njegovih par Anđela uživaše u odmoru, relaksaciji, gozbama, smijehu i nepreglednoj raskoši.

Zamahnuo sam par puta snažno krilima i poletio nazad prema kući, nježno sletio, odbacio ih, ponovo od Cigana postao Čovjekom i krenuo površinom Zemlje prema Bogu.
Nisam ga trebao tražiti, točno sam znao gdje ću ga pronaći.
 

Avantura

kontrolor leta
Prijatelj Foruma
17.10.2008
3.867
2.556
228
Pokucao sam na vrata, ljubazno mu se zahvalio što me primio i upitao može li me poslušati par minuta.

Ma ne brini brigu stari prijatelju!

Upravo završavam prije predviđenog roka s ovogodišnjim rajskim proračunom baziranim na sisanju do zadnje kapi krvi Balkanu i istočnim područjima. Reci mi!

Najmoćniji ste i najimućniji čovjek na svijetu, oduvijek i zauvijek. Nema te nacije ili naroda u stanju da se bori protiv vas, ili da vas ugrozi. Danas, sada, ovog trenutka možete imati sve što poželite. No svi se pitaju samo jednu stvar, svih zanima jedno te isto, što vam je na umu i što želite postići?

Baš ti hvala za ovo pitanje. Već stoljećima ja i oni poput mene radimo na osvojanju svijeta. To je vrlo teška obveza i dugo je u prošlosti vremena trebalo za posjedovati ljude barem djelomično. No danas, zahvaljujući medijima, poboljšanjima u tehnologiji i pohlepi vaših predstavnika političara, napravili smo veliki kvalitativni i kvantitativni skok. Danas imam u rukama instrumente kojima mogu pokoriti bilo koji narod u samo par godina. Pričam o nevidljivom, nesvjesnom, ali potpuno stvarnom robovlasništvu, bez sporednih krvoprolića.

To znam, svi to znamo jako dobro, no ono što nas zanima je kada ćete se zaustaviti, prestati, koji su konačni ciljevi?

Zbilja nisi dovoljno obraćao pažnju na mene stari prijatelju, ja želim cijeli Svijet, + 5% naravno!
Ne razumijem, kako možete očekivati da ćete pokoriti ama baš sva ljudska bića? Ima nas preko 6 milijardi, podijeljeni smo u stotine naroda, gotovo svi smo suvereni.

Starno si mi simpatičan, zbilja puno istražuješ i učiš, ali si još uvijek slab prema romantici. Najveći dio posla obavljate vi ljudi sami, robujete jedni drugima u moćnim mašinama psiholoških terora i osjećaja krivnje koji će moj projekt dovesti do konačnog uspjeha. Moje intervencije su tu svedene na minimum.
Sami ste si stavili okove i zatvorili u kaveze, poput ovaca ste se zatelebali u sigurnost i aroganciju da ste svijet dobrih ljudi nasuprot onih zlih, prekjučer crnaca, jučer Rusa, danas Muslimana i pedera, sutra Kineza. Pastir koji je na vas motrio vas je međutim i držao u zarobljene između ograda. Par puta godišnje se pojavi vuk, ali umjesto da vas pojede, on vam ošiša runo. Vama je ovo oduvijek odgovaralo. Drugo jutro se u obližnjem kafiću jedne ovce potuže drugim ovcama, ispiju kavu, a zatim sagnu glavu dolje i požure na posao u proizvodnju vune koja je neophodna za sljedeće beskorisno šišanje. Ha, ha, ha, oprosti, ali svaki puta umrem od smijeha kad se tog sjetim.

Mislite na poreze? Znači da je istina da su oni nepotrebni?

Pa naravno da su porezi nepotrebni dragi moj prijatelju, preko 90% vaših poreza služi za moju i plaće mojih kompanjona. Vi proizvodite vunu, a mi vas šišamo, oduvijek i zauvijek. Kako ono ti uvijek govoriš? Vuk je vuk, zato jer je ovca uvijek samo ovca koja ostaje bez novca, ha, ha, ha.

Koji je vaš sljedeći korak, na čemu radite trenutno?

Trenutno guramo ljude, poduzeća i države u dugove, to je jako smiješno, jesi li znao, pogotovo što nismo skriveni u potaji već radimo na svjetlu dana.

Ok, na kraju ćete sve posjedovati, no što nakon toga?

Najvažnije od svega je da čovjek živi u konstantnom strahu, stresu, savršen rob ne smije ništa posjedovati i mora se uvijek bojati da ne izgubi ono malo što ima. Sjećaš se Janis, zar ne, sloboda je samo druga riječ za ono kad ti ništa više nije preostalo za izgubiti.

Ali šta ako se neka ovca probudi, svi naši političari?

Svi su vaši političari moje sluge. Uostalom, to si i sam prijetio, mi već duže vrijeme ne ubijamo ljude. Ako se neka ovca i probudi, za par minuta je kroz medije za cijeli svijet postala pedofil, prevarant, satanist, špijun, mentalni bolesnik, kako na televiziji i novinama, tako na internetu, forumu, blogovima, portalima, posvuda. Kennedy nas je dobro naguzio i njega smo morali ubiti. Napravio je samo jednu pogrešku, prvo je tiskao novac, a tek onda o tome informirao stanovništvo, moram priznati da smo tada zbilja dobro prošli. Njega je zbilja bilo potrebno ubiti, vjeruj mi. Zamisli da je svaka država na svijetu počela štampati svoj novac, koje bi sranje nastalo. Svi bi radili samo dva sata na dan, svugdje bi zavladala sreća i blagostanje.
Hvala vam na iskrenosti, zašto nam otkrivate sve ove tajne? Za nas više nema nikakve nade, nije li tako?

Nažalost ne, u pravu si. Naravno, kada bi ljudi sutra počeli učiti pravu istinu, izbjegavati balege i upijati prave informacije ..., ali čovjekovoj genijalnosti su ravni samo ljudski ponos i njegova glupavost. Sada je na potezu glupost, pa sam se ugodno osjećam i nemam nikakvih briga.
Imam još samo jedno, zadnje pitanje, što ćete učiniti kada svijet bude u potpunosti vaš? Kada do posljednjeg, svaki čovjek postane vaš rob?

Dođi, približi se da ti to za svaki slučaj šapnem, zidovi mogu imati uši.
 

Avantura

kontrolor leta
Prijatelj Foruma
17.10.2008
3.867
2.556
228
Isplati se sve pročitati jer je po meni najbolje objašnjenje šta se tiče novčanog sistema u svijetu jer recimo u Zeitgeist nisan shvatija baš puno..Pročita san zadnja dva dana ovoliko texta x5 ali kopirano je najbitnije.Dobro je znati ali šta se može okrenuti na bolje hmmmm.