Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Monetarni sistem/zašto smo sve dužniji i u vječnom kreditu
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Avantura" data-source="post: 129812" data-attributes="member: 5774"><p>Tako je rođen princip danas poznat kao bankarska praksa djelomične rezerve (fractional reserve banking), odnosno minimalna količina pokrivenosti koja omogućuje zaradu kroz posuđivanje novca stvorenog iz ničeg. Ovim sistemom su srednjovjekovni bankari nekažnjeno mogli davati puno više zajmova nego što su u stvarnosti posjedovali novca. U onim rijetkim slučajevima u kojima su se našli da moraju vratiti više zlata nego što su ga imali u trezorima, bankari su dobivali podršku umjesto kazni. Prva posljedica korištenja ove tehnike djelomičnih rezervi je bila izdavanje u opticaj mnogo veće količine papirnatih potvrda o depozitiranim plemenitim metalima (novcu) od one koja se u stvarnosti nalazila u trezorima. Po kamatnoj stopi od 20 posto, isto zlato posuđeno pet puta je donosilo dobit od 100% svake godine. Dobit na zlatu kojeg zlatari nikad nisu stvarno posjedovali. Dok su zlatari pozajmljivali nestvaran novac negarantiran zlatnom podlogom, njihovi dužnici su morali plaćati stvarna dugovanja i kamate garantirane zakonom. Tako se na kraju događalo da su ti špekulanti postajali kreditorima puno većih iznosa od onih kojima je raspolagao cijeli grad. U toj situaciji su građani morali sve više uzimati nove kredite papirnatih obećanja što je pokrenulo nepošten prijenos bogatstva grada i države u trezore zlatara i gušenje stanovništva u dugovima. </p><p></p><p>Ekonomisti danas koriste termin seigniorage za prihode koje centralna banka ili država ostvaruju kroz mogućnost stvaranja monetarne baze u uvjetima monopola. Isti smatraju da porijeklo fenomena datira od 27 Svibnja 1694 godine osnivanjem prve središnje banke u svijetu, Bank of England. Najzaslužniji za otvaranje prve svjetske centralne banke je londonski bankar i mason William Poterson. Engleska središnja banka je izdala 1.200.000 papirnatih funti na osnovu duga od 700.000 zlatnih funti kojeg je kralj Vilijam Oranski ugovorio s njom. Središnja banka je tako započela svoje poslovanje kupnjom kraljevog duga. </p><p></p><p>Karl Marxa nisu toliko zabranjivali i mrzili zbog njegovih ideja koliko zbog toga što je u potpunosti i do detalja shvatio, i javnosti nastojao prenijeti istinu o ovom pokvarenom novčanom sustavu. U svom "Kapitalu" se 1855 dotakao i Engleske Banke. "Od početka svog postojanja, velike banke skrivene iza imena država nisu bile ništa drugo nego privatna društva špekulanata u zagrljaju Vlada koja su zahvaljujući dobivenim povlasticama Vladama mogla anticipirati novac. Time se počela gubiti nepogrešiva mjera, omjer porasta javnog duga i porasta vrijednosti dionica tih banaka, proces čiji potpuni razvoj datira od osnivanja Bank of England". Engleska banka je počela Vladi posuđivat svoj novac s kamatom od 8%, a istovremeno je imala dozvolu od Parlamenta da na osnovu istog tog kapitala još jednaput izda drugi novac i posuđuje ga stanovništvu. Engleskoj banci nije bilo dovoljno to što dok iz jedne ruke daje, u drugu ruku više prima, već dok prima, s druge strane usporedo postaje i vječni kreditor cijele nacije do posljednje pare u opticaju. Postupno je Engleska Središnja Banka neizbježno postala rezervoar zlatnog bogatstva cijele zemlje i gravitacijski centar svih komercijalnih kredita. U Engleskoj, baš kad su prestali spaljivati vještice, počeli su vješati krivotvoritelje novčanica.</p><p></p><p></p><p>Potersonova banka je osim što je postala vlasnikom kapitala na kojem je zarađivala kamate, tako raspolagala i izmišljenom monetarnom masom potpuno nepovezanom s bilo kakvim stvarnim bogatstvom, s kojom je poduzimala uspješno financijsko poslovanje i izdavala kredite na kojima je zarađivala kamate. </p><p></p><p>Za englesku vladu koja se odrekla prava na izdavanje novca, time je započeo dugi i nikada završeni period plaćanja kamata centralnoj banci, a za englesko gospodarstvo mogućnost da opticaj novca bez podloge promiče financijske špekulacije. Engleski primjer su kasnijih stoljeća pratile sve vlade svijeta, sve do današnje situacije u kojoj niti jedan narod nije vlasnik novca kojeg koristi i gdje su su svi dužnici privatnih banaka koje izdaju novac. </p><p></p><p>Ovdje valja dodati frazu koju je davno izrekao famozni njemački financijer Amschel Mayer Rothschild: "Naša politika je izazivati ratove, a održavati mirovne konferencije, na način da ni jedna od sukobljenih strana ne izvlači korist. Ratovi se moraju usmjeravati tako da obje strane sve više tonu u zaduženje, odnosno pod našu kontrolu". "Dozvolite mi da izdajem i kontroliram snabdijevanje novcem države, pa me ni najmanje neće zanimati tko u njoj donosi zakone". </p><p></p><p>Možemo citirati i Maurice Allais, dobitnicu Nobelove nagrade za ekonomiju u 1988 godini: "Aktualni način na koji bankarski sustav stvara novac je identičan načinu na koji krivotvoritelji stvaraju novac. Konkretni rezultati su isti. Jedina razlika je u tome što različite osobe od toga profitiraju". </p><p></p><p>Povijest je izrodila mnogo izjava o bankama i novčanom sustavu, a ovo je svakako jedna od najzanimljivijih. Josiah Stamp je bio Predsjednik Bank of England i drugi najbogatiji čovjek u Velikoj Britaniji dvadesetih godina prošlog stoljeća. Ovo je izrekao u službenom govoru na sveučilištu u Teksasu 1927 godine: "Moderni bankarski sustav stvara novac iz ničega. Ovaj proces je možda najnevjerovatnija igra prestiža ikad izmišljena. Bankarsko poslovanje je koncipirano na nepravdi i rođeno u grijehu. Bankari posjeduju planetu. Oduzmite im Zemlju, ali im ostavite moć da stvaraju novac i jednim potezom olovke će stvoriti dovoljno novca da je opet kupe. Oduzmite im tu moć i sva ogromna bogatstva poput mog će nestati, i onda će ovo postati bolji i sretniji svijet za život. Ali ako želite ostati robovi bankara i</p><p>plaćati troškove vlastitog ropstva, i dalje im dopuštajte da stvaraju i kontroliraju novac". </p><p></p><p>Robert H. Hemphill, šef kreditnog odjela Federalnih Rezervi u Bank of Atlanta je u vrijeme Velike Depresije 1934 ovako napisao: "Mi smo potpuno ovisni o bankama. Netko mora pozajmiti svaki dolar koji je u opticaju. Ako banke stvaraju dovoljno sintetičkog novca, mi smo bogati, u suprotnom gladujemo. Naš monetarni sustav je apsolutno neodrživ. Promatrajući situaciju u cijelosti, apsurdna tragičnost naše pozicije je nevjerovatna, ali istinita. Radi se najvažnijem pitanju kojeg inteligentni ljudi mogu razmatrati i istraživati. </p><p></p><p>Graham Towers, guverner središnje banke Kanade od 1935 do 1955 godine je priznao: "Banke stvaraju novac, tome služe. Proces proizvodnje novca se sastoji od upisivanja stavke u registar. To je to. Svaki put kad banka daje zajam, stvara potpuno novi novac". </p><p></p><p>Seigniorage modernih vremena fukcionira ovako. Država posudi novčanicu od 100 eura od središnje banke i u zamjenu za nju izda obveznicu od 100 eura. Na kraju godine država mora uzeti od građana tih 100 eura + kamate od naprimjer 3% kako bi je vratila legitimnom vlasniku (privatnim bankarima). Središnja banka je na tiskanje novčanice od 100 eura potrošila sveukupno samo 30 centi, a od države zahtijeva da joj vrati svih 100 eura + 3%. Središnja banka je tiskara koja se ponaša kao da je vlasnik novčanice. Seigniorage, odnosno danak feudnom gospodaru na jednoj jedinoj novčanici tako iznosi €103 - €0,30 = €102,70. </p><p></p><p>Čvrsto načelo svake demokracije je da "suverenitet", odnosno vrhovna vlast pripada narodu. U državi čije je funkcioniranje uvjetovano novcem i u kojoj je narod taj koji radi i proizvodi vrijednosti što bi ih novac trebao predstavljati, a u kojoj narod nije i vlasnik novostvorenih vrijednosti odnosno novca; narod koji nije monetarno suveren ne može biti suveren niti u bilo kom drugom pogledu. Logika i zdrav razum nalažu da bi novac kojeg izdaje bilo koja centralna banka, od prvog trenutka trebao biti u vlasništvu svih građana, jer građani su ti koji čine državu, no država je prepustila pravo na izdavanje novca,monetarnu suverenost središnjoj banci,privatnoj instituciji.</p><p>Ova "zbrka" oko monetarne suverenosti graniči s nevjerovatnim, ali se ispoljava kroz svaku minutu naših života s veoma negativnim posljedicama. Činjenica da se danas kad novac nema apsolutno nikakvu podlogu i kad se u biti ne razlikuje od bilo kog drugog komada bezvrijednog papira, za razliku od prijašnjih vremena kada je ispod njega stajala materijalna garancija u plemenitim metalima; država odrekla prava na stvaranje novca, dovodi do nas jedinog mogućeg zaključka u pogledu monetarne suverenosti,u pitanju je prevara ogromnih dimenzija! Upravo to i je razlog što su ova tema i informacije vezane za nju stoljećima duboko skrivane od očiju javnosti.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Avantura, post: 129812, member: 5774"] Tako je rođen princip danas poznat kao bankarska praksa djelomične rezerve (fractional reserve banking), odnosno minimalna količina pokrivenosti koja omogućuje zaradu kroz posuđivanje novca stvorenog iz ničeg. Ovim sistemom su srednjovjekovni bankari nekažnjeno mogli davati puno više zajmova nego što su u stvarnosti posjedovali novca. U onim rijetkim slučajevima u kojima su se našli da moraju vratiti više zlata nego što su ga imali u trezorima, bankari su dobivali podršku umjesto kazni. Prva posljedica korištenja ove tehnike djelomičnih rezervi je bila izdavanje u opticaj mnogo veće količine papirnatih potvrda o depozitiranim plemenitim metalima (novcu) od one koja se u stvarnosti nalazila u trezorima. Po kamatnoj stopi od 20 posto, isto zlato posuđeno pet puta je donosilo dobit od 100% svake godine. Dobit na zlatu kojeg zlatari nikad nisu stvarno posjedovali. Dok su zlatari pozajmljivali nestvaran novac negarantiran zlatnom podlogom, njihovi dužnici su morali plaćati stvarna dugovanja i kamate garantirane zakonom. Tako se na kraju događalo da su ti špekulanti postajali kreditorima puno većih iznosa od onih kojima je raspolagao cijeli grad. U toj situaciji su građani morali sve više uzimati nove kredite papirnatih obećanja što je pokrenulo nepošten prijenos bogatstva grada i države u trezore zlatara i gušenje stanovništva u dugovima. Ekonomisti danas koriste termin seigniorage za prihode koje centralna banka ili država ostvaruju kroz mogućnost stvaranja monetarne baze u uvjetima monopola. Isti smatraju da porijeklo fenomena datira od 27 Svibnja 1694 godine osnivanjem prve središnje banke u svijetu, Bank of England. Najzaslužniji za otvaranje prve svjetske centralne banke je londonski bankar i mason William Poterson. Engleska središnja banka je izdala 1.200.000 papirnatih funti na osnovu duga od 700.000 zlatnih funti kojeg je kralj Vilijam Oranski ugovorio s njom. Središnja banka je tako započela svoje poslovanje kupnjom kraljevog duga. Karl Marxa nisu toliko zabranjivali i mrzili zbog njegovih ideja koliko zbog toga što je u potpunosti i do detalja shvatio, i javnosti nastojao prenijeti istinu o ovom pokvarenom novčanom sustavu. U svom "Kapitalu" se 1855 dotakao i Engleske Banke. "Od početka svog postojanja, velike banke skrivene iza imena država nisu bile ništa drugo nego privatna društva špekulanata u zagrljaju Vlada koja su zahvaljujući dobivenim povlasticama Vladama mogla anticipirati novac. Time se počela gubiti nepogrešiva mjera, omjer porasta javnog duga i porasta vrijednosti dionica tih banaka, proces čiji potpuni razvoj datira od osnivanja Bank of England". Engleska banka je počela Vladi posuđivat svoj novac s kamatom od 8%, a istovremeno je imala dozvolu od Parlamenta da na osnovu istog tog kapitala još jednaput izda drugi novac i posuđuje ga stanovništvu. Engleskoj banci nije bilo dovoljno to što dok iz jedne ruke daje, u drugu ruku više prima, već dok prima, s druge strane usporedo postaje i vječni kreditor cijele nacije do posljednje pare u opticaju. Postupno je Engleska Središnja Banka neizbježno postala rezervoar zlatnog bogatstva cijele zemlje i gravitacijski centar svih komercijalnih kredita. U Engleskoj, baš kad su prestali spaljivati vještice, počeli su vješati krivotvoritelje novčanica. Potersonova banka je osim što je postala vlasnikom kapitala na kojem je zarađivala kamate, tako raspolagala i izmišljenom monetarnom masom potpuno nepovezanom s bilo kakvim stvarnim bogatstvom, s kojom je poduzimala uspješno financijsko poslovanje i izdavala kredite na kojima je zarađivala kamate. Za englesku vladu koja se odrekla prava na izdavanje novca, time je započeo dugi i nikada završeni period plaćanja kamata centralnoj banci, a za englesko gospodarstvo mogućnost da opticaj novca bez podloge promiče financijske špekulacije. Engleski primjer su kasnijih stoljeća pratile sve vlade svijeta, sve do današnje situacije u kojoj niti jedan narod nije vlasnik novca kojeg koristi i gdje su su svi dužnici privatnih banaka koje izdaju novac. Ovdje valja dodati frazu koju je davno izrekao famozni njemački financijer Amschel Mayer Rothschild: "Naša politika je izazivati ratove, a održavati mirovne konferencije, na način da ni jedna od sukobljenih strana ne izvlači korist. Ratovi se moraju usmjeravati tako da obje strane sve više tonu u zaduženje, odnosno pod našu kontrolu". "Dozvolite mi da izdajem i kontroliram snabdijevanje novcem države, pa me ni najmanje neće zanimati tko u njoj donosi zakone". Možemo citirati i Maurice Allais, dobitnicu Nobelove nagrade za ekonomiju u 1988 godini: "Aktualni način na koji bankarski sustav stvara novac je identičan načinu na koji krivotvoritelji stvaraju novac. Konkretni rezultati su isti. Jedina razlika je u tome što različite osobe od toga profitiraju". Povijest je izrodila mnogo izjava o bankama i novčanom sustavu, a ovo je svakako jedna od najzanimljivijih. Josiah Stamp je bio Predsjednik Bank of England i drugi najbogatiji čovjek u Velikoj Britaniji dvadesetih godina prošlog stoljeća. Ovo je izrekao u službenom govoru na sveučilištu u Teksasu 1927 godine: "Moderni bankarski sustav stvara novac iz ničega. Ovaj proces je možda najnevjerovatnija igra prestiža ikad izmišljena. Bankarsko poslovanje je koncipirano na nepravdi i rođeno u grijehu. Bankari posjeduju planetu. Oduzmite im Zemlju, ali im ostavite moć da stvaraju novac i jednim potezom olovke će stvoriti dovoljno novca da je opet kupe. Oduzmite im tu moć i sva ogromna bogatstva poput mog će nestati, i onda će ovo postati bolji i sretniji svijet za život. Ali ako želite ostati robovi bankara i plaćati troškove vlastitog ropstva, i dalje im dopuštajte da stvaraju i kontroliraju novac". Robert H. Hemphill, šef kreditnog odjela Federalnih Rezervi u Bank of Atlanta je u vrijeme Velike Depresije 1934 ovako napisao: "Mi smo potpuno ovisni o bankama. Netko mora pozajmiti svaki dolar koji je u opticaju. Ako banke stvaraju dovoljno sintetičkog novca, mi smo bogati, u suprotnom gladujemo. Naš monetarni sustav je apsolutno neodrživ. Promatrajući situaciju u cijelosti, apsurdna tragičnost naše pozicije je nevjerovatna, ali istinita. Radi se najvažnijem pitanju kojeg inteligentni ljudi mogu razmatrati i istraživati. Graham Towers, guverner središnje banke Kanade od 1935 do 1955 godine je priznao: "Banke stvaraju novac, tome služe. Proces proizvodnje novca se sastoji od upisivanja stavke u registar. To je to. Svaki put kad banka daje zajam, stvara potpuno novi novac". Seigniorage modernih vremena fukcionira ovako. Država posudi novčanicu od 100 eura od središnje banke i u zamjenu za nju izda obveznicu od 100 eura. Na kraju godine država mora uzeti od građana tih 100 eura + kamate od naprimjer 3% kako bi je vratila legitimnom vlasniku (privatnim bankarima). Središnja banka je na tiskanje novčanice od 100 eura potrošila sveukupno samo 30 centi, a od države zahtijeva da joj vrati svih 100 eura + 3%. Središnja banka je tiskara koja se ponaša kao da je vlasnik novčanice. Seigniorage, odnosno danak feudnom gospodaru na jednoj jedinoj novčanici tako iznosi €103 - €0,30 = €102,70. Čvrsto načelo svake demokracije je da "suverenitet", odnosno vrhovna vlast pripada narodu. U državi čije je funkcioniranje uvjetovano novcem i u kojoj je narod taj koji radi i proizvodi vrijednosti što bi ih novac trebao predstavljati, a u kojoj narod nije i vlasnik novostvorenih vrijednosti odnosno novca; narod koji nije monetarno suveren ne može biti suveren niti u bilo kom drugom pogledu. Logika i zdrav razum nalažu da bi novac kojeg izdaje bilo koja centralna banka, od prvog trenutka trebao biti u vlasništvu svih građana, jer građani su ti koji čine državu, no država je prepustila pravo na izdavanje novca,monetarnu suverenost središnjoj banci,privatnoj instituciji. Ova "zbrka" oko monetarne suverenosti graniči s nevjerovatnim, ali se ispoljava kroz svaku minutu naših života s veoma negativnim posljedicama. Činjenica da se danas kad novac nema apsolutno nikakvu podlogu i kad se u biti ne razlikuje od bilo kog drugog komada bezvrijednog papira, za razliku od prijašnjih vremena kada je ispod njega stajala materijalna garancija u plemenitim metalima; država odrekla prava na stvaranje novca, dovodi do nas jedinog mogućeg zaključka u pogledu monetarne suverenosti,u pitanju je prevara ogromnih dimenzija! Upravo to i je razlog što su ova tema i informacije vezane za nju stoljećima duboko skrivane od očiju javnosti. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Monetarni sistem/zašto smo sve dužniji i u vječnom kreditu
Top
Bottom