Naš Bog je isti Bog

  • Vutra Radio is back. Možete ga slušati preko web plejera. Slušamo se!
Hempatia Canna iGrow Mills Nutrients
28.10.2005
1.099
36
0
31
#1
Pismo indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine

Pismo indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine, upuæeno amerièkome predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju.


Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješèana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamæenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveæe nose sjeæanje na crvenoga èovjeka.

Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga roðenja kada odu u šetnju meðu zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog èovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeæe naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braæa. Stjenoviti vrhunci, soèni pašnjaci, toplina tijela ponija i èovjek - svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da æe nam saèuvati mjesto tako da æemo mi sami moæi živjeti udobno. On æe nam biti otac i mi æemo biti njegova djeca. Mi æemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neæe biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teèe brzacima i rijekama nije samo voda, veæ i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate uèiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera prièa dogaðaje i sjeæanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braæa, one nam utažuju žeð. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i uèiti našu djecu da su rijeke naša braæa, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

Mi znamo da bijeli èovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji doðe noæu i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreæe dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu raða zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljaèkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat æe zemlju i ostaviti samo pustoš.

Ne znam. Naš naèin je drugaèiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oèi crvenog èovjeka. A možda je to jer crveni èovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog èovjeka. Nema mjesta da se èuje otvaranje listova u proljeæe ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako èovjek ne može èuti usamljeni krik kozoroga ili noænu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni èovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem moèvare kao i sam miris vjetra oèišæen podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

Zrak je skupocjen za crvenog èovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, èovjek. Bijeli èovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao èovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah takoðer æe prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je èuvati kao svetinju, kao mjesto gdje æe i bijeli èovjek moæi doæi da okusi vjetar što je zaslaðen mirisom poljskog cvijeæa.

Tako æemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odluèimo da prihvatimo, postavit æu jedan uvjet: bijeli èovjek mora se osnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braæi.

Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi naèin. Vidio sam tisuæe raspadajuæih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli èovjek ustrijelivši ih iz prolazeæeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeæi željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je èovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, èovjek æe umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo æe se dogoditi i èovjeku. Sve stvari su povezane.

Morate nauèiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Uèite vašu djecu kao što èinimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snaðe nju snaæi æe i sinove zemlje. Ako èovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.

To mi znamo: zemlja ne pripada èovjeku; èovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.

Što god snaðe zemlju snaæi æe i sinove zemlje. Èovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god èini tkanju èini i sebi samome.

Èak i bijeli èovjek, èiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajednièke sudbine. Mi možemo biti braæa poslije svega. Vidjet æemo. Jednu stvar znamo, koju æe bijeli èovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog èovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga èovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli takoðer trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noæi ugušit æete se u vlastitom smeæu.

Ali u vašoj propasti svijetlit æete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim èovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad æe svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajuæom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i poèetak borbe za preživljavanje.




Pismo koje me je duboko Potreslo.
 

Tripco

Aktivan Član
23.11.2005
315
66
0
suptropia.4t.com
#5
Znate šta je najveæa fora? To što je ovaj tekst bio u èitanci za 8. razred osnovne škole u vreme kad sam ja bio u njoj (osamdesete). I kamo sreæe da su nastavnici malo više pažnje poklanjali tome umesto što su nas terali da èitamo poeme o "svetlim danima naše revolucije".
 
04.12.2006
18
0
0
#6
Jedan je poglavica rekao:da može sat vremena sjediti i ne misliti ni na što i onda otvoriti oèi i vidjeti sve..
može li to tko od ovi naši budala.
 

unknower

buntovnik bez razloga ;)
17.06.2006
887
65
0
#7
tek sam sada video ovu temu


duboko razmisljanje,sa dubokim osecanjima od svesnog coveka upuceng onima koji ga razumeju
 

Bugi

Aktivan Član
10.11.2006
524
13
0
32
#8
ja znam da neki od vas razumiju pismo poglavice i nerazume tog presjednika koji je ucinio suprotno...
ja isto mislim da je presjednik razumio pismo ali da je imao neki veci smisao u svojoj ideji...
pozitivan ili negativan nemogu reci...ali sigurno nije u harmoniji sa poglavicom...
 

UserName

Aktivan Član
28.10.2006
106
1
0
33
#9
Nedvojbeno je to da su se bijelci organizirano i nagonski - udruzili u ratu protiv starosjedioca, protiv ljudi s korijenom. Kad su im korijeni iscupani, kada je njihova kultura degradirana na proizvodnju suvenira, kada se mnogim njihovim plemenima zametnuo trag, kada su se ugasili njihovi jezici - mogli su i oni, postati Amerikanci.
Oni vise nisu zivjeli zivu povijest svojih naroda ali su, zauzvrat, zivjeli povijest stvaranja SAD-a, povijest borbe i rasta Novoga svijeta. Poslije kratkotrajne amnezije to je postala njihova povijest.
Danas zive kao u terariju - lica za pokazivanje.
Sada mi se namece sljedeca misao, a to je da sve male zemlje, nedostatno jake i siromasne, moraju sebi odgovoriti na gorko, nesmiljeno pitanje: zasto bi nas veliki i jaki grabezljivci - listom nekadasnje imperijalne i kolonijalne sile - htjeli vidjeti u svome drustvu?
Zato sto nas vole? Zato sto bi nam htjeli pomoci? Zato sto gore od zelje - Englezi, Francuzi... - da nas priznaju ravnopravnima? Ili zato da nas progutaju kad ogladne?
Da li se je mentalni sklop imalo promijenio?
Da li su ljudi svjesniji da prilagoditi se okolisu - kraju i podneblju - znaci prepoznati Boga, razumjeti ga, graditi njegovim opekama?
 
S

San Pedro de Peyote

Guest
#10
Ima jedna pjesma koju bi trebalo poslusati:
"It's all too much" Beatles ( Album: Yellow Submarine " )