Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Brutal Offtopic
Na Dar Vutrabashiju Samopouzdanom
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="San Pedro de Peyote" data-source="post: 3895"><p>30.</p><p></p><p>Fabrika opovrgava i crkvu i umetnost i, sa svoje strane, govori: "Ja preuredjujem svet i njegovo telo, ja menjam svest coveka, ja cu ga uciniti seprisutnim kroz spoznaju savrsenstva u meni, kroz moj sistem svet ce se otelotvoriti u mene, i ja cu postati sveznajuca, ja cu postati Bog, jer samo Bog zna svemirske stvari. U meni ce se koncentrisati sva stihija, i ja cu postati vecnost. Ja cu coveka uciniti ostrovidnim, onim koji cuje i govori na velikim rastojanjima, izgradjicu tehniku njegovog tela prema savrsenom obrascu. Ja cu u sebi uskladiti svu njegovu volju, progutacu volju vetrova, vode, vatre, atmosfere, i ucinicu coveka jedinim posednikom svega toga. Tako da je, na kraju krajeva, citav svet samo neuspeli tehnicki pokusaj Boga, koji cu ja sagraditi u savrsenstvu". Ko to tako smelo govori ustima fabrike? A sta ako njenim ustima vice sam Boga?</p><p></p><p>31.</p><p></p><p>I tako je covek, podelivsi se na tri dela, sledio tri puta ka savrsenstvu, kao da se ne pouzdaje u samo jedan od tih puteva, buduci da nije uveren da ce na tom jednom putu naci Boga ili istinu koja ce ga odvesti savrsenstvu kao sreci ili Bogu. Ali, podelivshi se, svaki je covek na svom putu nasao istinu i izgradio crkvu, i umesto jedinstvenog ljudi su sagradili tri jedinstva istina koje se medjusobno spore. U istini misle da nadju srecu, zato je i proizvode i zato svaki proizvod i jeste i nije sreca, jer ga je neophodno proizvesti. Treba proizvoditi dobro, stvarati istinu, jer istina u fabrickoj proizvodnji jos uvek nije dostigla onu srecu koju su dostigle Religija i umetnost, jer tu svako sam za sebe stvara srecu i razvija svoj duhovni princip. Fabricki ljudi proizvode dobra kojima se sluze oni koji ih ne proizvode, zato nova ucenja socijalizma teze da svi stvaraju dobra za sebe kao celinu, i onaj koji ih ne stvara nece ih ni koristiti. Zato crkva govori: "Onaj ko se ne moli i ne stvara dobra, ne dospeva u carsko nebesko", fabrika je takodje objavila istu takvu parolu: "Ko ne radi ne treba ni da jede". I jedan i drugi covek koji ne stvara dobra, nece ih dobiti, nece se koristiti carstvom dobara. Za obojcu stvaranje dobara ima znacenje koje resava problem dostizanja nebeskog Bozanskog carstva kao konacne srece. Tako mora logicki biti; jer je savrsenstvo postavljeno kao cilj. Ako bilo ko od njih kaze: hocu da se vecno usavrsavam, da budem beskonacan, to je isto kao reci: hocu da budem u beskonacnom Bogu, jer je covek za svoj cilj odredio beskonacnost Boga. Bogatstvo Religije je u dostizanju nebeskog carstva u koje ce covek uci oslobodjen svih fizickih patnji tela, i cist u dusi seshce sa jedne od strana Bozanskog trona; u vecnoj molitvi oslobodice se svake telesne brige jer je u carstvu nebeskom dostignuto savrsenstvo, u kome nije potrebno hraniti telo - ne treba nista savladjivati, sve je ucinjeno i savladano, preostaje samo duhovno delovanje.</p><p>Sta onda fabrika misli da dostigne? Da kroz rad dostigne oslobodjenje od rada. Na to ukazuje briga i teznja ka samooslobodjenju kroz mashinu, iako, za sada, ona samo olaksava rad coveka. Ako ce se kroz rad covek osloboditi od rada, onda je i crkva duzna da kroz molitvu oslobodi u carstvu nebeskom coveka ili dushu od molitve, jer kakve je molitve moguce stvarati kada je sve vec dostignuto i pridruzeno Bogu, tim pre ako se uzme da je dusha delic Boga. I tako u buducnosti covek nece imati fabrika, on ce se od toga izbaviti kada dostigne srecu; fabrike vishe nece proizvoditi dobra, jer je jedinstvena sreca dostignuta u savrsenstvu ili Bogu. Tako u buducnosti nece biti ni crkve ni fabrike, jer su one bile samo vodici naroda. Na taj nacin fabrika tezi da u buducnoti oslobodi coveka od svega materijalnog, fizickog, covek vishe nece morati da savladjuje materiju. Nije li u tome istovetnost sa duhovnom crkvom koja tezi da oslobodi dushu od tela kao greshne materije? Ali, ocigledno je da dusha na nebu mora da deluje kroz molitve. Pa kakvo ce to delovanje biti? Bice to novo sastavljanje molitve kroz misao o Bogu. Nije li u tome istovetnost sa fabrikom, kroz koju ce covek doci do savrsenstva delovanja, do jedne misli, i citav ce se tehnicki aparat kretati, moja misao pokrece moje tehnicko telo, a sve se funkcije ostvaruju mimo moje misli koja upravlja, sve su se funkcije oslobodile vlasti moje misli i njima ne treba upravljati. I tako, smatram da fabricko-naucno savrsenstvo takodje tezi ka tome da njegova izgradjena proizvodnja obavlja sve fukcije, mimo njegovog fizickog, a da se zatim oslobodi vlasti misli. Kako god da se uporedi, ocito je da crkva i fabrika idu ka istom (Bogu ne odredjujem mesto). Ali izmedju njih postoji velika razlika; razlika je u tome sto crkva oslobadja dushu iz tela priznajuci je za besmrtnu, jedino se dushe zasad uznose u nebo. Fabrika postupa suprotno: dusha, kao da ne zna, vidi pred sobom coveka, "ocigledno", bez bilo kakvih "naucnih razloga", tezi da toga coveka pretvori u dushu, da ga ucini ne materijalnim vec duhovnim, ili duhom novog tela. Ona sprema novo telo za coveka kao duhovnu snagu i dobice se slika i prilika onog coveka kojeg crkva deli na telo i dushu. Oklopno oruzje, automobil, mali je obrazac recenog. Ako je covek koji njemu sedi jos odvojen od njega, to je samo zbog toga sto dato telo koje je covek odenuo ne moze da vrsi sve funkcije potrebne dushi i zato dusha zivi u njemu i napusta ga onda kada se njegove funkije ne obavljaju; ako bi automobil bio savrseno ispunjenje svega onoga sto je za coveka neophodno, covek nikada ne bi izasao iz njega. Ove crte postoje u znacajnijem resenje; na pr. hidro-avion: u njemu su smesteni vazduh i voda, i kada sve bude snabdeveno, covek vishe nece napustiti svoje novo telo.</p><p>I tako se fabrika sprema da coveka dovede u novo mehanicko carstvo, okovavshi njegovo telo kao dushu u novu odecu ili orudja, i u tom carstvu ce covek moci biti predstavljen onako kako se danas predstavlja forma dushe u coveku. A crkva ce dovesti dushu u carstvo nebesko; u oba stanja misao ce jos uvek delovati, ali misao vishe nece u svemu imati vlast, izvan nje ce ostati neka uzbudjenja. I to ce biti znak da Bog nije daleko. Jer misao zavrsava svoj fizicki rad i pocinje nemislece carstvo, nastupa mir, tj. Bog oslobodjen od sveg stvaranja, Bog koji je u apsolutnom miru. Nista vishe nema potrebu za Bogom, kao sto ni Bog nema potrebu ni za cim. On vishe ne upravlja svojim tehnickim carstvom. I tako, sve tezi miru ili Bogu kao nemislecem stanju.</p><p></p><p>32.</p><p></p><p>Bog nije radio, on je samo stvarao, takvim ga je tvorcem ucinila ljudska misao svojoj predstavi. Za shest dana, ili preko shest puta "Neka bude" stvorio je svet. Covekova neopreznost srucila je na njega gnev Boziji. Zbog cega ga je tvorac prokleo radom, rodjenjem, znojem i krvlju (zivot u zajednici). Je li covek stvarno zgresio i da li ga je Bog mogao kazniti? To se nije moglo desiti jer se Bog, stvorivshi svet, povukao u vecni mir, usao sedmog dana u carstvo svoje nemislece; prema tome, on vec nije mogao znati sta se desilo sa njegovim delom, bez obzira na to sto on mora biti sveznajuci, ali mozda je on i znao sta ce se desiti sa Adamom, no mozda je to tako neophodno. U svakom slucaju, ushavshi u sedmi dan, povukao se u potpuni mir jer je u savrsenstvu izgradio svet. Potreba da se udje u odmor Boga je obavezan uslov, jer ukoliko se Bog ne bi povukao u mir, bio bi primoran da beskonacno gradi, a kad bi dalje stvarao, znaci da ne bi bio savrsen. Bog nije mogao dalje da stvara jer je izgradio savrsenstvo od koga nema veceg. Stvorivshi svet, on se povukao u stanje "nemisljenja" ili u nistavilo mira. Da li je Gospod proterao coveka iz raja ili ne? Skloniji sam da mislim da je covek, ugledavshi savrsenstva u svojoj predstavi, nashao da su ona nesavrsena, ponovo poceo da stvara po Bozijoj slici i prilici. Mozda je taj razlog, kao pretezak rad, i postao prokletstvo njegovog rada, zuljeva i krvi. Tako je, naivno, odredio sebi shest dana rada, u toku kojih misli da sagradi novi svet kao raj dobara, a tokom sedmog da se vecno odmara kao Bog; a u stvari je ispalo drugacije, prolazi nedelja za nedeljom, a svaki dan prividnog odmora samo sve vishe otkriva nesavrsenstva, i od ponedeljka ponovo pocinje rad na savrsenstvima. Sedmi dan je za Boga bio odmor, a za coveka samo kula sa koje su uvek vidljive njegove greshke, i u tome je razlika izmedju njih.</p><p></p><p>33.</p><p></p><p>Bog je sagradio savrsenstvo (zivot u zajednici), ali od cega ga je sagradio, zasto i kakvi su ga razlozi pobudili da gradi, kakvi su ciljevi i smisao bili u njegovom savrsenstvu? Covekova predstava gaji nadu da ce sve to analizirati, analizira ono sto je sebi predstavila, ali posto svaka predstava nije stvarnost, ni sva analizirana predstava ne moze biti stvarnost. Prema tome, sve analizirano je nista, tj. Bog koji se povukao u mir, i ispalo je da je nista bilo Bog, da je proshavshi kroz savrsenstva ostalo isto to nista, jer je i bilo nishta. "Nista" se ne moze istrazivati ni prouciti jer je ono "nista", ali se u tom "nista" javilo "nesto" covek, ali posto "nesto" ne moze nista pojmiti, samim tim "nesto" postaje "nista". Postoji li, prema tome, covek ili postoji Bog kao "nista", kao bespredmetnost? I nece li jedina stvarnost toga biti da je sve to "sto" se javlja u prostoru nashe predstave samo "nista". Svako, pak, iskustvo ili kretanje voza, ili topovskog zrna koje rushi zidove i ubija ljude nije dokaz. Buduci da je vrlo ocigledno i ubedljivo da ovo prethodno postoji, ja ne mogu da zamislim sebe, gde pocinjem i gde se zavrsavam, i kroz koji je deo moga tela proslo zrno, jer da bi proletelo zrno ne treba samo da savlada prostor nego i da unishti mnoshtvo zivota koje mi ne vidimo; ako bi ih ono unistilo ili im promenilo kretanje nista se ne bi promenilo jer nicega nema. Ako bi u svetu postojalo bilo sta, to ne bi bilo "nesto". I tako nema nicega zadivljujuceg u tome sto je Bog stvorio svemir iz nicega, kao sto i covek gradi sve iz nicega svoje predstave, i ne zna ono sto mu se predstavilo, ne zna da je on sam tvorac svega i da je stvorio Boga takodje kao svoju predstavu, ali ukoliko je covek svaku predstavljivost smatrao Bogom i ukoliko je smatrao da su dusha i telo besmrtni, onda je ocigledno da u svemiru ne postoji nista, samo "on", jer "on" nije smrtan. Covek je pak smrtan, ali posto ne postoji nista smrtno, ne postoji ni covek. Predstava o smrtnom nije ispravna, jer bi srusila Boga. Prema tome, da bi se srusio Bog treba dokazati smrt dushe ili tela kao materije, ali kako nauke i svi drugi pokusaji ne mogu dokazati ovo prethodno, onda ni zbaciti Boga nije moguce. I tako, Bog nije zbacen.</p><p>Moguce je dokazati da materija ne postoji, kao sto i ja dokazujem citavim svojim tekstom, ali nauke dokazuju postojanje energije od koje je sastavljeno ono sto nazivamo telom.</p><p>Savrsenstvom svemirskog kretanja svetova ili Boga mozemo smatrati to da nista u njoj ne iscezava, samo poprima novi izgled, za sta je i sam covek otkrio dokaz. Na taj nacin ishceznuce privida ne pokazuje da je sve ishcezlo. I tako se rushe prividi, ali ne i sushtina, a sushtinu, koja je po definiciji samog coveka Bog, ne mozemo nicim unistiti, a ako sushtinu nije moguce unishtiti, ne mozemo unishtiti ni Boga. I tako, Bog nije zbacen.</p><p></p><p></p><p></p><p></p><p>___________________</p><p></p><p></p><p></p><p></p><p></p><p>Kao sto sam ranije govorio o tome da se nishta ne moze dokazati, definisati, prouciti, shvatiti, tako i sve definicije ostaju nedokazane, jer ako bi ma sta bilo dokazano, naravno, bilo bi dokazano za svemir i one koji dokazuju. Otuda je svaki dokaz prosti privid nedokazivog. Svaki privid covek naziva predmetom, prema tome, predmet ne postoji ni u nedokazivom.</p><p></p><p></p><p></p><p></p><p></p><p></p><p>____________</p><p></p><p></p><p>p.s.</p><p></p><p>Oprostite na slovu "I " velikom u textu...negde sam zagubio folder s originalnim tekstom...</p><p></p><p>Ovo vredi procitati jer je na ovom formiran futurizam posebno u tehnologiji, umetnosti i logici. Od 1910 pa nadalje.</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="San Pedro de Peyote, post: 3895"] 30. Fabrika opovrgava i crkvu i umetnost i, sa svoje strane, govori: "Ja preuredjujem svet i njegovo telo, ja menjam svest coveka, ja cu ga uciniti seprisutnim kroz spoznaju savrsenstva u meni, kroz moj sistem svet ce se otelotvoriti u mene, i ja cu postati sveznajuca, ja cu postati Bog, jer samo Bog zna svemirske stvari. U meni ce se koncentrisati sva stihija, i ja cu postati vecnost. Ja cu coveka uciniti ostrovidnim, onim koji cuje i govori na velikim rastojanjima, izgradjicu tehniku njegovog tela prema savrsenom obrascu. Ja cu u sebi uskladiti svu njegovu volju, progutacu volju vetrova, vode, vatre, atmosfere, i ucinicu coveka jedinim posednikom svega toga. Tako da je, na kraju krajeva, citav svet samo neuspeli tehnicki pokusaj Boga, koji cu ja sagraditi u savrsenstvu". Ko to tako smelo govori ustima fabrike? A sta ako njenim ustima vice sam Boga? 31. I tako je covek, podelivsi se na tri dela, sledio tri puta ka savrsenstvu, kao da se ne pouzdaje u samo jedan od tih puteva, buduci da nije uveren da ce na tom jednom putu naci Boga ili istinu koja ce ga odvesti savrsenstvu kao sreci ili Bogu. Ali, podelivshi se, svaki je covek na svom putu nasao istinu i izgradio crkvu, i umesto jedinstvenog ljudi su sagradili tri jedinstva istina koje se medjusobno spore. U istini misle da nadju srecu, zato je i proizvode i zato svaki proizvod i jeste i nije sreca, jer ga je neophodno proizvesti. Treba proizvoditi dobro, stvarati istinu, jer istina u fabrickoj proizvodnji jos uvek nije dostigla onu srecu koju su dostigle Religija i umetnost, jer tu svako sam za sebe stvara srecu i razvija svoj duhovni princip. Fabricki ljudi proizvode dobra kojima se sluze oni koji ih ne proizvode, zato nova ucenja socijalizma teze da svi stvaraju dobra za sebe kao celinu, i onaj koji ih ne stvara nece ih ni koristiti. Zato crkva govori: "Onaj ko se ne moli i ne stvara dobra, ne dospeva u carsko nebesko", fabrika je takodje objavila istu takvu parolu: "Ko ne radi ne treba ni da jede". I jedan i drugi covek koji ne stvara dobra, nece ih dobiti, nece se koristiti carstvom dobara. Za obojcu stvaranje dobara ima znacenje koje resava problem dostizanja nebeskog Bozanskog carstva kao konacne srece. Tako mora logicki biti; jer je savrsenstvo postavljeno kao cilj. Ako bilo ko od njih kaze: hocu da se vecno usavrsavam, da budem beskonacan, to je isto kao reci: hocu da budem u beskonacnom Bogu, jer je covek za svoj cilj odredio beskonacnost Boga. Bogatstvo Religije je u dostizanju nebeskog carstva u koje ce covek uci oslobodjen svih fizickih patnji tela, i cist u dusi seshce sa jedne od strana Bozanskog trona; u vecnoj molitvi oslobodice se svake telesne brige jer je u carstvu nebeskom dostignuto savrsenstvo, u kome nije potrebno hraniti telo - ne treba nista savladjivati, sve je ucinjeno i savladano, preostaje samo duhovno delovanje. Sta onda fabrika misli da dostigne? Da kroz rad dostigne oslobodjenje od rada. Na to ukazuje briga i teznja ka samooslobodjenju kroz mashinu, iako, za sada, ona samo olaksava rad coveka. Ako ce se kroz rad covek osloboditi od rada, onda je i crkva duzna da kroz molitvu oslobodi u carstvu nebeskom coveka ili dushu od molitve, jer kakve je molitve moguce stvarati kada je sve vec dostignuto i pridruzeno Bogu, tim pre ako se uzme da je dusha delic Boga. I tako u buducnosti covek nece imati fabrika, on ce se od toga izbaviti kada dostigne srecu; fabrike vishe nece proizvoditi dobra, jer je jedinstvena sreca dostignuta u savrsenstvu ili Bogu. Tako u buducnosti nece biti ni crkve ni fabrike, jer su one bile samo vodici naroda. Na taj nacin fabrika tezi da u buducnoti oslobodi coveka od svega materijalnog, fizickog, covek vishe nece morati da savladjuje materiju. Nije li u tome istovetnost sa duhovnom crkvom koja tezi da oslobodi dushu od tela kao greshne materije? Ali, ocigledno je da dusha na nebu mora da deluje kroz molitve. Pa kakvo ce to delovanje biti? Bice to novo sastavljanje molitve kroz misao o Bogu. Nije li u tome istovetnost sa fabrikom, kroz koju ce covek doci do savrsenstva delovanja, do jedne misli, i citav ce se tehnicki aparat kretati, moja misao pokrece moje tehnicko telo, a sve se funkcije ostvaruju mimo moje misli koja upravlja, sve su se funkcije oslobodile vlasti moje misli i njima ne treba upravljati. I tako, smatram da fabricko-naucno savrsenstvo takodje tezi ka tome da njegova izgradjena proizvodnja obavlja sve fukcije, mimo njegovog fizickog, a da se zatim oslobodi vlasti misli. Kako god da se uporedi, ocito je da crkva i fabrika idu ka istom (Bogu ne odredjujem mesto). Ali izmedju njih postoji velika razlika; razlika je u tome sto crkva oslobadja dushu iz tela priznajuci je za besmrtnu, jedino se dushe zasad uznose u nebo. Fabrika postupa suprotno: dusha, kao da ne zna, vidi pred sobom coveka, "ocigledno", bez bilo kakvih "naucnih razloga", tezi da toga coveka pretvori u dushu, da ga ucini ne materijalnim vec duhovnim, ili duhom novog tela. Ona sprema novo telo za coveka kao duhovnu snagu i dobice se slika i prilika onog coveka kojeg crkva deli na telo i dushu. Oklopno oruzje, automobil, mali je obrazac recenog. Ako je covek koji njemu sedi jos odvojen od njega, to je samo zbog toga sto dato telo koje je covek odenuo ne moze da vrsi sve funkcije potrebne dushi i zato dusha zivi u njemu i napusta ga onda kada se njegove funkije ne obavljaju; ako bi automobil bio savrseno ispunjenje svega onoga sto je za coveka neophodno, covek nikada ne bi izasao iz njega. Ove crte postoje u znacajnijem resenje; na pr. hidro-avion: u njemu su smesteni vazduh i voda, i kada sve bude snabdeveno, covek vishe nece napustiti svoje novo telo. I tako se fabrika sprema da coveka dovede u novo mehanicko carstvo, okovavshi njegovo telo kao dushu u novu odecu ili orudja, i u tom carstvu ce covek moci biti predstavljen onako kako se danas predstavlja forma dushe u coveku. A crkva ce dovesti dushu u carstvo nebesko; u oba stanja misao ce jos uvek delovati, ali misao vishe nece u svemu imati vlast, izvan nje ce ostati neka uzbudjenja. I to ce biti znak da Bog nije daleko. Jer misao zavrsava svoj fizicki rad i pocinje nemislece carstvo, nastupa mir, tj. Bog oslobodjen od sveg stvaranja, Bog koji je u apsolutnom miru. Nista vishe nema potrebu za Bogom, kao sto ni Bog nema potrebu ni za cim. On vishe ne upravlja svojim tehnickim carstvom. I tako, sve tezi miru ili Bogu kao nemislecem stanju. 32. Bog nije radio, on je samo stvarao, takvim ga je tvorcem ucinila ljudska misao svojoj predstavi. Za shest dana, ili preko shest puta "Neka bude" stvorio je svet. Covekova neopreznost srucila je na njega gnev Boziji. Zbog cega ga je tvorac prokleo radom, rodjenjem, znojem i krvlju (zivot u zajednici). Je li covek stvarno zgresio i da li ga je Bog mogao kazniti? To se nije moglo desiti jer se Bog, stvorivshi svet, povukao u vecni mir, usao sedmog dana u carstvo svoje nemislece; prema tome, on vec nije mogao znati sta se desilo sa njegovim delom, bez obzira na to sto on mora biti sveznajuci, ali mozda je on i znao sta ce se desiti sa Adamom, no mozda je to tako neophodno. U svakom slucaju, ushavshi u sedmi dan, povukao se u potpuni mir jer je u savrsenstvu izgradio svet. Potreba da se udje u odmor Boga je obavezan uslov, jer ukoliko se Bog ne bi povukao u mir, bio bi primoran da beskonacno gradi, a kad bi dalje stvarao, znaci da ne bi bio savrsen. Bog nije mogao dalje da stvara jer je izgradio savrsenstvo od koga nema veceg. Stvorivshi svet, on se povukao u stanje "nemisljenja" ili u nistavilo mira. Da li je Gospod proterao coveka iz raja ili ne? Skloniji sam da mislim da je covek, ugledavshi savrsenstva u svojoj predstavi, nashao da su ona nesavrsena, ponovo poceo da stvara po Bozijoj slici i prilici. Mozda je taj razlog, kao pretezak rad, i postao prokletstvo njegovog rada, zuljeva i krvi. Tako je, naivno, odredio sebi shest dana rada, u toku kojih misli da sagradi novi svet kao raj dobara, a tokom sedmog da se vecno odmara kao Bog; a u stvari je ispalo drugacije, prolazi nedelja za nedeljom, a svaki dan prividnog odmora samo sve vishe otkriva nesavrsenstva, i od ponedeljka ponovo pocinje rad na savrsenstvima. Sedmi dan je za Boga bio odmor, a za coveka samo kula sa koje su uvek vidljive njegove greshke, i u tome je razlika izmedju njih. 33. Bog je sagradio savrsenstvo (zivot u zajednici), ali od cega ga je sagradio, zasto i kakvi su ga razlozi pobudili da gradi, kakvi su ciljevi i smisao bili u njegovom savrsenstvu? Covekova predstava gaji nadu da ce sve to analizirati, analizira ono sto je sebi predstavila, ali posto svaka predstava nije stvarnost, ni sva analizirana predstava ne moze biti stvarnost. Prema tome, sve analizirano je nista, tj. Bog koji se povukao u mir, i ispalo je da je nista bilo Bog, da je proshavshi kroz savrsenstva ostalo isto to nista, jer je i bilo nishta. "Nista" se ne moze istrazivati ni prouciti jer je ono "nista", ali se u tom "nista" javilo "nesto" covek, ali posto "nesto" ne moze nista pojmiti, samim tim "nesto" postaje "nista". Postoji li, prema tome, covek ili postoji Bog kao "nista", kao bespredmetnost? I nece li jedina stvarnost toga biti da je sve to "sto" se javlja u prostoru nashe predstave samo "nista". Svako, pak, iskustvo ili kretanje voza, ili topovskog zrna koje rushi zidove i ubija ljude nije dokaz. Buduci da je vrlo ocigledno i ubedljivo da ovo prethodno postoji, ja ne mogu da zamislim sebe, gde pocinjem i gde se zavrsavam, i kroz koji je deo moga tela proslo zrno, jer da bi proletelo zrno ne treba samo da savlada prostor nego i da unishti mnoshtvo zivota koje mi ne vidimo; ako bi ih ono unistilo ili im promenilo kretanje nista se ne bi promenilo jer nicega nema. Ako bi u svetu postojalo bilo sta, to ne bi bilo "nesto". I tako nema nicega zadivljujuceg u tome sto je Bog stvorio svemir iz nicega, kao sto i covek gradi sve iz nicega svoje predstave, i ne zna ono sto mu se predstavilo, ne zna da je on sam tvorac svega i da je stvorio Boga takodje kao svoju predstavu, ali ukoliko je covek svaku predstavljivost smatrao Bogom i ukoliko je smatrao da su dusha i telo besmrtni, onda je ocigledno da u svemiru ne postoji nista, samo "on", jer "on" nije smrtan. Covek je pak smrtan, ali posto ne postoji nista smrtno, ne postoji ni covek. Predstava o smrtnom nije ispravna, jer bi srusila Boga. Prema tome, da bi se srusio Bog treba dokazati smrt dushe ili tela kao materije, ali kako nauke i svi drugi pokusaji ne mogu dokazati ovo prethodno, onda ni zbaciti Boga nije moguce. I tako, Bog nije zbacen. Moguce je dokazati da materija ne postoji, kao sto i ja dokazujem citavim svojim tekstom, ali nauke dokazuju postojanje energije od koje je sastavljeno ono sto nazivamo telom. Savrsenstvom svemirskog kretanja svetova ili Boga mozemo smatrati to da nista u njoj ne iscezava, samo poprima novi izgled, za sta je i sam covek otkrio dokaz. Na taj nacin ishceznuce privida ne pokazuje da je sve ishcezlo. I tako se rushe prividi, ali ne i sushtina, a sushtinu, koja je po definiciji samog coveka Bog, ne mozemo nicim unistiti, a ako sushtinu nije moguce unishtiti, ne mozemo unishtiti ni Boga. I tako, Bog nije zbacen. ___________________ Kao sto sam ranije govorio o tome da se nishta ne moze dokazati, definisati, prouciti, shvatiti, tako i sve definicije ostaju nedokazane, jer ako bi ma sta bilo dokazano, naravno, bilo bi dokazano za svemir i one koji dokazuju. Otuda je svaki dokaz prosti privid nedokazivog. Svaki privid covek naziva predmetom, prema tome, predmet ne postoji ni u nedokazivom. ____________ p.s. Oprostite na slovu "I " velikom u textu...negde sam zagubio folder s originalnim tekstom... Ovo vredi procitati jer je na ovom formiran futurizam posebno u tehnologiji, umetnosti i logici. Od 1910 pa nadalje. [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Sve što nema svoje mjesto
Brutal Offtopic
Na Dar Vutrabashiju Samopouzdanom
Top
Bottom