Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Razne Igre
[NAGRADNA IGRA] Prica Nove Godine!
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="noose" data-source="post: 73812" data-attributes="member: 5292"><p>....zašto sam sad ovdje ušao, hm, err, čekaj bio sam krenuo od, ustvari....možda.....samo malo....</p><p>svjetlo od neonke u tom hladnom hodniku je lagano zatreperilo i to me podsjetilo na nešto i skroz odvelo misli u nekom drugom pravcu. Sjetio sam se onih kompjuterskih igara iz prvog lica, ono kada vodiš nekog tajnog agenta kroz neke građevine i uvijek u nekim mračnim hodnicima neonke moraju negdje treperiti. Volim to. Taj neki mračni, mistični ugođaj. Godinama nisam igrao neku igru.</p><p></p><p>Koja sam ja budala, stojim ovdje, već ni sam neznam koliko i o čemu razmišljam? O neonkama koje trepere u mračnim hodnicima. Ništa, idem gore, možda ću se sjetiti po šta sam došao kad se budem vraćao. Tišina, totalna tišina, a ipak lijepo zvući. Čujem jeku svojih koraka i svakakve sitne detalje, kao pucketanje prašine i mrvica pod nogama koje čudno odzvanjaju.</p><p></p><p>Smijem se sam sebi, popeo sam se u glavni hodnik kuće i idem prema dnevnoj sobi, ustvari idem prvo pišati. </p><p>Sranje nekog ima u wc-u, lupam na vrata 'ajde izlazi', a ženski glas se čuje iznutra. </p><p>Naravno ženski glas, naravno. Idem van na dvorište, joj koja zimčuga, ali opet neka lijepa zimska atmosfera, potpuno drugaćija, sada čujem jako puno zvukova, puno više nego inaće. To mi je super.</p><p></p><p>Gledam u nebo, zvijezde, koje prostranstvo. Razmišljam koja sam ja u biti mrvica u tom ogromnom prostranstvu, malo zrnce pijeska koje će prvi vjetar odnijeti i više nitko neće znati da je uopće i postojalo. </p><p>Razmišljam možda netko isto tako sada gleda u nebo i razmišlja kao i ja. </p><p>Gdje sam to ja uopće, pored tolikog ogromnog svijeta, New York, London, Pariz, nemam pojma, a ja baš ovdje stojim u ovom dvorištu, na ovom malo komadiću kugle zemaljske i pišam.</p><p></p><p>Svi trće van iz kuće, cere se, puca se, wow, kako se glasno ćuje, ludnica.</p><p>Poćinje vatromet, to me uvijek fascinira, gledam, slušam, kao da traje beskonačno, stojim kao hipnotiziran. Blejim.</p><p>Ljubljenje, lažni osmjesi i želje. To mi je sve malo čudno. Ulazim u kuću. </p><p>Fino sam se namjestio na trosjedu, toplo, muzika, zadimljeno. Uživam.</p><p>Promatram svoju najbolju prijateljicu, znam točno kako i na koji naćin razmišlja, a ona gleda jednu drugu curu koja upravo priča neku priču koja joj se dogodila, ustvari uopće nemam pojma o ćemu priča, ali sva se uživila, priča glasno i maše rukama dok priča i skroz mi je zanimljiva. Sviđa mi se, a i promatram svoju prijateljicu kako isto u biti promatra tu curu i vidim da je i njoj to sve isto zanimljivo kao i meni. Čitava ta njena interakcija sa ljudima koji je slušaju ili se bar prave da je slušaju. </p><p>Ljudi su skroz zanimljivi. </p><p>Samo šutim i promatram i sve mi je nekako super zanimljivo, volim to, super sam se proveo...</p></blockquote><p></p>
[QUOTE="noose, post: 73812, member: 5292"] ....zašto sam sad ovdje ušao, hm, err, čekaj bio sam krenuo od, ustvari....možda.....samo malo.... svjetlo od neonke u tom hladnom hodniku je lagano zatreperilo i to me podsjetilo na nešto i skroz odvelo misli u nekom drugom pravcu. Sjetio sam se onih kompjuterskih igara iz prvog lica, ono kada vodiš nekog tajnog agenta kroz neke građevine i uvijek u nekim mračnim hodnicima neonke moraju negdje treperiti. Volim to. Taj neki mračni, mistični ugođaj. Godinama nisam igrao neku igru. Koja sam ja budala, stojim ovdje, već ni sam neznam koliko i o čemu razmišljam? O neonkama koje trepere u mračnim hodnicima. Ništa, idem gore, možda ću se sjetiti po šta sam došao kad se budem vraćao. Tišina, totalna tišina, a ipak lijepo zvući. Čujem jeku svojih koraka i svakakve sitne detalje, kao pucketanje prašine i mrvica pod nogama koje čudno odzvanjaju. Smijem se sam sebi, popeo sam se u glavni hodnik kuće i idem prema dnevnoj sobi, ustvari idem prvo pišati. Sranje nekog ima u wc-u, lupam na vrata 'ajde izlazi', a ženski glas se čuje iznutra. Naravno ženski glas, naravno. Idem van na dvorište, joj koja zimčuga, ali opet neka lijepa zimska atmosfera, potpuno drugaćija, sada čujem jako puno zvukova, puno više nego inaće. To mi je super. Gledam u nebo, zvijezde, koje prostranstvo. Razmišljam koja sam ja u biti mrvica u tom ogromnom prostranstvu, malo zrnce pijeska koje će prvi vjetar odnijeti i više nitko neće znati da je uopće i postojalo. Razmišljam možda netko isto tako sada gleda u nebo i razmišlja kao i ja. Gdje sam to ja uopće, pored tolikog ogromnog svijeta, New York, London, Pariz, nemam pojma, a ja baš ovdje stojim u ovom dvorištu, na ovom malo komadiću kugle zemaljske i pišam. Svi trće van iz kuće, cere se, puca se, wow, kako se glasno ćuje, ludnica. Poćinje vatromet, to me uvijek fascinira, gledam, slušam, kao da traje beskonačno, stojim kao hipnotiziran. Blejim. Ljubljenje, lažni osmjesi i želje. To mi je sve malo čudno. Ulazim u kuću. Fino sam se namjestio na trosjedu, toplo, muzika, zadimljeno. Uživam. Promatram svoju najbolju prijateljicu, znam točno kako i na koji naćin razmišlja, a ona gleda jednu drugu curu koja upravo priča neku priču koja joj se dogodila, ustvari uopće nemam pojma o ćemu priča, ali sva se uživila, priča glasno i maše rukama dok priča i skroz mi je zanimljiva. Sviđa mi se, a i promatram svoju prijateljicu kako isto u biti promatra tu curu i vidim da je i njoj to sve isto zanimljivo kao i meni. Čitava ta njena interakcija sa ljudima koji je slušaju ili se bar prave da je slušaju. Ljudi su skroz zanimljivi. Samo šutim i promatram i sve mi je nekako super zanimljivo, volim to, super sam se proveo... [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Razne Igre
[NAGRADNA IGRA] Prica Nove Godine!
Top
Bottom