@Gogzy dobro kazes i potpuno se slažem s tobom. Meni osječaj napušenosti neće faliti jer ja se "sober" osječam odlično i bavim se sa masu stvari tako da dosada nije problem. Ali mi je žao jer volim pušiti travu zbog iskustva pušenja. I baš sam uživljen u terpene i sve živo i imam vrsta ko u americi u dučanu . Nemam puno ali imam svega po malo. Volim growati i gledat filmove di se puši i priča o travi...
Ali ipak situacija je ozbiljna tako da nije upitno odbacit do daljnjega. Danas sam skoro ko da se nikad nije ni dogodilo. Ironija je što kad sam imao problema miljarde jako ozbiljnih materijalnih i fizičkih sa svih strana nije mi smetala trava već me opuštala, a sad kad imam sve sređeno, zadovoljan sa poslom, sredio si krov nad glavom za 10, prava cura, sve što želim imam (mislim skromno, ali sve šta mi treba), doslovno nemam želja, ja u teškom ludilu. Kao da mi se poremetila dopamin-serotonin shema zbog kroničnog pušenja i igrica koje isto djeluju na to. Ali opet, to je individualno.
Kad mi je bila panika stalno sam ponavljao "ja sam siguran i slobodan" i malo mi je pomoglo. Pa sam i mantru svoju ponavljao, čak sam i disao na vrečicu da smanjim dotok kisika u glavu. Smirilo bi me pa bi ponovo poludio. Sad sam odlično, zajebancija cijeli dan sa dragom, ja inace sam jako vesel i stalno se zajebajem i uvijek imam s nekim nešto radit. Ili radim muziku solo ili sviram sa nekim, ili igram igre, ili ja nekom pomažem u problemima, ili radim kriya yogu, meditacija, pranayame. Nije prvi put da me ovako ispere ali prvi put da je ovako jako samo nakon kojeg malog dima. Bilo kako bilo zasad nema pušenja dok se klima ne stabilizira. Slično onome "dan poslije sutra" osječa sam ja već duže kako se mjenjaju struje. Hvala na podršci
Ali ipak situacija je ozbiljna tako da nije upitno odbacit do daljnjega. Danas sam skoro ko da se nikad nije ni dogodilo. Ironija je što kad sam imao problema miljarde jako ozbiljnih materijalnih i fizičkih sa svih strana nije mi smetala trava već me opuštala, a sad kad imam sve sređeno, zadovoljan sa poslom, sredio si krov nad glavom za 10, prava cura, sve što želim imam (mislim skromno, ali sve šta mi treba), doslovno nemam želja, ja u teškom ludilu. Kao da mi se poremetila dopamin-serotonin shema zbog kroničnog pušenja i igrica koje isto djeluju na to. Ali opet, to je individualno.
Kad mi je bila panika stalno sam ponavljao "ja sam siguran i slobodan" i malo mi je pomoglo. Pa sam i mantru svoju ponavljao, čak sam i disao na vrečicu da smanjim dotok kisika u glavu. Smirilo bi me pa bi ponovo poludio. Sad sam odlično, zajebancija cijeli dan sa dragom, ja inace sam jako vesel i stalno se zajebajem i uvijek imam s nekim nešto radit. Ili radim muziku solo ili sviram sa nekim, ili igram igre, ili ja nekom pomažem u problemima, ili radim kriya yogu, meditacija, pranayame. Nije prvi put da me ovako ispere ali prvi put da je ovako jako samo nakon kojeg malog dima. Bilo kako bilo zasad nema pušenja dok se klima ne stabilizira. Slično onome "dan poslije sutra" osječa sam ja već duže kako se mjenjaju struje. Hvala na podršci