Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Naše Zdravlje
Priroda
Narodna je medicina često djelotvornija od lijekova (Intervju: dr. Lidija Gajski)
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Sekach" data-source="post: 140513" data-attributes="member: 12485"><p><strong>U knjizi se osvrćete i na udruge pacijenata kao produženu ruku farmaceutske industrije...</strong></p><p>Farmaceutska industrija je preuzela veliki dio cijeloga medicinskog sustava, pa često i same udruga pacijenata. Ona ih financira, nerijetko i osniva, te preko njih promiče bolest i lijek. Upravo preko udruga farmaceutska industrija vrši pritisak na državno osiguranje da skupe lijekove uvrsti na svoju listu. Tu se i pacijenti često zlorabe jer u pravilu ne znaju o čemu je zapravo riječ. S voditeljima udruga je već drugačije, jer oni znaju tko financira njihove aktivnosti.</p><p></p><p><strong>U knjizi “Prirodni lijekovi za koje 'oni' ne žele da vi znate“ Kevin Trudeau ističe tezu da se lijekovi za relativno banalne bolesti poput prehlade, visokog tlaka i dijabetesa ne pronalaze jer je farmaceutskoj industriji u cilju jedino liječenje simptoma, a ne uzroka bolesti. U protivnom bi ostala bez posla.</strong></p><p>Točno. Obzirom da se radi o vrlo zahvalnom području za zaradu a farmaceutskoj industriji nitko nije postavio nikakve granice - iako su to trebale učiniti struka i politika, te prepoznati manipulaciju - ona se razmahala do neviđenih razmjera. Danas je to gigantski kompleks koji je progutao sve pred sobom, uključujući i struku, potrošio je bolesne ljude pa više nema koga liječiti – doduše, imao bi koga liječiti u nerazvijenome svijetu, ali to mu se ne isplati jer se tamo ne može zaraditi. Toliko su veliki da si ne mogu dozvoliti izlječenje bolesti, već postojeće bolesti održavaju kroničnima, te stvaraju nove. Medicina je tako 'zagubila' svoj temeljni cilj i svrhu – izlječenje, odnosno eradikaciju bolesti.</p><p></p><p><strong>Trudeau također ukazuje kako postoje mnogi prirodni lijekovi, napose među ljekovitim biljkama, koji uspješno liječe određena stanja i bolesti no modernoj medicini se ne isplati istraživati tvari koje ne može patentirati.</strong></p><p>Apsolutno. Ne samo da suvremena medicina nije zainteresirana za istraživanje prirodnih, nepatentabilnih pripravaka s potencijalom izlječenja bolesti, nego i aktivno potire obećavajuće ili dokazano djelotvorne pristupe i metode. U Americi postoje desetine, možda i stotine ljudi koji su u zatvoru jer su prakticirali uspješne terapijske postupke, no oni nisu bili u skladu s interesima farmaceutske industrije. Ti su ljudi proglašeni nadriliječnicima i osuđeni na zatvorske kazne. U Europi se već počelo pričati o Codexu alimentariusu, projektu koji bi trebao zabraniti prakticiranje alternativnih načina liječenja i uzimanja dodataka prehrani poput vitamina i minerala, pa čak i spominjanje tih supstancija u kontekstu zdravlja i liječenja. Zašto? Jer su dokazano učinkoviti.</p><p></p><p><strong>Kakvu nam medicinsku budućnost predviđate? </strong></p><p>Na kraju smo jedne epohe koja je zastranila i čije loše strane sada izlaze na vidjelo. Ta je epoha bila utemeljena na apsolutnom povjerenju u znanost i tehnologiju, a zadnjih je desetljeća dodatno degenerirala pod utjecajem neoliberalnog gospodarsko-političkog modela koji je stavio profit iznad svega. Moramo napustiti potrošački model te započeti graditi jednu novu epohu i civilizaciju utemeljena na drugačijim vrijednostima - duhovnosti, skromnosti, solidarnosti i moralu. Komercijalizaciji i privatizaciji naročito nije mjesto u zdravstvenom sustavu. Također, tehnologiju treba svesti na realnu razinu a ne vjerovati u njezinu svemoć. Svi se trebamo okrenuti manje destruktivnim načinima života koji su bliži prirodnome, tradicionalnom životu, što uključuje prirodni način prehrane i rješavanje nepotrebnog stresa i stalne trke za stvarima koje nam najčešće uopće nisu potrebne. Kad je riječ o bolestima i liječenju ne trebamo ići liječniku za svaku sitnicu, već ga posjetiti onda kada s tegobom zaista ne možemo sami izaći na kraj. Trebamo se osloniti na vlastiti zdravi razum, laičko iskustvo i osjećaj, te ne dozvoliti liječnicima da nas proglase bolesnicima ako se mi sami tako ne osjećamo. Trebamo zadržati autonomiju i vlast nad vlastitim tijelom, a ne tu vlast predavati medicinskoj instituciji koja ne djeluje uvijek na našu korist.</p><p style="margin-left: 20px"><strong>O autorici</strong></p> <p style="margin-left: 20px">Dr. Lidija Gajski diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom specijalizirala internu medicinu. Radi kao specijalist za unutarnje bolesti, najprije u bolnici, a potom u domu zdravlja u Zagrebu. Sudjelovala je u radu više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova u području bioetike. Objavila je više članaka i prikaza o bioetičkim temama. Član je Hrvatskoga bioetičkog društva, u kojem obnaša dužnost tajnice od 2004. godine.</p> <p style="margin-left: 20px"><strong>Kako se stvaraju novi 'bolesnici'?</strong></p> <p style="margin-left: 20px">U zadnjih petnaestak godina normala za tlak spuštena je s 160/95 mm Hg na 140/90, a za srčane, bubrežne bolesnike i dijabetičare i niže – čak do 125/75. Normalna, ciljna vrijednost kolesterola spuštena je sa 6,5 mmol/l na 5, a za bolesnike i niže, čak do 3,5 mmol/l. Slično se dogodilo i sa šećerom u krvi. Na taj način velike populacije ljudi pretvorene su u smislu srčanožilnih bolesti u 'rizične', te proglašene podložnima preventivnoj farmakoterapiji. U nekim zemljama zapadne Europe čak 70-80% ljudi iznad 65 godina ima indikaciju za barem jedan preventivni kardiovaskularni preparat. </p> <p style="margin-left: 20px"><strong>Brzo izdavanje dozvola za lijekove </strong></p> <p style="margin-left: 20px">Kompanije imaju interes svoje proizvode što brže plasirati na tržište i u tom smislu vrše pritisak na regulacijska tijela. To je imalo za posljedicu značajno skraćenje vremena izdavanja dozvole za stavljanje lijeka u promet, što se zorno vidi na primjeru Velike Britanije - godine 1989. iznosilo je 154 radna dana, 1990.- 93 dana, 1991.- 75 dana, 1993.- 67 dana i 1998. samo 44 radna dana. Slično se dogodilo u drugim europskim državama u kojima su početkom 90-ih godina osnovane nove, nevladine, zapravo industrijski dirigirane agencije za lijekove. U njima je uveden zajednički, pojednostavljeni postupak registracije u sklopu kojeg je izbačen propis o obnavljanju licenciranja lijekova svakih pet godina.</p> <p style="margin-left: 20px"></p><p style="text-align: right"><span style="font-size: 9px"><span style="color: blue">Preneseno sa monitor.hr</span></span></p> <p style="text-align: right"></p> </p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Sekach, post: 140513, member: 12485"] [B]U knjizi se osvrćete i na udruge pacijenata kao produženu ruku farmaceutske industrije...[/B] Farmaceutska industrija je preuzela veliki dio cijeloga medicinskog sustava, pa često i same udruga pacijenata. Ona ih financira, nerijetko i osniva, te preko njih promiče bolest i lijek. Upravo preko udruga farmaceutska industrija vrši pritisak na državno osiguranje da skupe lijekove uvrsti na svoju listu. Tu se i pacijenti često zlorabe jer u pravilu ne znaju o čemu je zapravo riječ. S voditeljima udruga je već drugačije, jer oni znaju tko financira njihove aktivnosti. [B]U knjizi “Prirodni lijekovi za koje 'oni' ne žele da vi znate“ Kevin Trudeau ističe tezu da se lijekovi za relativno banalne bolesti poput prehlade, visokog tlaka i dijabetesa ne pronalaze jer je farmaceutskoj industriji u cilju jedino liječenje simptoma, a ne uzroka bolesti. U protivnom bi ostala bez posla.[/B] Točno. Obzirom da se radi o vrlo zahvalnom području za zaradu a farmaceutskoj industriji nitko nije postavio nikakve granice - iako su to trebale učiniti struka i politika, te prepoznati manipulaciju - ona se razmahala do neviđenih razmjera. Danas je to gigantski kompleks koji je progutao sve pred sobom, uključujući i struku, potrošio je bolesne ljude pa više nema koga liječiti – doduše, imao bi koga liječiti u nerazvijenome svijetu, ali to mu se ne isplati jer se tamo ne može zaraditi. Toliko su veliki da si ne mogu dozvoliti izlječenje bolesti, već postojeće bolesti održavaju kroničnima, te stvaraju nove. Medicina je tako 'zagubila' svoj temeljni cilj i svrhu – izlječenje, odnosno eradikaciju bolesti. [B]Trudeau također ukazuje kako postoje mnogi prirodni lijekovi, napose među ljekovitim biljkama, koji uspješno liječe određena stanja i bolesti no modernoj medicini se ne isplati istraživati tvari koje ne može patentirati.[/B] Apsolutno. Ne samo da suvremena medicina nije zainteresirana za istraživanje prirodnih, nepatentabilnih pripravaka s potencijalom izlječenja bolesti, nego i aktivno potire obećavajuće ili dokazano djelotvorne pristupe i metode. U Americi postoje desetine, možda i stotine ljudi koji su u zatvoru jer su prakticirali uspješne terapijske postupke, no oni nisu bili u skladu s interesima farmaceutske industrije. Ti su ljudi proglašeni nadriliječnicima i osuđeni na zatvorske kazne. U Europi se već počelo pričati o Codexu alimentariusu, projektu koji bi trebao zabraniti prakticiranje alternativnih načina liječenja i uzimanja dodataka prehrani poput vitamina i minerala, pa čak i spominjanje tih supstancija u kontekstu zdravlja i liječenja. Zašto? Jer su dokazano učinkoviti. [B]Kakvu nam medicinsku budućnost predviđate? [/B] Na kraju smo jedne epohe koja je zastranila i čije loše strane sada izlaze na vidjelo. Ta je epoha bila utemeljena na apsolutnom povjerenju u znanost i tehnologiju, a zadnjih je desetljeća dodatno degenerirala pod utjecajem neoliberalnog gospodarsko-političkog modela koji je stavio profit iznad svega. Moramo napustiti potrošački model te započeti graditi jednu novu epohu i civilizaciju utemeljena na drugačijim vrijednostima - duhovnosti, skromnosti, solidarnosti i moralu. Komercijalizaciji i privatizaciji naročito nije mjesto u zdravstvenom sustavu. Također, tehnologiju treba svesti na realnu razinu a ne vjerovati u njezinu svemoć. Svi se trebamo okrenuti manje destruktivnim načinima života koji su bliži prirodnome, tradicionalnom životu, što uključuje prirodni način prehrane i rješavanje nepotrebnog stresa i stalne trke za stvarima koje nam najčešće uopće nisu potrebne. Kad je riječ o bolestima i liječenju ne trebamo ići liječniku za svaku sitnicu, već ga posjetiti onda kada s tegobom zaista ne možemo sami izaći na kraj. Trebamo se osloniti na vlastiti zdravi razum, laičko iskustvo i osjećaj, te ne dozvoliti liječnicima da nas proglase bolesnicima ako se mi sami tako ne osjećamo. Trebamo zadržati autonomiju i vlast nad vlastitim tijelom, a ne tu vlast predavati medicinskoj instituciji koja ne djeluje uvijek na našu korist. [INDENT][B]O autorici[/B] Dr. Lidija Gajski diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom specijalizirala internu medicinu. Radi kao specijalist za unutarnje bolesti, najprije u bolnici, a potom u domu zdravlja u Zagrebu. Sudjelovala je u radu više domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova u području bioetike. Objavila je više članaka i prikaza o bioetičkim temama. Član je Hrvatskoga bioetičkog društva, u kojem obnaša dužnost tajnice od 2004. godine.[/INDENT][INDENT][B]Kako se stvaraju novi 'bolesnici'?[/B] U zadnjih petnaestak godina normala za tlak spuštena je s 160/95 mm Hg na 140/90, a za srčane, bubrežne bolesnike i dijabetičare i niže – čak do 125/75. Normalna, ciljna vrijednost kolesterola spuštena je sa 6,5 mmol/l na 5, a za bolesnike i niže, čak do 3,5 mmol/l. Slično se dogodilo i sa šećerom u krvi. Na taj način velike populacije ljudi pretvorene su u smislu srčanožilnih bolesti u 'rizične', te proglašene podložnima preventivnoj farmakoterapiji. U nekim zemljama zapadne Europe čak 70-80% ljudi iznad 65 godina ima indikaciju za barem jedan preventivni kardiovaskularni preparat. [/INDENT][INDENT][B]Brzo izdavanje dozvola za lijekove [/B] Kompanije imaju interes svoje proizvode što brže plasirati na tržište i u tom smislu vrše pritisak na regulacijska tijela. To je imalo za posljedicu značajno skraćenje vremena izdavanja dozvole za stavljanje lijeka u promet, što se zorno vidi na primjeru Velike Britanije - godine 1989. iznosilo je 154 radna dana, 1990.- 93 dana, 1991.- 75 dana, 1993.- 67 dana i 1998. samo 44 radna dana. Slično se dogodilo u drugim europskim državama u kojima su početkom 90-ih godina osnovane nove, nevladine, zapravo industrijski dirigirane agencije za lijekove. U njima je uveden zajednički, pojednostavljeni postupak registracije u sklopu kojeg je izbačen propis o obnavljanju licenciranja lijekova svakih pet godina. [RIGHT][SIZE=1][COLOR=blue]Preneseno sa monitor.hr[/COLOR][/SIZE] [/RIGHT] [/INDENT] [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Naše Zdravlje
Priroda
Narodna je medicina često djelotvornija od lijekova (Intervju: dr. Lidija Gajski)
Top
Bottom