Nikakvo hvala nemoj spominjat. Samo izvršavam svoju dužnost kao Biæe.
Znam da se stvori odnos, kako i ne bi brate, posadiš malo sjeme od nek milimetara i eto za pola godine biljka, živo Biæe s kojim si provodio Vrijeme, prièao joj, dodirivao ju, dok te ona svojom prisutnošæu, Življenjem i rastom nagraðivala, uzroèno-posljedièno ti zahvaljujuæi svojom Ljepotom za uložen trud. I zato moramo i kao Biæa završit taj proces, oprostit se od jednog oblika kako bi se doèekali i susreli u drugom. Moramo proæ tu patnju kojom se sprovodimo i vežemo za Trenutnost i shvatit kako nemamo to pravo da stojimo na putu same Zbilje i svrhe. Zato, u našoj kulturi i imamo ritual opraštanja koji je duboko Emocionalan, a opet, Istinski nužan.
Poprièaj malo s njom, objasni joj, kaži joj o sebi, otvori joj se i podari joj Srce... ona æe to Osjetit. Tu neka nikakve sumnje ili dvojbe. Zahvali joj za Život kojim ti je obogaæivala tvoj vlastit Život, za svo tu radosno Vrijeme i pruženu Sreæu. Kad budete spremni...krenite korakom dalje...