Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Upotreba
Nezaboravna pušenja
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="deda" data-source="post: 610789" data-attributes="member: 3970"><p>Zvali smo je Čokolino. </p><p>Puno prije seedbankova i interneta sjeme si mogao dobiti samo od nekoga ko je putovao. Tako je mene, klinca, nekim čudom dopala jedna jedina sjemenka. Posadio ja to u šumu i nikne neka čudna biljčica, nije narasla više od 20 centi u zrak i uopće nije imala standardno vege lišće, nego je odma od starta postala sićušni top. Mirisala je opako, kad bi obilazio sajt na 20 metara se "čulo". Sredina ljeta, ona tako sićušna, a ekipa željna akcije. Čupnem ja malo tih sićušnih listića, zamotam u papirić, i ostavim skriveno na ljetnjem suncu. Navečer pokupim, suho ko barut, a izgleda ko Čokolino, onako sve u sitnim listićima. </p><p>Tada su rizle bile luksuz, ispraznimo cigaretu, zamjenimo filter, usisamo mix duhana i to Čokolino i zapalimo u četvoro na plaži. Prvih pola sata, ništa. Baš ništa. I onda odjednom suha usta, svima. Sve gore i gore. Ne možeš pričati normalno, sve se lijepi kad gutaš. Ležimo na pijesku i ta suhoća pijeska još gore pojačava efekt suhoće u ustima. Suho i gorčina. Frend se kao diže, ide do šanka po piće. Uspravi se da će ustati: Stari ne mogu se dignuti! A jee, možeš, kaže drugi frend. Pokušam ja, ne mogu ni ja. Ne može niko! Totalna paraliza. Gledamo se nas 4, suha usta, a invalidi od struka na niže. Ja mogu govoriti, dvoje samo šute, a ovaj koji se pokušao dignuti mrmlja: Što je ovo, umirem, što je ovo... Dehidrirat ću, dehidrirat ću! Rukama grabi po pijesku i vuče se prema moru. Puzi u očaju i dovuče se do mora, ja gledam nepokretan, luđak grabi rukom more i pije ga i stalno ponavlja: Dehidrirat ću, dehidrirat ću... Ja mu pokušavam pomoći ali nema mrdanja, on pije more, a ja onako tiho, kao da sebi šapćem: Idiote, piješ more... Nakon par sati je popustilo, nas troje uhvatio bolestan smijeh, ovaj i dalje u moru, kleči u plićaku ko neki kip, povraća more i mrmlja: Skoro sam dehidrira... Dan danas, nakon puno godina kad spomenemo Čokolino njemu nije dobro. Nikad ništa slično u životu nisam sreo. Prebolesno nešto. Paralizator dehidrator <img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="deda, post: 610789, member: 3970"] Zvali smo je Čokolino. Puno prije seedbankova i interneta sjeme si mogao dobiti samo od nekoga ko je putovao. Tako je mene, klinca, nekim čudom dopala jedna jedina sjemenka. Posadio ja to u šumu i nikne neka čudna biljčica, nije narasla više od 20 centi u zrak i uopće nije imala standardno vege lišće, nego je odma od starta postala sićušni top. Mirisala je opako, kad bi obilazio sajt na 20 metara se "čulo". Sredina ljeta, ona tako sićušna, a ekipa željna akcije. Čupnem ja malo tih sićušnih listića, zamotam u papirić, i ostavim skriveno na ljetnjem suncu. Navečer pokupim, suho ko barut, a izgleda ko Čokolino, onako sve u sitnim listićima. Tada su rizle bile luksuz, ispraznimo cigaretu, zamjenimo filter, usisamo mix duhana i to Čokolino i zapalimo u četvoro na plaži. Prvih pola sata, ništa. Baš ništa. I onda odjednom suha usta, svima. Sve gore i gore. Ne možeš pričati normalno, sve se lijepi kad gutaš. Ležimo na pijesku i ta suhoća pijeska još gore pojačava efekt suhoće u ustima. Suho i gorčina. Frend se kao diže, ide do šanka po piće. Uspravi se da će ustati: Stari ne mogu se dignuti! A jee, možeš, kaže drugi frend. Pokušam ja, ne mogu ni ja. Ne može niko! Totalna paraliza. Gledamo se nas 4, suha usta, a invalidi od struka na niže. Ja mogu govoriti, dvoje samo šute, a ovaj koji se pokušao dignuti mrmlja: Što je ovo, umirem, što je ovo... Dehidrirat ću, dehidrirat ću! Rukama grabi po pijesku i vuče se prema moru. Puzi u očaju i dovuče se do mora, ja gledam nepokretan, luđak grabi rukom more i pije ga i stalno ponavlja: Dehidrirat ću, dehidrirat ću... Ja mu pokušavam pomoći ali nema mrdanja, on pije more, a ja onako tiho, kao da sebi šapćem: Idiote, piješ more... Nakon par sati je popustilo, nas troje uhvatio bolestan smijeh, ovaj i dalje u moru, kleči u plićaku ko neki kip, povraća more i mrmlja: Skoro sam dehidrira... Dan danas, nakon puno godina kad spomenemo Čokolino njemu nije dobro. Nikad ništa slično u životu nisam sreo. Prebolesno nešto. Paralizator dehidrator :) [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Marihuana
Upotreba
Nezaboravna pušenja
Top
Bottom