Da se ja malo dotaknem psihičkog nemira. Moja dijagnoza je PTSP od '97 i noćno preznojavanje i analgetici za glavobolju su mi BILA svakodnevica. Uglavnom, da ne dužim, tek kada sam se počeo direktno odnositi prema "pitanjima" u glavi došao je i mir. Jako puno mi je oko toga pomogla pljuga točnije dok nisam počeo živjeti sa istom mira nije ni bilo.
E sad da to pojasnim. Kada mi se pojavi "pitanje u glavi" koje je vezano za osobu ja u što kraćem roku bez uznemiravanja(a tu pljuga radi posao) kontaktiram istu i razgovaram o problemu. Naravno postoje i "pitanja" na koja nema odgovora, a tu sam se naučio da takva "pitanja" ne mogu ni utjecati na ništa pa ih "pretvorim" u razmišljanja o hipotetskim situacijama(što bi bilo kad bi bilo) i na kraju to doživim kao kreativnu vježbu(to je bez pljuge bilo nemoguće zbog velike nervoze). Znam da je malo komplicirano ovo što sam napisao ali dok se na taj način nisam posložio nisam ni živio, ali i za to je trebalo dosta vremena.
Isto tako da naglasim da se glavobolje ne vraćaju od kad živim s biljkom (10-ak god.), a što se mokrih noći tiče one su povremene, al to je najčešće od nejebice
(razumjet će oni koji imaju djecu
.
Još da nadodam za sve sa sličnim problemima kao ja. Nemojte se zavaravati (i ne dajte se nagovoriti) da postoje ikoje tablete za živce kvalitetnije od naše biljke, samo treba naći odgovarajući strain.