O ovisnosti

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

Vuk_samotnjaK

nobody's puppet
22.07.2006
498
127
63
Fiji
Upravo o tome su nam u prošlosti govorili svi mistici. Ne kažem da “pripadajuæe” - uvjetovani "ja" - više neæe upadati u uobièajene obrasce jer smo tako bili uvjetovani. Ali iz toga proizlazi ovo pitanje: mogu li zamisliti život u kojem bih bio potpuno sam tako da ni o kome ne ovisim?
Svi mi ovisni smo jedni o drugima zbog mnogo èega, zar ne? Ovisimo o mesaru, pekaru, svjeæaru. Meðuovisnost. To je u redu! Tako ureðujemo svoje društvo i raspodjeljujemo razlièite službe raznolikim ljudima za dobrobit sviju, tako da bolje funkcioniramo i živimo - tako se barem nadamo. Ali što to znaèi da o drugima ovisimo psihološki i èuvstveno? To znaèi da moja sreæa ovisi o drugim ljudima.
Razmislite o tome, jer ako ne razmislite, sljedeæe što æete uèiniti je, bili vi toga svjesni ili ne, to da æete zahtijevati od drugih ljudi da pridonose vašoj sreæi. A onda dolazi drugi korak - strah, strah od gubitka, strah od otuðenja, strah od odbaèenosti - uzajamna kontrola. Savršena ljubav nas oslobaða straha. Gdje je ljubav, nema zahtjeva, nema oèekivanja, nema ovisnosti. Ne zahtijevam od tebe da me uèiniš sretnim; moja sreæa ne leži u tebi. Ako æeš me ostaviti, neæu se samosažaljevati; jako uživam u tvom društvu, ali nisam prilijepljen na tebe.
Uživam na principu neprilijepljenosti. Ono u èemu zaista uživam nisi ti; to je nešto veæe i od tebe i od mene. To je nešto što sam otkrio, nešto kao simfonija, jedna vrsta orkestra koji svira odreðenu melodiju kada si prisutan, ali kada odeš, orkestar ne prestaje svirati. Kada sretnem nekoga drugoga, orkestar svira drugu melodiju, koja je isto tako lijepa. I kada sam sam, orkestar i dalje svira. Repertoar je vrlo velik, i glazba nikada ne prestaje.
Buðenje je upravo to. To je i razlog zašto smo hipnotizirani, zašto su nam isprani mozgovi, zašto spavamo. Ovo pitanje izgleda strašno, ali: može li se reæi da me volite, ako ste prilijepljeni na mene i ne puštate me da idem svojim putem; ako me ne želite pustiti na miru? Može li se reæi da me volite ako sam vam psihološki i èuvstveno potreban za vašu sreæu? To je u suprotnosti s cjelokupnim uèenjem svih svetih knjiga, svih religija, i svih mistika. Uvijek se iznova pitam: "Zašto mi je trebalo toliko godina da to shvatim? Zašto to nisam prije uoèio?" Kada èitate te radikalne stvari u Svetom pismu, poèinjete se pitati je li taj èovjek lud. Ali nakon nekog vremena poèinjete se pitati jesu li svi drugi ludi. "Ako tko doðe k meni a više voli svoga oca, majku, ženu, djecu, braæu i sestre…, tko se god izmeðu vas ne odreèe svega svoga imanja, ne može biti moj uèenik." (Lk 14, 26a, 33b)
Morate sve pustiti, ali ne odrièite se nièega fizièki. To je lako. Shvatite da æete konaèno biti u dodiru sa stvarnošæu kada odbaciti iluzije. I vjerujte mi, nikada više neæete biti usamljeni, nikada. Usamljenost se ne lijeèi ljudskim društvom. Usamljenost se lijeèi kontaktom sa stvarnošæu. Toliko vam toga imam reæi o tome. Dodir sa stvarnošæu, odbacivanje iluzija, uspostavljanje kontakta sa stvarnim stanjem stvari. U stvari, to što vam želim reæi ne može se imenovati. Možemo saznati što je to jedino ako odbacimo ono što je nestvarno. Saznat æete što je usamljenost samo ako odbacite svoju prilijepljenost, ako se oslobodite svoje ovisnosti. Ali prvi korak do doga je da shvatite da je to nešto poželjno. Ako to ne vidite kao nešto poželjno, kako æete se onda tome približiti?
Razmislite o svojoj usamljenosti. Može li je ljudsko društvo ikad prekinuti? Ljudi bi vas samo rastresali. U vama postoji praznina, zar ne? I kada se praznina pojavi na površini, što radite? Bježite od nje, palite televizor, radio, èitate knjigu, tražite ljudsko društvo, tražite zabavu, tražite nešto što æe vas rastresti. Svi tako rade. To je velika industrija u današnjem svijetu, organizirana industrija za rastresanje i zabavu koja svoje usluge naplaæuje propalim ljudskim životima. Neka to ne bude i vaš sluèaj! :idea:
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Sativa Diva

Beyond

Vutra Veteran
07.08.2006
1.948
335
0
38
Seksualna ljubav je zapravo na neki naèin bolest, obožavanje neèeka iz nebaš racionalnih razloga, u poèetku to vas èini jako sretnim, ali to je vrlo nestabilna velika kolièina emocija i tada polako poèinjete osjeæati svoju ovisnost o partneru, kao što je hepi_žirafons rekao - dolazi strah od gubitka, otuðenja, odbaèenosti... Ali duhovna ljubav tj. ljubav prema svemu ja nebi baš zvao "ljubav" makar koristim taj termin, nego bi rekao da je to "veliko poštovanje", a to je slièno terminu ljubav ali ipak nije ona.

Najviše naèelo/cilj vjere budizma je apsolutna nezavisnost o biloèemu, kada se to postigne onda je èovjek potpuno slobodan u punom smislu rijeèi, budisti vjeruju da je buda to postigao i da je to cilj "Zemaljskog života". Nisam budist ali se slažem s time, ja takoðer ulažem napore da se "probudim" i izaðem iz ovog zatvora ovisnosti oko sebe. Nastojim da moja sreæa, osjeæaji i percepcija ne budu ni pod kakvim utjecajem okoline, upravo me to èini slobodnim a time i "sretnim". Pogledajte moj potpis, toga se ja držim, to je citat iz jedne knjige o jogi.

Hepi_žirafons je napisao(la):
Usamljenost se ne lijeèi ljudskim društvom. Usamljenost se lijeèi kontaktom sa stvarnošæu.
Vrlo dobro razmišljanje.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Sativa Diva

domba

Aktivan Član
06.01.2006
353
10
0
defitivino mi je ovaj text dobro došao jer plaèem ko idiot veæ 4 dana zaredom naveèer..u ***** sam totalno.
duga prièa

TEXT je fenomenalan..
svaka èast,treba potrefiti ove rijeèi.
 

unknower

buntovnik bez razloga ;)
17.06.2006
882
96
0
Ma opusteno ...nego bi zeleo da procitam ali mi se nikako neda :D verovatno vucem malo na perfekcionizam :p
 
12.02.2009
1
7
0
34
lijepo napisano. zvuci tako jednostavno, a opet bas i nije. bar ne svima. vjerovatno zbog navike. tesko ih se rijesiti, a svatko ih ima mali milijun a da nije ni svjestan istih. neki ljudi znaju se prepucavati oko tudih navika, a njihove ne smrde nista manje, ali ljudi to ne primjete.
normalno je danas biti ovisan o nekome. no, kad tad svi shvate da dode vrijeme kada trebaju staviti sebe na prvo mjesto. valjda je pitanje, kada? ne znam zasto neki ljudi pripisuju svoju srecu necijoj tudoj. tuzno zvuci. no, mi jesno drustvena bica. nama treba i topline i ljubavi i razumjevanja koliko od samog sebe, toliko i od drugih.
zar se ti nikad nisi oslonio na pomoc prijatelja i vjerovao njegovom misljenju, intuiciji... mislim, ljubav prijatelja, ne ljubavnika, nego prijatelja je jedna od najvaznijih stvarui na svijetu. nitko ne uspijeva sam, zato sto svatko padne s vremena na vrijeme, a tesko se svaki put dizati sam.
ljubav izmedu dvoje ljudi je dana sasvim nova prica. to je ovisnost. to je zavaravanje. ne kod svih, naravno. rietko tko je pronasao takvu ljubav da vise nisu vazni njegova ili njezina sreca, vec njihova sreca. svatko treba ljude. tesko je biti sam. gradimo se na njima. na svima njima, jer nemas ti isto misljenje kao i milijun drugih isto kao sto oni ne misle o nekim stvarima isto kao ti. to te definira.
tvoj je izbor da se pitas, zelis, volis, ne volis. ne zna svatko odmah izabrati ono sto e najbolje za njega, ali na temelju drugih ljudi, zna sto ne zeli.
sto sam se... :D