Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
O ovisnosti
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="Vuk_samotnjaK" data-source="post: 14935" data-attributes="member: 1014"><p>Upravo o tome su nam u prošlosti govorili svi mistici. Ne kažem da “pripadajuæe” - uvjetovani "ja" - više neæe upadati u uobièajene obrasce jer smo tako bili uvjetovani. Ali iz toga proizlazi ovo pitanje: mogu li zamisliti život u kojem bih bio potpuno sam tako da ni o kome ne ovisim? </p><p>Svi mi ovisni smo jedni o drugima zbog mnogo èega, zar ne? Ovisimo o mesaru, pekaru, svjeæaru. Meðuovisnost. To je u redu! Tako ureðujemo svoje društvo i raspodjeljujemo razlièite službe raznolikim ljudima za dobrobit sviju, tako da bolje funkcioniramo i živimo - tako se barem nadamo. Ali što to znaèi da o drugima ovisimo psihološki i èuvstveno? To znaèi da moja sreæa ovisi o drugim ljudima.</p><p>Razmislite o tome, jer ako ne razmislite, sljedeæe što æete uèiniti je, bili vi toga svjesni ili ne, to da æete zahtijevati od drugih ljudi da pridonose vašoj sreæi. A onda dolazi drugi korak - strah, strah od gubitka, strah od otuðenja, strah od odbaèenosti - uzajamna kontrola. Savršena ljubav nas oslobaða straha. Gdje je ljubav, nema zahtjeva, nema oèekivanja, nema ovisnosti. Ne zahtijevam od tebe da me uèiniš sretnim; moja sreæa ne leži u tebi. Ako æeš me ostaviti, neæu se samosažaljevati; jako uživam u tvom društvu, ali nisam prilijepljen na tebe. </p><p>Uživam na principu neprilijepljenosti. Ono u èemu zaista uživam nisi ti; to je nešto veæe i od tebe i od mene. To je nešto što sam otkrio, nešto kao simfonija, jedna vrsta orkestra koji svira odreðenu melodiju kada si prisutan, ali kada odeš, orkestar ne prestaje svirati. Kada sretnem nekoga drugoga, orkestar svira drugu melodiju, koja je isto tako lijepa. I kada sam sam, orkestar i dalje svira. Repertoar je vrlo velik, i glazba nikada ne prestaje.</p><p>Buðenje je upravo to. To je i razlog zašto smo hipnotizirani, zašto su nam isprani mozgovi, zašto spavamo. Ovo pitanje izgleda strašno, ali: može li se reæi da me volite, ako ste prilijepljeni na mene i ne puštate me da idem svojim putem; ako me ne želite pustiti na miru? Može li se reæi da me volite ako sam vam psihološki i èuvstveno potreban za vašu sreæu? To je u suprotnosti s cjelokupnim uèenjem svih svetih knjiga, svih religija, i svih mistika. Uvijek se iznova pitam: "Zašto mi je trebalo toliko godina da to shvatim? Zašto to nisam prije uoèio?" Kada èitate te radikalne stvari u Svetom pismu, poèinjete se pitati je li taj èovjek lud. Ali nakon nekog vremena poèinjete se pitati jesu li svi drugi ludi. "Ako tko doðe k meni a više voli svoga oca, majku, ženu, djecu, braæu i sestre…, tko se god izmeðu vas ne odreèe svega svoga imanja, ne može biti moj uèenik." (Lk 14, 26a, 33b)</p><p>Morate sve pustiti, ali ne odrièite se nièega fizièki. To je lako. Shvatite da æete konaèno biti u dodiru sa stvarnošæu kada odbaciti iluzije. I vjerujte mi, nikada više neæete biti usamljeni, nikada. Usamljenost se ne lijeèi ljudskim društvom. Usamljenost se lijeèi kontaktom sa stvarnošæu. Toliko vam toga imam reæi o tome. Dodir sa stvarnošæu, odbacivanje iluzija, uspostavljanje kontakta sa stvarnim stanjem stvari. U stvari, to što vam želim reæi ne može se imenovati. Možemo saznati što je to jedino ako odbacimo ono što je nestvarno. Saznat æete što je usamljenost samo ako odbacite svoju prilijepljenost, ako se oslobodite svoje ovisnosti. Ali prvi korak do doga je da shvatite da je to nešto poželjno. Ako to ne vidite kao nešto poželjno, kako æete se onda tome približiti? </p><p>Razmislite o svojoj usamljenosti. Može li je ljudsko društvo ikad prekinuti? Ljudi bi vas samo rastresali. U vama postoji praznina, zar ne? I kada se praznina pojavi na površini, što radite? Bježite od nje, palite televizor, radio, èitate knjigu, tražite ljudsko društvo, tražite zabavu, tražite nešto što æe vas rastresti. Svi tako rade. To je velika industrija u današnjem svijetu, organizirana industrija za rastresanje i zabavu koja svoje usluge naplaæuje propalim ljudskim životima. Neka to ne bude i vaš sluèaj! <img src="/styles/default/xenforo/smilies/meditationf.gif" class="smilie" loading="lazy" alt=":idea:" title="Funn6767 :idea:" data-shortname=":idea:" /></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="Vuk_samotnjaK, post: 14935, member: 1014"] Upravo o tome su nam u prošlosti govorili svi mistici. Ne kažem da “pripadajuæe” - uvjetovani "ja" - više neæe upadati u uobièajene obrasce jer smo tako bili uvjetovani. Ali iz toga proizlazi ovo pitanje: mogu li zamisliti život u kojem bih bio potpuno sam tako da ni o kome ne ovisim? Svi mi ovisni smo jedni o drugima zbog mnogo èega, zar ne? Ovisimo o mesaru, pekaru, svjeæaru. Meðuovisnost. To je u redu! Tako ureðujemo svoje društvo i raspodjeljujemo razlièite službe raznolikim ljudima za dobrobit sviju, tako da bolje funkcioniramo i živimo - tako se barem nadamo. Ali što to znaèi da o drugima ovisimo psihološki i èuvstveno? To znaèi da moja sreæa ovisi o drugim ljudima. Razmislite o tome, jer ako ne razmislite, sljedeæe što æete uèiniti je, bili vi toga svjesni ili ne, to da æete zahtijevati od drugih ljudi da pridonose vašoj sreæi. A onda dolazi drugi korak - strah, strah od gubitka, strah od otuðenja, strah od odbaèenosti - uzajamna kontrola. Savršena ljubav nas oslobaða straha. Gdje je ljubav, nema zahtjeva, nema oèekivanja, nema ovisnosti. Ne zahtijevam od tebe da me uèiniš sretnim; moja sreæa ne leži u tebi. Ako æeš me ostaviti, neæu se samosažaljevati; jako uživam u tvom društvu, ali nisam prilijepljen na tebe. Uživam na principu neprilijepljenosti. Ono u èemu zaista uživam nisi ti; to je nešto veæe i od tebe i od mene. To je nešto što sam otkrio, nešto kao simfonija, jedna vrsta orkestra koji svira odreðenu melodiju kada si prisutan, ali kada odeš, orkestar ne prestaje svirati. Kada sretnem nekoga drugoga, orkestar svira drugu melodiju, koja je isto tako lijepa. I kada sam sam, orkestar i dalje svira. Repertoar je vrlo velik, i glazba nikada ne prestaje. Buðenje je upravo to. To je i razlog zašto smo hipnotizirani, zašto su nam isprani mozgovi, zašto spavamo. Ovo pitanje izgleda strašno, ali: može li se reæi da me volite, ako ste prilijepljeni na mene i ne puštate me da idem svojim putem; ako me ne želite pustiti na miru? Može li se reæi da me volite ako sam vam psihološki i èuvstveno potreban za vašu sreæu? To je u suprotnosti s cjelokupnim uèenjem svih svetih knjiga, svih religija, i svih mistika. Uvijek se iznova pitam: "Zašto mi je trebalo toliko godina da to shvatim? Zašto to nisam prije uoèio?" Kada èitate te radikalne stvari u Svetom pismu, poèinjete se pitati je li taj èovjek lud. Ali nakon nekog vremena poèinjete se pitati jesu li svi drugi ludi. "Ako tko doðe k meni a više voli svoga oca, majku, ženu, djecu, braæu i sestre…, tko se god izmeðu vas ne odreèe svega svoga imanja, ne može biti moj uèenik." (Lk 14, 26a, 33b) Morate sve pustiti, ali ne odrièite se nièega fizièki. To je lako. Shvatite da æete konaèno biti u dodiru sa stvarnošæu kada odbaciti iluzije. I vjerujte mi, nikada više neæete biti usamljeni, nikada. Usamljenost se ne lijeèi ljudskim društvom. Usamljenost se lijeèi kontaktom sa stvarnošæu. Toliko vam toga imam reæi o tome. Dodir sa stvarnošæu, odbacivanje iluzija, uspostavljanje kontakta sa stvarnim stanjem stvari. U stvari, to što vam želim reæi ne može se imenovati. Možemo saznati što je to jedino ako odbacimo ono što je nestvarno. Saznat æete što je usamljenost samo ako odbacite svoju prilijepljenost, ako se oslobodite svoje ovisnosti. Ali prvi korak do doga je da shvatite da je to nešto poželjno. Ako to ne vidite kao nešto poželjno, kako æete se onda tome približiti? Razmislite o svojoj usamljenosti. Može li je ljudsko društvo ikad prekinuti? Ljudi bi vas samo rastresali. U vama postoji praznina, zar ne? I kada se praznina pojavi na površini, što radite? Bježite od nje, palite televizor, radio, èitate knjigu, tražite ljudsko društvo, tražite zabavu, tražite nešto što æe vas rastresti. Svi tako rade. To je velika industrija u današnjem svijetu, organizirana industrija za rastresanje i zabavu koja svoje usluge naplaæuje propalim ljudskim životima. Neka to ne bude i vaš sluèaj! :idea: [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
O ovisnosti
Top
Bottom