Znan da sam totalno OT ali brate ostavila me moja Marijuana
.
Sa 15 smo se upoznali. Isprva smo bili sramezljivi. Tu i tamo smo se vidjali ali samo kad bi njezini prijatelji dolazili. Ali nije trebalo dugo. Nakon tri tjedna marijuana i ja smo se nasli sami u mojoj sobi. Smotao sam je zapalio. Marijuana i ja samo proveli predivna 2 sata uz kompjuterske igrice i viceve sa interneta. Od tada na dalje smo stalno visili zajedno. Sto sa prijateljima, sto sami. Ali nije trebalo dugo. Negdje sa 18 ja i Marijuana smo se malo ohladili, razisli smo se. Slijedece 3 godine smo se sreli slucajno tu i tamo, mozda par puta na godinu, ali nije svracala do mene.
21.-22. godina mog zivota i sijetim se Marijuane. Bilo mi je dosadno, stresno, naporno... morao sam je potraziti! I tako je ja poceo traziti, ali uzalud, svi su je vec pozaboravili, nitko ne zna njen broj telefona ni njenu adresu... i prolaze mjeseci i ni traga ni glasa. Ipak je dosao taj dan, zovem me frend i kaze: "Ej Marijuana je svratila do mene!". Uletio sam u auto i sto sam brze mogao svratio do njega da opet vidim svoju Marijuanu. Bilo je ponovo predivno kao i prvi put. Opet smo se poceli druziti nasamo. Smijali smo se, igrali se i turbo chillali.
Medjutim zivot se nastavlja, ja starim. Dolaze obaveze, problemi, zivot? Zdravlje popusta, koncentracija pa i veselje. Gasim mi se moj mladacki duh iz dana u dan. Kako on nestaje tako se i manje slazem sa Marijunom.
Zadnjih mjesec kad god bi se druzio sa njom osjecao sam prazninu, tugu, ljutnu na sebe zato sto trosim vrijeme sa njom umijesto da radim nesto, da curu zabaljvam, da sa drustvom visim vani.
Danas smo se ja i Marijuana razisli, ostavila je jos 1g sebe kod mene. To cemo rijesiti kad navrate prijatelji. Ja i ona vise nasamo nemamo sto raditi. Skodimo si. Proslo je to vrijeme kad smo se nadopunjavali. Dolazi vrijeme gdje od jointa treba prec na pelene, ozbiljnjiju karijeru itd. Nema tu vremena za Marijuanu.
Mozda za par godina opet se zasiti ovog stvarno svijeta, ovog laznog svijeta, ovog surovog svijeta. Mozda se zazelim svoje Marijuane. Mozda se tad nebudem morao skrivati da se druzim snjom, a mozda i budem morao vise. Ne znam.
Kako god bilo, bilo mi je lijepo dok je trajalo.
Nek ova pijesma bude moj oprostaj:
[video=youtube;FCO5v_UfDbg]http://www.youtube.com/watch?v=FCO5v_UfDbg[/video]
Ein großer Fisch braucht 'n großen Teich.
Sie hat mich befreit, denn mein Aquarium war zu klein.
Sie ist am Strahlen, sie hält mich tagelang wach.
Steig in mein Solarwagen und fahr durch die Nacht.
All die Anderen wollen mich vor ihr bewahren und alles was sie sagen ist wahr.
Velika riba, treba veliku baru.
Ona me je oslobodila, jer moj akvarij je bio premalen.
Ona sjaji, drzi me budnim danima.
Ulazim u svoj solarni auto i vozim kroz noc.
Svi drugi me brane od nje i sve sto kazu je istina.

Sa 15 smo se upoznali. Isprva smo bili sramezljivi. Tu i tamo smo se vidjali ali samo kad bi njezini prijatelji dolazili. Ali nije trebalo dugo. Nakon tri tjedna marijuana i ja smo se nasli sami u mojoj sobi. Smotao sam je zapalio. Marijuana i ja samo proveli predivna 2 sata uz kompjuterske igrice i viceve sa interneta. Od tada na dalje smo stalno visili zajedno. Sto sa prijateljima, sto sami. Ali nije trebalo dugo. Negdje sa 18 ja i Marijuana smo se malo ohladili, razisli smo se. Slijedece 3 godine smo se sreli slucajno tu i tamo, mozda par puta na godinu, ali nije svracala do mene.
21.-22. godina mog zivota i sijetim se Marijuane. Bilo mi je dosadno, stresno, naporno... morao sam je potraziti! I tako je ja poceo traziti, ali uzalud, svi su je vec pozaboravili, nitko ne zna njen broj telefona ni njenu adresu... i prolaze mjeseci i ni traga ni glasa. Ipak je dosao taj dan, zovem me frend i kaze: "Ej Marijuana je svratila do mene!". Uletio sam u auto i sto sam brze mogao svratio do njega da opet vidim svoju Marijuanu. Bilo je ponovo predivno kao i prvi put. Opet smo se poceli druziti nasamo. Smijali smo se, igrali se i turbo chillali.
Medjutim zivot se nastavlja, ja starim. Dolaze obaveze, problemi, zivot? Zdravlje popusta, koncentracija pa i veselje. Gasim mi se moj mladacki duh iz dana u dan. Kako on nestaje tako se i manje slazem sa Marijunom.
Zadnjih mjesec kad god bi se druzio sa njom osjecao sam prazninu, tugu, ljutnu na sebe zato sto trosim vrijeme sa njom umijesto da radim nesto, da curu zabaljvam, da sa drustvom visim vani.
Danas smo se ja i Marijuana razisli, ostavila je jos 1g sebe kod mene. To cemo rijesiti kad navrate prijatelji. Ja i ona vise nasamo nemamo sto raditi. Skodimo si. Proslo je to vrijeme kad smo se nadopunjavali. Dolazi vrijeme gdje od jointa treba prec na pelene, ozbiljnjiju karijeru itd. Nema tu vremena za Marijuanu.
Mozda za par godina opet se zasiti ovog stvarno svijeta, ovog laznog svijeta, ovog surovog svijeta. Mozda se zazelim svoje Marijuane. Mozda se tad nebudem morao skrivati da se druzim snjom, a mozda i budem morao vise. Ne znam.
Kako god bilo, bilo mi je lijepo dok je trajalo.
Nek ova pijesma bude moj oprostaj:
[video=youtube;FCO5v_UfDbg]http://www.youtube.com/watch?v=FCO5v_UfDbg[/video]
Ein großer Fisch braucht 'n großen Teich.
Sie hat mich befreit, denn mein Aquarium war zu klein.
Sie ist am Strahlen, sie hält mich tagelang wach.
Steig in mein Solarwagen und fahr durch die Nacht.
All die Anderen wollen mich vor ihr bewahren und alles was sie sagen ist wahr.
Velika riba, treba veliku baru.
Ona me je oslobodila, jer moj akvarij je bio premalen.
Ona sjaji, drzi me budnim danima.
Ulazim u svoj solarni auto i vozim kroz noc.
Svi drugi me brane od nje i sve sto kazu je istina.