Mozda bih trebao malo da pojasnim taj koncept Fokusa, jer vidim da nista nisam objasnio u prethodnom postu. Zacetnik te ideje je Robert Monroe Ali meni se licno svideo opis Franka jer kada sam citao njegovo objasnjenje imao sam osecaj da citam svoje misli. Bas, da sam hteo nikada nebih tako dobro napisao kao on. Ideja se slaze sa mojim iskustvima I uopste pogledom na zivot. Pokusacu sa svojim vidjenjem.
Primaran focus je onaj na fizicku realnost. Glavni atributi su ljudskih pet cula (vid, sluh, miris, ukus I dodir). Pored toga, u svakodnevom zivotu, koriste se memorija (pamcenje), osecanja, razmisljanje, volja, strasti, pozude, ideje, imaginacija, intuicija…Kada pomesamo sve to dobijamo kompleksan sistem koji cini nas u prvom fokusu, odnosno fizickoj realnosti. I sam taj focus se konstantno menja. Kada smo odmorni I energicni imamo jedan focus, kada smo umorni drugi, kada imamo mrznju, zavist, ljubav, glad, kada nam je toplo ili hladno… Sve su to varijacije na prvi focus. Recimo kao da gledamo kroz staklo koje menja boje I debljinu. Postoji jako puno parametara koji su pomesani I na kraju prolaze kroz filter na koji usmerava nasa paznja. Zamislite sve te kombinacije I sva ta iskustva koja se mogu doziveti. Filter je nas sistem verovanja. On je licni, ali mislim da postoje I neka bazicna verovanja. Pod bazicnim bih svrstao ona koja daju nash, ovozemaljski, pogled na f1. To je recimo moje verovanje da cu morati da jedem I pijem da bih preziveo, ako se pustim pascu na zemlju zbog gravitacije, ako bacim nesto na zid odbice se jer je zid cvrst I neprobojan… Dakle, skup svih ubedjenja, koja postoje kao opste prihvacena. Kada na to dodam I moja licna, kao sto su: ovo je lepo, ono je gadno, sada cu biti srecan, prija mi ovo, sve to sto cini moj karakter, dobijam jednu prizmu koja predstavlja moj licni filter kroz koji prolaze razne stimulacije. Kada se uzme sve to u obzir dobijam hiljade I hiljade ishoda za koje bi trebalo jako puno zivota da se iskusi , a ne samo ovaj jedan. Ali, svejedno, to je samo povrsina. Postoje I one dublje implikacije koje uticu na f1. A I one su takodje na raspolagaju, samo je potrebno promeniti sistem verovanja I dozvoliti da oni faktori koji su prisutni ali podsvesni izadju na povrsinu. Sustina je u tome da mi, zapravo, postojimo na svim nivoima, a menja se nas focus paznje. Trenutno smo u fokusu 1, fizickom. I ostali nivoi su u nama. Nema prelaza iz tela u telo, samo promena fokusa. Ako promenimo focus sa pet cula na osecenja (ili deo iz opusa drugog fokusa) dobicemo fokus2. Ali pod tim nepodrazumevam sedeti u fotelji I osecati, vec u potpunosti prisustvovati realnosti fokusa2. On je sastavljen od naseg licnog sklopa verovanja. To je nas licni um. Tu se kriju nasi unutrasnji procesi, misli, ideje, masta, to je individualni astral. Drugom recju podsvest. Tu se odvijaju snovi, astralne projekcije (licne), odatle poticu osecanja, ideje, masta… Jedan mnogo kompleksan system nase svesti (I podsvesti). Da neduzim puno, dolazimo do f3. To je izlaz iz naseg licnog sveta I “mesto” gde se nalaze objektivni parametri koji kreiraju jedan raznovrstan svet u kom mozemo da ucestvujemo I komuniciramo sa drugim bicima, drugim svetovima gde ne vaze nasa “pravila”. Osnovna sredstva funkcionisanja su misli I volja odnosno namera, kao I osecanja. To je jedan “unutrasnji” svet, koji je, zapravo, siri od ovog naseg “spoljasnjeg”. Tu se stvari desavaju na mnogo cistijem nivou I nema nacina da se nesto sakrije, slaze ili izmanipulise. Komunikacija je bazirana na misaonim konceptima, a samo bice odaje svoje stanje “svesti” na neki nacin “emitovanja energije”. Mislim da je to toliko kompleksan svet da ne postoji nacin da se iskusi bilo sta vise od jedne male mrvice te celine (ako je to Celina uopste, pre bi se reklo beskraj). Ako bi se “zumiralo” jos “dublje” dosli bi do f4, odnosno izvora iz koga proisticu prva tri fokusa. To je stanje mentalnih koncepata I vitalnih izvora, bez vremena I prostora, mesto svega sto se dalje preformulise kroz ostale f. Dakle, suma svega ako se gleda iz f1, a izvor ako gledamo iz f4. Na taj nacin imamo izvor ili izvore iz kojih proisticu mentalne koncepcije koje se dalje transformisu I kombinuju u razne oblike pojava I oblika postojanja (kroz f3, f2 I f1), da bi na kraju dobili sve te svetove, andjele, djavole, organska I neorganska bica, osecanja, misli, sunce, mecec, kamen, biljku, zivotinju ili coveka...
Mislim da se nalazimo tu gde se nalazimo zato sto to I zelimo. Fokus je tamo gde je usmerena nasa zelja da on bude. Mozda povrsinski to nedeluje tako ali u nekom kompletnijem smislu, dubljem, tu smo jer to I hocemo. Stvoren je jedan kompletan sistem ubedjenja I dovoljno je da se on promeni da bi se promenio I focus. Nije cilj “prosvetljenje” vec PUT do “prosvetljenja”, iskustva stecena na tom putu. Sve ono sto vidimo da se desava oko nas I u nama (ratovi, beda, bolesti, manipulacija…) sto bismo zeleli da promenimo zapravo su tu jer su oni bitni sastojci nasih zivota koji nebi bio ni priblizno ovakav da toga nema. Za svaku losu stvar postoji I jako pozitivna stvar koja jedino tako moze doci do izrazaja. Ali polako menjamo focus, ” The piper's calling you to join him”…
Nisam hteo da filozofiram ali morao sam da zaokruzim, “makar crk’o”!
Primaran focus je onaj na fizicku realnost. Glavni atributi su ljudskih pet cula (vid, sluh, miris, ukus I dodir). Pored toga, u svakodnevom zivotu, koriste se memorija (pamcenje), osecanja, razmisljanje, volja, strasti, pozude, ideje, imaginacija, intuicija…Kada pomesamo sve to dobijamo kompleksan sistem koji cini nas u prvom fokusu, odnosno fizickoj realnosti. I sam taj focus se konstantno menja. Kada smo odmorni I energicni imamo jedan focus, kada smo umorni drugi, kada imamo mrznju, zavist, ljubav, glad, kada nam je toplo ili hladno… Sve su to varijacije na prvi focus. Recimo kao da gledamo kroz staklo koje menja boje I debljinu. Postoji jako puno parametara koji su pomesani I na kraju prolaze kroz filter na koji usmerava nasa paznja. Zamislite sve te kombinacije I sva ta iskustva koja se mogu doziveti. Filter je nas sistem verovanja. On je licni, ali mislim da postoje I neka bazicna verovanja. Pod bazicnim bih svrstao ona koja daju nash, ovozemaljski, pogled na f1. To je recimo moje verovanje da cu morati da jedem I pijem da bih preziveo, ako se pustim pascu na zemlju zbog gravitacije, ako bacim nesto na zid odbice se jer je zid cvrst I neprobojan… Dakle, skup svih ubedjenja, koja postoje kao opste prihvacena. Kada na to dodam I moja licna, kao sto su: ovo je lepo, ono je gadno, sada cu biti srecan, prija mi ovo, sve to sto cini moj karakter, dobijam jednu prizmu koja predstavlja moj licni filter kroz koji prolaze razne stimulacije. Kada se uzme sve to u obzir dobijam hiljade I hiljade ishoda za koje bi trebalo jako puno zivota da se iskusi , a ne samo ovaj jedan. Ali, svejedno, to je samo povrsina. Postoje I one dublje implikacije koje uticu na f1. A I one su takodje na raspolagaju, samo je potrebno promeniti sistem verovanja I dozvoliti da oni faktori koji su prisutni ali podsvesni izadju na povrsinu. Sustina je u tome da mi, zapravo, postojimo na svim nivoima, a menja se nas focus paznje. Trenutno smo u fokusu 1, fizickom. I ostali nivoi su u nama. Nema prelaza iz tela u telo, samo promena fokusa. Ako promenimo focus sa pet cula na osecenja (ili deo iz opusa drugog fokusa) dobicemo fokus2. Ali pod tim nepodrazumevam sedeti u fotelji I osecati, vec u potpunosti prisustvovati realnosti fokusa2. On je sastavljen od naseg licnog sklopa verovanja. To je nas licni um. Tu se kriju nasi unutrasnji procesi, misli, ideje, masta, to je individualni astral. Drugom recju podsvest. Tu se odvijaju snovi, astralne projekcije (licne), odatle poticu osecanja, ideje, masta… Jedan mnogo kompleksan system nase svesti (I podsvesti). Da neduzim puno, dolazimo do f3. To je izlaz iz naseg licnog sveta I “mesto” gde se nalaze objektivni parametri koji kreiraju jedan raznovrstan svet u kom mozemo da ucestvujemo I komuniciramo sa drugim bicima, drugim svetovima gde ne vaze nasa “pravila”. Osnovna sredstva funkcionisanja su misli I volja odnosno namera, kao I osecanja. To je jedan “unutrasnji” svet, koji je, zapravo, siri od ovog naseg “spoljasnjeg”. Tu se stvari desavaju na mnogo cistijem nivou I nema nacina da se nesto sakrije, slaze ili izmanipulise. Komunikacija je bazirana na misaonim konceptima, a samo bice odaje svoje stanje “svesti” na neki nacin “emitovanja energije”. Mislim da je to toliko kompleksan svet da ne postoji nacin da se iskusi bilo sta vise od jedne male mrvice te celine (ako je to Celina uopste, pre bi se reklo beskraj). Ako bi se “zumiralo” jos “dublje” dosli bi do f4, odnosno izvora iz koga proisticu prva tri fokusa. To je stanje mentalnih koncepata I vitalnih izvora, bez vremena I prostora, mesto svega sto se dalje preformulise kroz ostale f. Dakle, suma svega ako se gleda iz f1, a izvor ako gledamo iz f4. Na taj nacin imamo izvor ili izvore iz kojih proisticu mentalne koncepcije koje se dalje transformisu I kombinuju u razne oblike pojava I oblika postojanja (kroz f3, f2 I f1), da bi na kraju dobili sve te svetove, andjele, djavole, organska I neorganska bica, osecanja, misli, sunce, mecec, kamen, biljku, zivotinju ili coveka...
Mislim da se nalazimo tu gde se nalazimo zato sto to I zelimo. Fokus je tamo gde je usmerena nasa zelja da on bude. Mozda povrsinski to nedeluje tako ali u nekom kompletnijem smislu, dubljem, tu smo jer to I hocemo. Stvoren je jedan kompletan sistem ubedjenja I dovoljno je da se on promeni da bi se promenio I focus. Nije cilj “prosvetljenje” vec PUT do “prosvetljenja”, iskustva stecena na tom putu. Sve ono sto vidimo da se desava oko nas I u nama (ratovi, beda, bolesti, manipulacija…) sto bismo zeleli da promenimo zapravo su tu jer su oni bitni sastojci nasih zivota koji nebi bio ni priblizno ovakav da toga nema. Za svaku losu stvar postoji I jako pozitivna stvar koja jedino tako moze doci do izrazaja. Ali polako menjamo focus, ” The piper's calling you to join him”…
Nisam hteo da filozofiram ali morao sam da zaokruzim, “makar crk’o”!