Nain, nisam ništa slikao... biljke rastu na oči, to mogu da kažem, i to je pozitivno
Šta je još pozitivno, uspio sam juče da pobijedim svoju tamnu stranu, čovjeka na mom avataru, tu sam ga stavio da me podsjeća šta moram zauzdati. Šta se desilo.... izašao sa posla, krenuo kući pješke da se malo izduvam. Greška!!! Em mi je bio težak dan, em je sunce bilo upeklo da se asfalt topio. Dodjem ja do pješačkog prelaza, zebre tako reći, propustim par auta da prodju.... ipak je meni lakše da propustim auto, nego da me katapultira u vis. A ono
upeklo, prosto mi oči ispadaju, još mi došla potreba da pustim kap vode... uhhhh! Otvori se prostor za moj prelazak, hajdemoooo .... ali odozgo taxi juri kao manijak
, naježio sam se od glave do pete, rekoh sebi puče mi pogibija
Ššškriipaaa kočnica, osjećaj straha je na maximumu......
ukoči ovaj gad i psuje me, ja sam kao kriv, iako sam na pješačkom prelazu, iako je njegova brzina potpuno neprilagodjena toj deonici puta
. Zastaje i otvara prozor, pa mi dobaci :
- Moraš da razmišljaš kad smiješ da predješ ulicu, jel ti jasno???- reče ga on meni, a bješe neki ljigavac neopjevani, sa pederskom bradicom, i još pederskijim glasom
Uuuuuuhhhh, baaaaamm .... mrak na oči mi pade instant, samo krenuh ka njemu, još kako mi je glavu isturio kroz prozor bio mi je lak plijen!!! Zgrabio sam ga za grlo i stadoh da ga davim.... khhhh khhhhhh khhh.... krklja pederko, dok mu ja urlam u uvo da "od*ebe" i da se tjera u pm.... i da ću da ga zadavim ko kokošku
. Ali, kad je moj rage bio na maxu, progovori mi u uho vila zlatokrila
"pusti ga, ti nisi takav čovjek".... I da, samo se okrenuh i produžih svojim putem... cio dan sam razmišljao O ovoj mojoj reakciji.... ali svakako pozitivan dogadjaj, jer sam nadvladao sebe, ali sam sebe malo bolje i upoznao! Ovo je 107 odgovor na šestoj stranici u ovom dnevniku, do kraja ko zna koji broj će biti u pitanju. Photo update po presadjivanju, idući vikend... a prije toga treba da se uspješno transportujem do selendre.... poželite mi sreću