Upravo sam sinotj imo borbu sa krpeljom.. s tim da mi je ušo u pupak,nebiste vjerovali..
Izvadio sam ga,ali je glava ostala,pratit cu,pa vidjecemo sta se dogovdit.. navodno bi trebala sama ispast..
Pa evo 2-3 rijeci o krpeljima,i naravno pisite svoje dozivljaje!
Krpelji (Ixodoidea) su nametnici koji parazitiraju na domaćinu i prenose veći broj bolesti. Domaćin može biti čovjek ili bilo koji viši sisavac, npr. pas, mačka, govedo, kao i ptice i gmazovi.
Podjela krpelja
Latinsko ime za krpelje je "ixodides". Krpelji spadaju u skupinu člankonožaca iz reda grinja (acari). Radi se o srodnicima pauka (imaju osam nogu) dugačkim do dva centimetra, žute ili smeđe boje. Ima ih oko 300 vrsta. Krpelji se dijele se u 3 porodice:
Odstranjivanje krpelja
Nakon što pronađete nametnika na svojoj koži ili u krznu vašega ljubimca, lagano razmaknite krzno oko nametnika. Potom jednim brzim pokretom obuhvatite krvopiju sa dva prsta (sa glavninom pritiska kod glave) i povucite ga van. Za skidanje krpelja sa psa postoje i specijalna kliješta-pinceta koja se mogu nabaviti u trgovini s opremom za kućne ljubimce. Pinceta u obliku kemijske olovke je svinuta tako da zaobiđe tijelo krpelja i uhvati ga odmah uz kožu za glavu. Lagano uvrtanje lijevo-desno je dovoljno da se krpelj otpusti, nakon čega ga lagano povučete van. Krpelji se ne "zakopavaju" spiralno, već imaju rilce kao harpun. Vaditi ih kružnim pokretima nije praktično.
Ako prilikom vađenja u koži ostane glava krpelja, lako ju je kasnije izvaditi steriliziranom iglom. Krpelje nikako ne valja gušiti uljem (bez zraka mogu dosta dugo opstati), trovati insekticidima, omamljivati benzinom i alkoholom, pržiti cigaretnim žarom i sl. Mažući ga alkoholom ili nekim drugim hlapljivim sredstvom se postiže da se krpelj otpusti i da ga se bez problema može odstraniti, no popuštajući zahvat za kožu krpelj se cijeli opusti, a budući da je napet (ponaša se kao balon) - povraća utrobu u domaćina.
Najopasnije bolesti koje kpelj može prenijeti na čovjeka su lyme borelioza i virusni krpeljni meningoencefalitis.
Rasprostranjenost krpelja u prirodi
Pojava krpelja u prirodi je široka: žive u šumama, na proplancima, niskom raslinju, grmovitim i visokotravnatim staništima, na vlažnim i sjenovitim mjestima. U urbanim sredinama možemo ih naći u parkovima, živicama, vrtovima i kućnim dvorištima. Pojava krpelja u prirodi povezana je uz određenu temperaturu zraka. Naime, krpelji se bude kada dnevne temperature dosegnu oko 15 Celzijevih stupnjeva. Blage zime pogoduju većoj brojnosti krpelja.
U europi je poznato više prirodnih žarišta KME-a. Zaraženo područje se rasprostire od Skandinavije kroz Poljsku, Njemačku, Češku, Slovačku, Austriju, Madžarsku, Sloveniju i Hrvatsku.
Rasprostranjenost u HrvatskojKrpelj se u Hrvatskoj javlja u kontinentalnom području između Save i Drave (u okolici Zagreba, Varaždina, Vinkovaca, Bjelovara, Križevaca) i okolici Slavonskog Broda. U urbanom zagrebačkom području do podnožja Medvednice također ima krpelja, a navodno su se pojavili i u Pokuplju.
Jajašca
Ženka krpelja odloži približno 100 jajašaca u gnijezdo u gustoj travi uzdignutoj od tla. Za svako valjenje odloži približno 3000 jajašaca. Jajašca se izlegu ovisno o vrti krpelja približno u dva tjedna.
Ličinke
Nakon valjenja ličinke se popnu na raslinje i čekaju svoj prvi obrok. Uhvate se za prolaznika, domaćina i traže prikladno mjesto na koži za sisanje. Najčešće se hrane na malim glodavcima i drugim šumskim životinjama, na psima, mačkama pa i na čovjeku. Kad se napiju krvi vrate se u okolicu. Nakon hranjena preobraze se u slijedeći oblik. Ličinke izgledaju kao mali krpelji i imaju 3 para nogu, nimfe i krpelji imaju 4 para nogu.
Nimfe
Nakon prvog obroka ličinke se preobraze u nimfu. Nimfe su slične odraslim krpeljima i imaju 4 para nogu. Nimfe se moraju također prije preobrazbe u odraslog krpelja nahraniti. Kreću u lov na novog domaćina - obično su to divlje životinje, ježevi, psi, mačke i čovjek. S obzirom da su nimfe vrlo male prilikom pregleda, postoji mogućnost da ih pravovremeno ne primijetimo te povečamo mogućnost prijenosa bolesti.
Odrasli krpelji
Zrela nimfa nakon zadovoljavajućeg obroka krvi odpadne sa domaćina i preobrazi se u odraslog krpelja, koji opet mora naći novog domaćina. S obzirom da su svi razvojni oblici do odraslog krpelja morali sisati krv da bi prešli u naredni razvojni stadij, vrlo je lako moguće da su se pri sisanju zarazile nekom od prenosivih bolesti, te je najveća vjerojatnost da je odrasli krpelj zaražen. Ženke odraslog krpelja se hrane na svome domaćinu 8-12 dana. U nekim primjerima se njihova veličina hranjenjem poveća 100 puta. Nakon svakog hranjenja ženka se pari i započinje novi razvojni krug odlaganjem jajašaca u gnijezdo na tlu. Cijeli razvoj krpelja, od jajašca do odraslog krpelja, traje od 20 tjedana do 4 godine, ovisno o vanjskim uvjetima.
Krpeljni meningoencefalitis
Krpeljni meningoencefalitis (KME), druga je najčešća krpeljom-prenosiva bolest u Europi. KME je virusna infekcija uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa (KMEV). KMEV je RNA virus iz obitelji Flaviviridae, u koju pripadaju i uzročnici nekih drugih značajnih infekcijskih bolesti poput žute groznice i denge. Na temelju razlika u sastavu nukleotida i aminokiselina, razlikujemo tri različita tipa KMEV (Srednjeeuropski, Sibirski i Dalekoistočni).
KME je endemska bolest u velikoj regiji koja se proteže od ruskog Dalekog istoka do središnjih i sjevernih dijelova Europe. U posljednjih nekoliko godina sve je više dokaza o povećanju endemske regije KMEV u Europi, što djelomično ovisi o klimatskim promjenama, odnosno globalnom zatopljenu, posljedica kojega je širenje prostora na kojima obitavaju zaraženi krpelji. Tvrdi ili obični krpelj (Ixodes ricinus) je glavni vektor srednjeeuropskog tipa virusa.
KME je proljetno-ljetna bolest i pojava bolesti u čovjeka neposredno je povezana s učestalijim boravcima u prirodi i intenziviranjem aktivnosti krpelja. U 50-80% bolesnika s KME postoji podatak o recentnom ujedu krpelja. Većina slučajeva iz zemalja Srednje Europe, kao i iz Švedske, Italije, Francuske i Španjolske javlja se u osoba profesionalno ili rekreativno uključenih u djelatnosti koje se obavljaju u endemskim šumovitim područjima. Prisutnost KME u Hrvatskoj po prvi je puta zabilježena 1953. Iako je nekoliko slučajeva bolesti zabilježeno i u priobalnom području, većina oboljelih dolazi iz šumovitih područja sjeverozapadnog i istočnog kontinentalnog dijela Hrvatske.
Bolest uzrokovana KMEV varira u intenzitetu od blagih, nerijetko subkliničkih oblika pa do teške infekcija središnjega živčanog sustava koja ostavlja trajna neurološka oštećenja, a može uzrokovati i smrtni ishod. Prvi simptomi bolesti obično se javljaju 7-14 dana nakon ujeda krpelja. U najvećeg broja oboljelih, osobito u djece, bolest uzrokuje povišenje tjelesne temperature i nespecifične simptome poput bolova u zglobovima i kostima. Simptomi traju nekoliko dana. U većine zaraženih, bolest ovime završava. U 20-30% bolesnika, nakon kratkotrajnog nestanka simptoma (najčešće ne dulje od 1 tjedna), razvija se tzv. „druga faza“ bolesti u kojoj dominiraju simptomi koji su posljedica infekcije središnjega živčanog sustava (glavobolja, vrtoglavica, slabost udova, poremećaj svijesti, konvulzije). Većina bolesnika (oko 50%) koji razviju simptome upale središnjeg živčanog sustava, boluje od najblažeg oblika bolesti (aseptični ili serozni meningitis), oko 40% bolesnika ima teži oblik bolesti (meningoencefalitis), a samo 10% oboljelih boluje od najtežega oblika bolesti (meningoencefalomijelitisBolesnici s aseptičnim meningitisom i meningoencefalitisom najčešće se oporave u potpunosti dok u bolesnika s meningoencefalomijelitisom mogu zaostati i trajna neurološka oštećenja, a 1 do 2% bolesnika i umre tijekom akutne faze bolesti. U Sibiru i na dalekom istoku Rusije, bolest učestalije ima teži tok, pa smrtnost može iznositi i do 30%.
Obzirom da u ovom trenutku ne postoji specifični antivirusni lijek kojim bi se mogli liječiti oboljeli od KME, od iznimnoga je značenja cijepljenje protiv ove bolesti, obzirom da postoji učinkovito cjepivo. Cjepivo se sastoji od umrtvljenoga virusa koji pripada srednjeeuropskom tipu, a učinkvoti je protiv svih tipova virusa. Cijepiti se smiju sve osobe starije od 12 mjeseci, a da bi se postigla doživotna zaštita, nakon što se obavi primarna serija cijepljenja koja se sastoji od tri doze cjepiva, potrebno je nadocjepljivati se svakih pet godina.Cijepljenje se osobito preporuča osobama koje žive u endemskim područjima, a naročito onima koji su rekreativno ili profesionalno povezani s učestalim boravcima u šumskim područjima.
Izvadio sam ga,ali je glava ostala,pratit cu,pa vidjecemo sta se dogovdit.. navodno bi trebala sama ispast..
Pa evo 2-3 rijeci o krpeljima,i naravno pisite svoje dozivljaje!
Krpelji (Ixodoidea) su nametnici koji parazitiraju na domaćinu i prenose veći broj bolesti. Domaćin može biti čovjek ili bilo koji viši sisavac, npr. pas, mačka, govedo, kao i ptice i gmazovi.
Podjela krpelja
Latinsko ime za krpelje je "ixodides". Krpelji spadaju u skupinu člankonožaca iz reda grinja (acari). Radi se o srodnicima pauka (imaju osam nogu) dugačkim do dva centimetra, žute ili smeđe boje. Ima ih oko 300 vrsta. Krpelji se dijele se u 3 porodice:
- Tvrdi krpelji - krpelji šikare - (Ixodidae)
- Meki krpelji - krpelji nastambe - (Argasidae)
- Nuttalliellidae - sa samo jednom vrstom - Nuttalliella namaqua
Odstranjivanje krpelja
Nakon što pronađete nametnika na svojoj koži ili u krznu vašega ljubimca, lagano razmaknite krzno oko nametnika. Potom jednim brzim pokretom obuhvatite krvopiju sa dva prsta (sa glavninom pritiska kod glave) i povucite ga van. Za skidanje krpelja sa psa postoje i specijalna kliješta-pinceta koja se mogu nabaviti u trgovini s opremom za kućne ljubimce. Pinceta u obliku kemijske olovke je svinuta tako da zaobiđe tijelo krpelja i uhvati ga odmah uz kožu za glavu. Lagano uvrtanje lijevo-desno je dovoljno da se krpelj otpusti, nakon čega ga lagano povučete van. Krpelji se ne "zakopavaju" spiralno, već imaju rilce kao harpun. Vaditi ih kružnim pokretima nije praktično.
Ako prilikom vađenja u koži ostane glava krpelja, lako ju je kasnije izvaditi steriliziranom iglom. Krpelje nikako ne valja gušiti uljem (bez zraka mogu dosta dugo opstati), trovati insekticidima, omamljivati benzinom i alkoholom, pržiti cigaretnim žarom i sl. Mažući ga alkoholom ili nekim drugim hlapljivim sredstvom se postiže da se krpelj otpusti i da ga se bez problema može odstraniti, no popuštajući zahvat za kožu krpelj se cijeli opusti, a budući da je napet (ponaša se kao balon) - povraća utrobu u domaćina.
Najopasnije bolesti koje kpelj može prenijeti na čovjeka su lyme borelioza i virusni krpeljni meningoencefalitis.
Rasprostranjenost krpelja u prirodi
Pojava krpelja u prirodi je široka: žive u šumama, na proplancima, niskom raslinju, grmovitim i visokotravnatim staništima, na vlažnim i sjenovitim mjestima. U urbanim sredinama možemo ih naći u parkovima, živicama, vrtovima i kućnim dvorištima. Pojava krpelja u prirodi povezana je uz određenu temperaturu zraka. Naime, krpelji se bude kada dnevne temperature dosegnu oko 15 Celzijevih stupnjeva. Blage zime pogoduju većoj brojnosti krpelja.
U europi je poznato više prirodnih žarišta KME-a. Zaraženo područje se rasprostire od Skandinavije kroz Poljsku, Njemačku, Češku, Slovačku, Austriju, Madžarsku, Sloveniju i Hrvatsku.
Rasprostranjenost u HrvatskojKrpelj se u Hrvatskoj javlja u kontinentalnom području između Save i Drave (u okolici Zagreba, Varaždina, Vinkovaca, Bjelovara, Križevaca) i okolici Slavonskog Broda. U urbanom zagrebačkom području do podnožja Medvednice također ima krpelja, a navodno su se pojavili i u Pokuplju.
Jajašca
Ženka krpelja odloži približno 100 jajašaca u gnijezdo u gustoj travi uzdignutoj od tla. Za svako valjenje odloži približno 3000 jajašaca. Jajašca se izlegu ovisno o vrti krpelja približno u dva tjedna.
Ličinke
Nakon valjenja ličinke se popnu na raslinje i čekaju svoj prvi obrok. Uhvate se za prolaznika, domaćina i traže prikladno mjesto na koži za sisanje. Najčešće se hrane na malim glodavcima i drugim šumskim životinjama, na psima, mačkama pa i na čovjeku. Kad se napiju krvi vrate se u okolicu. Nakon hranjena preobraze se u slijedeći oblik. Ličinke izgledaju kao mali krpelji i imaju 3 para nogu, nimfe i krpelji imaju 4 para nogu.
Nimfe
Nakon prvog obroka ličinke se preobraze u nimfu. Nimfe su slične odraslim krpeljima i imaju 4 para nogu. Nimfe se moraju također prije preobrazbe u odraslog krpelja nahraniti. Kreću u lov na novog domaćina - obično su to divlje životinje, ježevi, psi, mačke i čovjek. S obzirom da su nimfe vrlo male prilikom pregleda, postoji mogućnost da ih pravovremeno ne primijetimo te povečamo mogućnost prijenosa bolesti.
Odrasli krpelji
Zrela nimfa nakon zadovoljavajućeg obroka krvi odpadne sa domaćina i preobrazi se u odraslog krpelja, koji opet mora naći novog domaćina. S obzirom da su svi razvojni oblici do odraslog krpelja morali sisati krv da bi prešli u naredni razvojni stadij, vrlo je lako moguće da su se pri sisanju zarazile nekom od prenosivih bolesti, te je najveća vjerojatnost da je odrasli krpelj zaražen. Ženke odraslog krpelja se hrane na svome domaćinu 8-12 dana. U nekim primjerima se njihova veličina hranjenjem poveća 100 puta. Nakon svakog hranjenja ženka se pari i započinje novi razvojni krug odlaganjem jajašaca u gnijezdo na tlu. Cijeli razvoj krpelja, od jajašca do odraslog krpelja, traje od 20 tjedana do 4 godine, ovisno o vanjskim uvjetima.
Krpeljni meningoencefalitis
Krpeljni meningoencefalitis (KME), druga je najčešća krpeljom-prenosiva bolest u Europi. KME je virusna infekcija uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa (KMEV). KMEV je RNA virus iz obitelji Flaviviridae, u koju pripadaju i uzročnici nekih drugih značajnih infekcijskih bolesti poput žute groznice i denge. Na temelju razlika u sastavu nukleotida i aminokiselina, razlikujemo tri različita tipa KMEV (Srednjeeuropski, Sibirski i Dalekoistočni).
KME je endemska bolest u velikoj regiji koja se proteže od ruskog Dalekog istoka do središnjih i sjevernih dijelova Europe. U posljednjih nekoliko godina sve je više dokaza o povećanju endemske regije KMEV u Europi, što djelomično ovisi o klimatskim promjenama, odnosno globalnom zatopljenu, posljedica kojega je širenje prostora na kojima obitavaju zaraženi krpelji. Tvrdi ili obični krpelj (Ixodes ricinus) je glavni vektor srednjeeuropskog tipa virusa.
KME je proljetno-ljetna bolest i pojava bolesti u čovjeka neposredno je povezana s učestalijim boravcima u prirodi i intenziviranjem aktivnosti krpelja. U 50-80% bolesnika s KME postoji podatak o recentnom ujedu krpelja. Većina slučajeva iz zemalja Srednje Europe, kao i iz Švedske, Italije, Francuske i Španjolske javlja se u osoba profesionalno ili rekreativno uključenih u djelatnosti koje se obavljaju u endemskim šumovitim područjima. Prisutnost KME u Hrvatskoj po prvi je puta zabilježena 1953. Iako je nekoliko slučajeva bolesti zabilježeno i u priobalnom području, većina oboljelih dolazi iz šumovitih područja sjeverozapadnog i istočnog kontinentalnog dijela Hrvatske.
Bolest uzrokovana KMEV varira u intenzitetu od blagih, nerijetko subkliničkih oblika pa do teške infekcija središnjega živčanog sustava koja ostavlja trajna neurološka oštećenja, a može uzrokovati i smrtni ishod. Prvi simptomi bolesti obično se javljaju 7-14 dana nakon ujeda krpelja. U najvećeg broja oboljelih, osobito u djece, bolest uzrokuje povišenje tjelesne temperature i nespecifične simptome poput bolova u zglobovima i kostima. Simptomi traju nekoliko dana. U većine zaraženih, bolest ovime završava. U 20-30% bolesnika, nakon kratkotrajnog nestanka simptoma (najčešće ne dulje od 1 tjedna), razvija se tzv. „druga faza“ bolesti u kojoj dominiraju simptomi koji su posljedica infekcije središnjega živčanog sustava (glavobolja, vrtoglavica, slabost udova, poremećaj svijesti, konvulzije). Većina bolesnika (oko 50%) koji razviju simptome upale središnjeg živčanog sustava, boluje od najblažeg oblika bolesti (aseptični ili serozni meningitis), oko 40% bolesnika ima teži oblik bolesti (meningoencefalitis), a samo 10% oboljelih boluje od najtežega oblika bolesti (meningoencefalomijelitisBolesnici s aseptičnim meningitisom i meningoencefalitisom najčešće se oporave u potpunosti dok u bolesnika s meningoencefalomijelitisom mogu zaostati i trajna neurološka oštećenja, a 1 do 2% bolesnika i umre tijekom akutne faze bolesti. U Sibiru i na dalekom istoku Rusije, bolest učestalije ima teži tok, pa smrtnost može iznositi i do 30%.
Obzirom da u ovom trenutku ne postoji specifični antivirusni lijek kojim bi se mogli liječiti oboljeli od KME, od iznimnoga je značenja cijepljenje protiv ove bolesti, obzirom da postoji učinkovito cjepivo. Cjepivo se sastoji od umrtvljenoga virusa koji pripada srednjeeuropskom tipu, a učinkvoti je protiv svih tipova virusa. Cijepiti se smiju sve osobe starije od 12 mjeseci, a da bi se postigla doživotna zaštita, nakon što se obavi primarna serija cijepljenja koja se sastoji od tri doze cjepiva, potrebno je nadocjepljivati se svakih pet godina.Cijepljenje se osobito preporuča osobama koje žive u endemskim područjima, a naročito onima koji su rekreativno ili profesionalno povezani s učestalim boravcima u šumskim područjima.