Barbarosa, prijatelju nas. Nas neznani junace.
U danasnje vrijeme tesko je sacuvati samog sebe, svoju rastrganu dusu, a kamoli vezu sa drugom osobom. Tesko je iz razloga sto ljudi ne prihvataju tu stvarnost koju spominjes.
Da bi brak, pored uspjesnosti izrazenu kroz opstanak bio i sretan, onda partneri moraju prihvatiti jedno drugo onakve kakvi jesu. Ukoliko taj, vjerujem najbitniji uslov nije ispunjen, ni mnogi drugi uslovi koji slijede u zajednickoj buducnosti nece biti ispunjeni.
Prije nekoliko dana spremamo se supruga i ja na neku proslavu. Naravno da sam se "skockao" za 10 minuta, ukljucujuci i tusiranje, dok je supruzi bilo potrebno malo vise vremena - zayebavala je umjetna trepavica, koju je bezuspjesno pokusavala prelijepiti preko svojih, najljepsih prirodnih trepavica. Nakon upornog pokusavanja, uz komentar - "ove kineske trepavice 'urcu ne valjaju" - (mogu samo zamisliti na sta bi mi cuna licila da mu naturim umjetnu trepavicu
) Uspjela ju je nalijepiti, a potom stade pred mene i nesigurnim glasom upita - "kako ti se cini?"
Sta reci, koju posluku porati? Kome?
Mislim, da me ne shvatis pogresno, volim ja nju i zato sam joj najiskrenije odgovorio - Nikako!
Naravna stvar da je uslijedila bujica pitanja, a pocetno je glasilo - "debela sam ti, priznaj?"
Da ne prepricavam doslovno razgovor, malo cu parafrizirati.
"Draga moja! To sto si krupnije konstitucije meni ne smeta, ama, ni malo. Jedino cemu debljina moze smetati je tvoje licno psihofizicko zdravlje. Ako ti nisi zdrava, po bilo kom osnovu, ni ja ne mogu biti sretan.
Tijelo je kuca duse, a tvoja dusa je mnogo dobra i mnogo velika. Odkad smo se upoznali sunce mi je jedan stepen toplije, mozes onda zamisliti koliko me tvoja dusa grije. Ali, problem je sto je ta dusa malo zalutala. Problem je kad dusa pocne cijeniti sopstveno tijelo kroz trendove.
Nesigurna si u svoj fizicki izgled, bez obzira sto sam ti milion puta iskreno rekao da si lijepa, a to je problem koji se ne rjesava sminkom i umjetnim trepavicama. Ja tebe prihvatam i volim takvu kakva jesi, ali ti ne prihvatas samu sebe. Nezadovoljstvo sobom stvara frustraciju, a frustracija depresiju. Ako si ti depresivna, ni ja ne mogu biti sretan i eto nas u zacaranom krugu.
Aj', sad se lijepo vrati u kupatilo, skinu te umjetne trepavice sa svojih lijepih okica i ako zelis da oboje budemo sretni - budi sretna."
Isto prihvatanje je uslov za iskreno prijateljstvo. Zato je i nastala izreka "iskrene prijatelje mozemo nabrojati na prste jedne ruke (mladji od 40 godina ne mogu ni toliko) a poznanika mozemo imati hiljade, taman koliko ih mozak moze popamtiti.
Svima nam je potrebna pomoc. Da nam neko ukaze na pomocni izlaz, kada glavom uporno razvaljujemo neki prednji, neki koji je odavno zamandaljen.
Ali, za takav vid pomoci moramo biti iskreni i otvoreni za razgovor, ma koliko on bolan i tezak bio.
Upravo zato i postoji ova tema. Da ispovijedimo sta nam je na dusi. Ako nista drugo, bar cemo dio tereta skinuti s nje, rascerupane i napacene.