Ispovjedaonica kod Papa Romea

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Dragi citaoce, ako uopste citas ovo sto ti pisem, zelim da ti napisem par redaka o stvarima koje me zaokupljaju u zadnje vrijeme, a ima ih masala, i na taj nacin ti skrenem paznju na sebe, pa preko sebe i na tebe samog, jer i ti si zivi stvor na dvije noge poput mene, a nadam se da nisi majmun.
Htjedoh ti reci da, zivot koji mi je podaren i u amanet ostavljen, a tako i tebi, nije idealan u toj mjeri u kojoj zelim da bude. Tu sam, da budem iskren, u samom startu napravio gresku. Da se mi razumijemo, nije greska u tome sto ja nesto zelim, greska je u tome sto pod svaku cijenu zelim tu zelju da ostvarim. Dakle, problem je u cijeni!
Nije rijedak slucaj da zelja iziskuje mnogo vise truda od onog koji sam u stanju da ulozim u njeno ostvarivanje i tada zelja postane opsesija koja mi, osim traume, nista lijepo ne donosi.
Lijepo je zeljeti, poput onog kad nekome zelim mnogo srece, dobrog zdravlja i dug zivot. Ali, postavlja se pitanje da li taj kojem to sve zelim zaista zeli da mu bude tako?
Stvar je veoma subjektivna. Mozda je bolji primjer kad sam sebi zelim da ucinim nesto sto u sustini ne zelim. Drugim rjecima, cinim stvari koje mi se svidjaju i u kojima licno uzivam, a da na taj nacin nikog drugog ne ugrozavam, ali, eto na sugestiju okoline kako je to lose iz nekog razloga, zdravstvenog npr., pozelim da prestanem pa mi srecu i zadovoljstvo sto sam ih stekao cineci to sto sam cinio smijene ceznja za istim i moje licno nezadovoljstvo. Nadam se da shvatas sta htjedoh reci.

Ljudi zele da zive sto duze, zele da nikada ne umru, da se ne razbole, da im sve bude potaman, pa iz svih tih zelja proizadje licno nezadovoljstvo sobom i ovim zivotom sto nam je u amanet ostavljen.
Ljudi zele da zapale duvan, da popiju koju casicu, da zamotaju gandzu, da puste mozak na pasu, ali im zelja za besmrtnoscu, odnosno, zelja za odlaganjem neminovne smrti pokvari sve te ceife, pa su prisiljeni da se pate ziveci zivot koji ne zele zanemarujuci ono sto je neminovno i sto ne mogu izbjeci ma koliko se uporno trudili.
Zele da osiguraju potomstvu, ako ga imaju, sigurnu buducnost, kao da su toliko svemoguci da su to u stanju i ostvariti.

Sve me ovo gore navedeno, dragi citaoce, natjeralo da se malo vise pozabavim svojim stvarnim zeljama a posebno svojim licnim mogucnostima, naravno objektivnim.
Gledajuci druge cesto vidim sebe. Nista se ne razlikujem od drugih, osim, mozda po vidnom polju. Neko je kratkovid, neko dalekovid, a neko je bogami slijep, i to potpuno. Hvala bogu, vid mi je dobar. Raspoznajem predmete, biljke i zivotinje. Vidim kako na blizinu tako i na daljinu. Vidim cak i najsitnija slova u novinama procitati, ali kako god okrenem, samo, sebe ne vidim, a ako se pogledam u ogledalu uglavnom to bude kontra u odnosu na ono kako jeste.
Tako je to bilo dok prije izvjesnog vremena nisam opazio baju koji cuci u onom sto se ogleda u ogledalu i koji je u stvari najbitniji u toj prici.
Vjerujes li ti meni, dragi citaoce, da taj baja nije postojao sve dok ga onaj baja ispred ogledala nije ugledao. No , nazalost za to mu nije bio potreban perfektan ocni vid, vec ono cesto spominjano "trece oko" na koje su mnogi do kraja ovozemaljskog zivota slijepi.

Svi mi skiljimo kada gledamo prema sebi. Malo zbog iracionalnih zelja, malo zbog zelja i sugestija drugih, malo zbog izbjegavanja onog sto bi mogli vidjeti, ali srecu necemo naci prije nego sto oci sirom otvorimo. Ne gledajuci u daljinu, vec gledajuci u sebe.

P.S. Ukoliko i ti, dragi citaoce, imas nesto ispovijediti nemoj da si stisnut i da te nesto u tome sputava. Slobodno napisi nesto sto cuci u tebi a htjelo bi vani.
 

zlavjestica

Superstrpljiva neurotichna konsultantica
Poznanik Foruma
12.05.2012
1.026
1.565
188
ajme Ven..covjek se raspisao ..postavio si/nam neka egzistencijal. pitanja..slobodu koja ukljuchuje oslobadjanje i od samoga sebe i/ili precepcije sebe itd..
a ti tako..cccccc.... na rubu sam da pomislim kako si samo posljednju rechenicu prochitao ccccccc

moja ispovjest je prizemnije prirode..vishe dilema neg ispovjed..
nakon shto mi je zadnji-proljetni-grow tj. lokacija istoga ..kompromitiran-a...ne znam dali nastaviti sve po starom ( shto je ukljuchivalo dijeljenje vishka sa med.korinicima - a shto je jedino moglo dovesto do problema ) .ili...promjeniti lokaciju i praviti se mutav i blesav na tudje probleme ..
rachunam da bi mi 2.varijanta pomalo umanjila gusht u nekakvoj pravednosti growanja..tj.onaj osjechaj da ne samo da ne chinis nishta loshe..vech dapache..pokushavash i pomochi koliko mozhesh..

.gotovo zaboravih...imam jedan grijeh za ispovjediti...naime..nakon problema sa growom..priznajem da sam chak i u vutra.org sumnjala..obzirom da je to bio 1. i jedini grow dnevnik koji sam ovdje otvarala...i..da je bash tada doshlo do problema sa sigurnoshchu growa ( polic...hahha praznovjerna sam pa im nechu ni "ime" izgovarat )
ali..eto..pokajnichki se vracham..jer..hmm..fale mi biljke..a ovdje mogu dobiti najbolju dozu..tj.ovo dodje kao supstitucijska terapija..do dalnjeg..
 
06.06.2014
40
35
0
53
Papa Romeo je napisao(la):
Dragi citaoce, ako uopste citas ovo sto ti pisem, zelim da ti napisem par redaka o stvarima koje me zaokupljaju u zadnje vrijeme, a ima ih masala, i na taj nacin ti skrenem paznju na sebe, pa preko sebe i na tebe samog, jer i ti si zivi stvor na dvije noge poput mene, a nadam se da nisi majmun.
Htjedoh ti reci da, zivot koji mi je podaren i u amanet ostavljen, a tako i tebi, nije idealan u toj mjeri u kojoj zelim da bude. Tu sam, da budem iskren, u samom startu napravio gresku. Da se mi razumijemo, nije greska u tome sto ja nesto zelim, greska je u tome sto pod svaku cijenu zelim tu zelju da ostvarim. Dakle, problem je u cijeni!
Nije rijedak slucaj da zelja iziskuje mnogo vise truda od onog koji sam u stanju da ulozim u njeno ostvarivanje i tada zelja postane opsesija koja mi, osim traume, nista lijepo ne donosi.
Lijepo je zeljeti, poput onog kad nekome zelim mnogo srece, dobrog zdravlja i dug zivot. Ali, postavlja se pitanje da li taj kojem to sve zelim zaista zeli da mu bude tako?
Stvar je veoma subjektivna. Mozda je bolji primjer kad sam sebi zelim da ucinim nesto sto u sustini ne zelim. Drugim rjecima, cinim stvari koje mi se svidjaju i u kojima licno uzivam, a da na taj nacin nikog drugog ne ugrozavam, ali, eto na sugestiju okoline kako je to lose iz nekog razloga, zdravstvenog npr., pozelim da prestanem pa mi srecu i zadovoljstvo sto sam ih stekao cineci to sto sam cinio smijene ceznja za istim i moje licno nezadovoljstvo. Nadam se da shvatas sta htjedoh reci.

Ljudi zele da zive sto duze, zele da nikada ne umru, da se ne razbole, da im sve bude potaman, pa iz svih tih zelja proizadje licno nezadovoljstvo sobom i ovim zivotom sto nam je u amanet ostavljen.
Ljudi zele da zapale duvan, da popiju koju casicu, da zamotaju gandzu, da puste mozak na pasu, ali im zelja za besmrtnoscu, odnosno, zelja za odlaganjem neminovne smrti pokvari sve te ceife, pa su prisiljeni da se pate ziveci zivot koji ne zele zanemarujuci ono sto je neminovno i sto ne mogu izbjeci ma koliko se uporno trudili.
Zele da osiguraju potomstvu, ako ga imaju, sigurnu buducnost, kao da su toliko svemoguci da su to u stanju i ostvariti.

Sve me ovo gore navedeno, dragi citaoce, natjeralo da se malo vise pozabavim svojim stvarnim zeljama a posebno svojim licnim mogucnostima, naravno objektivnim.
Gledajuci druge cesto vidim sebe. Nista se ne razlikujem od drugih, osim, mozda po vidnom polju. Neko je kratkovid, neko dalekovid, a neko je bogami slijep, i to potpuno. Hvala bogu, vid mi je dobar. Raspoznajem predmete, biljke i zivotinje. Vidim kako na blizinu tako i na daljinu. Vidim cak i najsitnija slova u novinama procitati, ali kako god okrenem, samo, sebe ne vidim, a ako se pogledam u ogledalu uglavnom to bude kontra u odnosu na ono kako jeste.
Tako je to bilo dok prije izvjesnog vremena nisam opazio baju koji cuci u onom sto se ogleda u ogledalu i koji je u stvari najbitniji u toj prici.
Vjerujes li ti meni, dragi citaoce, da taj baja nije postojao sve dok ga onaj baja ispred ogledala nije ugledao. No , nazalost za to mu nije bio potreban perfektan ocni vid, vec ono cesto spominjano "trece oko" na koje su mnogi do kraja ovozemaljskog zivota slijepi.

Svi mi skiljimo kada gledamo prema sebi. Malo zbog iracionalnih zelja, malo zbog zelja i sugestija drugih, malo zbog izbjegavanja onog sto bi mogli vidjeti, ali srecu necemo naci prije nego sto oci sirom otvorimo. Ne gledajuci u daljinu, vec gledajuci u sebe.

P.S. Ukoliko i ti, dragi citaoce, imas nesto ispovijediti nemoj da si stisnut i da te nesto u tome sputava. Slobodno napisi nesto sto cuci u tebi a htjelo bi vani.

Druze bicu kratak... Dobar post.....
 

H2O888

Poznanici Foruma
Banovan
Poznanik Foruma
27.12.2011
1.546
3.338
188
svi kukamo zasto? i ja kukam ne ko prije trudim se trpit i odrobijat ovaj zivot kakav mi je odreden..nikad nismo zadovoljni sa onime sto imamo..zelimo vise mislimo da mozemo vise?a sve vec negdje gore pise izbrisat se nemoze.e pa ljudi me brinu isto kako i ja sam sebe..zivot se svodi u natjecanje ko vise ima...totalno smo zaboravili pustit masti na volju i upoznat se malo bolje,nije da je lako jer se nazalost danas mora radit da bi se moglo prezivit a uz rad dolazi muka zamaranje i sljepilo i to na ova dva oka koja vidimo a trece mozemo zaboravit...jer prvo moras moc vidit na dva oka da bi moga na tri(ode mislim na svjet i stvarnu realnost oko nas)a ne ovu nametnutu,al tu smo si opet sami krivi...jeste li se kad zapitali sto li je covjeku sve potrebno da bi reka dosta netreba mi vise?sve nam je dano sami si oduzimamo!i to vodi ka kraju koji je neizbjezan...zato koliko nam god bilo tesko glavu gore...a ovo pisem ja di mi je dosta puti glava pala(iz nesigurnosti neke ili neznam ti cega vec nije bitno..da ne pricam sad o sebi)i nisam dignu glavu gore?zasto? a zna sam da to treba zaboravit i nastavi dalje sto sam dosta puta i napravi...jednostavno sam shvati i osjeti koliko god tjesili jedni druge( u cemu nema nista lose )bez vise sile i necije odluke se ne vracamo u zivot takav kakav je..vec smo preodredeni toj patnji kojom se zamaramo..znaci ako neki problem traje dugo fali vam nesto...FALI VAM LJUBAV KOJU LJUDI NERADO PRUZAJU A ZELE JE.Probajte je pruzit svima i bit ce vam uzvracena i nemojmo bit nestrpljivi!...koliko vam god tesko bilo,jer nesmimo zaboravit svi smo jedno,bas kako sto je papa reka da u drugim ljudima vidi sebe...
 

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Tesko je drzati glavu gore kada su svi oko tebe svoje pozabijali u pijesak :)

Ljudi su drustvena bica poput mrava, jatnih ptica ili krda goveda. Ako u takvoj zajednici nista ne stima ni pojedinac ne moze da bude nesto presretan, bez obzira sta stekao.
Mozemo filozofski konstatovati da treba biti optimistican i sretan, mozemo to cak osjetiti u nekom trenutku, ali vodeci se mislju da ljudi telepatski osjecaju i dozivljavaju jedni druge (u zavisnosti ko je koliko toga svjestan) jako brzo taj optimizam i osjecaj srece splahnu i bivaju zatrveni ogromnom kolicinom negativnih emocija koje ih htjeli to ili ne, ipak, tangiraju.
No, ovo je ispovjedaonica, pa da se ispovjedim, opet :)

Nadjem ti se ja, kolegane moj, u nezavidnoj situaciji jedne prilike dok sam prijatelje vozio do nekog obliznjeg lokala u pozne vecernje sate, ili bi to prikladnije bilo napisati rani jutarnji, mada nije vazno. Vazno je to sto oni mene nagovorise, sram da ih bude, da s njima popijem jedno brzinsko picence, pa da se odvezem kuci na spavanje.
Udjemo mi u pomenuti lokal, guzvanjac, bubnjici pulsiraju od preglasnog basa, uguramo se u neko cose gdje smo mogli stati i pocnemo cjediti pica, kad u nekom trenutku ispred sebe ugledah neznanu djevojku, cca 20ak godina, kako otvara usta u namjeri da mi nesto kaze, vjerovatno. Posto je nista nisam cuo, zavrtim kaziprstom pored uha da joj dam do znanja da ne cujem sta prica, a ona mi se prodera na uho s pitanjem, hocu li joj pokazati gdje je zenski wc. Isti taj kaziprst kojim sam maloprije mahao oko vlastitog uha usmjerim u pravcu wc-a, zenskog naravno, na sta mi ona opet na uho, doduse znatno tise, rece da je odvedem i pokazem gdje je taj famozni zenski wc.
Proradise i meni neuroni zakrzljali, shvatih u kakvoj se igri ni kriv ni duzan i protiv svoje volje nadjoh, te joj onako slatko na uvce mladjano prosaptah - jaran'ce, ozenjen sam.
Kolegane, ona mene pogleda kao da je ugledala neko jadno ljudsko bice vrijedno sazaljenja i stalozenim glasom rece - znam, pa sta?!

Sta cu, cmoknuh je, onako, starateljski u mladjani obraz i upoznah je sa situacijom da Papa ode kuci da spava. Ona se vratila drugaricama i nabaci nedefinisan osmjeh na lice.
Od tada se cesto pitam da l sta zgrijesih?
Ako jesam, nadam se da ce mi biti oprosteno :)
 

Vutra Samotnjak

VenloNL
Poznanik Foruma
07.06.2010
8.479
43.585
2.598
oko mene je trenutno tišina blažena...
čujem vjetar...
:spliff:
terasa...
vutra radion mi je na tiho...
na trenutak ga nadjača huk vjetra...
ugodno je toplo...
sjedim,sportske kratke,japanke...
gor' ništa
:D

zašto nije svaki dan tako :(
zašto ljudi sa svojom galamom nadjačavaju ptičiji pijev ?
 

Vutra Samotnjak

VenloNL
Poznanik Foruma
07.06.2010
8.479
43.585
2.598
jutro,dopodne,podne,danas je još tiše...

sretan sam al' mora tu biti neka kvaka :(

evo ih,okupljaju se...

počima šou program uskoro...

eto zašto ja volim kišu...

utjera buku,viku i galamu u kuće...

zarobi ih...

u njihova 4 zida...

no,ne pada trenutno...

pa ću iskoristiti ovu priliku i otići na sladoled do grada :spliff:
 

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Danas smo draga i ja otisli u sumu traziti gljive. Juce sam bio sam i ubrao poprilicno blagvi, a danasnji rezultat je dvije blagve i desetak vrganja od kojih su cetvorica isjeceni za susenje, a ostali su se pridruzili blagvicama u serpetini, posto tava nije dovoljna da bi sve stale.
Upravo dok ovo tipkam nosnice su mi ispunjene aromaticnim mirisom gljiva, a usi milozvucnim krchkanjem istih. Mljac!

Nego, htjedoh se ispovijediti, a ne voditi statistiku oko trazenja gljiva.
Dakle, dok smo gospoja i ja bili u sumi htjedoh joj pokazati nesto slicno gljivi, ali se na vrijeme sjetih da je spominjala kako ima nekih tehnickih problema, pa pomislih da ipak ne bi bio red izazivati bezuba usta socnim komadom kojeg nisu u stanju sazvakati.
Da se mi razumijemo, nit su joj usta bez zuba nit je komad nesto pretjerano socan, to je samo figura pri izrazavanju :)

Gresne misli su me spopadale, ali sta da se radi. Nekakva tuga me obuzela sto mi propade sansa za jedan brzinski sex u prirodi :)
 
28.05.2014
42
78
18
Evo i ja nesto da napisem...Ja,da vam iskreno kazem nemam lepo misljenje o covecanstvu.
Mene je okruzenje primoralo da postanem introvertna osoba. Cutim,skrivam svoje misli,jer ako bih ja svoje misli otkrio,njihovi zli umovi bi ih okrenuli u njihovu korist a moja dusa bi ostala ranjena. Savremeni covek gleda samo sebe,unistili su u meni dete puno entuzijazma. Oni nisu moji prijatelji,iskreno,vise bih voleo da se druzim sa prirodom. Naravno,i nju su unistili jer njima nista nije sveto. Glupi su,pljuju u bunar,prosipaju otrov u vodu,bacaju njihovo smece po zemlji. Gade mi se,odakle im pravo da misle da su iznad prirode? Meni su zivotinje braca i sestre,smatram da kao sto covek moze biti dobar i los i zivotinja moze biti isto. Samo sto je danas retko naci dobrog coveka,a dobru zivotinju ne. Vegetarijanac sam i ljudi me osudjuju. Hajde uzmi ubij zivotinju,zakolji je sam,spremi je i pojedi pa mi onda kazi. Ja nemam srca za to,ako ti imas,ili si na silu ubio tu savest u sebi i uradio to, ili sa tobom nesto nije u redu. Ne secam se tacno ko je rekao ali je bio u pravu,malom nevinom detetu daj zeca i jabuku,ako bude pojelo zeca a jabuku mazilo onda ti kupujem najskuplji auto. Ne volim ovo mesto gde zivim,otici cu kad tad u prirodu i tamo ziveti,negde gde prljavi covek nije pljunuo u vodu,bacio kesicu cipsa ili prokrcio sumu. Oni nisu moji prijatelji.
Ovo je moj stav,otkricu za neki dan i par svojih misli koje oni ne mogu da uniste,stvorene su tako da ih samo pametan covek moze razumeti a budala samo procitati i ostati zbunjen.
 

CilI

Habanero Maya Red
Banovan
24.10.2012
5.179
7.241
258
54
Texas,USA
Bio na godišnjem odmoru u Poreču, lepo fino, voda cista, vreme svega pomalo, ujutro kava i travarica,
klopa super, uvece lepo radler i buksna i fini sex. Opuštajuće.
Dodem kuci i rekoh ajde da se mazimo bez buksne, nije mi bilo puno fino i nekako automatski, tako da
buksna daje svoj car u svemu. Tako da nije dzabe rečeno bogom dana biljka.

Ujutro lepo napravim testo za kruh i pripremam sve za ručak. Meckani krompir,
file pastrmke i paradajz salata a ono zvonac. Deca trce otvorit i susjeda donese
bas pečeno jegnje. Sta ljepše, ručak ko u raju. Kazem si, život je bas prijatan nekad!
 

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Rijeci su izraz covjekovih misli, a misli izrazavaju covjeka. Dakle, kad govorimo ili pisemo mi u sustini opisujemo sebe. Cinjenica je da taj opis, odnosno te rijeci koje izgovarimo ili napisemo ne tumace svi na isti nacin, bez obzira sto one imaju jednu vrijednost, jednu smisao.

Cesto sam razmisljao o tome, koje rijeci upotrebiti da se izrazi misao koju ce svi koji je procitaju ispravno protumaciti. Davno sam shvatio da je to vrlo, vrlo tesko, necu reci nemoguce.
Odustao sam od tog razmisljanje i jednostavno prihvatio cinjenicu da ono sto mislim i osjecam napisem upravo tako kako mislim i osjecam. Oni koji ce shvatiti - shvatice, oni koji nece - ne moraju :)
Slicno je to pustanju muzike u nekom sirem drustvu. Pustis nesto sto mislis da ce se svima dopasti, a u stvari dopada se tebi, pa ce to naici na odobravanje i razumijevanje onih sa slicnim ukusom. Drugi ce traziti da pustis nesto drugo, po njihovom ukusu, treci nesto trece i onda se to sve pretvori u ispunjavanje tudjih zelja i ukusa dok se licne potiskuju i zanemaruju.
Ne moze se svima ugoditi, a trud za udovoljavanjem svima je perfektna frustracija, mada i to neki vole ali to onda rade zbog sebe, a ne zbog drugih.

Prije nekog vremena zove me prijatelj da jedne nedelje odemo u crkvu, kaze on je tamo redovan. Pitam ga za razlog mog odlaska tamo, zasto me zove, rece mi da ne bi bilo lose otici i pomoliti se Bogu...
Prijatelju moj, diko moja. Pa ja se molim Bogu kada god mi padne napamet. Nije mi bitno ni vrijeme ni mjesto, a crkva ionako ima radno vrijeme.
Molitva, ona preporucena mi i nije bas logicna. Kako da se molim Bogu koji je na "nebesima", a ja ga pronasao u sebi i svuda oko sebe? Kako da se molim u radno vrijeme kada znam da Bog kojeg licno poznajem nema radno vrijeme, kad je on vjecnost sazeta i od proslog, i od sadasnjeg i od buduceg?
Kako da se molim za zdravlje porodice u crkvi koja to na neki nacin naplacuje. Ne direktno i pod mus, ali sugerisuci i navodeci kako to treba da se radi, da se "turi" koja marka.
Zar je pogresno uputiti pogled prema djetetu i molitvu usmjeriti licno njemu da ga zdravlje posluzi, da bude sretan i da siri ljubav i toleranciju oko sebe? Zar ta molitva usmjerena djetetu nije molitva usmjerena Bogu?
Otisao bih u tu crkvu i pomolio se na nacin na koji se i bez crkve molim i dao bih od srca koju marku kada bi te marke otisle u humane svrhe. Kada tu crkvu, koju smo svi zajednici gradili pojedinci koji sebi daju za pravo ne bi zakljucavali. Ovako, ne zelim finansirati tudje hirove i neumjerenost. Ne zelim finansirati pohlepne i sebicne. Rado, od srca dajem prosjaku to sto bi mi u crkvi iskamcili da se ne bih osjecao poput crne ovce, nezeljenog djeteta ili lude kceri.
Prijatelju moj, evo, u ovom trenutku upucujem molitvu tebi da spoznas Boga u sebi, pa da ne dovikujes nebesima, vec da se tiho molis u mislima. Da ne dizes pogled k nebu vec da se zagledas u sebe. Da otvoris prozore duse i pustis boziju svjetlost nek obasja tamu u koju stremis gledati. Da dajes onom ko nema, umjesto sto opeterecujes one koji imaju previse, ali zbog pohlepe nikada nemaju dovoljno za sebe, kamo li da nekom daju.

Nije ovo pljuvanje i blacenje crkve, naprotiv. crkva ima temelje u Hriscanstvu, a Hrist je dio boga, kao sto smo i mi.
Kao sto sam, bez da su me pitali, rodjen u hriscanskoj porodici tako sam se mogao roditi u porodici koja je ucena Islamu, Judaizmu ili Budizmu. Isti je to par opanaka. U mnogocemu se podudaraju a razlike su tradicionalne i kulturoloske prirode.
Nije bitno kako su nam zene obucene, kada cemo mrsiti, kada postiti, kojim cemo jezikom govoriti, ako kroz to oblacenje, post i jezik izrazavamo dobrotu i ljubav.
Ako cemo kroz govor ili pismo izraziti Boga u sebi.
Ukoliko izrazavamo mrznju, zavist i pohlepu, onda se ne razumijemo makar istim jezikom govorili

P.S. Bajram Sherif Mubarek Olsun
 
28.05.2014
42
78
18
Lepo se opustio,domaja pa has i sad da ispisem par starih misli i par novih.
Moram da priznam,postoji jedna lepa stvar kod gradova,a to je da pruzaju lep prizor gledajuci ih sa odredjenog uzvisenja. No,sam sadrzaj tih gradova vec kvari sliku i misli,lavez pasa odjekuje pustim ulicama. Vetar duva kao da se trudi da pokrene kosmos,moljac izjeda staro drvo godinama...
Trulo je sve u njima.
Ja vidim a ljudi su slepi,vidim sadrzaj ovog isprogramiranog sveta citajuci ljude kao programe,a odlicno poznajem njihov geneticki kod,binarni kod.
Povrede koje su nekada nastale kretanjem kroz tu guzvu nula i jedinica nisu se razvile zbog mog uspevanja da vidim sta ljudi rade i kako funkcionisu vec su ispisivale svoj kod pomocu ljudske oholosti . Oni nemaju obraza. Time su oni vredjali sve,moj talenat,norme,ljubav,remetili su mir mog koda svojim kodom koji bese ukucan u njih kroz muziku i televiziju,no i priroda ima svoj kod a moj kod bio je prirodni. A kada prirodni kod udari na binarni,priroda pobedjuje.
Vidite ovako,da vam tako objasnim,kroz sliku lutkara i marionete. Moj je zivot bio zamrsen nalik koncima koji se nalaze u rukama pocetnika koji drzi marionetu i pokusava da je kontrolise. Svakim svojim potezom on bi ih samo umrsio jos vise,narednim jos vise i tako dok se ne veze cvor i konci ne puknu usled pritiska,zatim bih uzeo nove konce,zavezao za istu marionetu i krenuo da upravljam njome za nijansu bolje nego proslog puta. Mnogo pucanja cvorova sam prosao,marioneta vec ima dosta svojih oziljaka,puno iskustva u malo godina,neki bi rekli. No,ja jos uvek imam i imacu ljubav za dobar deo covecanstva,za one koji znaju da cene,znaju da odrede cenu onoga sto ih okruzuje,ne materijalnu vec duhovnu cenu. Ali ako ja mlad postajem umoran od toga sto ljudi ne zele da cuju tisinu ,mir prirode i Boga,sta cu ,okruzen betonskom dzunglom,da radim kad ostarim? Razmisljajte o svemu,budite pametni. Mir
 

Hooker

music support
09.01.2012
929
2.318
163
55
Ajde da se i ja upišem ovde ... Citiraću Vladislava Petkovića ...

I šta je život ?
Izgubljeni časi ...
Iskra što plane
pa se odmah gasi .

I sve je uzalud,
uzalud,
ali ...

E to " ali " mene drži ... I to "ali " treba da drži sve nas . Uvek se nadje neko " ali " koje pokrene. I kad je najteže, i kad mislite da izlaza više nema, i kad mislite da je sve gotovo, uvek nadjite neko "ali ", nije teško i samo gurajte dalje .

opa cupa je napisao(la):
Htjeo sam reci da mi netreba puno da bio bio sretan.
Eto, lepo je čovek rekao :clap:
 

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Osvrnem se na proteklu subotu, a i nedelju bogami, pa se zapitam - koliko puta covjek treba da se obloce do stanja potpune amnezije da bi samostalno, bez da ga drugi podsjecaju na to, prestao sa takvim nacinom opijanja? - Zakljucak je, dokle god to voli!
Ne sjecam se kada sam se zadnji put napio prije navedene subote, a evo ni ovog pijanstva se ne sjecam, al bukvalno.
Svadba, odradimo sve po ps-u, docekasmo svatove, pa vjencanje ovo, vjencanje ono, onaj nesto kenja, drugi se jos vise prosro od kenjanja jbg licno ga bog ovlastio da spaja, a kad te bog ovlasti za nesto ne moze se to tek tako na brzinu i jednostavno, treba malo razvuci i zakomplikovati jer se za jednostavne stvari ne moze uzeti ozbiljna para.
Jedva sam docekao da sjednemo i bacimo noge pod stol.
Kao sto to po obicaju biva, prvo aperitiv u vidu domace rakije sljivovice, par komada prije meze i jos par uz mezu. Ondak prebacimo na pivo marke jelen, ledeno svez, a uz to ce i glavno jelo tzv. gozba. Jelo se lijepo, zatego stomak ko indijanski dobos, ne moze vise ni ono za zuba sto jezikom iscackas da stane u njega, al piva moze koliko hoces. E to mi nikako nije jasno. Sta god pomislim da pojedem muka me uhvati kao i fobija da ce mi strije po glatkom, njegovanom stomacicu poiskakati, al mjesta za pivo ima koliko hoces, kao da ima neka namjenska komora, nekakva rezerva za pivu.
Pa, onda, kasnije opet rakija, u to ce i slatka, valja i nje potegnuti, pa poslije mozes mirno da se olesis dokle god te ruke sluze, posto mozak zakaze...

I tako, neka tama oko mene, razmisljam zasto je tako mracno i shvatim da su mi kapci preko ociju pali. Nakon tren-dva pocinjem osjecati neku ostricu po sredini ledja. Kapci teski, olovni, ne daju se pomjeriti kao da nisu moji, a ona ostrica se sve vise urezuje u ledja. Pokusavam se okrenuti i shvatim da nemam nikakvog osjecaja u nogama, pretrno sam, hladan znoj me oblio. Na jedvite jade pomaknuh kapke tek toliko da registrujem zid od opeke i svijetli otvor u zid, zakljucujem da je to zidarski otvor poznatiji kao prozor, doduse bez stolarije, posto su samo grubi radovi uradjeni na zidu. Pocese me trnci hvatati po nogama za koje sam i zaboravio da ih nisam osjecao. Previsile se preko drvene grede 18x16 cm u narodu poznate kao vjencanica ili sljemenjaca.
Otkud greda pod mojim nogama? Napeo sam trbusne misice u nadi da cu uspjeti da ustanem, a ona ostrica skliznu niz kicmu kao da je struja tuda prosla. Gdje god se pomjerim nesto je ubocilo pa malo bode malo sjece. Uspijem se nekako pridici u sjedeci polozaj i osmotriti okolinu iz prihvatljivije perspektive.
Sjedim na hrpi drvenog otpada koji su majstori nabacali u cosak novosagradjene kuce, nakon sto su srezali krov za istu. Ona ostrica koja mi se usijecala u ledja nije nista drugo do drveni rog 12x10 cm duzine cca 150 cm okrenut jednom ivicom prema gore. Zakljucih da sam ja lijepo odspavao na toj hrpi drveta kao i to da su mi ruke do ramena izgrebane, vjerovatno od pokusavanja da se udobnije namjestim.
Pitam se, otkud ja tu, al nije imao ko da mi odgovori. Potezem rukom za mobitel no dzep prazan, kao i ostali dzepovi.
Onda pomislih da sam opljackan. Napokon uspijevam da ustanem na klimave noge, krenuh naci izlaz iz gradjevine i u susjednoj prostoriji vidim telefon na betonu, naravno izgreban od klizanja po istom. Ima par propustenih poziva i dvije poruke. Otkud telefon tu, pojma nemam.
Tada mi se i pamcenje djelimicno vratilo, veci dio je ostao prekriven gustim velom zaborava.

Sada, dok presabiram utiske, umjesto gorkog kajanja zbog nerazumnog pijancenja nadvi mi se pitanje nad glavu - kuda ce nas sledeca avantura odvesti i sta cemo sledece zaboraviti? Lebdi iznad masuci krilcima a mene strah podici pogled, kao da se plasim da ce mi se u usta posrati.
Odgovor ne znam, al znam da, ako ga prezivim i bude uslova vec ce negdje biti zapisan.
 

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Vremena teska, glava puna briga, budala na sve strane i poneki ludak. Uzrok biva prije posledice, bar tako kazu a i primjeri to nedvosmisleno dokazuju.
Svakodnevno po ulici srecemo razne tipove psihicni nestabilnih osoba. Poneko im se izruguje, neko ih zali, neko ih mrzi ali niko ne reaguje na pravilan nacin, jer danas je malo onih koji znaju sta je pravilno a jos manje je onih koji znaju sta je pravedno.
Ima ljudi, tako kazu a i praksa je pokazala, koji pijani dobro vladaju sobom, pa i automobilom, ali to nije razlog da se svima omoguci da neograniceno piju i vladaju sobom i drugima, jer ima onih koji, kad popiju, postaju neki drugi ljudi koji nisu u stanju da se brinu ni za sebe ni za druge i koji cine stetu zajednici kojoj pripadaju. Zbog takvih je najbezbolnije rjesenje da se svima zabrani da piju i pijani voze ili da se uopste pojavljuju u drustvu.
Isto tako psihicki poremecene osobe treba njegovati i lijeciti u odgovarajucim ustanovama, umjesto sto se slobodno krecu i cine sta im padne na "pamet".
Zlocini se desavaju od praistorije i desavace se i ubuduce. Jedino sto drustvo moze uciniti jeste da se brine za dokazane bolesnike, a za one pritajene se mozemo moliti da nikome ne naude, kao sto je skorasnji slucaj u Subotici.

Iskreno vjerujem u slovo zakona i pravdu. Ne mogu se pohvaliti vjerom u ljude koji vrse tu vrstu duznosti, ali nisam ni skeptik. Ima dobrih ljudi i medju tuziocima i medju sudijama, dobrih i pravednih. Njima treba omoguciti da cestito rade svoj posao i da se bave pravdom umjesto da svako sprovodi neku licnu pravdu.
Zrtve ne treba da sprovode pravdu, jer pod velikim stresom i sokom nisu u stanju pravedno rasudjivati te postoji velika vjerovatnoca da ce u afektu uciniti nesto zbog cega bi se mogli kajati do kraja zivota.

Drustvo nam je puno pshihopata koji bi nekoga cerecili, vjesali, klali, sjeckali, trpali na elektricnu stolicu, trovali, sjeme zatirali, kasapili.., ali na srecu malo je onih koji su toliko bolesni da takve ideje sprovedu u djelo.
Slobodna volja je covjeku najveca kusnja i kob, a malo je onih koji se sa tom vrstom slobode znaju nositi.
 

kokomarin

Aktivan Član
06.11.2013
88
422
53
I meni je dugo tribalo da shvatim da je ljubav jedini zakon ,
Ljubav gospodara svoje volje i negubitelja kontrole nad svojim bicem.
Smetalo me opce misljenje o autoru i stalno mi je nesto nedostajalo da povezem.
Kad lavica odgoji antilopu to moze bit samo ljubav jaca od svih prirodnih nagona i hranidbenih lanaca.
Autor je aleister crowley ,kontroverzni mason zeljan slave s pocetka 20st.
Eto ,priznajem da mi je tribalo dvadeset godina da provarim znacenje!

To sta je svit takav i sta su ljudi svakakvi je konacno i ne da se minjati pa svako vuce svoju mayu kroz svoju karmu i svako gleda kroz vlastite naocale svijet svoje svijesti.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Papa Romeo

Sativa Diva

miljenica bogova
23.04.2012
1.517
5.238
258
paps, sviđa mi se tema.. tek u 00h izlazin, pa stignen koju rič napisat dotad.. u miru i tišini.. i u mraku..

odakle početi a da pritom obuhvatin sve važno šta bi tila reć, a da nebude meni teško za sročit a čitatelju naporno za čitati..
vidin, neki pišu o smislu njihovog života, neki o (globalnim i lokalnim) problemima, neki o ljubavi.. do prije par miseci, slobodno mogu reći da ništa o toga nisan doživljavala na način na koji san tribala.. ajmo reći, bila san potpuno bezbrižna i prehrabra i samouvjerena, ( ono kad popiješ svu pamet svita ) .. dobre vutrice na svakom koraku, slobodnog vrimena koliko oćeš, love i više nego dovoljno.. a pameti nigdi.. doslovno comfortably numb! šta čovik u tome svemu može naučiti, spoznati.. ništa, ama baš ništa.. kad je oko tebe tako, a vutrica malo pomuti mozak.. nastane sranje.. radiš greške.. skreneš s puta.. počneš težiti za nerealnim stvarima.. al ne dugo! plesne te život samo tako.. vrati nazad, gurne u provaliju pa te vuče nazad gori skroz polako.. oću reći, čoviku je oduvik bia potreban strah da bi priživia.. danas te samo zadržava u realnosti.. ne u velikoj mjeri, ali smatran da je strah zdrav..
samoj sebi zvučin preopćenito, al svak može naći dio sebe u ovome..
samo da je sriće, zdravlja i ljubavi, stvarno, čoviku netriba ništa više..
od sada, samo ponizno.. sve pomalo..

toliko od mene, budite dobri!