poremećaj psihe odnosno percepcije čovijeka prema vanjskome svijetu, stvaranje unutarnjih psiholoških konstrukcija, te deduktivističko shvaćanje razuma i samog uma dovodi do podvojenosti osobe u njenim osobnim konfliktima. rezultat je to neodlučnog prihvaćanja rezultata, te odabira koji nisu lagani odnosno koji izazivaju veliku nedoumicu.
pri takvom stanju svijesti osoba je podložna na veoma čudne reakcije na vanjski svijet, što je normalno jer svijet u kojem živimo u osobama s iti malo morala izaziva velike konflikte.
zašto i kako možemo se pitati?
prvo je odgoj, drugo je preodgoj, treće je samo shvaćanje, četvrto su predrasude, peto je, šesto je, dok ne dođemo do istine. istina je ono što se smatra takvim na temelju činjenica, a činjenice same po sebi znaju biti nebulozne, i preočite laži koje jednostavno većina prihvača kao takve. individualac je tada gurnut daleko, i bačen u borbu s najgorim neprijateljem, vlastitom psihom. rezultat neiskusnom borcu može biti porazan. no jaki i mudri borci idu dalje.
pobjeđivanje neprijatelja, odnosno, izbacivanje najveće količine njegovih utjecaja (od društva, televizije, droga...) njihovom eliminacijom, karakterizacijom i poimanjem osoba postaje jača, čvršća te sposobnija za daljnju bitku. bitku s vlastitom smrtnošću.
"Samoubojstvo je jedino pravo filozofsko pitanje, a sve ostalo dolazi poslije toga..." je citat koji sam nedavno pročitao. Govori mnogo. Tko je s tim imao okršaj zna. No kada shvatiš i vidiš koliko je u biti sve jednostavno složeno, kao kockice možeš početi graditi svoju psihu, svoju svijest i poimanje. Ignoriranje je dobro u početku. No ako se previše ignorira čovjek se zatvori u ljušturu, i time biva odbačen od društva. Opet ljudi koji puno govore, smatraju se luđacima.
Pronalazak umjerenosti, jing-janga života je neminovan za preživljavanje uz šetanje po rubovima psihodeličnog. Jedan krivi korak i padaš. Provalija je duboka, ali ima kraja. Moraš jednom stati. Tada sve iz početka. I tako ponavljaš dok ne uspiješ zatvorenih očiju šetati po rubu, i igrati se sa svijetom. Pazite se tada, ulazak je neminovan, a spremna zla i nove igre i smicalice su tu. Samo čekaju na svoju priliku da preuzmu kontrolu.
pri takvom stanju svijesti osoba je podložna na veoma čudne reakcije na vanjski svijet, što je normalno jer svijet u kojem živimo u osobama s iti malo morala izaziva velike konflikte.
zašto i kako možemo se pitati?
prvo je odgoj, drugo je preodgoj, treće je samo shvaćanje, četvrto su predrasude, peto je, šesto je, dok ne dođemo do istine. istina je ono što se smatra takvim na temelju činjenica, a činjenice same po sebi znaju biti nebulozne, i preočite laži koje jednostavno većina prihvača kao takve. individualac je tada gurnut daleko, i bačen u borbu s najgorim neprijateljem, vlastitom psihom. rezultat neiskusnom borcu može biti porazan. no jaki i mudri borci idu dalje.
pobjeđivanje neprijatelja, odnosno, izbacivanje najveće količine njegovih utjecaja (od društva, televizije, droga...) njihovom eliminacijom, karakterizacijom i poimanjem osoba postaje jača, čvršća te sposobnija za daljnju bitku. bitku s vlastitom smrtnošću.
"Samoubojstvo je jedino pravo filozofsko pitanje, a sve ostalo dolazi poslije toga..." je citat koji sam nedavno pročitao. Govori mnogo. Tko je s tim imao okršaj zna. No kada shvatiš i vidiš koliko je u biti sve jednostavno složeno, kao kockice možeš početi graditi svoju psihu, svoju svijest i poimanje. Ignoriranje je dobro u početku. No ako se previše ignorira čovjek se zatvori u ljušturu, i time biva odbačen od društva. Opet ljudi koji puno govore, smatraju se luđacima.
Pronalazak umjerenosti, jing-janga života je neminovan za preživljavanje uz šetanje po rubovima psihodeličnog. Jedan krivi korak i padaš. Provalija je duboka, ali ima kraja. Moraš jednom stati. Tada sve iz početka. I tako ponavljaš dok ne uspiješ zatvorenih očiju šetati po rubu, i igrati se sa svijetom. Pazite se tada, ulazak je neminovan, a spremna zla i nove igre i smicalice su tu. Samo čekaju na svoju priliku da preuzmu kontrolu.
