Veæina biljaka za svoj dobar rast i razvoj, a na kraju i dobar urod traži plodna tla, povoljne strukture i teksture i odgovarajuæe reakcije tla (pH tla) – neutralne do slabo kisele (pH 5,5-7,5). Sve negativne vrijednosti iznad i ispod navedenog pH tla negativno utjeèu na, ne samo urod, veæ i na plodnost tla i slabije djelovanje primljenih gnojiva.
Da je tlo kiselo, najbolje pokazuje analiza tla, iako postoje i drugi naèini prepoznavanja (npr. tamo gdje se nalazi kamilica znak je da je pH tla niži.
Vrijednost pH znatan je pokazatelj agrokemijskih svojstava važnih za ishranu bilja. Ispiranjem lužina iz tla (uglavnom kalcija) dolazi do promjene kemijskih i fizièkih svojstava tla, na taj naèin što se na adsorpcijskom kompleksu tla poveæavaju vodikovi ioni na raèun lužnatih te se na taj naèin i poveæava kiselost tla. Kisela tla karakteristièna su nakupljanjem gline na odreðenoj dubini gdje se stvara nepropusni sloj. Tada se uslijed viška vodikovih iona aktiviraju ioni aluminija i željeza koji u veæim kolièinama djeluju negativno na biljke, najèešæe blokadom fosfora i kalija koji su biljkama neophodni.
Jedna od mjera smanjenja kiselosti jeste kalcizacija. Njome se u tlo unose vapnenaste tvari (vapno) u odreðenoj granici, jer preveliko unošenje odjednom uzrokuje nedostatak bora, mangana i drugih mikroelemenata. Veæina operacija unošenja vapna u tlo obavlja se nakon žetve žitarica, a pred oranje zimske brazde. Meðutim, kalcizacija se može obavljati i u predsjetvenoj pripremi tla i u samoj sjetvi.
Uloga kalcija ogromna je za održavanje reakcije tla i utjeèe indirektno na druge elemente i poveæanje sorpcijske sposobnosti tla. Kalcij održava strukturu tla jer povezuje èestice u strukturne agregate zajedno s humusnim tvarima te tako regulira vodozraèni režim tla. Najèešæi materijali koji sadrže kalcij i koriste se u kalcizaciji su mljeveni kalcijev karbonat, lapor, dolomit, saturacijski mulj itd.
Iako je kalcizacija pozitivna mjera, prilikom primjene treba biti oprezan jer može uzrokovati velike promjene u stanju hranjiva (fosfora, teških metala...) i npr. promjena od vrlo kisele do neutralne sredine mijenja fizikalna i kemijska svojstva tla te se tada moraju unositi veæe kolièine fosfora i mikroelemenata uz unošenje organskih gnojiva. Dolazi do promjene biogenosti tla pa se nastajanje i razlaganje humusa mijenja u smjeru jaèe mineralizacije tla što dovodi u kasnijem razdoblju do pada produktivnosti. Zato se èesto za kalcizaciju èuje izraz: “Kalcizacija bogati oèeve, a siromaši sinove”.
Nedostatak kalcija izražen je na listovima biljaka u vidu kloroza, zaostatka biljaka u porastu te na kraju dolazi do sušenja listova (simptomi su izraženi od vrha prema rubovima, a listovi se èesto i uvijaju.)