Meni
Forumi
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
♫ Radio
Dnevnici
Dnevnici Vanjskog Uzgajanja
Dnevnici Unutrašnjeg Uzgajanja
Završeni Vanjski Dnevnici
Završeni Unutrašnji Dnevnici
Novo
Popularne teme
Nove poruke
Najnovije aktivnosti
Članovi
Trenutno prisutni
Forumi
Prijava
Registracija
Nove poruke
Sve teme
Najnovije teme
Nove poruke
Meni
Install the app
Install
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Plakanje
JavaScript is disabled. For a better experience, please enable JavaScript in your browser before proceeding.
Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice.
Trebali biste nadograditi ili koristiti
alternativni pregledač
.
Poruka
<blockquote data-quote="userNomore" data-source="post: 271779" data-attributes="member: 36014"><p>Koliko sam shvatio , plakanje o kojem Jim govori nije površinsko, uobičajeno kada nas opere fizička bol ili kad nam je povrijeđen ego. Osjećaj nema veze sa tugom, sličniji je suzama radosnicama, samo što nema kontrole nad plakanjem, već se samo preljeva, izvire kao potok, bez očitog razloga.</p><p></p><p>Mene je takvo "dubinsko" plakanje opralo nekoliko puta u životu, par puta na raznim drogama, ali i više puta čistog, kad me dotakla egzistencija u dušu. Opet, ne mislim pritom na površinsku-ego sferu, već naprotiv, na trenutni nestanak ega, trenutak kad osjetim svim svojim bićem da nisam odvojen od svemira. Niti sam ikad bio, niti ću ikad biti. Taj trenutak sjedinjenja sa egzistencijom može izazvati smijeh, ali i suze.</p><p></p><p>Plakanje jednako pripada muškarcima kao i ženama - imamo suznice iste veličine. I smijeh i suze su prekrasan dar, dvije strane istog novčića - ne treba ih potiskivati, već ući u njih totalno. Čovjek koji potiskuje suze, s vremenom nauči manipulirati i sa osmijehom, te više ni suze ni smijeh ne sadrže okus autentičnosti, već postaju ružni, umjetni, bez mirisa - poput plastičnog cvijeta.</p><p> </p><p>"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom." - Kahlil Gibran</p><p></p><p><img src="" class="smilie smilie--sprite smilie--sprite1" alt=":)" title="Smile :)" loading="lazy" data-shortname=":)" /></p></blockquote><p></p>
[QUOTE="userNomore, post: 271779, member: 36014"] Koliko sam shvatio , plakanje o kojem Jim govori nije površinsko, uobičajeno kada nas opere fizička bol ili kad nam je povrijeđen ego. Osjećaj nema veze sa tugom, sličniji je suzama radosnicama, samo što nema kontrole nad plakanjem, već se samo preljeva, izvire kao potok, bez očitog razloga. Mene je takvo "dubinsko" plakanje opralo nekoliko puta u životu, par puta na raznim drogama, ali i više puta čistog, kad me dotakla egzistencija u dušu. Opet, ne mislim pritom na površinsku-ego sferu, već naprotiv, na trenutni nestanak ega, trenutak kad osjetim svim svojim bićem da nisam odvojen od svemira. Niti sam ikad bio, niti ću ikad biti. Taj trenutak sjedinjenja sa egzistencijom može izazvati smijeh, ali i suze. Plakanje jednako pripada muškarcima kao i ženama - imamo suznice iste veličine. I smijeh i suze su prekrasan dar, dvije strane istog novčića - ne treba ih potiskivati, već ući u njih totalno. Čovjek koji potiskuje suze, s vremenom nauči manipulirati i sa osmijehom, te više ni suze ni smijeh ne sadrže okus autentičnosti, već postaju ružni, umjetni, bez mirisa - poput plastičnog cvijeta. "Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom." - Kahlil Gibran :) [/QUOTE]
Verifikacija
Objavite odgovor
Forumi
Relaksacija i Razonoda
Putovanje na mentalnim talasima
Plakanje
Top
Bottom