Kao što biljka za cvjetanje treba balans svjetla i mraka, tako i čovjek za psihofizičko zdravlje treba akciju i odmor, djelovanje i meditaciju, smijeh i tišinu.
Za primjer, Indija je posvećena previše unutarnjem, što dovodi do efektivne lijenosti i materijalnog siromaštva. Zapad je, s druge strane, totalno posvećen vanjskim djelovanjem, što za rezultat donosi materijalna blaga, ali i razne neuroze. Put Buddhe je balans između vanjskog i unutarnjeg.
Upotreba kanabisa je zapravo meditacija, u trenucima gubitka kratkotrajnog pamćenja mozak nam se zapravo odmara od silnih informacija koje tokom dana prikuplja i obrađuje, čak i u snu. Ukoliko pojedinac pretjerano konzumira kanabis, realna je opasnost da efektivno s vremenom postaje introvertan, neaktivan i lijen, a lijenost je jedan od najvećih neprijatelja čovječanstva, i to je jedan od problema (pretjerane) upotrebe kanabisa.
Krajnosti nikada nisu dobre, jer su isključive, a život je zapravo beskonačno obilje mogućnosti.
Ukoliko mlađa sestra izvršava svoje školske/radne obveze s voljom i na vrijeme, nema razloga da joj se brani
povremena konzumacija u svrhu opuštanja i unutarnjeg napretka.
Što se tiče Ive Lule Pecaroša, ukoliko je on sretan, ne vidim razloga zašto bi ga iko osuđivao.
IMO