Ne mogu da sudim o necemu sto nisam doziveo, srce mi i dalje kuca, kada bude stalo proci ce i taj zadnji film koji je spremljen u nekom kutku.Ne treba se plasiti smrti, svi mi zavrsimo 2 metra ispod zemlje, neko postane pepeo itd.
Do tada smo svi robovi savremenog doba ili ti novog svetskog poretka ili ti vladajuce mase.Od malena nas uce po sablonu i izlazimo ko sa fabricke trake cipovani i ostavljen prostor za update...Vladajuca masa, sacica bogatih ljudi tkzv "inteligencija" koja telediriguje medijima, internetom, ekonomijom itd oblikuje ljude u robove.Ili si sa njima ili si protiv njih, ostati neutralan je tesko balansirati,vuku te cas na jednu,cas na drugu stranu.
Kada se otrgnes toj kontroli koju sprovode kroz razne vere, skole, zakone itd postajes potencijalno opasan, jer vise nisi poslusan rob...Skidas lance i okove i spoznajes pravu slobodu.
Elem da se vratimo dusi, po meni je to prirodni instikt koji te vodi kroz zivot.Seljak covek patrijahalno vaspitan ima cistiju dusu od modernih ispranih mozgova jer je usko vezan sa svojim korenovima.Pre ili kasnije shvatis da nije bitno ono sto imas, vec sta ostavljas drugima.Nisu dzaba nasi preci nama ostavljali izreke i mudrosti, to je bila njihova spoznaja zivota u tom trenutku.Mi smo tu da dusu oplemenimo, prosirimo i vratimo zdravim osnovama.Covek je po prirodi radoznao i uvek traga za necim, a cesto ne zna ni sta trazi, nesto novo?Uvek ce tako biti jer se usavrsavamo, e sad do koje ce to mere doci kroz vekove znace nasi potomci.Tu smo da im ostavimo po neko iskustvo i da lakse hodaju ovim trnovitim putevima danasnjice.