Pozdrav svima iz sunčanog Urugvaja!
Neverovatne stvari se u životu dešavaju... Kada sam pre 2-3 meseca krenuo da planiram svoj put po Južnoj Americi nisam baš očekivao da će praktično prvo mesto na kom ću se duže zadržati biti farma na kojoj živi matori gandžaroš iz Južne Afrike i koji, kao i mnogi drugi farmeri ovde, želi da uzgoji koju biljku za svoje potrebe. Verovatno nema potrebe da vas podsećam da je vutra za stanovnike Urugvaja legalna (uz određeni upliv birokratije naravno).
Ovaj moj domaćin ne je*e baš puno zakon, ali i može mu se. Kilometrima unaokolo nema nikoga, a i da ima koga briga. Zemlja je preopuštena.
No nažalost kao i 90% gandžaroša na ovoj planeti ni ovaj nema blage veze ni o čemu vezano za biljku, uključujući ni najosnovnije. Puši on to godinama, da ne kažem decenijama, ali nema pojma ni da postoje tamo neke sative, indike, autosi i sl... Zabode on tu i tamo nešto, malo se to primi, pa posle izvesnog vremena umre. Kad sam došao na farmu, pre dve nedelje, zatekao sam jednu biljku u nečemu što bi se moglo nazvati plastenik bez sunca (vrelo, vlažno, bez dovoljno svetla). Pečurke su rasle u istoj žardinjeri. Bukvalno. Ta biljka je juče presađena (nisam stigao ranije, stvarno), to je slika broj 6 .
Veče uoči Nove Godine, 31.12. popodne pojavio se nenajavljeno sa 10ak sadnica, koje su bile u jako lošem stanju. Praktično bez korena, često i po 3-4 sadnice u istoj vrećici, prešle su oko 400 i kusur kilometara po najvećem suncu, sakrivene ispod cirade u pikapu. Šta sam mogao to sam i uradio, brže bolje iskopao rupe, oko 30x30x30 u delu iza kuće. Taj deo je zarastao u travu, ali ima dovoljno sunca, ali i hlada koji ih štiti tokom najvećeg dela dana. Ovde sam se možda malo za*ebao sa mikrolokacijom jer čini mi se da bi im možda više trebalo direktnog sunca, ali jbg... Imaju rano izjutra i celo popodne. Bile su tako slabe da nisam smeo da ih stavim na jako sunce odmah, a neke čak nisam ni stigao to veče da presadim nego tek sutra. Problem je što po ceo dan duva neki suludi vetar. Elem, koliko sam mogao ja sam odradio. Neke sam biljke namerno ostavio na mestu gde je sunce nonstop (ali tu i vetar šiba nonstop), a neke su na boljim lokacijama. Uglavnom, posle par dana na ivici između života i smrti, sve su se oporavile. Koje sam mogao da razdvojim pre presađivanja, ja sam razdvojio, ove koje nisam mogao, ostavio sam. Bukvalno su imale samo patrljke od korena, nisam verovao da će pola njih preživeti. Međutim, sve su izbacile nove izbojke i krenule da rastu. Sjebane listove sam uglavnom uklonio. Sva oštećenja koja vidite su uglavnom od suše i vetra.
Nego... Ima sad tu dosta zajeba. Zemlja naravno nije idealna. Voda takođe. Ova konkretno ima puno kamenca, ne znam sad šta to znači, al' znam da sigurno ne valja. U zemlju nisam stigao ništa da dodam za poboljšanje njenih aerobnih kapaciteta, tako da je tako kako je. Ne znam takođe ni kad ove biljke na južnoj hemisferi ulaze u cvetanje, al' računam da je to negde u februaru, tako da ima vremena da malo narastu. Rekoh mu danas da uzme neko azotno đubrivo, nemam pojma šta li će doneti, ali kad donese okačiću ovde pa da čujem savet šta dalje – evo dok ovo kucam, došao je i doneo neke jebene bele granule u kesi. Ni imena, ni doze, ni uputstva... Kaže samo da je jak azot u pitanju! Do mojega...
Ja sam ovde kod njega još 2 dana, tako da nema se tu još puno šta učiniti, sa moje strane, osim da mu udelim kakav savet, mada mi matori ludak deluje kao neko ko se neće baš iscimati da bilo šta uradi. Daj Bože i zalivanje da ne zaboravi.
Kad pomenuh zalivanje... Ja ih ovde zalivam svaki drugi dan, sa suludim količinama vode. Jako je toplo, temperature su preko 30, mada je noću svežije (oko 20 xD) i sve vreme duva taj vetar. Možda neki savet od ljudikoji žive na primorju ili tako negde vezano za to zalivanje... Jel' to ok ili možda još da proredim (mada se bojim da ne pocrkaju, stvarno je pakleno, nema govora o zalivanju jednom u 7 dana – to je stvarno neizvodljivo)?
Bacite pogled na biljke, pa dajte neki savet. Zemlja je neposredno oko njih čista, ovo je suva trava napadala, jer sam kosio okolo.
Da... dobro bi bilo da napomenem da nemam zapravo nikakvog iskustva u uzgajanju napolju, a i samo dva growa unutra, tako da, nemojte odmah sa kritikama, dajte da pomognemo čoveku da spase, što se spasti može.
Hvala unapred!
P.S. Nemojte da me mrzite što sad uživam u toplom letu, dok mi papagaj krešti sa palme iza kuće.
Neverovatne stvari se u životu dešavaju... Kada sam pre 2-3 meseca krenuo da planiram svoj put po Južnoj Americi nisam baš očekivao da će praktično prvo mesto na kom ću se duže zadržati biti farma na kojoj živi matori gandžaroš iz Južne Afrike i koji, kao i mnogi drugi farmeri ovde, želi da uzgoji koju biljku za svoje potrebe. Verovatno nema potrebe da vas podsećam da je vutra za stanovnike Urugvaja legalna (uz određeni upliv birokratije naravno).
Ovaj moj domaćin ne je*e baš puno zakon, ali i može mu se. Kilometrima unaokolo nema nikoga, a i da ima koga briga. Zemlja je preopuštena.
No nažalost kao i 90% gandžaroša na ovoj planeti ni ovaj nema blage veze ni o čemu vezano za biljku, uključujući ni najosnovnije. Puši on to godinama, da ne kažem decenijama, ali nema pojma ni da postoje tamo neke sative, indike, autosi i sl... Zabode on tu i tamo nešto, malo se to primi, pa posle izvesnog vremena umre. Kad sam došao na farmu, pre dve nedelje, zatekao sam jednu biljku u nečemu što bi se moglo nazvati plastenik bez sunca (vrelo, vlažno, bez dovoljno svetla). Pečurke su rasle u istoj žardinjeri. Bukvalno. Ta biljka je juče presađena (nisam stigao ranije, stvarno), to je slika broj 6 .
Veče uoči Nove Godine, 31.12. popodne pojavio se nenajavljeno sa 10ak sadnica, koje su bile u jako lošem stanju. Praktično bez korena, često i po 3-4 sadnice u istoj vrećici, prešle su oko 400 i kusur kilometara po najvećem suncu, sakrivene ispod cirade u pikapu. Šta sam mogao to sam i uradio, brže bolje iskopao rupe, oko 30x30x30 u delu iza kuće. Taj deo je zarastao u travu, ali ima dovoljno sunca, ali i hlada koji ih štiti tokom najvećeg dela dana. Ovde sam se možda malo za*ebao sa mikrolokacijom jer čini mi se da bi im možda više trebalo direktnog sunca, ali jbg... Imaju rano izjutra i celo popodne. Bile su tako slabe da nisam smeo da ih stavim na jako sunce odmah, a neke čak nisam ni stigao to veče da presadim nego tek sutra. Problem je što po ceo dan duva neki suludi vetar. Elem, koliko sam mogao ja sam odradio. Neke sam biljke namerno ostavio na mestu gde je sunce nonstop (ali tu i vetar šiba nonstop), a neke su na boljim lokacijama. Uglavnom, posle par dana na ivici između života i smrti, sve su se oporavile. Koje sam mogao da razdvojim pre presađivanja, ja sam razdvojio, ove koje nisam mogao, ostavio sam. Bukvalno su imale samo patrljke od korena, nisam verovao da će pola njih preživeti. Međutim, sve su izbacile nove izbojke i krenule da rastu. Sjebane listove sam uglavnom uklonio. Sva oštećenja koja vidite su uglavnom od suše i vetra.
Nego... Ima sad tu dosta zajeba. Zemlja naravno nije idealna. Voda takođe. Ova konkretno ima puno kamenca, ne znam sad šta to znači, al' znam da sigurno ne valja. U zemlju nisam stigao ništa da dodam za poboljšanje njenih aerobnih kapaciteta, tako da je tako kako je. Ne znam takođe ni kad ove biljke na južnoj hemisferi ulaze u cvetanje, al' računam da je to negde u februaru, tako da ima vremena da malo narastu. Rekoh mu danas da uzme neko azotno đubrivo, nemam pojma šta li će doneti, ali kad donese okačiću ovde pa da čujem savet šta dalje – evo dok ovo kucam, došao je i doneo neke jebene bele granule u kesi. Ni imena, ni doze, ni uputstva... Kaže samo da je jak azot u pitanju! Do mojega...
Ja sam ovde kod njega još 2 dana, tako da nema se tu još puno šta učiniti, sa moje strane, osim da mu udelim kakav savet, mada mi matori ludak deluje kao neko ko se neće baš iscimati da bilo šta uradi. Daj Bože i zalivanje da ne zaboravi.
Kad pomenuh zalivanje... Ja ih ovde zalivam svaki drugi dan, sa suludim količinama vode. Jako je toplo, temperature su preko 30, mada je noću svežije (oko 20 xD) i sve vreme duva taj vetar. Možda neki savet od ljudikoji žive na primorju ili tako negde vezano za to zalivanje... Jel' to ok ili možda još da proredim (mada se bojim da ne pocrkaju, stvarno je pakleno, nema govora o zalivanju jednom u 7 dana – to je stvarno neizvodljivo)?
Bacite pogled na biljke, pa dajte neki savet. Zemlja je neposredno oko njih čista, ovo je suva trava napadala, jer sam kosio okolo.
Da... dobro bi bilo da napomenem da nemam zapravo nikakvog iskustva u uzgajanju napolju, a i samo dva growa unutra, tako da, nemojte odmah sa kritikama, dajte da pomognemo čoveku da spase, što se spasti može.
Hvala unapred!
P.S. Nemojte da me mrzite što sad uživam u toplom letu, dok mi papagaj krešti sa palme iza kuće.