Pozudrav Majci Prirodi

  • Vutra Radio is back. Možete ga slušati preko web plejera. Slušamo se!
Hempatia Canna iGrow Mills Nutrients

zekrt

Aktivan Član
15.05.2005
239
2
0
32
#1
Pogled; gdje god ga uputis... ne vraca se danima nakon toga. Totalna sloboda u smislu filmova koji te pucaju i nikako ne prestaju.. ne posustaju covece.. Vrhovi koje dodiruje jedino ovo beskrajno plavetnilo neba. Zeleni.. Nasi Zeleni Vrhovi.. zuti.. Zeleno-zuti Vrhovi.. Sjene; koje se protezu i brazdaju ovo zelenilo svih ciljeva i zelja. Sve ono što je sveto jednoj dusi nalazi svoje korijene ispod ovih Vrhova. Neke druge visine, ideali, promatraju te.. ono o cemu sanjaš... Zvijezde... Nebo... Mjesec... Crna boja noci koja prodire u svaku poru tvojeg htjenja. Da covece... bese to poslednji dan nasih zivota.. Stvarno dobar dan. Grimizne rijeke brazdahu vrhove spustajuci se u sjenu, pa u potpuni mrak; sve dok ih ponovno ne dotakne prva zraka druga Sunca sto tako dobro zna da odvoji zoru od noci, putujuci tako sve do svojeg kraja kada se razbijaju, u tako slozenom zagrljaju o stijene sto ih ucinise kapljicama, zastrasujucom masom sto se spustala u obliku zastrasujucih slapova koji u svojoj silini nestajahu u mirnim, gotovo crno-zelenim jezerima sto snivahu ispod Nasih Vrhova. Sume sto ih okruzuju.. gotovo da mogu osjetiti onaj hrapavi dodir stabla sto ga pozdravljah svako jutro kada bih opet, tako zeljno i s toliko volje zakoraknuo Njoj u susret. Sva ona dobra stabla, od cije snage nisi mogla vidjeti u krugu od pet, mozda sest koraka. Film... mozes ga slusati... vidjeti... opipati covece... okusiti.. i onaj miris... onaj tako dobar miris koji je budio osjetila svega onoga sto smo bili.. svi mi. Mahovina po kojoj covjek; da, nekada, jednom, imao je pravo nazvati se covjekom, moze hodati nekoliko sati, da ne pomisli na umor. I lisce koje ju cuva od zime; od andjela bijelog tepiha sto prekriva ovaj svijet u sutonu njegova dana; mraza, ostroga i pravednog, pomalo gramzljivog starcica koji, tu i tamo, navrati na one nepregledne livade, beskrajne vlati trave koje cine jastuk i pokrivac tvojem tijelu, hranu tvojoj dusi u momentima ulaska u san; trcis bosa ili jednostavno stojis i gledas u sav taj beskraj magle, sto konacno dobiva ulogu protagonista u nasim zivotima - skriva ih od nas samih... i nase sramote...
Da covece.. bese to... stvarno dobar film...
Znali smo hodati po tim prostranstvima velicanstvenog bespuca nekoliko dana, ne spavajuci ni trena... Sjecam se onih kapi, nebrojenih velicina sto su nestajale razbivsi se o tlo.. kako su kupale zelene potoke, a oni ih samo upijahu, zedni za tom uzvisenoscu duha.. i ne samo duha... svega sto jest.. Sjecam se onih noci sto smo ih proveli gledajuci cas u zvijezde sto nas cuvahu od svega losega, tamu koja nas je primila pod svoj krov kao dobro znanog druga... tihog pucketanja vatre.. Njezine velicanstvene igre... plesa koji te tjera na misao i rjesenje svakog problema, koliko god bese komplikovan.. Tako je savrseno kidao onaj tamni prostor, cineci jos zagonetniju sliku kakvog majstora s kojim se ne moze mjeriti svaka, i najmanja zelja za dokucivanjem bitka, bilo koje forma htjenja.. sve to postaje.. trivijalno.. Jednostavno jesi.. i to je to.. nema filozofije u smislu kakvog poznajemo, mi, koji se najvecim filozofima nazivamo... Tako dobar osjecaj, takva savrsena komplikacija tijela, uma i duse...nasih fundamentalnih andjela i andjela Prirode..Svaka vlat trave, svaki list biljke, svaka stabljika, svaka grana i svako stablo, svaki korijen , svaka biljka... takve stvari tjeraju te da se zapitas..
Ravolucija dusa ljudi koje nekoc s pravom ljudima nazivasmo.. Revolucija dusa ljudi koji danas nisu ovdje, koje jos ljudima zovemo. Soul Revolution covece... I Priroda ima dusu... vidim tu dusu svakog momenta svojeg zivota... da.. i kamen je fizicki obris; jedan mali dio Nje, sto gleda te s visoka... covece.. mogu da ti pricam ovako... koja jebena muzika... kao kad na gramofonu odsvira neki veseli ska ritam... gitare.. trube... bubnjevi... klavijature... svaka komponenta spojena u odlicnu melodiju... melodiju cvrkuta ptica u rano proljece... zavijanja vikova kasnih zimskih veceri sto pozuruju Zemlju na pocinak svojim hladnim kaputom.. Kakav dobar ritam stari moj... sjecas se ritma svih nijansi zelene, plave, crvene, zute boje... gotovo da osjetis elektriku, strujanje zelene krvi kroz zile Prirode kad majstor okine akorde... song tvojeg zivota...
I ako s ovakvim songovima, ovakvim filmovima koji mi znace duhovnu hranu, prezivljavanje u ovom tako monotonom i bez-idejnom, bezosjecajnom, antimagicnom svijetu ljudi, izvor neprekidne srece i zelje za socijaliziranjem; ako time krsim nekakav njihov zakon (kojeg, da se razumijemo uopce ne prihvacam za svoj; smijem izabrati, zar ne?? Hm.. bese jednom.. sad vise ne)... e onda nas taj netko moze poljubit zelenu domacu guzicu i moze pisat svoje traljave i s nase strane odavno prokuzene zakone koliko god mu volja dopusta..Moze vladati tim limenim, plasticnim i betonskim svijetom kako i koliko hoce.
Zeleni smo; imamo svoj Zeleni Svijet i oko njega svoje boje; jedino je to vazno...

Pozdrav Majci Prirodi...
 
28.06.2006
12
0
0
#3
Neke druge visine, ideali, promatraju te.. ono o cemu sanjaš... Zvijezde... Nebo... Mjesec... Crna boja noci koja prodire u svaku poru tvojeg htjenja. Da covece... bese to poslednji dan nasih zivota..
Sjecam se onih kapi, nebrojenih velicina sto su nestajale razbivsi se o tlo.. kako su kupale zelene potoke, a oni ih samo upijahu, zedni za tom uzvisenoscu duha..
Tako dobar osjecaj, takva savrsena komplikacija tijela, uma i duse...nasih fundamentalnih andjela i andjela Prirode..Svaka vlat trave, svaki list biljke, svaka stabljika, svaka grana i svako stablo, svaki korijen , svaka biljka... takve stvari tjeraju te da se zapitas..
Veoma lepo... :) keep goin' :wink: