Ovisnost stvara sve... samo nebitne stvari, zanemarivu. Čovjek doslovno može biti ovisan o pranju nogu prije sna i kad ne opere, ne dogodi se rekacija koja se inaće događa. Može biti nervozan itd... pa ćak se te tehnike i koriste da bi se programirali.
Ovisnost stvara čovjek, a ne trava. Ona nema u sebi ništa što stvara ovisnost sa našim fizičkim ekosistemom, kao heroin, itd...
Ako je trava popunjavala veliku rupu u nama, kad je nema, osjeća se praznina. Ima ljudi koji će naći brzo nešto drugo za tu rupu, a ima onih koji će sporo. Uvijek je i biti će sve na čovjeku. Brza površinska rješenja jesu, da se nađu neki "hobiji", itd... ali pravo dubinsko riješenje ide pomalo.
Te priče da 21 dan izlazi iz sistema nema veze s vezom. Život nije matematika i svaki je različit. Ovisnićka veza koja se javlja između čovjeka i kanabisa sigurno da postoji. Pa trava ima jak utjecaj na čovjeka i stvara jake odnose. Kada popuni u čovjeku veliku rupu, onda je u jakom ovisnićkom odnosu.
Stvari su jednostavne. E sad koje je "riješenje". Opet jednostavno, nemoj pušit. To vrijeme koje smo mislili pušit i biti napušen, promatrat sebe i osjećati emocije. Moramo osjetit napetost koja je u nama. Banalni primjer je beba koja traži sisu, napeta je dok ne posiše. Te napetosti u nama ima određena količina i treba je osjetit i osjećati, a ne gurat pod tapet travom ili nekim drugim hobijima. Dubinske metode su spore, ali jedine učinkovite na daleko.
A to što nauka tvrdi razno razne postotke, nije gledano iznutra. Opet neka mjerenja izvana... svaki čovjek ima drugi odnos. Netko tko puši 10g na dan, ne mora teoretski imat razvijenu duboku ovisnost sa travom. Dok ima ljudi koji će zapalit svaku drugu večer kad mu dopusti žena, ali to mu je sve u životu. Sve radi samo da bi mu "majka" to dopustila, iako to um ne vidi tako.
Tražit rješenja i opravdanja po internetu će samo zakomplicirati, već dovoljno kompliciran um. Današnji čovjek je skup, ovisnosti, posesivnosti, srama, krivnje i najbitnije, straha. Sve je to potisnuto i upakirano po slojevima. Potisnuto se ne osjeti i nije se svjesno. ali upravlja nama, zasad to i jesmo. Kada se određeni dijelovi odlome i otplivaju prema površini, javlja se napetost. Za borbu i potiskivanje toga milijarde su metoda,hobija, krivnje drugih osoba, stvari kao npr. kanabis... ukratko metoda je koliko i ljudi, ali samo je jedno pravo riješenje. Ono što se nije osjetilo i potisnilo se prije, mora se osjetit danas da bi se iscjelili, jer dok nismo cijeli, stalno treba punit rupe sa izvanjskim. Da li su to osobe, stvari, društveni statusi, itd... nije bitno. A um uvijek etiketira oko sebe, jer sebe ne može vidjeti... ovo je dobro, ovo je loše, kemija je otrov, trava je čudesni lijek, industrijska kokoš ima ženskih hormona, itd... pa ako nekome fali ženskih hormona, dobro će mu doći.
Ovo sam puno puta rekao i ponavljam:
Ništa samo po sebi nije ni dobro, ni loše, sve ovisi u kojem je odnosu sa nama.
Tako ja to vidim.