Priča moje supruge - trnovit put prožet liječničkim pogreškama

Hempatia Soma iGrow Hemps garden
28.07.2018
32
90
18
52
Pozdrav svima. Htio bih ispričati priču o bolesti moje supruge i borbi s istom. Biće tu dosta teksta, pa namjeravam razlomiti ga u nekoliko postova.

Dakle, sve je počelo u siječnju 2016. Ja sam trebao na dvotjedni službeni put u Njemačku, a supruga će me odvesti na aerodrom u Zagrebu (živimo u Osijeku). Kad smo krenuli, požalila se da je boli nešto - prema položaju ona sumnja na jajnik, pa će morati do ginekologa. OK, rekoh. Put je prošao OK, ja sam stigao na cilj, kao i ona natrag doma. Čuli smo se Skype-om svaki dan. Dan ili dva nakon mog odlaska se požalila da, kako se čini, ima crijevnu virozu - proljev, mučnina, povraćanje. Bila je kod doktora koji joj je rekao neka uzima probiotike i to će proći samo od sebe. I simptomi su zaista prošli za nekoliko dana. No, primjetio sam da, kada pričamo preko Skype-a, ona jedva može izgovoriti jednu riječ bez da se lagano zakašlje. Pitao sam ju što je, kaže ništa - možda se nahladila.

Vratio sam se iz Njemačke - po mene su na aerodrom ovaj puta došli ona i njen brat (koji je vozio). Kaže ona da ju još stomak malo muči - napirena je cijelo vrijeme, pa je zamolila brata da vozi. Rekao sam da sam mogao i rent-a-carom doći da mi je rekla da joj još uvijek nije dobro, ali OK. Također sam joj rekao da opet ide kod doktora, što je i napravila. No, doktor je samo rekao da se radi o ostacima viroze i da će to proći, a ona neka izbjegava laktozu i gluten, da joj bude lakše. Ali iz dana u dan stomak joj je vidno rastao - izgledala je kao trudnica u poodmaklom stadiju (inače nemamo djece). Ponovo smo otišli kod doktora koji je rekao da će je, ajde, naručiti na ultrazvuk abdomena. Bio je početak veljače, a ona je dobila termin 01.04. (za aprililili). Rekoh - jbg, ajmo mi to privatno obaviti, pa nije to preskupo, a ne isplati se čekati skoro dva mjeseca na službeni pregled.

Tako je i bilo - zakazala je i dobila termin isti dan poslijepodne. Bila je to privatna radiološka ambulanta, pa sam rekao neka napravi i RTG pluća, da se vidi zašto kašljuca (taj dio nikako nije prestajao). Nalaz - jedno plućno krilo pod vodom i tumorska masa u abdomenu. Kaže radiolog da se javimo sutra (jer bilo je već skoro 20:00 sati) svom doktoru, pa će nas on uputiti u bolnicu. Njen doktor radio je sutra poslijepodne, pa smo tako otišli tamo čim je otvorio ambulantu. Dao nam je upunticu za Objedinjeni Hitni Prijem (OHP) gdje smo se odmah zaputili.

Na OHP u Osijeku obično se nalaze desetine ljudi koji nekad i satima čekaju na prijem. Ali postoji sestra koja odmah uzme papire (nalaze, uputnice, ako ih ima), pa odnese doktoru da složi prioritete, jer mnogi dolaze na hitnu zato što im se ne da ići kod svog liječnika. Kad je dežurni doktor izletio van iz ambulante i odmah nas prozvao, poprilično sam se uplašio. Ostali koji su sjedili u čudu su gledali kako nas prima "preko reda". Rekao je da nas je radiolog trebao hitno uputiti tu, da bi nas primili bez uputnice. Nekoliko liječnika se rastrčalo, izvadili joj krv, izmjerili tlak (120/80, a bila je turbo uzbuđena), napravili EKG i poslali hitno na još jedan RTG pluća. Slika je bila odmah gotova i ja sam im pokucao na vrata ambulante da im predam istu. Izašla je sestra i kaže "sad ćemo vas odmah prozvati". Sjeli smo pored nekog čovjeka koji je rekao "i meni su to rekli prije 2 sata". No, nije prošlo 2-3 minute, stvarno su nas prozvali i uputili je odmah na odjel torakalne kirurgije, jer je voda u plućima bila prioritet za sanirati. Tamo ju je preuzeo voditelj tog odjela koji je slučajno bio i dežuran taj dan. Da bar nije... ali o tome u slijedećem postu.
 

hazeri

.
Banovan
25.01.2016
7.664
34.461
2.598
Uff..drug moj.Razumijem tvoju potrebu za pisanjem.Imao sam slicnu situaciju u zivotu i shvacam kojiko mozes u nekim trenucima biti bespomocan i ljut na sebe zbog te bespomocnosti.Al eto,naso si nas,tu si i svi mi imamo ili smo imali slicne probleme.Tako da ces brzo dobiti "udobnost" i mirnocu naseg foruma.Zelim ti sve najbolje i da budes uporan:thumb:
 
28.07.2018
32
90
18
52
I tako - doktor torakalni kirurg je mojoj supruzi punktirao vodu iz pluća, te stavio torakalni dren (cijev koja iz pluća, kroz rez između rebara izvlači vodu u staklenku koju mora sa sobom nosati). Bio je utorak. Sutradan su krenule pretrage - gastroskopija, ginekološki pregled (kaže supruga da je to bio najgrublji ginekološki pregled koji je iskusila), svašta nešto i na kraju - CT abdomena. Sve je obavljeno do petka, čekao se samo nalaz CT-a u ponedjeljak. U međuvremenu tekućina iz pluća je testirana i nema malignih stanica.

Gotovo svaki dan ona se budi s povišenom temperaturom koju spuštaju tabletama. Kao - ma to je OK. Bolnička hrana - ženi kojoj abdomen samo što se ne raspukne donesu grah s kobasicom (k tomu i hladan!). Užas.

Uglavnom, u ponedjeljak dolazi nalaz CT-a - kaže tumor na jajniku. Povelik. Operacija u srijedu, a operirat će ju abdomenalni i torakalni kirurg. Rekoh - što? Nema ginekoloških kirurga? Kažu, ma ima, ali - uglavnom rade carske rezove. S obzirom da poznajemo neke ljude koji rade u toj bolnici, pitali smo za preporuku ginekološkog kirurga. Odgovor svih bio je - bježite u Zagreb. I tako, dogovorim ja telefonom da će ju primiti u Zagreb u Petrovu (jer je to klinika za ženske bolesti i porode), ali tek za tjedan dana, kada će imati slobodan krevet. Dakle, opet u ponedjeljak. Prenesem to torakalnom kirurgu, a on kaže - OK. Neka leži tu do vikenda, pa ćemo ju za vikend pustiti kući, a vi se onda u ponedjeljak javite u Petrovu.

Prolazi tjedan, svaku noć u teglu iscuri pola litre do litra tekućine iz pluća, svaki dan temperatura. U petak doktor joj ujutro izvadi torakalni dren, stavi sterilnu gazu i kaže - ajd doma, pa će vas preuzeti u ponedjeljak u Zagrebu. Pitao sam trebamo li ju previjati, pošto je još noćas iscurilo oko pola litre tekućine, kaže doktor - ma ne treba. To će oni u Zagrebu riješiti. Dakle - do kuće imamo 15 minuta autom. Za to vrijeme sterilna gaza je bila kao umoćena u vodu. Ona je sva bila mokra. Odmah sam išao kupiti paket gaza i preko vikenda sam ih barem 20-30 promijenio.

U ponedjeljak se javljamo u Petrovu - pregled anesteziologa, ona više se više ne može ni kretati od stomaka (tad je izgledala kao da nosi šestorke). Kažu, operacija u srijedu. U utorak izvade krv, kao priprema za operaciju, kad ono - šok i nevjerica. Poslana je u Zagreb sa sepsom! Dakle, torakalni dren se inficirao (svaki dan povišena temperatura, a eskaliralo je vjerojatno preko vikenda kad je tekućina slobodno curila kroz ranu gdje je dren bio uvućen i sve se inficiralo). CRP u nebo, leukociti također, kalij do jaja.... užas. Operacija se odgađa, uvodi se terapija antibioticima (dva ili tri simultano) i to intravenozno. A tumor buja, njen stomak također. Nastavak slijedi.
 
28.07.2018
32
90
18
52
Tjedan dana liječenja antibioticima. Svakih sat vremena presvlačenje (mokra od tekućine iz pluća), stavili joj neku prekrivku kroz koju ne curi ispod leđa - nešto za bebe, ako se upiške, da ne ode u madrac. No, nakon dan-dva poslali su je na Jordanovac - plućna bolnica. Kad je došla tamo i kad su vidjeli nekoliko slojeva gaza, kako ne bi procurilo tako brzo, pita sestra - što će vam to? Što ne stavite vrećicu. Vrećicu? Da - i izvadi ona neku vrećicu koja je na jednom kraju imala kratku cijevčicu i ovalni dio koji se zalijepi za kožu, a u sredini je otvor koji je spojen na tu cijevčicu. I vrećica još ima na kraju priključak za drugu vrećicu - kao onu od katetera. Spas! Nema više mokrih leđa i presvlačenja svakih sat vremena. Kao što sam rekao - tad se skoro više nije mogla ni kretati, tako da je to sve bila patnja za nju, ali izdržala je, čak se i zezala. Onda je nakon par dana mjehur, pritisnut od silne vode u abdomenu, prestao funkcionirati, pa je dobila kateter.

Operacija je zakazana opet u srijedu, tjedan dana nakon što je trebala biti operirana. Srijeda ujutro, ja dolazim do Petrove, bila je tamo i njena mama. Kaže moja punica doktoru - vi ako nju danas ne operirate, ona će pući. Operacija je trajala 4,5 sata. Uspjeli smo uloviti vidno umornog kirurga poslije operacije da nam kaže koju riječ. Kaže on - izvadili smo monstruma od preko 5kg, ali su kolateralno morali van i maternica i jajnici, jer je prva analiza pokazala da je maligno. Ali to nije sve - sumnjivo im je bilo debelo crijevo, pa su konzilijarno zvali abdomenalnog kirurga s Rebra koji je došao odmah - ona je još bila pod anestezijom. Uzeo je uzorak, bio je tumor, pa je napravio resekciju debelog crijeva. Srećom, dobro je spojio i nije joj bila potrebna stoma. PHD će kasnije pokazati da se radi o primarnom tumoru debelog crijeva sa metastazom na jajniku. Preporuka - javiti se onkologu.
 
28.07.2018
32
90
18
52
Kako nismo više imali povjerenja u bolnicu u našem gradu, tražili smo preporuku za onkologa u Zagrebu. No, sa svih strana smo dobivali preporuku da ipak to odradimo doma - onkološki protokoli su svuda isti, a lakše će joj biti oporaviti se u onom periodu između terapija ako bude doma. I tako, po preporuci došli do onkologa kod nas. Tražili smo nekoliko mišljenja i sva su se poklapala - treba napraviti PET/CT, da se vidi ima li udaljnih metastaza, treba poslati zahtjev za testiranje na RAS/KRAS mutacije na patologiju (kako bi se mogla uključiti imunoterapija u protokol), te uzeti markere. Onkolog za kojeg smo dobili preporuku rekao je potpuno isto, s tom razlikom što nam je detaljno pojasnio zašto sve to.

Napravili PET, uzeli markere.... katastrofa. Markeri jako visoki, PET pokazao dvije metastaze na jetri, dvije u limfnim čvorovima, ostatke primarnog tumora, hrpu malih aktivnih točkica po crijevima, potrbušnici.... užas. Pokazao i tromb u lijevoj vratnoj veni (subklaviji)... točno mjesec dana nakon otpuštanja iz Petrove, završila u bolnici u Osijeku. Bio je 15.04. (operacija u Petrovoj bila je obavljena 02.03. - zamislite da je čekala naručeni ultrazvuk abdomena 01.04. u Osijeku - vjerojatno ga ne bi dočekala). Prvo tromboprofilaksa (zbog tromba, jelda...) onda nakon 6 dana prvi ciklus kemoterapije po FOLFIRI protokolu (Irinotekan, Leukovorin, Fluoraracil) intravenozno 48 sati neprekidno. Nalaz sa patologije (RAS/KRAS) još nije bio došao, pa nije mogla još početi imunoterapija, a ekvivalent (bevazicumab - lijek koji sprečava tumor da se širi) nije mogao biti uključen u terapiju zbog moguće komplikacije sa trombozom. Idem nasamo na razgovor sa onkologom. Dobar čovjek. Iskren. Kaže - gle, ovo je gadno. Sve ovisi kako će reagirati na terapiju. Može vrlo brzo umrijeti, može u potpunosti ozdraviti. Mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da ju spasimo, ali ne ovisi o nama. Pitam ga: recite mi doktore, što ja još mogu učiniti da pomognem, da olakšam njoj ili da pomognem u liječenju, bilo to legalno ili ne. Razumljivo zašto sam ga to pitao - već sam bio saznao za ljekovitu moć ulja. Kaže on - gle.... što god se odlučiti koristiti, ja nemam ništa protiv, ali morate mi reći. Ulje.... ja imam dobra iskustva s njim. Pacijenti koji su ga koristili uglavnom su pokazali bolje, jako dobre čak rezultate. Samo, nemojte da vas neko vidi da ga koristite, jer mi imamo obvezu to prijaviti. I recite mi ako ga počnete koristiti, jer ako dođe do čudnih nuspojava, ja moram znati što sve koristite, da mogu prepoznati odkud te nuspojave. Imao sam pacijenta koji je halucinirao. Kad sam ga nasamo pitao koristi li ulje, rekao je ne, niti slučajno. Morao sam pretpostaviti da su nuspojave rezultat kemoterapije i mijenjati protokol na jedan manje učinkovit, ali uz blaže nuspojave. I - rekao je - pazite na kvalitetu ulja. I onda detaljno opisao miris, boju, viskoznost.... To je bilo presudno, do tada sam samo čuo za ulje, tada sam počeo aktivno istraživati gdje i kako ga nabaviti. Nastavak slijedi sutra.
 

mea

13.06.2018
35
37
18
44
I ja sam se sva preznojila citajuci. Jadna zena sta je sve nije snaslo.
Kako je sada? jel djeluje ulje?

Možete li mi malo ovaj dio objasniti oko tromba u vratnoj zili? Naime moja mama se bori sa kancerom dojke koji se vratio i zahvatio okolne limfne cvorove pod pazuhom i u vratu. Medjutim taj dio sto je na vratu je strasno boli posljednjih 10tak dana. sutra smo na kontroli kod onkologa, pa cemo vidjeti sta ce on reci za taj vrat koji nas jako brine.
Tromb mi nije naumpao, ali doduse vec pije lijekove za trombozu koju je imala u nozi prosle godine..

na ulju je nepunih 4 sedmice, stigli do doze od nekih 10tak kapi.... gledat cemo sto prije da uduplamo....
da budem iskrena, ne mogu samo da docekam da vidim neki pomak nabolje...

e da, takođe je na kemo terapijama, ali ih ne prima redovno jer ima velikih i stalnih problema sa niskim leukocitima.
 
28.07.2018
32
90
18
52
Ipak još jedan post danas.
Dakle, krenula kemoterapija. Došao i nalaz RAS/KRAS - negativan, hvala Bogu. U protokol uključen Erbitux - blokator jednog gena hormona rasta preko kojeg tumorske stanice traže da im se pruži kapilara, kako bi se hranile. Nuspojava - gadan osip. Hormon rasta obnavlja kožu, pa ako je blokiran, svi izloženi dijelovi kože, dakle uglavnom lice, ne mogu se obnavljati, nego na bombardiranje svega i svačega iz okoline reagiraju osipom i infekcijama. Znači, lice joj je vrlo brzo bilo gore nego u tinejdžera sa najgorim problemima s aknama. Ali u međuvremenu upoznajem čovjeka koji se liječio i izliječio s uljem. Išao je i na kemoterapije, ali prognoze su mu bile nula. A, čudesno se izliječio i već je više od pet godina čist. Preventivno koristi još ulje i pristao je nabaviti ga meni. Dobio sam 60g ulja sa uputama oko doziranja. E, tu kreće priča...

Krenuli smo sa preporučenih pola zrna riže dnevno. Iscijedim iz šprice po prilici koliko bi to moglo biti i stavim na koricu kruha. Bilo je večer. Ona to proguta i spava snom pravednika do podne sutradan. OK, idemo dalje prema preporuci povećavati dozu. Bilo je tu svega i svačega - najviše spavanja. U jednom slučaju mi je zaspala na rukama. Dakle, bio sam skuhao ručak (pileća juha, dvije orade, one iz shopping centra, već očiščene, na električnom roštilju, domaća blitva iz vrta moje mame i kuhani mladi krumpir - obadvoje obožavamo ovakav obrok). Uzela je dozu ujutro i nekako nije baš djelovalo na psihu do ručka. No, taman kad je ručak bio na stolu, kaže ona: "Meni se malo vrti, ali gladna sam...". Rekoh - ajde onda pojedi, pa lezi spavati. I pojela ona juhu (kaže, baš je dobra - nabavio sam domaće piliće, one koji trče po dvorištu). I krene jesti ribu. I u pola orade kaže - joj tako mi je fino, ali ne mogu, jako mi se vrti. Rekoh, OK, ostavi onda to, operi ruke, ali tu na sudoperu (kontam da neće stići do kupaone) i lezi. Digne se ona, a ja iza nje, pratim ju kao duh. I krene prati ruke nad sudoperom, ja vidim da tone, sve niže i niže joj se koljena savijaju. Obuhvatim je oko struka i pitam: "Jesi dobro?". Kaže ona: "Ma da, sve je OK." i u tom se trenutku objesi na moje ruke. Mislio sam da se onesvjestila, ali je onda počela hrkati.

Odvučem je do kauča u dnevnoj sobi i polegnem. Probudi se i kaže: "Ma mogu ja sama.", ali ruke ne slušaju. Kasnije mi je rekla, da se htjela poduprijet rukama da se pridigne, ali ruke su joj bile kao od spužve. Zaspala je opet i spavala nekoliko sati. Hvala Bogu, kad se probudila, sve je bilo OK.
 
28.07.2018
32
90
18
52
Možete li mi malo ovaj dio objasniti oko tromba u vratnoj zili? Naime moja mama se bori sa kancerom dojke koji se vratio i zahvatio okolne limfne cvorove pod pazuhom i u vratu. Medjutim taj dio sto je na vratu je strasno boli posljednjih 10tak dana. sutra smo na kontroli kod onkologa, pa cemo vidjeti sta ce on reci za taj vrat koji nas jako brine.
Tromb mi nije naumpao, ali doduse vec pije lijekove za trombozu koju je imala u nozi prosle godine..

na ulju je nepunih 4 sedmice, stigli do doze od nekih 10tak kapi.... gledat cemo sto prije da uduplamo....
da budem iskrena, ne mogu samo da docekam da vidim neki pomak nabolje...

Pa, moja supruga nije imala nekih simptoma vezano za tu trombozu. Odnosno, imala je jedan ili dva dana natečenu lijevu ruku i bolove u vratu, ali kako je bila sva natečena tih dana (to je bilo po povratku iz bolnice u Petrovoj), nije tomu pridavala preveliku pažnju. A i prošlo je za dan-dva. Ako već pije antikoagulantnu terapiju (martefarin, marivarin ili nešto slično), onda tromb ne bi trebao biti problem, odnosno ne bi treba uzrokovati nikakve dodatne simptome.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Pantagan

mea

13.06.2018
35
37
18
44
da, ima smisla. Ne znam tacno sta pije, ali receno joj je da ce piti te lijekove dok god se ne izlijeci od kancera..
to je kdo nej strana koja je i operisana. Odstranjena dojka i svi limfni ispod pazuha na toj strani. NIsam pametna.... nadam se da ce onkolog biti sutra pametniji pa da ce imati neku ideju sta moze biti....
inace ulje mama tolerise relativno dobro. kao i vasa zena, spava joj se, nekad vise nekad manje.. ali vec je lagano razvila toleranciju pa je podnosljivo.

zaboravih vam reci, i njoj su u srijedu oko 1,2 l vode iz pluca izvukli (vidim da je i vasa zena sa tim imala problem)...Navodno ce se i vracati ta voda, treba kontrolisati i pratiti....
uzdam se u ulje, toliko sam procitala pozitivnih prica... i nadam se da cemo mi biti sljedeci sa pozitivnom pricom.
svakako sutra cekam nastavak price..
 
  • Sviđa mi se
Reactions: Ringlov
28.07.2018
32
90
18
52
Ne bih Vas htio sad baciti u bad, ali moram reći činjenice - kad su mojoj supruzi odstranili primarni tumor (i tu monstruoznu metastazu na jajniku), više problema s vodom u plućima nije imala. Svaki slijedeći CT i PET je rekao - nema više tragova pleuralnog izlijeva. To je bilo prije dvije godine i nikada od tada više problema s vodom nije bilo.
 
28.07.2018
32
90
18
52
I tako... pokušavamo povećati dozu, ali ona ne može razviti toleranciju. Nabavio sam prazne kapsule i punio ih sa 0,1 g po kapsuli. Dakle, trebala bi uzeti 10 takvih za dnevnu dozu liječenja. Ona jedva dvije može uzeti - od svake spava cijeli dan. Nekako smo došli na 0,25g dnevno (pet kapsula po 0,05g), ali to je bio apsolutni maksimun. Srećom, surfajući i istraživajući naiđem na stranice jedne privatne klinike u Kaliforniji koja se bavi upravo liječenjem uljem. Naiđem i na službene preporuke. "Ako osoba ne može razviti toleranciju na THC, preporučuje se uzimanje analno, pomoću čepića sa mixom ulja sa kakao maslacom.". Kako mi je kokosovo ulje bilo dostupnije, naručio sam kalupe s eBaya i pravio mix kokosovog ulja sa ovim uljem. Dozirao sam u početku jako slabo, ali kad sam vidio da dobro podnosi, pravio sam čepiće s 0,25g ljekovitog ulja (+1,75g kokosovog) i uzimala je 4 dnevno - taman preporučena doza od 1g. Napokon, doza za liječenje bez imalo ili s vrlo malo psihoaktivnog djelovanja.

I dalje je išla na kemoterapije + imunoterapija i dosta je dobro to sve podnosila - jedan dan joj bude muka i povraćanje, a dalje je OK. Osip je prisutan, ali jbg... No, vene to nisu podnosile dobro. Postalo je gotovo nemoguće izdržati cijeli ciklus od 48 sati u jednoj veni, pa se znalo dogoditi da joj daju kemoterapiju u nogu (vrlo zanimljivo kad tako mora na wc). Onkolog je vidio da to nije baš dobro, pa je preporučio ugradnju porta - torakalnog centralnog venskog katetera. Dakle, radi se o malom silikonskom rezervoaru sa silikonskom iglom koja se ubode u široku venu u toraksu. Sve to je ispod kože koja zaraste, pa se niti ne vidi. A, onkolozi ju nađu iglom. Operacija ugradnje istog je rutinska, ali zahtjeva full anesteziju. OK, pristane ona na to. Kirurg koji će izvršiti operaciju - isti onaj s početka priče (voditelj torakalne kirurgije, da onaj koji je kriv za sepsu!). Kaže ona - ma OK, to je rutinski, valjda neće opet napraviti neki propust. I mislite da nije?

Nakon operacije, kaže doktor (torakalni kirurg), može se već na slijedećem ciklusu koristiti. Slijedeći ciklus - još je sve natečeno od operacije. OK, na slijedećem će. Slijedeći - onkolog proba nabosti iglu u port - ne ide. Odnosno, kao ide, ali kad pusti fiziološku otopinu, ona ne ide. Pa na slijedećem ciklusu - opet isto. Pošalje ju on do torakalnog kirurga, ovaj nabode injekciju i špricne heparin (kao, da se "propere" port),a moja supruga vrisne od boli. Kaže on - mora malo boliti, evo port radi i sad sam ga proprao. A ne mora i ne smije boliti - to znači da lijek, fiziološka tekućina ili štogod probali pustiti - curi u okolno tkivo. Na kraju zaključak - kreten je ugradio port naopako!!! Port ima na stražnjoj strani rezervoara metalnu pločicu. Kad onkolog uđe sa elastičnom iglom, ona dođe do pločice i savije se prema dolje, u rezervoar. Ako je port naopako ugrađen, igla dođe do pločice i savije se, ali rezervoar je s druge strane. Dakle, savije se u ništa - u tkivo.
 
28.07.2018
32
90
18
52
I tako - moja supruga sa ugrađenim portom kemoterapije i dalje prima u vene, koje su u sve gorem stanju.

Spomenuo sam da joj je otkriven i tromb. Terapija za trombozu je počela sa heparinskim injekcijama, pa nastavljena tabletama martefarina. Martefarin blokira vitamin K koji ima značajnu ulogu u zgrušavanju krvi. Ako se blokira, vrijeme zgrušavanja krvi se produžuje. To vrijeme zove se prototrombonsko vrijeme (PV) i izraženo je na nekoliko načina, a univerzalna oznaka je INR. PV (INR) vrijednost je kod ljudi koji nisu na antikoagulantnoj terapiji oko 1. Kod ljudi na martefarinu cilja se na vrijednost između 2 i 3, nekad više, ovisi o kakvoj se komplikaciji radi. Ali, uobičajeno je da bude između 2 i 3. Martefarin često ima interakciju s drugim lijekovima. Doziranje se određuje od kontrole do kontrole (jer dosta ovisi o pacijentu i njegovim prehrambenim navikama).

E sad, spomenuo sam i da moja supruga prima Erbitux koji uzrokoje gadan osip. U jednom slučaju, kad je došla na terapiju, osip je bio zbilja jako gadan i inficirao se. Onkolog je prepisao antibiotik (Doxiciklin) da se sanira stanje. Slijedeća kontrola na transfuziji (zbog tromba) - PV INR je preko 6! To znači da postoji realna opasnost od unutarnjeg krvarenja. Kontam ja što bi moglo biti i skontam da je jedino taj nesretni Doxiciklin uveden, sve ostalo je kao i prije (a PV je uobičajeno bio oko 2). Uzmem upute o lijeku i vidim slijedeće: "Ako se uzima skupa sa oralnim antikoagulantnim lijekovima - pojačava antikoagulantno djelovanje.". Tu smo dakle! Kažem to transfuziologu, a on će: "A valjda je to tako - ako vi kažete.". Prilično bahato. Kažem to i onkologu, a ovaj se ispričava. Kaže, jbg - nisam na to mislio. Ne mogu ja provjeriti svaki lijek koji pacijent prima, a nije u mojoj domeni. Sorry, pazićemo dalje. I tako.... prošlo par tjedana, opet se vratila infekcija osipa. Kaže onkolog - trebali bi opet Doxiciklin. Kažem ja: "A, znate što je bilo zadnji put.". Kaže on - znam i poslaću konzilijarno sve na transfuziju, pa će oni odlučiti o dozi martefarina dok je na antibiotiku. Dolazi nalaz sa transfuzije - oni povećali dozu!!!! Ja ne mogu vjerovati. Srećom - kontrola za par dana. Kaže onkolog, jbg - ja ne smijem protiv njihovog nalaza, ali preporučujem da preskočite koji put martefarin. Supruga kaže - ma pijem ja kako oni kažu, brzo je kontrola. I tako, za par dana, kontrola na transfuziji - PV INR preko 5! Kaže transfuziolog: "Opa, kako sad to?". Kažem ja: "Pa, jeste vi normalni! Jeste dobili sa onkologije nalaze i dopis? Znate da se to već dogodilo? Šta se pravite mutavi?". Kaže on: "Ma, ja sam mislio - možda ono nije bilo zbog antibiotika, možda je jela više zelenog povrća, znate to utječe na PV!". E, tu sam pukao: "Jela više zelenog povrća? Bogatog vitaminom K? Koji bi SMANJIO PV, a ne povećao ga! Jel' Vas ja trebam učiti vaš posao?". Pokunjio se on i kaže: "Sorry, u pravu si. Evo, nek' ne uzima martefarin 3 dana, pa će onda po novoj, smanjenoj shemi.".
 

h0nda

"easy skanking"
Prijatelj Foruma
02.03.2016
2.640
13.732
358
Stari moj teska prica, ne mogu si ni zamisliti kako je vama samo, sto je najzalosnije u svemu tome je da nam je zdravstvo kronicno lose cast rjetkim iznimkama ali zbilja rijetkima koji znaju sto rade. Susreo sam se s doktorima u manje slozenim i opasnim situacijama gdje su svojom krivicom ,nemarom i krivim dijagnozama skoro pogorsali zdravstevno stanje zeni mi a ne popravili ga, neznam da sam na tvom mjestu i sa takvim doktorom tesko da bi to sve mogao podnjeti samo tako, zbilja neznam! Zelim sve najbolje