Svojevremeno, dok sam još pio i imao svoje ispade nekontrolirano-svijesne-konstruktivne naravi, bacio sam, budala, pijan stolicu u more. Neki ljudi su mi se iz daljine derali, ja ih nisam šljivio, i nastavili smo svojim putem. Da se odmah razumjemo: ponašanje mi je u alkoholiziranom stanju bilo koma i radio sam ogromnu štetu jer nisam znao kanalizirati izbacivanje Energije (što svi èinimo i moramo èiniti) u produktivan naèin veæ uz destrukciju. Danas, sam totalno druga prièa (da sad ne govorim koliko, ali ja to volim reæi: "Ponovno sam roðen u Ljubavi Postojanja") i to naravno više ne èinim, iako ne osuðujem to što sam radio..jer da nije bilo toga sada ne bih bio ono što jesam. Na greškama se mora uèiti. Uglavnom, grunuo ja stolicu i pluta ona a mi produžimo. I nakon nekih 2 sata, napravili mi par krugova po gradu, i prolazimo centrom, kad ja vidim pandura iza sebe. I pratio on mene i Prijatelja i ja to skužim i pošto mi Prijatelj bio 10m od mene ja mu doviknem da bježi jer da nas pandur prati. I vikne meni pandur: "Ej, deèko stani!" i Prijatelj mi pobjegne u obližnju graju, gustiš. Ja se okrenem i stanem i pandur doðe do mene i govorim mi da di mi drugar. Ja mu naravno odgovaram da ne znam o kome prièa pošto nitko nije bio samnom...no, Istina, ni ja nisam znao di on nestao
Ugl, govori on meni da me vidio kako bacio stolicu u more na što se ja isprva pravio blesav (ispitivo situaciju) da da li je on siguran da sam to ja...no kad skužio da je, kažem da sam to uèinio. I govori on meni: "Gospodine, imate 2 opcije: ili možete vratiti baèeni predmet na prvobitno mjesto ili æete iæi samnom u policijsku postaju radi remeæenja javnog reda i mira" I ja pristadoh na drugu opciju. Dolazimo do mora i vidim kako stolica pluta. I on meni govori: "Vratite stolicu gdje je bila i kao da se nikad nismo ni vidjeli". Ja se skinuo u gaæe, bilo 4uj, i bacio se u more, donesao stolicu i stavio je di bila. A on se okrene prema meni, pruži mi ruku i kaže: "Svaka vam èast. Èovjek ste! Nikad se nismo vidjeli." I okrene se i ode.
Ovog se primjera uvijek rado sjetim. Èovjek mi je ponudio alternativu, moguænost da popravim pogrešku, da se svojevoljno ispravim... I taj primjer i njegov èin su postali djelom mene i uzrokom zasluživanja njegova poštovanja kao Biæa. Svi griješimo. I svi moramo imati moguænost da ispravimo naše pogreške. Iskaljavanja, zlostavljanja i razno-razne opresije i represije samo rade kontra-efekt. Ovo šta je navedeni policajac uèinio, bila je Istinska odgojna metoda puno veæa i dublja nego bilo koje zatvaranje, psihièko ili fizièko zlostavljanje ili zatvaranje u pritvor. Ujedno, to je i jedini policajac koga pozdravim u gradu kad ga vidim.
Tako da nisu svi isti i kao šta kaže brat Gens: ne valja generalizirat. Nažalost, èovjek je paradiksalno Biæe, jer umjesto da kad osjeti na svojoj koži nepravdu i da ju ne èini kada dobije moguænost tzv. "superiornosti" (po pitanju hijerarhije), on èini suprotno pritom iskaljavajuæi se zbog osvete. Ujedno, znate onu staru: "Daj èovjeku moæ i novac i vidjet æeš kakav je". Tako da, policajci šakom i kapom uživaju u svojoj zakonskoj "uzvišenosti" i bojazni graðanina od te sjajne kovine simbolièke datosti (iako, nikad ih se nemojte bojati ili im dopuštati išta više nego što bi dopustili i drugima) i zapravo koriste taj poslom steèeni status da oni imaju zakon u svojim rukama. Tako mi je jednom civil na moj upit: "zašto se derete 50m od mene da dolazim do vas umjesto da ili krenete prema meni ili da me saèekate i ne propustite dok pored vas prolazim...kao da mi nešto nareðujete" odgovorio (deruæi se): "Pa mi sve možemo...sve!!!" Nakraju kad su me pitali zašto sam se tokom cijelog pretresa i ispitivanja smijao, rekoh: "Pa kako da vam se ne smijem kad danas èuo najveæu glupost!"
Veæina su jadni..ali, eto, u svakom žitu ima kukulja
