Prst Sudbine / Dar Života

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

No Joke

Predvodnik Krda
Poznanik Foruma
10.09.2012
5.084
17.173
398
42
Tacna
Pozdrav dobri ljudi na još boljoj vibri :joint2:.
Posljednjih 12-tak dana sam prilično izostajao sa foruma, nije svojevoljnom odlukom, spletom gadnih, preciznije groznih okolnosti i to je jednostavno moralo biti tako. Komplet tih groznih okolnosti smatram prstom sudbine, ali sam dobio i najljepši dar ikad, a to je novi život, odnosno priliku za novi život. Mnogo sam razmišljao ovih 12 dana vezan za bolničku postelju. Imao sam mnogo vremena za takve stvari iako mi baš nisu bile preporučljive. Jednostavno mi psiha nije davala mira, a kao "brain cleaner" koristio sam se meditacijom kako bih se očistio loših "flashbackova" i olakšao svoj uistinu ranjen mozak.
Reći ću vam samo da vas ne želim previše opterećivati, ali jednostavno se osjećam mnogo lakše kad izrazim nekom svoje mišljenje, pogotovo kad je riječ ljudima ovog foruma koji su po meni jedan od najboljih kolektiva, te jedini kolektiv čija pozitiva daje ogroman pozitivan impuls na cijelokupno ljudsko biće.
Neke stvari koje su mi se dogodile te kobne noći, i cijeli razvoj događaja u danima poslje mi je malo više sijeo na mijesto tek unazad par dana. Evo kratka pričica o mojoj sudbini te kobne večeri prožete misterijom:

-Taj dan prije 12-tak dana tekao uglavnom kao i svaki dan u mom životu. Posao do 14h, kući žena, mala stiže iz škole, ručak krčka, zadaća s dijetetom, lagano duvkanje nakon ručka. Predveče ćemo neki film, izbacujem kalorije nakon ručka brzinskim 20 kilometarskim đirom bicom dok je još dan. Doma uveče valjanje sa moje dvije bolje polovice, gledanje nekog filma, i nakon ponoći klasika pratim ženu u krevet, malena već spava. Poljubim ženu i šapnem joj, reko ljubavi odoh đir do frenda u park popit sokić, zapalit i eto me kroz sat-sat i pol, na odlasku odem poljubim dijete, uzmem za pljugicu, u garažu po bicikli, sjedam i pičim nekih kilometar i pol do parka ispred frendove kuće, popit fantu zapalit gic i razlaz. I ništa, pičim ja ulicam grada prema kolegi, taman ponoć otkuca, i da ga ebeš na dva križanja me baci u maglu onaj šaban što vuče topa za špricat komarce. A reko jesam neke loše sreće opra me lik oblakom dima ko da sam komarac. Ništa, nabijem majicu prek usta i piči dalje, ma nekih 300 metara dalje još jedan taj što šprica komarce i opet ko zavraga sune oblak te otrovčine u mene. Ono reko ok, majica je na ustima, stišćem pedalu i pičim do parka. I tak frend tamo sa bočicom kole i bočicom fante, pljugica se dimi, ja smotam svoju pa kao dodajem se, malo ćakulamo i duvkamo. I niš nekih sat vremena druškanja, reko lagano kući, treba neš i oka sklopit. Palim svijetla na bicu, sjedam na njega i to je to. Više se nisam sijećao ničega. Sljedeće sijećanje koje mi dolazi iz te večeri, jest umivaonik u mom kupatilu iskapan sa krvlju, ručnik bijeli oko vrata natopljen krvlju, stavljam prst u usta krv iz usta, iz oba uha osjetim curi neš, pipam isto krv, odjednom krv iz nosa i fontanica krvi iz glave počne špricat, vid mi postaje zamagljen. Postavljam si pitanje šta se desilo, kako sam u kući, sav krvav kao da me divlja zvijer napala. Majica mi se počinje natapati, moram na kat probudit ženu. Ustajem se, osjetim pad na pod, i neku navalu snage u udovima, rekao bih da se čovjekov mozak prebacuje u mod za preživljavanje i impulsira nadljudsku snagu u udove. Tu mi se javljaju flashbackovi puzanja uz stepenice do vrata spavaće sobe, moj pogled iz žablje perspektive, u mutnom kadru moja krvava ruka grebe po vratima spavaće i jedva izvikujem "ljubavi pomagaj". Sljedeće čega se sijećam vrištanja, plača, dijetetovog uplakanog glasa i uzvika "tata nemoj otić, tata molim te!" i ženinih uplakanih uzvika "ljubavi, ljubavi!". Nakon toga izgubljen pojam o vremenu, noć je i dalje, sljedeće se sjećam sav krvav sam u prizemlju kuće, dolazak roditelja, žive par kuća dalje od mene, plača majke, oca kako me grli u suzama, noseći svoju štaku u ruci i riječi hitna pomoć.
To je to, tu prestaje program emitiranja u mojoj glavi. Sljedeće sijećanje me vodi tek 52 sata nakon nesreće. Budim se u bolničkom krevetu sa strašnim bolovima glave, vezan sam za krevet, imam ovratnik onaj oko vrata, neka crijeva mi vire iz glave, a i iz kitobera, kroz prozor koliko vidim nepoznata okolina. U šoku sam, gledam oko sebe, stari i stara iovak bolesni, uplakani sjede pokraj mene i drže moju princezu, kćerkicu u krilu, žena mi na vratima plače, prijatelj iz osnovne škole je tu, moja prva simpatija, dolaze mi još 4 frenda stara moja bikera na vrata. Svima su oči pune suza, ja ih promatram i i svi mi se smiješkaju. Ulaze dvojica doktora u odijelima, pogledaju me i pitaju, mladiću jesi prisutan. Samo sam rekao, daaa, ali šta je ovo, šta se dogodilo, gdje sam? Oni su samo lagano zapljeskali, pogledam u oca s desne strane, reko tata šta se desilo, kakva su mi ovo crijeva iz glave, spremnik krvi sa strane, zašto imam kateter, ovratnik i zašto sam vezan za krevet? Stari me je samo zagrlio i rekao ma nebrini sine sve je dobro sad, glavno da si ti ponovo sa nama. Nakon toga mi žena i mala šapnu na uho, mi te volimo ljubavi, prijatelji su ti došli u posjet, i dalje pristižu. Samo se ti odmori. Ništa ja zaspao lagano, budim se i dalje na intezivnoj i prevoze me u poluintezivnu sobu. Hvatam medicinsku sestru za ruku u potrazi za odgovorima. Ona sjeda kraj mene i počinje mi kronološku priču. Veli te mistične večeri, sam u nerazjašnjenim okolnostima zaradio tešku ozljedu glave, te je nakon kratkog vremena od ozljede prilikom transporta iz mojeg grada u drugi grad, sa većom bolnicom i boljim ekspertima na područiju neurokirurgije, došlo do moždane kome i pada odkucaja srca. Te su hitno kontaktirali vojni helikopter u blizini koji me preuzima i ogromnom brzinom transportira na heliodrom bolnice na neurokiruršku intervenciju, gdje me već u dopremaju u 3:30 i gdje me dočekuje tim vrhunskih neurokirurga spremnih za anesteziju, skidanje skalpa, rezanje lubanje, punktiranje krvi iz mozga, heftanje i krpanje glave, respirator, aparatura za održavanje života, spajanja 40 igala po cijelom tijelu na živčana točke i završetke živčanih vlaknana i počinjanje slanja impulsa putem živčane mreže da bi se mozak probudio iz trenutne kome, koja je trajala 31 sat. Glasgowski indeks ozljede glave je bio 5. Ozljede glave popraćene su ovakim rasponom ozljeda:
~od 0-8 (teška ozljeda glave i mozga 92% smrtonosne ozljede)
~0d 8-13 (srednje jačine ozljede glave i mozga 47% smrtonosne ozljede)
~od 13-21 (lakše ozljede glave i mozga smrtonosne svega 2%)
Uhuhu reko sestro, pa jel to tako zaebato bilo. Veli mi ona da je lokalna hitna podnijela crvenu prijavu mupu, odbačene su sumnje da je ozljeda od pada s bicikla. Predpostavlja se da je mogla biti zadobivena jedino velikom brzinom cca. 70 km na sat i direkt zabijanja u ćošak zida ili pada na rizol. Odmah sam rekao da nemam sijećanja vezano za kobnu nesreću, iako je nemoguće. Za mene je moj bicikli dio mene, ja sam doslovno srastao sa njim. Uz stepenice, niz stepenice, po zidu, sa zida na zid, do 68 km nizbrdo, po šumama i gorama, planinama, potocima, cestama, to je moja strast. Odgovorno sam i potvrdio liječnicima svoje mišljenje da je po svemu nemoguće da se meni to dogodi kao osobi koja je natukla točno 22.000 kilometara za svega 2,5 godine na tom biciklu, to su im i moji prijatelji iz bajkerskog društva potvrdili, i istakli su da sam presposoban te imam iza sebe i profesionalnu karijeru i aktivna sudjelovanja u masi bajkerskih klubova, udruga, društava, manifestacija. Doktori kad su čuli cifru od 22 soma kilometara za tako kratak period su se složili i rekli da oni toliko autima ne naprave kilometara u tom periodu. Četvrti dan nakon operacije lagano dolazim sebi, povratak koordinacije, izoštravanje pogleda, vade mi drenove iz glave, kateter, skidaju, ovratnik odstranjuju i nastavljaju me pucati putem infuzije sa masom B vitamina i lijekova na svakojakoj bazi. Isti dan podveče me premještaju u regularnu sobu, gdje lagano pravim prve korake uz pomoć brižnog osoblja. Doktori u viziti peti dan ostaju zapanjeni mojom mentalnom snagom, vokalnim i motoričkim sposobnostima, te pozitivnom energijom i prozivaju me svojim herojem. Za mene su oni i sestre na odijelu najplemenitiji ljudi koje sam ikad susreo u životu i zauvjek ću im biti zahvalan. Daljnji napredak iz dana u dan postaje sve rapidniji, iako su mi davali svega 8% šanse da ću preživjeti ja se trudim biti što pozitivniji, naoružan samo smiješkom, pokojim vicom, tu i tamo neku spačku sestrama priredim i trudim se ohrabriti ljude koji dolaze sa svojim nevoljama na odijel i dati im koju riječ utjehe. Uz tih mizernih 8% šanse za preživljavanje moderna medicina u priručniku navodi da nakon takve ozljede šanse su čak 80% da će ostati trajne psihičke i motoričke posljedice, a kompletan oporavak tek sljedi koji će trajati dugih 18 mjeseci. Za sada kako kaže moj doktor iznimnom mentalnom snagom i pozitivnom energijom sam srušio temelje moderne medicine dokazavši da je ogromna podrška obitelji, prijatelja, poznanika uz već navedenu pozitivu bila presudna brzom oporavku bez ikakvih većih posljedica. Mnogo ljudi me posijetilo u tih 10-tak dana u bolnici, čak 144 osobe, te sam primio preko 400 poziva i poruka podrške. To je ono što nas ljude čini posebnima. Uvelike sam i zahvalan mojim druškanima tu sa vutre koji su mi bili od velike pomoći u ovoj mojoj borbi. Od srca vam hvala, svaka vaša riječ podrške i dobrih želja je odaslala jedan ogroman pozitivan impuls u moj mozak i učinila me sretnijim, hrabrijim i pozitivnijim u daljnoj borbi.
Neki dan mi je doktor donio kompletnu listu kemijskih spojeva pronađenih prisutnih u mojem mozgu na dan operacije. Odmah šta sam ugledao na listi je bila neka skupina kanabinoida koja se žustro borila u očuvanju moždanih stanica, tu je na listi bila i jedna od po meni najspiritualnijih molekula DMT. Nešta najmoćnije, duhovno, molekula koja se aktivira samo kod moždane smrti i pruža izvantjelesno iskustvo. Neki dan mi je došlo mnogo flashbackova iz operativne sale, vidio sam sebe na operativnom stolu iz ptičije perspektive, grupu ljudi u bijelom koji su oko moje glave, razna izvikivanja i borbu. Sve je kratko trajalo, možda 20-tak sekundi, sve sam vidio kroz neku sumaglicu i tu iz ćoška zida primjećujem plavkasto sivu masu koja se formira u oblik moga voljenog božanstva i frenda Ganeshe koji je izustio riječi: "Prava istina nije uvjek onakvom kakva se čini, vrijeme je za povratak" i pokazao je u smijeru operacijskog stola i nestao, sve je zabljesnulo i kraj vizije. Neki dan sam mu zahvalio tokom moje seanse meditacije na daru života, srećem ga gotovo u svakoj meditaciji, a osobno sam ga upoznao prije par godina na jednoj dmt seansi sa mojim modernim šamanom. Malo me je kopalo šta je mislio s tim da nije prava istina onakom kakva se čini. I onda prije tri dana mi u posjet dođu krimosi sa odijela za ubojstva u bolnicu i ono ostao sam bez riječi.
Kobne večeri dobijena je anonimna prijava da skupina mladića u točno doba mog povratka proganja automobilom biciklista i izvikuju "ima da te zgazimo" i raznorazne psovke u vidno alkoholiziranom stanju, te uistinu pokušavaju usmrtiti biciklista bez razloga. Nakon svega par minuta 200 metara dalje dobijena je prijava da je isti auto velikom brzinom pokupio biciklista odbacio ga u zid, te su ga par puta nabili nogom u glavu, poljevali rakijom i napustili mjesto zločina pjevajući. Primili su i dojavu da je biciklist sjeo na iznenađujuće ispravan bicikli i odteturao laganom vožnjom. Nakon toga do jutra je još stiglo podosta prijava o toj skupini mladića, definitivnih sotona u živom obliku, kako su pokušali usmrtiti trudnicu sa dijetetom u kolicima u rano jutarnjim satima, oštetili su neke automobile na parkingu i nestali. Poznata je marka vozila, tablice su bile dijelom prikrivene crnom izolirkom, ali se vidilo iz kojeg su grada i koje je zadnje slovo , dobna granica mladih sotona u rasponu od 18 do 23 godine. I dalje se traga za njim, 14 radio postaja šalje apele na građane ukoliko išta znaju da jave. Čak je i državni tužitelj izjavio da je mup dužan privesti monstrume na sud, pronaći ih i da će on zahtjevati da im se sudi kao odraslima i tražiti maksimalnu kaznu od 40 godina za težak pokušaj ubojstva, iskreno ništa manje ni ne zaslužuju. Što se tiče kumovanja alkohola, meni nikad neće biti jasno zašto je taj otrov i dalje legalan iako je dokazan kao najveći izvor zla. Što bi rekao moj doktor nema te droge koja može toliko zacrniti um kao alkohol, a na žalost i dalje je dostupan gotovo u svakoj prodavaonici i uslužnom objektu. Živa istina, alkohol razjari mozak, dok sve droge svijeta ga stimuliraju, jedno legalno drugo zabranjeno. Ehhh ludog li svijeta izvan svake logike i balansa, narušenog interesom raznoraznih lobija moćnika, tužno uistinu gdje živimo :( .
Uglavnom eto ljudovi moji, dobro je prošlo, posljedice koje za sad osjetim su mi nekad tijeskoba, neko plakanje me uhvati i nemogu si pomoći, gadne noćne more kako me netko proganja, ali ajde ponovo sam kući uz svoje voljene i roditelje koji su često tu, jako mi je žao njih što su preživjeli tih dana, ovo im je uzelo svakom po 10 godina života, i to si neću nikad oprostiti iako nije bila moja krivica mene to izjeda i nikad si neću oprostiti. Doktor mi je pri napuštanju bolnice preporučio canabinoidnu terapiju koja će biti uspješnija od B kompleksa koji je poznatiji kao vitamin za mozak. To vam dovoljno govori koliko je naša biljkica moćna, u šta sam se i uvjerio već godinama i godinama, a trenutno noćne more izbrisane već nakon prvog sna nakon pljuge.
Sljedi mi oporavak, jakooo dugačak, mnogo pretraga, psiho testova, epi analiza, ct pretraga i čuda svakojaka. Oporavak od 1,5 godine ispred mene, zabrana izlaganja suncu, svijetlosti bez sunčanih naočala, ulazak u klubove, buka, odlazak na more, vožnja bicikla, upravljanje motornim vozilom i svašta. Od svega mi je žao što će mi biljke na sajtu ostati zaboravljene, jer nesmijem ići tamo po ovoj sunjari, niti sam ih stigao topirati, a uistinu nesmjem ni pokušati jer mi je rizik od moždanog udara na visokih 75% te od epi napada preko 80%, a najveći okidač je baš sunce. Neznam ni sam, ali znam da mi sljedi gadno razdoblje u kojem ću dati sve od sebe da se izgradim u još bolju osobu željnu borbe kako bi vratio osmjehe na lica svima koje sam ratužio. Još jednom hvala vutro na velikoj podršci, sve vas voli vaš No Joke ;).
 

CilI

Habanero Maya Red
Banovan
24.10.2012
5.179
7.241
258
54
Texas,USA
Uf, ima neko da te jako voli tamo gore. Samo koristi nasu biljku pa se bos brzo postavio nazad. Verovatno sreca, da si pusio i imao kanabinoide u sebi koji so ti pomogli, da nisi dobio vecu stetu mozga. Pomogli so, da se je mozak mogao borit. Samo hrabro, dolaze bolji dani. Uz tebe smo:thumb::wave:
 

hazeri

.
Banovan
25.01.2016
7.664
34.460
2.598
No..vec sam ti zazelio ali eto jos jednom ti zelim sretan povratak medu zive.Ufff..bogami gadno si se usosio..hebemu misa.A ovu "bagru"koja marihuana ljude bi...:udarac:stici ce njih sudbina;)
Kako god,cuvaj se,pomalo iz dana u dan..Ako budes imao volje pojasniti mi,cisto informativno..
canabinoidnu terapiju
Ajde drzi se i samo hrabro:thumb:
 
  • Sviđa mi se
Reactions: No Joke

WEEDetix

₴Ⱨ₳₥₳₦ - VⱤ₳Č - ĐⱤɄłĐ - ⱧɆⱤ฿₳Ⱡł₴₮
Urednik
Grow Support
11.10.2010
3.186
21.084
1.098
35
คภ๔г๏๓є๔ค
No joke drzi se tu smo da pomognemo saljem puno pozitivne energije i brz oporavak moja preporuka uz nasu biljku piti caj od imele,odoljena,srcanik,gavez,glog to su biljke koje ce smanjit dodatno sansu da dode do epi napada ili do mozdanog udara olaksat san i ubrzat oporavak.... Sretno prijatelju tu smo saljeno dobru vibru i drzi se..
 

banovan240

Banned
Banovan
20.03.2012
869
2.266
163
Srbija
Ti likovi su mojih godina..

Sta li im.je po glavama..ne razumem..

Nisam.ocekivao ovakav post,najezio sam se komplet.. Znoj me cak oblio dok sam citao..

Drzi se,sta da ti kazem..ne ocajavaj i to,cepaj dalje..malo po malo,hobiji ce se vratiti..jedan po jedan..ne.brini i ne pozuruj..sve ce prirodno na svoje mesto opet..narocito uz takav stav :)
 
  • Sviđa mi se
Reactions: No Joke

jesam

rokenrolerica
Urednik
Moderator
14.01.2012
2.237
10.093
358
namaste :)
šokantno iskustvo, svaka ti čast na reakciji :respect:
šta opće reć, ono najgore je iza tebe, best wishes
 
  • Sviđa mi se
Reactions: No Joke

Sensi Star

Organic grower :)
Prijatelj Foruma
26.07.2016
1.787
5.411
258
Tamo iza ugla
Kakav horor, prestrasno. Citam i ne vjerujem. Ja ne zna sta se desava sa ljudima, al ovo vise nije normalno. Ovo ti je definitivno novi zivot.

Bez rijeci sam ostao. Drzi se drug.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: No Joke

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.193
258
Dobar covjek se lose osjeca kada je drugome lose i nikada nece drugom pozeliti zlo. Dobar se raduje kada je drugima dobro.
Zlom covjeku je muka, kada je drugima dobro.
Takvom covjeku je grijeh pozeliti bilo sta lose, jer ocito u tome uziva. U zlu je svoj na svome, nazalost.

Ovoj grupi, psihickih bolesnika i dusevnih siromaha, zelim da postanu najdusevniji ljudi na planeti.
Tek kada postanu dusevniji ljudi, kada im dobrota zavlada umom, postace svjesni i grijehova koje pocinise.
Tek tada ce im zivot postati nesnosno gorak. Shvatice da je zivot dar, i da je jos veci grijeh prekinuti ga u toj gorcini. Tada ce i shvatiti da je jedini lijek za ublazavanje gorcine - dobro djelo.
Kajanje ce ih proganjati i mira im nece davati, cak ni kada uzmu predah izmedju dva dobrocinstva.
Smrt ce docekati u poznim godinama i bice im jedini sretan trenutak prije samog kraja.

Cika No, iskreno ti zelim da sacuvas dobrotu i da ne padnes pod uticaj zla koje ti je naneseno.
Ne dozvoli da zli ljudi od dobrih prave zle i sebi ravne.
Ostani nam dobar, dusevan i vedar. Oporavak ce ti mnogo brze doci, cak mnogo prije nego su ti doktori prognozirali. Jbt., onu su tebe 90% vec i pokopali.
Ako zlim mislima i losim vibracijama zlu svijes gnijezdo u dusi nikada se, psihicki, neces ni oporaviti.

Vjerujem u tebe i tvoj 101%tni oporavak u sledeca tri mjeseca.
Sretno druze!
 

joe123

Aktivan Član
27.08.2015
153
518
63
Uf, ima neko da te jako voli tamo gore.
Nevjerojatno, ali i meni je ovo prvo palo na pamet.
Kao da je netko gore spreman čekao, pa na veliko zlo odgovorio još većim dobrom.

Problemi nas slome ili ojačaju. U tvom slučaju, ne da se nisi slomio, nego već sad govoriš glasom pobjednika.
Da sam na tvome mjestu, vjerojatno bih i ja zaključio da se to što mi se desilo, nije desilo bez razloga. I vjerojatno bih

ali znam da mi sljedi gadno razdoblje u kojem ću dati sve od sebe da se izgradim u još bolju osobu željnu borbe kako bi vratio osmjehe na lica svima koje sam ratužio

izabrao slične ciljeve, za nastavak života.

A možda bi trebao sebi postaviti još jedan zadatak. Ostvariti kvalitetniju komunikaciju sa kompom Ganeshom?
Možda ti je upravo dotični rodijak poslao one trovače komaraca za upozorenje, pa još k tome, dvaput.
 

Corleonev

Aktivan Član
03.09.2016
511
1.637
163
Sicily
Brz oporavak junače..Mnoge ljude ono što ih ne ubije mentalno ih sjbe, ali vidi se po tvome nacinu razmisljanja i gledanja da te je samo ojačalo,svaka cast za to i samo ostani takav da ti oporavak prode sto kvalitetnije.. sljedecih par godinu slusat mamu tatu doktora zenu i sve koji ti zele najbolje pa onda u nove pobjede..bit ce jos biljaka i bicikala..ovaj oporavak za 1.5 godinu il kolko vec ne zvuci uopce lose kada je sreća prava sto si izvukao zivu glavu
 
  • Sviđa mi se
Reactions: No Joke