Imam anegdotu, vezano za vožnju, jedan jako dobar prijatelj je dok sam još na ulju od PCja brijao, e pa jedno
jutro je došao kod mene i maznuo sa mnom 0.33 g i super je taj dan izdržao...
Kad je odlazio doma navečer pozdravlja se sa mnom i gleda ja novih 0,33 uzimam i križa se....
Sutradan smo išli navečer negdje i on opet uzme 0,33. Ulje ima tendenciju da se akumulira. A mi otišli (nas dvojica) na lokaciju koja nema
signala i tamo trebamo nešto obaviti... Sjedimo u autu i čekamo i pogledam ga,a on klonuo i zuri u jednu točku. Pitam ga možeš li voziti (a on je jedna od
onih osoba koje nikad ne kaže ne mogu), a on samo klimne glavom i izusti NE...
Sve mi je bilo jasno...
A mi usred pm, on razbijen, a ja na terapiji i šta sad moram ja voziti....
Ali da vam pričam dalje – NIKAD, ali vjerujte mi NIKAD se nisam nasmijao u životu ko tada, kad smo došli do signala zvao sam sve zajedničke prijatelje
da čuju kako nam je frend u elementu...
Nažalost ne mogu gestikulirati, ali strah i prijezir u RH je bio... I hrpa smijeha...
Da nisam vozio doma smrzli bi se...
Nakon toga više nemam problema s vožnjom u napušenom/nauljenom stanju....