Pravo da ti kažem mislim da pomaže, ali ja koristim nekoliko stvari. Prvo, posadim biljku da bude što dublje, tako da je u depresiji gde će na kiši da se uz nju skuplja voda. Zatim između biljaka napravim kanale koji od kosine dovode do svake biljke, širine stopala, jer mi je sajt zaravan od oko 15 m2 koja leži na padini, tako da voda može da se slije prilikom jače kiše tamo gde je najpotrebnija. Tim kanalima i gazim kad prilazim biljkama, zbog neophodne provere i održavanja, vezivanja itd. Tako istovremeno izbegnem suvišno sabijanje zemlje uz biljke ( jer sam naravno prvo izriljao i pripremio zemlju dodacima). Na kraju sve zamalčiram IZDAŠNO, uz biljke stavim obilato šumske stelje, dakle polutrulog lišća i grančica, a pošto je posađena u depresiji od preko 15cm ima mesta za dosta toga, a na kraju ceo sajt zamalčiram pokošenim biljem sa obližnje padine, i ušuškam lepo i oko biljaka i sa strane i kanaliće i sve. Prilikom svake posete dodajem malča, jer će on naravno da sleže, što od kiše što od razgrađivanja. Na kraju sve izgleda kao tipičan zmijarnik gde ljudska noga nije kročila. Na sajtu imam i dve divlje kruške na severnoj strani uz živicu gde sajt prestaje a teren opet naglo pada i kreće livada sa travom do struka i grmovima divljih kupina i koječega. Te kruške su mi zgodan vetrobran, pa ih ne diram, iako mi jedu trećinu prostora koji je najosunčaniji. Ništa ne suši zemlju kao vetar, dakle ako imaš problema sa zadržavanjem vlage, sajt valja pozicionirati da bude opkoljen rastinjem. Sa istočne strane imam čestar kroz koji prilazim jer je tu zemlja gola ispod drveća i grmova pa nema tragova, a tu mi je i ostava, sa južne redak pojas šumarka gde se penje teren, ali nedovoljno visokog da mi zakloni skroz jesenje sunce koje ide nižom trajektorijom, sem da baci retku senku u najvrelije doba dana. Na zapadu imam jednu mlađu topolu i šipurke i sl koje sam podkresao da ne bacaju senku. Ta topola mi je i bila znak da je tu neka zaravan gde ima više vlage. Na sajt prilazim sa severa kroz šumarke gde se teško napravi staza, pa ga odozdo mimoiđem i priđem kroz čestar/šumarak zaobilazno upadam sa istoka, gde u mraku ispod drveća čuvam potrepštine, ašov, đubrivo i sl u zelenim džakovima ušuškane ispod grmlja. Logičan prilaz je sa severne padine direktno, ali je tu visoka trava koja polegne od kiše i svako gaženje ostaje kao indikator da je nešto tuda prošlo, pa mi je i to zgoda da dok mimoilazim taj deo odmah vidim dešava li se nešto kad me nema. Prošle sezone kad nije bilo kiše više od sedam dana u najvrelijim mesecima uvek mi je zemlja uz biljke bila vlažna ispod malča, čak i posle deset dana. Mislim da je to zbog svega navedenog, a hidrogel naravno da pomaže, sve što apsorbuje kišom biljka koristi, pa nije imala potrebu za vlagom iz površinskog sloja. Stavljao sam po dve šake NAMOČENOG gela po rupi umešavši ga u donju polovinu zemlje i šumskog humusa sa trulim lišćem i nešto golubijeg đubriva (koje stavim u džak, dodam šumsku stelju i grančice i sl, izmešam, nalijem vodu i ostavim da stoji pa koristim sledeće godine kada se napravi u mulj). Inače na tom mestu mi se oklembesile biljke već posle četiri dana nezalivanja prve godine, bez gela, kanalića i sa malčem koji je bio sa sadašnje pozicije smešno mali. Malč ti je bitniji od gela, rekao bih, jer pomaže da se skupi vlaga u toku noći i jutra, ne dozvoljava da nestane a i hrani biljku u velikoj meri, ali gel je jeftin, samo ne treba se osloniti isključivo na njega niti ga stavljati u nekim enormnim količinama.